REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-950/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužiteljice KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Ana Brnčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita sklopljenog dana 29.9.2008.G. broju ugovora o kreditu 220124, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.005,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

7,70 eura počevši od 01.11.08. do isplate

2,94 eura počevši od 01.12.08. do isplate

8,22 eura počevši od 01.01.09. do isplate

8,94 eura počevši od 01.02.09. do isplate

9,30 eura počevši od 01.03.09. do isplate

8,44 eura počevši od 01.04.09. do isplate

8,32 eura počevši od 01.05.09. do isplate

6,97 eura počevši od 01.06.09. do isplate

5,79 eura počevši od 01.07.09. do isplate

6,20 eura počevši od 01.08.09. do isplate

7,08 eura počevši od 01.09.09. do isplate

6,58 eura počevši od 01.10.09. do isplate

6,09 eura počevši od 01.11.09. do isplate

7,21 eura počevši od 01.12.09. do isplate

8,27 eura počevši od 01.01.10. do isplate

9,39 eura počevši od 01.02.10. do isplate

9,10 eura počevši od 01.03.10. do isplate

10,98 eura počevši od 01.04.10. do isplate

10,50 eura počevši od 01.05.10. do isplate

11,44 eura počevši od 01.06.10. do isplate

16,77 eura počevši od 01.07.10. do isplate

15,56 eura počevši od 01.08.10. do isplate

20,11 eura počevši od 01.09.10. do isplate

17,71 eura počevši od 01.10.10. do isplate

15,90 eura počevši od 01.11.10. do isplate

21,39 eura počevši od 01.12.10. do isplate

24,79 eura počevši od 01.01.11. do isplate

22,33 eura počevši od 01.02.11. do isplate

22,69 eura počevši od 01.03.11. do isplate

20,92 eura počevši od 01.04.11. do isplate

21,47 eura počevši od 01.05.11. do isplate

27,47 eura počevši od 01.06.11. do isplate

28,32 eura počevši od 01.07.11. do isplate

34,97 eura počevši od 01.08.11. do isplate

32,56 eura počevši od 01.09.11. do isplate

28,79 eura počevši od 01.10.11. do isplate

28,70 eura počevši od 01.11.11. do isplate

28,28 eura počevši od 01.12.11. do isplate

29,65 eura počevši od 01.01.12. do isplate

31,16 eura počevši od 01.02.12. do isplate

31,20 eura počevši od 01.03.12. do isplate

30,25 eura počevši od 01.04.12. do isplate

30,64 eura počevši od 01.05.12. do isplate

31,20 eura počevši od 01.06.12. do isplate

30,59 eura počevši od 01.07.12. do isplate

30,65 eura počevši od 01.08.12. do isplate

30,09 eura počevši od 01.09.12. do isplate

29,05 eura počevši od 01.10.12. do isplate

30,31 eura počevši od 01.11.12. do isplate

30,77 eura počevši od 01.12.12. do isplate

30,59 eura počevši od 01.01.13. do isplate

28,74 eura počevši od 01.02.13. do isplate

30,02 eura počevši od 01.03.13. do isplate

30,32 eura počevši od 01.04.13. do isplate

29,74 eura počevši od 01.05.13. do isplate

28,04 eura počevši od 01.06.13. do isplate

26,98 eura počevši od 01.07.13. do isplate

27,92 eura počevši od 01.08.13. do isplate

28,56 eura počevši od 01.09.13. do isplate

30,21 eura počevši od 01.10.13. do isplate

29,30 eura počevši od 01.11.13. do isplate

29,71 eura počevši od 01.12.13. do isplate

30,04 eura počevši od 01.01.14. do isplate

30,68 eura počevši od 01.02.14. do isplate

31,34 eura počevši od 01.03.14. do isplate

31,00 eura počevši od 01.04.14. do isplate

30,34 eura počevši od 01.05.14. do isplate

30,04 eura počevši od 01.06.14. do isplate

30,17 eura počevši od 01.07.14. do isplate

31,00 eura počevši od 01.08.14. do isplate

31,86 eura počevši od 01.09.14. do isplate

31,78 eura počevši od 01.10.14. do isplate

32,21 eura počevši od 01.11.14. do isplate

32,82 eura počevši od 01.12.14. do isplate

32,57 eura počevši od 01.01.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.02.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.03.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.04.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.05.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.06.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.07.15. do isplate

32,92 eura počevši od 01.08.15. do isplate

65,19 eura počevši od 04.08.15. do isplate;

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu 1.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je njezin pokojni suprug UJ **.**.2008. sklopio s prednikom tuženika ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima u iznosu od 8.100,00 CHF, uz otplatu u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju banke. Ističe da je nakon smrti supruga naslijedila njegova prava i obveze te kao pravna sljednica podnosi tužbu radi isplate preplaćenih iznosa. Tvrdi da banka prilikom sklapanja ugovora nije potrošača jasno i potpuno informirala o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu u CHF niti o mogućim posljedicama promjene tečaja. Navodi da je kredit predstavljen kao najpovoljniji i najisplativiji, čime je potrošač doveden u neravnopravan položaj. Smatra da su takvim postupanjem povrijeđena načela savjesnosti i poštenja te je stvorena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Poziva se na pravomoćne presude u kolektivnom postupku protiv banaka kojima je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF zbog nepoštenosti i nedostatka informiranja potrošača. Navodi da su tim odlukama utvrđene povrede kolektivnih interesa potrošača te da takva utvrđenja obvezuju sud u ovom postupku. Ističe i praksu Suda Europske unije prema kojoj odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ako potrošaču nisu dane sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke. Smatra da su odredbe ugovora kojima se glavnica i anuiteti vežu uz CHF ništetne. Navodi da posljedica ništetnosti mora biti vraćanje u stanje kao da spornih odredbi nije bilo, odnosno obračun prema početno ugovorenim parametrima bez utjecaja promjene tečaja. Tvrdi da svi iznosi koje je prednik tužiteljice platio iznad početno ugovorenog iznosa predstavljaju stjecanje bez osnove. Drži da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti preplaćene iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana svake pojedine uplate. Naglašava da kredit nije bio isplaćen u stranoj valuti nego u kunama, dok je samo bio indeksiran uz CHF, čime je rizik tečaja u cijelosti prebačen na potrošača. Zaključno, predlaže da sud naloži tuženiku isplatu ukupnog preplaćenog iznosa od 2.005,40 eura s pripadajućim kamatama uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je s prednikom tužiteljice sklopio predmetni Ugovor o kreditu, ali osporava da se u ovom postupku tužiteljica može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Osporava ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli, navodeći da tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i da se ne radi o odredbama koje protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana te ističe prigovor zastare. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe da istu ne osporava. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 220124 od 29. rujna 2008. (list 8-13 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Karlovcu br. O- 1388/21 (list 14-15), otplatnu tablicu (list 16-19), izračun prijevremene otplate za kredit (list 20), obavijest o otplaćenom kreditu (list 21), izračun pretplate (list 22-25) te je saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

6. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete ili isplatu vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.

7. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

8. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice s prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu da je ispunio svoje obveze prema odredbama tog kredita, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporan je i nastup zastare.

9. Uvidom u čl. 4. spornog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da se radi o nenamjenskom kreditu koji sadrži odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

10. Sud je stava da je na temelju čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Stoga je saslušao tužiteljicu.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je majka njezina supruga bila vlasnica kuće u [adresa] u koju su se uselili nezakoniti stanari, te da je njezin suprug kredit podigao radi angažiranja odvjetnika i radi plaćanja troškova suda u [adresa]. Kredit s valutom CHF su izabrali jer je to bila najbrža opcija, pri čemu je napomenula da osobno nije sudjelovala u sklapanju ugovora već je isključivo sudjelovao moj suprug. Iskazala je da je njezin suprug preminuo da su njegovi nasljednici ona i njezin sin, s kojim se dogovorila da u cijelosti preuzme predmetno potraživanje i da podnese tužbu. Navela je da je njezin suprug po zanimanju bio vojnik i da nije nikada bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva.

12. Sud je stava da iz ovog iskaza, kojeg ocjenjuje životnim i vjerodostojnim, proizlazi da je prednik tužiteljice prilikom sklapanja ugovora bio potrošač, a da tužiteljica nije imala konkretnih saznanja o pregovorima o Ugovoru o kreditu. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli ništetne.

14. Čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje-ZOO) propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Kako je tuženik izričito priznao postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, sud zaključuje da je tužiteljica tuženiku s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplatila ukupan iznos 2.005,40 eura pa je zato, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik dužan tužiteljici taj iznos i vratiti.

16. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. S obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek on pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika postala pravomoćna (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017), ocjena je suda da petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2023.

18. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, pri čemu se ističe i da tuženik nije osporio zatražene zatezne kamate. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

20. Odluka o parničnom trošku je donesena na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastacva obrazloženog podneska od 30. prosinca 2025. u iznosu 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 12. siječnja 2026. i 2. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 400 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV 25% daje iznos od 1.000,00 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku