Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-104/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja AMP d.o.o. Brezje, Brezje 160, OIB: 30059573845, kojeg zastupa punomoćnica Romana Belovari, odvjetnica iz Čakovca, protiv tuženika RB vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Borislav Planinc odvjetnik iz Varaždinskih Toplica, radi isplate iznosa od 7.316,09 eura, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja BB te punomoćnika tuženika i tuženika osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.316,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima počevši od 1.siječnja 2024.g. do dana plaćanja, zajedno sa troškovima postupka u iznosu prema odmjeri suda zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dana presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 7.316,09 eura uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa tuženikom na način da je od tuženika naručio zaštitnu folije određene specifikacije 2179 kg. Tuženik je izradio i isporučio tužitelju naručenu količinu zaštitne folije. Tužitelj je na isporučenoj i primljenoj foliji izvršio otisak te kao takvu foliju isporučio dalje kupcu Brković d.o.o. Sveta nedjelja. Kupac Brković d.o.o. je reklamirao foliju tužitelju jer da je ne može upotrijebiti jer je slijepljena i trga se pa je jednostavno neupotrebljiva i takva upotreba mu je znatno umanjila produktivnost. Dakle, tuženik je isporučio zaštitnu foliju u naručenoj količini, ali neodgovarajuće kvalitete, zbog čega je tužitelj pretrpio štetu zbog neispravne folije u iznosu od 7.316,09 eur. Tužitelj je zbog nekvalitetne folije dao kupcu Brković d.o.o. rabat od 35% na onu količinu koju je iskoristio te je na taj način pretrpio štetu u iznosu od 3.267,39 eura. Ostalu količinu zaštitne folije od 720,00 kg kupac BRKOVIĆ d.o.o. je vratio tužitelju, a tužitelj je istu vratio tuženiku, međutim tužitelj je primio natrag foliju po proizvođačkoj cijeni. Šteta za tuženika radi vraćene neispravne folije od kupca Brković d.o.o. po povratnici broj 24/0511 od 5.11.2024.g. iznosi 4.048,70 eur. Stoga tužbenim zahtjevom predloženim u tužbi tužitelj traži naknadu štete u ukupnom iznosu od 7.316,09 eura uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako u osnovi tako i visini. Tuženik potvrđuje da mu je tužitelj vratio količinu od 720 kg folije, no ne i da mu je zbog tog vraćanja tuženik dao odobrenje po „proizvođačkoj cijeni“, već da mu je odobrenje dao po prodajnoj cijeni, odnosno račun broj 673/01/01, od 26.5.2023. umanjio je za iznos kao da je isporučio količinu robe manju za tih 720 kg. Tuženik ne priznaje kao svoju grešku što se folija slijepila te smatra da se folija mogla slijepiti i pri obradi kod tužitelja.

3.1. Dodatno u podnesku od 8. prosinca 2025. tuženik navodi da prilikom narudžbe folije tužitelj nije imao nikakvih posebnih zahtjeva u pogledu kliznosti folije, a za to da treba postojati poseban zahtjev, jer se u tom slučaju dodaju posebni aditivi da folija bude skliska. Nadalje tuženik tvrdi da je prilikom preuzimanja folije tužitelj trebao provjeriti ima li folija očekivanu kvalitetu u pogledu kliznosti te ukoliko nije imala tužitelj je to trebao odmah reklamirati tuženiku. No tužitelj niti kod preuzimanja niti kasnije prije daljnje obrade folije, nije uložio bilo kakav prigovor na kvalitetu u odnosu na navedeno u narudžbi, a jednako tako ni u pogledu kliznosti folije, a u pogledu koje ni u narudžbi nije bilo nikakvog zahtjeva, već je krenuo u daljnju obradu i doradu folije, pa tuženik smatra da u njegovom postupanju kao proizvođača-prodavatelja ne može biti nikakve odgovornosti za eventualno na taj način tužitelju nastali gubitak.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: račun broj 673/01/1 od 26.5.2023. (str. 14-16), otpremnicu broj 23-350-000673 od 26.5.2023. (str. 17), povratnica br. 2024/1 od 20.11.2024. (str. 18), rezultat mjerenja LDPE polucrijevo (str. 19), 3 primjerka plastične folije u kuverti na stranici 23, optremnicu-račun broj 561/S/1 od 5.11.2024. (str. 28-29), povratnicu u skladište od 5.11.2024. (str. 30), otpremnicu br. 24/0511 od 5.11.2024. (str. 31), e-mail prepisku (str. 33-40), obavijesti o knjiženju (str. 45-47), te su saslušani svjedoci ĆB i FB te stranke u svrhu dokazivanja i to zakonski zastupnik tuženika BB i tuženik RB.

4.1. Tužitelj je predlagao još i provođenje i vještačenja po vještaku kemijske struke u odnosu na kliznost folije te financijsko knjigovodstveno vještačenje radi obračuna visine štete, no sud ove dokazne prijedloge nije usvojio budući da po stavu ovoga suda tužitelj nije dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (jer nije dokazao materijalne nedostatke stvari), pa je provođenje dokaza na visinu tužbenog zahtjeva bilo nepotrebno, a sve iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 7.316,09 eura zbog nedostatka na foliji koju je naručio i kupio od tuženika.

6. Između stranaka je nesporno:

- da je tužitelj od tuženika naručio, a tuženik mu isporučio zaštitnu foliju prema računu br. 673/01/1 od 25. srpnja 2023. u količini od 2179 kg (str. 14-16 spisa),

- da je tužitelj na toj foliji izvršio otisak za treću osobu, svog kupca Brković d.o.o. , i potom tako obrađenu foliju isporučio tome kupcu,

- da je tužiteljev kupac reklamirao tužitelju isporučenu foliju i potom i vratio određenu količinu folije natrag tužitelju,

- da je potom tužitelj proslijedio tuženiku reklamaciju od svog kupca i vratio tuženiku 720 kg folije, a tuženik po osnovi tog povrata snizio cijenu isporučene folije za vraćenu količinu.

7. Između stranaka je sporno je li isporučena folija imala nedostatke te odgovara li tuženik za štetu za koju tužitelj navodi da mu je zbog toga nastala.

8. U pogledu folije koju je tuženik isporučio tužitelju parnične stranke nalaze se u ugovornom odnosu kupoprodaje iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje u tekstu: ZOO-a), pri čemu je tužitelj kupac, a tuženik prodavatelj stvari (folije).

9. Stoga je ovaj spor sud prosuđivao kroz odrednice sadržane u čl. 401. ZOO-a kojim je određeno kad postoje materijalni nedostaci stvari glede njezinih svojstava, odredbe čl. 403. i 404. kojim je uređen pregled stvari i vidljivi i skriveni nedostaci stvari, odredbe čl. 406., kojim je uređena obavijest o nedostatku te kroz odredbe čl. 410. ZOO-a koje uređuju prava kupca zbog nedostatka na isporučenoj robi. Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru: 1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, 2. zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3. zahtijevati sniženje cijene, 4. izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (čl. 410. st. 2. ZOO-a). Prema tome, jedno od prava kupca u slučaju postojanja materijalnih nedostataka stvari, pod uvjetom da je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, je pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog nedostataka, s što je pravna osnova tužbenog zahtjeva u ovome predmetu.

10. U konkretnom slučaju, prema činjeničnom supstratu iz tužbe proizlazi da se tužitelj poziva na materijalne nedostatke folije u vidu nekliznosti i ljepljenja dva preklopljena sloja folije i da su se ovi nedostaci pojavili kada je foliju koristila treća osoba, tužiteljev kupac Brković d.o.o. na svom stroju za pakiranje, pa proizlazi da bi se radilo o skrivenim nedostacima.

11. Podvodeći konkretno činjenično stanje pod kontekst relevantnih pravnih normi koje reguliraju pravo kupca na naknadu štete zbog nedostatka (u smislu čl. 410 ZOO-a) u ovom sporu je tužitelj, kao kupac, trebao dokazati da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: postojanje materijalnih nedostataka stvari – da predmetna folija ne odgovara ugovorenim karakteristikama u vidu kliznosti (čl. 401. st. 1. toč. 1. i 2. ZOO-a) te da je pravodobno i uredno obavijestio tuženika kao prodavatelja o nedostacima (čl. 401. st. 1. ZOO-a). Budući da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, tužitelj je, kao kupac, sukladno zakonskim odredbama iz čl. 403. st. 1. i čl. 404. st. 1. ZOO-a bio dužan obavijestiti tuženika kao prodavatelja o nedostacima bez odgađanja i to ako se radilo o vidljivim nedostacima nakon preuzimanja stvari i njezinog pregleda, a ako se radilo o skrivenim nedostacima bio je dužan obavijestiti tuženika o nedostatku bez odgađanja od trenutka kad je nedostatak otkrio.

12. Međutim, tužitelj u ovome predmetu prvenstveno nije dokazao da je predmetna folija imala materijalnih nedostatka u smislu čl. 401. st. 1. toč. 1. i toč. 2. ZOO-a, odnosno da isporučena folija ne odgovara naručenoj foliji, a niti da bi se radilo o tome da folija nije bila prikladna za posebnu namjenu za koju je bila potrebna tužitelju kao kupcu i s kojom je kupac upoznao tuženika kao prodavatelja u trenutku sklapanja ugovora.

13. Naime, analizom dokumentacije u spisu i to e-mail poruka razmijenjenih između zaposlenice tužitelja ČB i zaposlenika tuženika ĆB, a kojim e-mail porukama je naručena predmetna folija (str. 33-36 spisa), zatim otpremnice broj 23-350-000673 od 26.5.2023. (str. 17) te računa broj 673/01/1 od 26.5.2023. (str. 14 - 16), proizlazi da je tužitelj naručio, a tuženik isporučio foliju sljedećih specifikacija: FOLIJA LDPE, PC BIJELA BOMB 38 DYN.

14. Tužitelj je u prilog svojim tvrdnjama o nedostacima na foliji predložio saslušanje direktora tužitelja i tuženika te svjedoka OB, zaposlenika tužitelja koji je od tuženika naručivao predmetnu foliju. Tuženik je s druge strane predložio saslušanje svog svjedoka ĆB, zaposlenika tuženika, koji je sudjelovao u procesu naručivanja folije, na okolnost da prilikom narudžbe tužitelj nije postavljao nikakve posebne uvjete u pogledu kliznosti folije.

15. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, ovaj sud nije mogao zaključiti o tome da je tuženik isporučio foliju koja po specifikacijama ne bi odgovarala naručenoj foliji, a niti da bi se radilo o tome da je folija trebala biti prikladna za posebnu namjenu o kojoj je tužitelj upoznao tuženika prilikom naručivanja folije.

15.1. Naime, direktor tužitelja je u svom iskazu u pogledu karakteristika folije koju je tužitelj naručio iskazao da je on naručio foliju istih karakteristika kao što je to do tada u ranijoj poslovnoj suradnji s tuženikom naručivao, ali ovaj put u ob liku polucrijeva, a ne u filmu, dok u pogledu kliznosti nisu naznačene konkretne specifikacije, već je tužitelj pretpostavio da tuženik kao proizvođač folije zna kakva kliznost treba biti.

15.2. Tuženik je u svom iskazu naveo da je spornu isporuku dogovarao tuženikov djelatnik sa djelatnicom od tužitelja putem e-maila te da je tužitelj naručio LDPE foliju, običnu standardnu „bombardiranu“, odnosno pripremljenu za tisak 38 dyn - a. Jedini dodatni zahtjev odnosio se na dodatno pojašnjenje neprozirnosti folije, odnosno samog izgleda folije i nikakvih drugih zahtjeva nije bilo. Iskazao je da je jako važno kod narudžbe napomenuti za što će se folija koristiti i ako se radi o pakiranju novih proizvoda trebalo bi napraviti probno testiranje, jer to obično kupci i rade prije štampe, a tužitelj nije tuženiku napomenuo za koga je dalje namijenjena ta folija i za što će se koristiti. Iskazao je i da je razlika između MDPE folije (kakvu je tužitelj ranije naručivao od tuženika) i ove LDPE folije velika i to ne samo u sastavu i izgledu nego i u kliznosti, koja ovisi o materijalu od koje je folija izrađena, jer se ovi materijali drugačije ponašaju na stroju za pakiranje.

15.3. Svjedok ĆB, zaposlenik tuženika koji je primio spornu tužiteljevu narudžbu, iskazao je da je tužitelj naručio polietilensku foliju sa specifikacijom obični LDPE, bombardirano, što znači primljeno za tisak, 38 dyn-a, s time da bude bijela. Iako je on tražio, tužitelj nije dostavio uzorak folije kakvu želi, nego je tražio da folija ima istu zapunjenost kao za MDPE, a kakvu foliju su do sada naručivali. Nakon što je folija isporučena, obavijestili su ga da njihov kupac nije zadovoljan s folijom jer da ima problema kod pakiranja, potom je svjedok bio uključen u pregovore oko reklamacije, ali nisu utvrdili da je nešto krivo isporučeno, kad su provjerili svu radnu dokumentaciju, utvrdili su da su isporučili ono što je i naručeno.

15.4. Svjedok FB, tužiteljev voditelj komercijale, iskazao je da je on dao nalog djelatnici tužitelja ČB da naruči od tuženika foliju za tužiteljevog kupca firmu Brković d.o.o. i to polietilen niske gustoće, bijeli, u tri različite dimenzije, u polucrijevu tretirano za tisak, 38 dyn-a i sa svim ostalim karakteristikama koje je imala folija koju su tijekom ranije poslovne suradnje s tuženikom naručivali. U vezi kliznosti folije nisu naveli ništa prilikom same narudžbe. Sjeća se da su na početku suradnje s tuženikom isprobavali kliznost i kada su utvrdili da im kliznost tih folija koje isporučuje tužitelj odgovara više nisu u vezi kliznosti postavljali nikakve zahtjeve. U vezi suradnje s firmom Brković d.o.o. naveo je da je ovo je bilo prvi puta da je tužitelj isporučivao foliju, to što su oni od naručili to je tužitelj naručio od tuženika te oni također nisu postavljali nikakve posebne zahtjeve za kliznost, ali ispalo je da isporučena folija ne odgovara standardu u odnosu na kliznost, već je ispod uobičajenog standarda. To su saznali nakon što je Brković d.o.o. obavijestio da folija zapinje na stroju prilikom pakiranja, a tužitelj to kod tiska prije isporuke svom kupcu nije primijetio, jer se kliznost odnosi na unutarnju stranu folije, a tisak se radi s vanjske strane folije.

16. Analizirajući iskaze stranka i svjedoka i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s dokumentacijom u spisu, ovaj sud zaključuje da je tuženik tužitelju isporučio foliju naručenih karakteristika (polietilen niske gustoće, bijeli, u tri različite dimenzije, u polucrijevu tretirano za tisak, 38 dyn-a), ali da isporučena folija nije po karakteristici u odnosu na kliznost odgovarala trećoj osobi, tužiteljevom kupcu Brković d.o.o. Međutim, ugovorni odnos između tužitelja i njegovog kupca Brković d.o.o. je samostalni ugovorni odnos i nije od utjecaja na ugovor između tužitelja i tuženika.

16.1. Nadalje, iz iskaza direktora tužitelja i tuženika, kao i svjedoka, nedvojbeno proizlazi da u pogledu kliznosti folije tužitelj nije tuženiku postavio nikakav zahtjev, odnosno nije prilikom narudžbe, a niti kasnije, naveo kakva kliznost treba biti, a niti za koju svrhu naručuje spornu foliju. Čak štoviše tužitelj je preuzeo spornu foliju, na istoj izvršio tisak i takvu prodao svom kupcu te tek nakon što mu je kupac prigovorio da folija nema potrebnu kliznost, o tome obavijestio tužitelja. Tužitelj je očekivao da će folija imati kliznost kao i ranije isporučivana folija, ali proizlazi da je ranije tužitelj od tuženika naručivao foliju oznake MDPE, a sada foliju oznake LDPE, dakle već iz navedenog se zaključuje da se nije radilo o potpuno identičnoj foliji.

17. Slijedom do sada analiziranih dokaza proizlazi da je tuženik tužitelju isporučio foliju koja po specifikacijama u potpunosti odgovara tužiteljevoj narudžbi te ne proizlazi da bi u tom smislu folija imala materijalne nedostatke (u smislu čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a). Ukoliko pak se radilo o tome da je folija trebala biti prikladna za posebnu namjenu za tužiteljevog kupca Brković d.o.o., tužitelj je s time trebao upoznati tuženika prilikom naručivanja folije, a što pak tužitelj nije učinio.

18. Nadalje, pri analizi dokaza kojima tužitelj potkrjepljuje svoje tvrdnje o postojanju materijalnih nedostataka na spornoj foliji, sud je na ročištu glavne rasprave 17. veljače 2026. pregledao 3 primjerka folije koje je tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 20. listopada 2025. (u kuverti na str. 23 spisa), na kojima je na jednom primjerku tužitelj naznačio „dobra“, a na dva primjerka „ne valja“. Na temelju pregleda ovih primjeraka folije sud je utvrdio (što je i na zapisnik konstatirano) da se već samim opipom primjeraka folije može osjetiti da se radi o folijama različitih karakteristika, odnosno da se na foliji na kojoj je stavljena oznaka „dobra“ puno lakše odvajaju unutarnja i vanjska strana od druga dva primjerka folije na kojima je tužitelj stavio oznaku „ne valja“. Nakon toga postavljeno je pitanje direktoru tužitelja da se očituje u odnosu na navedena utvrđenja suda te je direktor tužitelja potvrdio da se sada prilikom opipa vidi razlika u tim uzorcima folije, ali da prije on nije na taj način ispitivao foliju.

19. Iz navedene analize primjeraka folije koje je dostavio tužitelj sud zaključuje da je kliznost folije karakteristika koja je vidljiva već pri samom opipu te nije potrebno posebno vještačenje po vještaku kemijske struke (što je tužitelj predložio) da bi se utvrdilo koja folija ima bolju ili veću kliznost. Nastavno na navedeno, kada je tužitelj preuzeo spornu foliju od tuženika, mogao je već samim pregledom isporučene folije utvrditi ukoliko se nije radilo o foliji s onim karakteristikama kliznosti kakva je tužitelju trebala (iako pri narudžbi nije postavljao nikakve posebne zahtjeve za kliznost), pogotovo s obzirom na činjenicu da je do tada već bio u trajnijoj poslovnoj suradnji s tuženikom i naručivao foliju od njega i znao kakva kliznost folije mu odgovara (o čemu je iskazivao sam direktor tužitelja).

19.1. Nastavno pak na prednje navedeno, sud zaključuje da, kada bi se ovdje i govorilo o materijalnom nedostatku sporne folije u vidu preslabe kliznosti, radilo bi se o vidljivom nedostatku, o kojem nedostatku pak je tužitelj, kao kupac, trebao obavijestiti tuženika, kao prodavatelja bez odgađanja nakon preuzimanja folije i to pod prijetnjom gubitka prava zbog eventualnog nedostatka (u smislu čl. 403. st. 1. ZOO-a). Navedeno tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio, jer nije obavijestio tuženika o nedostatku folije nakon što je foliju preuzeo od tuženika, već je foliju bez prigovora preuzeo i uzeo u daljnju obradu izradom tiska za svog kupca Brković d.o.o., a o nedostatku obavijestio tuženika tek nakon što je dobio reklamaciju od svoga kupca. No takvo slanje obavijesti o vidljivom nedostatku nije pravodobno, slijedom čega je tužitelj, kao kupac, izgubio prava zbog nedostatka, u smislu zakonskog određenja iz odredbi čl. 403. st. 1. i čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a.

20. Temeljem svega navedenoga, kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je predmetna folija imala nedostataka za koje bi tuženik kao prodavatelj odgovarao, valjalo je u ovome slučaju primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključiti o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i odbiti isti kao u točci I. izreke.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke presude, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Tuženiku su priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura. Navedeni iznos troškova sud je bazirao na zahtjevu tuženika za naknadu troška (troškovnik punomoćnika tuženika – str. 75 spisa), vrijednosti predmeta spora (7.316,09 eura) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife).

21.1. Priznati parnični trošak tuženiku odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastav podneska od 8. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura ((Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanje tuženika na ročištima 26. studenoga 2025. i 17. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t.1. Tarife), čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 200,00 eura (Tbr. 42 Tarife), što daje ukupni iznos od 1.000,00 eura.

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a putem ovog suda u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, u tri primjerka.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Romana Belovari, odvjetnica iz Čakovca

2. za tuženika- pun. Borislav Planinc odvjetnik iz Varaždinskih Toplica