Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-57/2026-1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja KRUNA TRADE d.o.o. Split, Ivana Gundulića 26/a, OIB: 03710633411, kojeg zastupaju punomoćnici Dražen Vuković i Saša Lalić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, protiv tuženika DK COMPANY VEJLE A/S, Danska, Vejle, Edisonvej 4, OIB: 98640004911, kojeg zastupa punomoćnik Toni Nogolica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, izvanraspravno, 18. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Trgovački sud u Splitu se proglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Ukidaju se provedene radnje te se tužba odbacuje.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je 29. studenoga 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužbeni zahtjev je usmjeren na isplatu po osnovi razumne financijske naknade za trgovačko društvo Hervis, za koju obvezu tužitelj tvrdi da proizlazi iz ugovora sklopljenog između stranaka.
2. Naime, tužitelj tvrdi da je s tuženikom sklopio 1. siječnja 2012. Ugovor o distribuciji kojim je tuženik, kao trgovačko društvo koje se bavi proizvodnjom i prodajom odjevnih predmeta, imenovalo tužitelja kao ekskluzivnog distributera svojih proizvoda na području Republike Hrvatske. Ugovor o distribuciji je sklopljen od strane društva BLEND A/S d.o.o. (jedno od imena pod kojima tuženik posluje) i KRUNA TRADE d.o.o.
3. Nadalje, navodi da su stranke tom ugovor dodale i "Raspored B" kojem su dodane kasnije izmjene, "Dodatak I- Iznimke i dodaci". Tim iznimkama, da je izmijenjen "Raspored B" izvornog Ugovora o distribuciji na način da isti glasi: Sve prodaje Hervisu provodit će Društvo. Društvo će uložiti najveće napore da proslijedi Hervis Distributeru koji ima pravo brinuti se o interesima Društva na području. No, ako društvo nastavi upravljati Hervisom, to će uslijediti uz razumnu naknadu Distributeru.
4. Prema tome, kako tuženik nije prodaju svojih proizvoda društvu Hervis prenio na tužitelja, nego prodaju Hervisu obavlja isključivo sam, tužitelj smatra da mu pripada ugovorena razumna naknada po toj ugovornoj odredbi. Budući da mu tuženik nije dostavljao podatke o robi koju je prodao Hervisu od 2015. pa nadalje, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev stupnjevito u smislu članka 186. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).
5. Predlaže sudu naložiti tuženiku dostavu svih narudžbenica robe od Hervis sport i moda d.o.o. Zagreb i svih drugih povezanih društava, za razdoblje od 2015. do predaje podataka, kao i sve račune za isporučenu robu te ukupni iznos neto vrijednosti robe, nakon čega će tužitelj postaviti uređen tužbeni zahtjev u skladu s odredbama članka 186. b. ZPP-a. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev postavljen stupnjevito, tužitelj je vrijednost predmeta spora podneskom od 25. siječnja 2022. označio u iznosu od 10.000,00 kuna, odnosno 1.327,23 eura.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
7. Tuženik potvrđuje da je između stranaka sklopljen Ugovor o distribuciji od 1. siječnja 2012., kao i njegove izmjene i dodaci, te ne spori da su na temelju tog ugovora stranke ostvarile dugogodišnju poslovnu suradnju. Ističe, međutim, da je tim istim Ugovorom o distribuciji za predmetni zahtjev ugovorena nadležnost suda u Danskoj.
8. Naime, tuženik naglašava da su ugovorne strane točkom 7. Ugovora o distribuciji od 1. siječnja 2012. ugovorile mjerodavno pravo i nadležnost suda za slučaj spora. U dijelu pod točkom 7. 2. da su ugovorile kako Distributer (tužitelj) neće podnijeti nikakav zahtjev niti pokrenuti bilo kakav spor protiv Društva u vezi s Ugovorom o distribuciji, osim na sudu u Koldingu u Danskoj. Distributer neopozivo pristaje i podvrgava se nadležnosti suda u Koldingu. No bilo kakav postupak koji pokrene Društvo (tuženik) može se pokrenuti pred sudom na području Distributera.
9. Stoga, budući da je između stranaka na snazi ugovorna klauzula kojom je ugovorena nadležnost suda u Danskoj za sve sporove koje tužitelj pokrene protiv tuženika, tuženik je istaknuo prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
10. U skladu s odredbom članka 16. stavka 3. ZPP-a kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.
11. Tuženik je pravna osoba sa sjedištem (domicilom) u Danskoj, dok tužitelj ima sjedište (domicil) u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, radi se o sporu s međunarodnim elementom pa su za ocjenu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP).
12. Odredbama članka 46. stavaka 1.-3. ZMPP-a propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br.1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012. - dalje: Uredba). Pri tom se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kada tuženik ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije; time da se stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti suda države koja nije članica Europske unije, osim ako je za predmet spora isključivo nadležan sud Republike Hrvatske ili neke druge države članice Europske unije, na koji sporazum se na odgovarajući način primjenjuju odredbe odjeljka 7. Uredbe.
13. Prema odredbi članka 4. stavka 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.
14. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Uredbe, osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. tog poglavlja Uredbe. Odjeljcima 2. do 7. Uredbe regulirane su: posebna nadležnost, nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje nadležnost za potrošačke ugovore, nadležnost za pojedinačne ugovore o radu, isključiva nadležnost i prorogacija nadležnosti.
15. Prorogacija nadležnosti regulirana je člankom 25. stavkom 1. Uredbe koji glasi: "Ako su se stranke neovisno o njihovu domicilu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum o nadležnosti se sklapa: (a) u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku; (b) u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama; (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ".
16. U konkretnom je slučaju nesporno da su stranke sklopile Ugovor o distribuciji 1. siječnja 2012. (listovi 304-354 spisa) i da je njihov poslovni odnos utemeljen na odredbama tog ugovora. Nije sporno da su stranke 8. lipnja 2012. sklopile i dodatak tom ugovoru nazvan "Raspored B" kojim je u dijelu pod točkom b) ugovoreno da će svu prodaju društvu Hervis na području Republike Hrvatske provoditi tužitelj. Konačno, nije sporno ni da su stranke kasnije ugovorile i "Iznimke i dodatke" (list 328 spisa) kojim su izmijenile dotadašnji "Raspored B" tako da isti sada glasi: "b) Iznimka: sve prodaje Hervisu provodit će Društvo. Društvo će uložiti najveće napore da proslijedi Hervis Distributeru koji ima pravo brinuti se o interesima Društva na Području. No ako društvo nastavi upravljati Hervisom, to će uslijediti uz razumnu naknadu Distributeru."
17. Točkom 7. Ugovora o distribuciji stranke su ugovorile mjerodavno pravo i nadležnost suda. Tako je podtočkom 7.1 tog ugovora ugovoreno da se ugovor primjenjuje i tumači u skladu s danskim zakonom bez obzira na izbor pravnih načela ugovora ili bilo koje druge jurisdikcije, te da se Konvencija UN-a o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. neće primjenjivati na taj ugovor.
18. Podtočkom 7. 2. stranke su ugovorile da Distributer (ovdje tužitelj) neće podnijeti nikakav zahtjev niti pokrenuti bilo kakav spor protiv Društva (tuženika) u svezi s tim ugovorom, osim na sudu u Koldingu u Danskoj. Distributer neopozivo pristaje i podvrgava se nadležnosti suda u Koldingu. No bilo kakav postupak koji pokrene Društvo može se pokrenuti pred sudom na području Distributera.
19. Po ocjeni ovog suda radi se o valjanoj odredbi ugovora, kojom su ugovorne strane, unaprijed i u pisanom obliku, ugovorile nadležnost suda u Danskoj za spor koji proistekne iz Ugovora o distribuciji, ako taj spor pokrene tužitelj (KRUNA TRADE d.o.o., Distributer). S druge strane, ako bi takav spor pokrenuo tuženik (DK COMPANY VEJLE A/S , Društvo), ostavljena mu je mogućnost izabrati i sud domicila druge ugovorne strane.
20. Naglasiti je kako parnične stranke ne spore valjanost citirane ugovorne odredbe, nego je između stranaka sporna njena primjena i tumačenje.
21. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene te odredbe ugovora nego da se o nadležnosti ima odlučiti primjenom pravila o posebnoj nadležnosti iz odjeljka 2. članka 8. točke 3. Uredbe. Tom je odredbom propisano da osoba s domicilom u državi članici, osim pred sudom svog domicila, može biti tužena i pred drugim sudom ako se radi o protutužbi koja proizlazi iz istog ugovora ili činjeničnog stanja kao i prvotna.
22. Tužitelj upire na primjenu citirane odredbe budući da je predmetnom tužbom ustao kao protutužbom u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-14/2021. Taj je postupak pokrenuo tuženik protiv tužitelja, radi isplate na temelju neplaćenih a dospjelih računa. Utuženi računi izdani su od strane DK COMPANY VEJLE A/S na ime isporučene robe KRUNA TRADE d.o.o. Između stranaka u tom sporu nije sporno da su isporuke robe izvršene, ali kako su izvršene neposredno prije i za vrijeme pandemije Covid 19, računi su ostali nepodmireni, a između stranaka nastao spor u kojem tuženik (tamo kao tužitelj) traži isplatu, a tužitelj (tamo kao tuženik) ističe protutužbeni zahtjev te traži od suda da se zbog promijenjenih okolnosti konstitutivnom odlukom raskinu ugovori o kupoprodaji na temelju kojih su vršene pojedinačne isporuke robe, podredno da se isti izmijene na način da se umanji cijena za 20% i odobri njihova obročna otplata.
23. Tom zahtjevu, tuženik u protutužbi kumulira zahtjev za naknadu štete i predmetni zahtjev: za isplatu po osnovi "razumne naknade za Hervis".
24. Tumačenjem citiranih odredbi Uredbe ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe 8. točke 3. Uredbe. Tom je odredbom propisana mogućnost da osoba koja ima domicil u državi članici, osim suda koji je za nju opće nadležan (sud njenog domicila), može još biti tužena i pred sudom pred kojim je u tijeku postupak po tužbi, pod uvjetom da se radi o protutužbi koja proizlazi iz istog ugovora ili istog činjeničnog stanja kao i prvotna tužba.
25. Po mišljenju ovog suda ta pretpostavka nije ispunjena. Tužbenim zahtjevom kojim zahtijeva isplatu za razumnu naknadu za Hervis, tužitelj postavlja zahtjev koji se temelji na sasvim drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi- neispunjenju ugovorne obveze iz Ugovora o distribuciji iz 2012., dok se u predmetu Povrv-14/2021 radi o zahtjevu za isplatu po pojedinačnim ugovorima o kupoprodaji robe.
26. S druge strane, prorogacija nadležnosti predstavlja izraz autonomije stranačke volje i slobode ugovaranja, te tumačenjem odredbe članka 25. stavka 1. Uredbe, proizlazi da je nadležnost suda koju stranke odrede prorogacijom isključiva, osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. U ovom slučaju stranke su ugovorom predvidjele drukčiju mogućnost jedino za sporove koje bi pokrenuo tuženik, dok tužitelj "neopozivo pristaje i podvrgava se nadležnosti suda u Koldingu", baš kako glasi valjana ugovorna odredba.
27. Slijedom svega navedenog, sud smatra da je za ovaj spor nadležan sud u Danskoj, pa je primjenom odredbi članka 16. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
U Splitu 18. ožujka 2026.
Sutkinja
Ivana Hrkać
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
