REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-457/2016- 61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske Autoceste d.o.o., OIB: 5750046291, iz Zagreba, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju Gorana Legac, dipl. iur., protiv tuženika: Sonik d.d. OIB: 29735620766, iz Vinkovaca, Vatrogasna 12, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Marinković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. veljače 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti punomoćnice tužitelja Gorane Legac, dipl. iur. i punomoćnika tuženika Vinka Marinkovića, odvjetnika u Zagrebu, nakon javne objave presude, 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu (ranije Općinski sud u Novoj Gradiški).

II Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 27. ožujka 2013., podneskom predanom na ročištu 15. siječnja 2014., te podneskom od 22. veljače 2016.

III Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 6. veljače 2013. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 963.818,80 kuna/127.920,74 EUR.

IV Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 28. studenog 2023. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 80.266,46 kuna/10.653,19 kuna.

i p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Sonik d.d. OIB: 29735620766, iz Vinkovaca, Vatrogasna 12, da tužitelju Hrvatske Autoceste d.o.o., OIB: 5750046291, iz Zagreba, Širolina 4, na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška (Dragalić) – jug Poslovni broj: 457/2016-61

platiti iznos od 30.482,23 EUR / 229.668,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i koje teku na svaki pojedini iznos, kako slijedi:

- iznos od 800.45 EUR (6.030,98 kn) od 15.05.2003. god pa do isplate,

- iznos od 749,38 EUR (5.646,22 kn) od 15.06.2003. god pa do isplate,

- iznos od 603,41 EUR (4.546,84 kn) od 15.07.2003. god. pa do isplate,

- iznos od 738,83 EUR (5.566,68 kn) od 15.08.2003. god. pa do isplate,

- iznos od 677,98 EUR (5.108,25 kn) od 15.09.2003. god. pa do isplate,

- iznos od 728,50 EUR (5.488,90 kn) od 15.10.2003. god. pa do isplate,

- iznos od 924,98 EUR (6.969,28 kn) od 15.11.2003. god. pa do isplate,

- iznos od 922,67 EUR (6.951,82 kn) od 15.12.2003. god. pa do isplate,

- iznos od 865,75 EUR (6.523,03 kn) od 15.01.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 990.09 EUR (7.459,87 kn) od 15.02.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 970,45 EUR (7.311,84 kn) od 15.03.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 970,63 EUR (7.313,24 kn) od 15.04.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 866,81 EUR (6.530,98 kn) od 15.05.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 815,74 EUR (6.146,22 kn) od 15.06.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 669,83 EUR (5.046,84 kn) od 15.07.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 778,92 EUR (5.868,75 kn) od 15.08.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 688,37 EUR (5.186,52 kn) od 15.09.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 816,49 EUR (6.151,86 kn) od 15.10.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 926,21 EUR (6.978,53 kn) od 15.11.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 905,26 EUR (6.823,68 kn) od 15.12.2004. god. pa do isplate,

- iznos od 820,65 EUR (6.183,20 kn) od 15.01.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 990,09 EUR (7.459,87 kn) od 15.02.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 970,45 EUR (7.311,84 kn) od 15.03.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 970,63 EUR (7.313,24 kn) od 15.04.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 866,81 EUR (6.530,98 kn) od 15.05.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 815,74 EUR (6.146,22 kn) od 15.06.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 669,83 EUR (5.046,84 kn) od 15.07.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 752,65 EUR (5.670,82 kn) od 15.08.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 665,58 EUR (5.014,80 kn) od 15.09.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 904,48 EUR (6.814,82 kn) od 15.10.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 927,44 EUR (6.987,77 kn) od 15.11.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 888,65 EUR (6.695,53 kn) od 15.12.2005. god. pa do isplate,

- iznos od 775,55 EUR (5.843,37 kn) od 15.01.2006. god. pa do isplate,

- iznos od 1.055,45 EUR (7.952,28 kn) od 15.02.2006. god. pa do isplate,

- iznos od 1.032,51 EUR (7.779,48 kn) od 15.03.2006. god. pa do isplate, iznos od 964,49 EUR (7.266,95 kn) od 15.04.2006. god. pa do isplate, tako da se zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. godine računaju po stopi od 15% sukladno čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), za razdoblje od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, od 01.08.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila

Poslovni broj: 457/2016-61

prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena sukladno članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Tuženik SONIK d.d. Vinkovci, OIB:29735620766, Vatrogasna 12, Vinkovci je dužan na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt "Slaven" na lokaciji odmorišta Nova Gradiška (Slaven)-sjever platiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB:57500462912, Širolina 4, Zagreb, iznos od 106.865,40 EUR (jednu stotinu šest tisuća osam stotina šezdeset i pet eura i četrdeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i koje teku na svaki pojedini iznos, kako slijedi:

- iznos od 1.646,04 EUR od 15. svibnja 2003. do isplate,

- iznos od 1.646,04 EUR od 15. lipnja 2003. do isplate,

- iznos od 1.646,04 EUR od 15. srpnja 2003. do isplate,

- iznos od 1.646,04 EUR od 15. kolovoza 2003. do isplate,

- iznos od 1.719,04 EUR od 15. rujna 2003. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. listopada 2003. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. studenog 2003. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. prosinca 2003. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. siječnja 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. veljače 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. ožujka 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. travnja 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. svibnja 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. lipnja 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. srpnja 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. kolovoza 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. rujna 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. listopada 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. studenog 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. prosinca 2004. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. siječnja 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. veljače 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. ožujka 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. travnja 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. svibnja 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. lipnja 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. srpnja 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. kolovoza 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. rujna 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. listopada 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. studenog 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. prosinca 2005. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. siječnja 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. veljače 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. ožujka 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. travnja 2006. do isplate,

Poslovni broj: 457/2016-61

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. svibnja 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. lipnja 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. srpnja 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. kolovoza 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. rujna 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. listopada 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. studenog 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. prosinca 2006. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. siječnja 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. veljače 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. ožujka 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. travnja 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. svibnja 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. lipnja 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. srpnja 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. kolovoza 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. rujna 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. listopada 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. studenog 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. prosinca 2007. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. siječnja 2008. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. veljače 2008. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. ožujka 2008. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. travnja 2008. do isplate,

- iznos od 1.792,04 EUR od 15. svibnja 2008. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine računa po stopi od 15% sukladno čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 72/02, 153/04), za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena sukladno članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Sonik d.d. OIB: 29735620766, iz Vinkovaca, Vatrogasna 12, da tužitelju Hrvatske Autoceste d.o.o., OIB: 5750046291, iz Zagreba, Širolina 4, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.874,39 EUR (dvije tisuće osam stotina sedamdeset i četiri eura i trideset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam

Poslovni broj: 457/2016-61

postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate ukupnog iznosa od 1.928.847,40 kuna na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako tuženik koristi cestovno zemljište radi obavljanja pratećih uslužnih djelatnosti na autocesti Bregana-Zagreb-Lipovac (A3) te je korisnik pratećih uslužnih objekata: restoran „Jocker“ na lokaciju PUO Nova Gradiška (Dragalić) – jug; hotel „Slaven“ na lokaciji PUO Nova Gradiška – sjever; motel „Tursit“ na lokaciji PUO Staro Petrovo Selo – sjever. Nadalje, naveo je kako mu je tuženik odbio plaćati, kao pravnoj osobi, koja sukladno članku 54. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04), upravlja i gospodari autocestama mjesečnu naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti, a koju je bio dužan plaćati temeljem odredbe članka 62. stavak 1. točka 6. i 7. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04), kao i odredbama članka 59. stavak 1. točka 6. i 7. ranijeg Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 106/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01), članka 4. Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 94/98, 126/03, 53/04) i članka 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 135/99 i 126/03). S tim u svezi tužitelj je naveo kako je tuženik dužan temeljem članka 62. stavak 1. točka 6. i 7. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04), plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti, što u naravi predstavlja izvor sredstava za financiranje javnih cesta kao općeg dobra.

1.2. Tužitelj tužbom potražuje na ime naknade štete nanesene tužitelju zbog neplaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za restoran „ C“ platiti tužitelju naknadu u iznosu od 497.648,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže specificirane u tužbi od 15. lipnja 2001. do 31. ožujak 2006.; za restoran „Slaven“ iznos od 751.557,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže specificirane u tužbi od 15. lipnja 2001. do 30. travnja 2006.; za motel „Turist“ iznos od 679.642,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže specificirane u tužbi od 15. lipnja 2001. do 30. travnja 2006.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Novoj Gradiški, pozivajući se pri tome na odredbu članka 46. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da je za suđenje nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, te na članka 48. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da je općemjesno nadležan sud onaj sud na čijem području je sjedište tuženika. S tim u svezi naveo je da je sjedište tuženika u Vinkovcima, stoga smatra da je navedeni sud mjesno nadležan za postupanje i odlučivanje u konkretnom predmetu.

2.1. Odgovorom na tužbu tuženik je u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, naveo je kako je tužba nerazumljiva, te iz iste nije jasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj ima pravo na naknadu štete. S tim u svezi naveo je

Poslovni broj: 457/2016-61

kako su opće pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja štetnika; šteta; uzročna veza i protupravnost. U odnosu na štetnu radnju štetnika, tuženik je naveo kako je to radnja kojom se oštećeniku nanosi šteta, pa se s obzirom na vrstu štetne radnje razlikuju izvanugovorna odgovornost (deliktna odgovornost), predugovorna odgovornost i ugovorna odgovornost. Nadalje, naveo je kako iz historijata tužba nije jasno koju štetnu radnju je tuženik počinio, stoga je predložio sudu tužbu odbaciti kao neurednu.

2.2. Tuženik je naveo kako on u cijelosti poriče tvrdnje tužitelja da koristi cestovno zemljište radi obavljanja pratećih uslužnih djelatnosti na lokaciji PUO Nova Gradiška –sjever (motel Slaven) i PUO Staro Petrovo Selo – sjever (restoran Turist). Nadalje, naveo je kako je tužitelj konkludentno priznao da je tuženik vlasnik nekretnina na kojima se nalazi motel Slaven i restoran Turist. Tuženik je naveo kako on poriče tužiteljeve navode da bi on odbijao plaćati naknadu. S tim u svezi naveo je kako su stranke ovoga postupka tek unazad nekoliko mjeseci započele prigovore o sklapanju pravnih poslova kojim bi se uredili odnosi između tužitelja i tuženika, budući da se nekretnine koje su u vlasništvu tuženika naslanjaju na autocestu Bregana-Zagreb- Lipovac (A3). Tuženik je također istakao prigovor zastare eventualnih tužiteljevih potraživanja. Nadalje, naveo je kako on osporava i visinu koju bi on eventualno trebao plaćati za korištenje cestovnog zemljišta i to iz razloga što Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti jasno naznačuje da mjesečna visina naknade za caffe bar iznosi 1.200,00 kuna, za restoran 1.500,00 kuna i za motel 1.800,00 kuna. Stoga tuženik smatra da postavljeni tužbeni zahtjev nije u skladu s pravilnikom o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, navodeći da je postavljeni tužbeni zahtjev znatno viši od propisanog. Slijedom navedenoga tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Kod ovoga suda održano je ročište 28. kolovoza 2006. Na predmetnom ročištu tužitelj je ostao kod tužbe, protivio se istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novoj Gradiški te je naveo kako je u proljeće 2006. došlo do zaključenja ugovora za restoran „Jocker“, dok ugovor za motel „Slaven“ i restoran „Turist“, nije zaključen, ali je tužitelj tuženiku dostavio nacrt ugovora na potpis, međutim isti je vraćen tužitelju nepotpisan. Tuženik je na predmetnom ročištu ustrajao s danim odgovorom na tužbu, te je dodatno naveo kako objekti u njegovu vlasništvu „Slaven“ i „Turist“ nisu izgrađeni na cestovnom zemljištu stoga smatra da tužitelj nema osnovu za traženje plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta.

4. Podneskom od 9. ožujka 2007. tužitelj je dostavio dodatnu dokumentaciju te je naveo da iz iste proizlazi da je tužitelj kompletno zemljište izvlastio za izgradnju pratećih uslužnih objekata na predmetnoj čestici, da je u cijelosti izradio prometne površine, prilazne puteve i infrastrukturu te je u cijelosti tuženiku platio naknadu za izvlaštene nekretnine. Nadalje, naveo je i kako he podnio zahtjev za podnošenje tužbe nadležnom Državnom odvjetništvu radi utvrđenja i brisanja nezakonitog upisa za predmetne nekretnine, te se postupak vodi putem Državnog odvjetništva. Tužitelj je naveo kako je predmet spora isključivo platež naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi obavljanja pratećih uslužnih djelatnosti utvrđenih u članku 62. stavak 1. točka 6. i 7. Zakona o javnim cestama po kojem su sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju prateću uslužnu djelatnost u sustavu javne ceste dužne plaćati propisanu naknadu. S tim u svezi naveo je kako je predmetna zakonska odredba kogentna.

Poslovni broj: 457/2016-61

Nadalje, naveo je kako naknada za korištenje cestovnog zemljišta predstavlja izvor financiranja javnih cesta jednako kao i plaćanje cestarine za uporabu autoceste, naknade za izvanredan prijevoz, naknada da koncesije itd. Tužitelj smatra kako utvrđenje prava vlasništva na predmetnim objektima nije relevantno za donošenje sudske odluke kojom će obvezati tuženika na naknadu zakonske obveze plaćanja korištenja cestovnog zemljišta radi obavljanja pratećih uslužnih djelatnosti. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je nesporno da u predmetnim objektima tuženik obavlja uslužnu djelatnost – ugostiteljstvo te da se ti objekti nalaze u sustavu javne ceste (autoceste) s obzirom da svi korisnici usluga koriste pristupne puteve na autocestu. Tužitelj je također naveo, da s obzirom da tuženik uporno odbija plaćati naknadu propisanu zakonom, tužitelj će, kao pravna osoba, odgovorna za upravljanje i gospodarenjem autocestama, kao općim dobrima, biti prinuđen izmijeniti glavni projekt autoceste na spornoj lokaciji, isključiti objekte tuženika iz sustava javne ceste i raspisati javno nadmetanje za izgradnju novih pratećih uslužnih objekata.

5. U podnesku od 3. travnja 2007. tuženik je naveo kako u cijelosti ostaje kod danog odgovora na tužbu, svih iznesenih navoda, prijedloga i zahtjeva. Tuženik je osporavao tužiteljeve navode da je on kompletno zemljište izvlastio i da je tuženiku platio naknadu za izvlaštene nekretnine, a isto nije vidljivo niti iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio. Tuženik je osporavao i navode tužitelja da je on podnio zahtjev za brisanje zemljišno-knjižnog upisa kod Državnog odvjetništva. Nadalje, tuženik je naveo i kako tužitelj navodi da pitanje vlasništva nije relevantno za rješidbu konkretnog spora, te u podnesku od 9. ožujka 2007. potpuno drugačije od sadržaja tužbe, tvrdi da je pitanje spora ugovorni odnos, odnosno plaćanje naknade. S tim u svezi tuženik je naveo kako budući da tužitelj navodi da su stranke u ugovornom odnosu, dok je prethodno tvrdio, odnosno zahtijevao naknadu štete, dakle, tvrdio da postoji izvanugovorni odnos, tuženik je predložio sudu pozvati tužitelja da se jasno očituje je li pravna osnova tužbe ugovorni ili izvanugovorni odnos.

6. Podneskom od 9. srpnja 2007. tužitelj se po pozivu suda, očitovao na podnesak tuženika, te je naveo da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom tužbe, međutim, tužitelj je ispravio ranije postavljeni tužbeni zahtjev s odnosa naknade štete, tako da je potraživao isplatu iznosa od 1.928,847,40 kuna, a sve prema specifikaciji u tužbi od 20. travnja 2006. Nadalje, tužitelj je naveo kako zbog činjenice da tuženik izbjegava plaćati zakonom utvrđene obveze, nanose se veliki materijalni gubitci na općim dobrima koje su pod posebnom zaštitom države, stoga je predložio da se o predmetnoj parnici obavijesti nadležno Državno odvjetništvo kojim ga se poziva na mješanje u konkretnoj parnici, na strani tužitelja.

6.1. U podnesku od 18. lipnja 2008. tužitelj je naveo kako s obzirom na protek vremena od podnošenja tužbe do navedenog datuma, a s obzirom da tuženik i dalje odbija plaćati tužitelju naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje patećih djelatnosti za hotel Slaven i za motel Turist, tužitelj povećava svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje sve dospjele mjesečne naknade za razdoblje od dospijeća pojedine mjesečne naknade pa do 18. lipnja 2008. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake mjesečne naknade pojedinačno. Tako uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao isplatu neplaćene naknade za restoran Jocker u iznosu od 497.648,00 kuna, za hotel Slaven iznos od 1.064.500,36 kuna i za motel Turist iznos od 963.818,80 kuna, odnosno sveukupno 2.525.967,16 kuna.

7. Sud je na prijedlog tužitelja obavijesti Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Nova Gradiška, o parničnom postupku te ga pozvao na

Poslovni broj: 457/2016-61

očitovanje o prijedlogu za mješanje. Podneskom od 27. listopada 2009. Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški dostavilo je svoje očitovanje broj: R-DO-219/09- 2 od 26. listopada 2009. u kojemu je navelo kako je predmetni parnični postupak proizašao iz pravnog odnosa tužitelja i tuženika, a tužitelj raspolaže cjelokupnom dokumentacijom vezanom za njihov pravni odnos. Nadalje, navelo je kako za navedeni spor nije pravno relevantno pitanje vlasništva na predmetnim nekretninama već se isti odnosi isključivo na obvezu plaćanja cestovnog zemljišta radi obavljanja pratećih uslužnih djelatnosti, stoga Općinsko državno odvjetništvo Nova Gradiška nema pravni interes da se pojavi kao umješač u konkretnom parničnom postupku na strani tužitelja.

8. Predmet spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti i to za uslužni objekt "Jocker" za razdoblje od travnja 2003. do ožujka 2006., a za uslužni objekt "Slaven" za razdoblje od travnja 2003. do travnja 2008.

9. U tijeku postupka bilo je sporno predstavljaju ju li predmetne nekretnine cestovno zemljište, sporno je je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženu naknadu, u kojem iznosu te je li se ista ima obračunavati prema važećim Pravilnicima, ili se u odnosu na restoran "Jocker" ima primijeniti ugovor od 30. travnja 1996. godine, sporno je je li nastupila zastara potraživanja, te je sporna mjesna nadležnost ovoga suda.

10. U konkretnoj pravnoj stvari ovaj sud donio je presudu poslovni broj: 7 P- 234/06-29 od 20. rujna 2010. kojim je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Predmetna presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Gž-1787/10-2 od 28. rujna 2012. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 6. veljače 2013. tužitelj je u sudski spis predao podnesak kojim je uredio tužbeni zahtjev, tužitelj je ostao kod tužbe, a u odnosu na tužbeni zahtjev naveo je da isti djelomično povlači u odnosu na tražbine za koje je nastupila zatari te zahtjev koji se odnosi na motel Turist, a kako je specificirano u predmetnom podnesku. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je naveo da isti ne predstavlja preinaku u smislu Zakona o parničnom postupku, predložio je da prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka sud uzme u obzir da tužitelj u tom dijelu nije uspio s sporu.

12. U podnesku kojega je tužitelj predao sudu 6. veljače 2013. tužitelj je naveo kako s obzirom na protek vremena, a uzimajući u obzir da tuženik i nadalje odbija plaćati tužitelju naknadu za korištenje cestovnog zemljišta, tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji je u zastari i dio koji se odnosi na potraživanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta za motel „Turist“. Naime, uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao isplatu neplaćene naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za restoran Jocker u iznosu od 312.192,00 kuna, za hotel Slaven iznos od 620.198.40 kuna i to dospjele mjesečne naknade za razdoblje od dospijeća pojedine mjesečne naknade pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake mjesečne naknade pojedinačno, kako je to specificirano predmetnim podneskom. U istom podnesku tužitelj je ponovio navode iznesene ranije u tijeku postupka, te je dodatno naveo kako nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju koristio cestovno zemljište radi obavljanja pratećih djelatnosti te je formalno ispoljavao spremnost da s tužiteljem zaključi Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta, ali je isti opstrurirao, a što je vidljivo iz dopisa tužitelju od 10.

Poslovni broj: 457/2016-61

travnja 2007. u kojem između ostalog tuženik navodi „Predlažem da temeljem navedenih okolnosti i naših težih financijskih prilika pokušamo riješiti naše dosadašnje obveze, kao i sklapanje ugovora u dogledno vrijeme“. Tužitelj je naveo i kako nije sporno da je tuženik sklopio Ugovor za lokaciju restorana „Jocker“ i da je za nju plaćao naknadu za korištenje cestovnog zemljišta sve dok restoran nije prodao. S tim u svezi tužitelj je naveo da se predmetni restoran „Jocker“ nalazi na cestovnom zemljištu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a površina cestovnog zemljišta koju tužitelj koristi iznosi 562 m2, a navedeno je nesporno jer je tuženik 22. ožujka 2006. sklopio Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti u kojem je i ugovorena naknada za tu površinu. Površina korištenog cestovnog zemljišta kao i iznos naknade utvrđen je prije sklapanja predmetnog ugovora. U odnosu na hotel „Slaven“ tužitelj je naveo kako on ne spori da je isti kao i nekretnina na kojoj je sagrađen u vlasništvu tuženika, ali istovremeno hotel „ D“ je i u sustavu javne ceste jer ugostiteljske usluge pruža vozačima, odnosno putnicima autoceste na način da koriste ulazne i izlazne prilazne trake sa kolničkog trupa autoceste. S tim u svezi naveo je kako je površina zemljišta koju tuženik koristi 1288 m2 (278+347+663), a u naravi to je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. U podnesku od 6. veljače 2013. tuženik je naveo kako je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen radi plaćanja naknade štete zbog neplaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti od strane tuženika te da se isti odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a gdje se nalazi hotel Slaven, na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje se nalazi motel „Turist“ te na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje se nalazi restoran „Jocker“. S tim u svezi tuženik je naveo kako su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženika. U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik je naveo da je se Ugovorom sklopljenim u travnju 1986., prednik tužitelja obvezao ne naplaćivati ikakvu naknadu za korištenje cestovnog zemljišta na predmetnoj lokaciji. Tuženik je, nadalje, naveo kako su sve predmetne nekretnine postale vlasništvo tuženika na način da su bile imovina nekadašnjeg poduzeća DP „Gradišćanka“ p.o. Nova Gradiška, koje se podijelilo na nekoliko poduzeća od kojih je ugostiteljski dio pripao poduzeću „Vinogorje“ poduzeće za ugostiteljstvo i turizam, a koje je osnovano rješenjem Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu broj: Fi- 1206/93 od 5. srpnja 1993. navedenom poduzeću je rješenjem istoga suda broj:Fi- 1794/94 od 21. listopada 1994. upisana pretvorba u dioničko društvo Vinogorje d.d. za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu na veliko i malo Nova Gradiška te je konačno rješenjem Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj: Tt-97/402-2 od 19. rujna 1997. društvo Vinogorje d.d. pripojeno tuženiku SON-UGO-CRO d.d., Vinkovci. Slijedom navedenoga tuženik je naveo kako su navodi tužitelja o navodnom izvlaštenju predmetnih nekretnina u izričitoj suprotnosti sa zakonito provedenim postupkom pretvorbe DP „Vinogorje“ u dioničko društvo i činjenicom da je tuženik prilikom pripajanja tuženiku postupao u dobroj vjeri i u dobroj vjeri stekao vlasništvo nad nekretninama koje su predstavljale imovinu pripojenog društva. Nadalje, naveo je da je dopisom Agencije za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske, Klasa:

943-01/11-01/504, urbroj: 360-03-0202/01-2011-2 od 27. srpnja 2011. tuženiku dostavljena potvrda Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/03-02/91, Urbroj: 563-03-04/02-2003-06 od 29. srpnja 2003. u kojoj se izričito potvrđuje da su u postupku pretvorbe DP „Vinogorje“ predmetne nekretnine u cijelosti procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

Poslovni broj: 457/2016-61

14. Slijedom navedenoga tuženik je, nadalje, naveo kako je odredbama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 100/96), pa i kasnijim Zakonom o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10) koje je naknadno u cijelosti zamijenio Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11), zakonito stečeno pravo vlasništva tuženika na nekretninama i zemljišnoknjižna uknjižba tog prava dovedena u pitanje primjenom samog zakona odnosno izravnom primjenom materijalnog prava. S tim u svezi tuženik je naveo kako je odredbom članka 3. stavak 1. i 2. . Zakonom o cestama, koji je trenutno na snazi, propisano da su javne ceste javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Republike Hrvatske, te da se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, a odredbom članka 4. alineja 4. i 5. toga Zakon propisano je da javnu cestu između ostalog čine i površinu zemljišnog pojasa te površinu zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu ceste predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta i drugi), kao i građevine na cestovnom zemljištu, za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu ceste, predviđene projektom ceste. S tim u svezi tuženik je naveo kako smatra da unatoč citiranim odredbama zakona ne postoji nikakva zakonska osnova temeljem kojeg bi tužitelj bio ovlašten naplatiti naknadu tuženiku za korištenje predmetnih nekretnina dok se iste nalaze u režimu privatnog vlasništva tuženika, jer bi to značilo da tuženik plaća tužitelju naknadu za korištenje vlastitog zemljišta, nego bi to bilo moguće isključivo u slučaju provedbe postupka izvlaštenja nekretnina u korist Republike Hrvatske i plaćanja odgovarajućih naknada za izvlaštenje. Tuženik je nadalje, naveo kako je tužitelj sukladno odredbama članka 81. stavak 1. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja autocestama kao javnim cestama, gradi ih, rekonstruira i održava, te je odredbom članka 81. stavak 3. alineje 3. Zakona o cestama izričito propisano da je predmet poslovanja tuženika između ostalog i rješavanje imovinskopravnih odnosa potrebnih za građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta i cestovnih objekata s naplatom. Tuženik je naveo i kako je odredbom članka 3. stavak 6. Zakona o cestama propisano da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj upotrebi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama. S tim u svezi naveo je kako je Zakon o cestama precizno utvrdio postupak rješavanja pravnog problema usklađivanja zemljišnog stanja vlasništva sa zakonom na način da je tuženik bio dužan, sukladno odredbi članka 36. stavak 8. Zakon o cestama podnijeti nadležnom tijelu prijedlog za izvlaštenje nekretnina u korist Republike Hrvatske i to u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu zakona kojim je utvrđen interes Republike Hrvatske za provedbu izvlaštenja kako je propisano odredbom članka 18. u svezi s člankom 8. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj: 9/94, 35/94, 114/01, 79/06, 45/11). S tim u svezi, tuženik je dodatno naveo kako je interes Republike Hrvatske utvrđen odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 100/96), pa i odredbom članka 26. stavak 1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04) te odredbom članka 36. stavak 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11), pa je propisan rok za pokretanje postupka izvlaštenja na svim nekretninama koje su primijenjenim Zakonom postale javno dobro istekao još 1998. godine. Tuženik je naveo kako je tužiteljevo dugogodišnje ignoriranje svoje izričite zakonske obveze jedini i isključivi razlog nemogućnosti naplate naknada na predmetnim nekretninama iz jednostavnog razloga što bi u slučaju plaćanja naknada od strane tuženika kao

Poslovni broj: 457/2016-61

vlasnika nekretnine koji ih je stekao u dobroj vjeri za isti nastala imovinska šteta, a na strani tužitelja stjecanje bez osnove. Tuženiku je upitno kako bi sud u konkretnoj pravnoj stvari uopće mogao utvrditi koje bi zemljište bilo cestovno zemljište, kada na istom i danas postoji pravo vlasništva tuženika osim neznatne površine pristupne ceste koju tuženik uostalom niti ne koristi. Tuženik je opetovano osporavao tužiteljeve navode za pokretanje postupka brisovnom tužbom te je u tom smislu naveo da i tada, nakon gotovo 7 godina nije sporno da se postupak po brisovnoj tužbi nikada nije pokrenuo od strane nadležnog Općinskog državnog odvjetništva, jer bi takvo postupanje bilo protuzakonito, imalo bi za posljedicu tuženikov zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske. Nadalje, tuženik je ponovno istaknuo prigovor zastare tražbine tužitelja budući da i zahtjev za naknadu štete kako ga je postavio tužitelj i zahtjev za isplatu povremene tražbine, zastarijevaju za tri godine, sukladno odredbama članka 226. i 230. Zakona o obveznim odnosima.

15. U podnesku od 14. veljače 2013. tužitelj je naveo da on ne spori vlasništvo tuženika na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje se nalazi hotel Slaven. U odnosu na plaćanja naknada za korištenje cestovnog zemljišta za lokaciju restorana „Jocker" tužitelj je naveo kako se tuženik neutemeljeno poziva na Ugovor iz 1986. godine. sklopljen između prednika tužitelja SIZ-a za ceste Hrvatske i RO Energopetrol Sarajevo. S tim u svezi naveo je kako navedenim ugovorom stranke reguliraju međusobne odnose u vezi s stavljanjem van upotrebe benzinske stanice Okućani i davanja na korištenje zemljišta u Novoj Gradiški-jug radi izgradnje nove benzinske stanice. Nadalje, naveo je kako tuženik nije ugovorna strana, niti pravni sljednik jedne od ugovornih strana, te mu temeljem predmetnog ugovora ne pripadaju nikakva prava, stoga tužitelj smatra da je njegovo pozivanje na navedeni ugovor u potpunosti neosnovano. Tužitelj je naveo i kako su netočni i neosnovani navodi tuženika kako ne postoji zakonska osnova po kojoj bi tužitelj bio ovlašten tuženiku naplatiti naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i pratećih djelatnosti. Naime, tužitelj je naveo kako on osnovano i temeljem zakonskih odredbi potražuje od tuženika plaćanje mjesečne naknade za korištenje cestovnog zemljišta koju je isti dužan plaćati sukladno članku 54. Zakon o javnim cestama, a temeljem članka 61. stavak 1. točka 6. i 7. navedenog zakona, članka 4. Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti te članka 2 Pravilnika o mjerilima za izračun naknada za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja prateće djelatnosti.

16. Tužitelj je naveo i s obzirom da je nesporno da tuženi korist cestovno zemljište, to je nesporna i osnovanost tužiteljeva potraživanja, a stoga je neosnovan i navod tuženika kako bi na strani tuženi tužitelja došlo do stjecanja bez osnove, jer osnova postoji i to zakonska. Tužitelj je naveo i kako tuženikovi navodi o tome kako tužitelj godinama ignorira svoju zakonsku obvezu izvlaštenja tuženikovih nekretnina na lokaciji k. o. [katastarska općina], Hotel Slaven, obrazlažući kako su iste primjenom zakona dobile status javnog dobra, netočne su i neosnovane Kada bi doista bilo tako kako tuženi navodi, predmetne nekretnine bi stupanjem na snagu Zakona o javnim cestama dana 6. prosinca 1996.g. postale opće dobro, a kasnije javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske koja bi u tom slučaju kao vlasnik svog cestovnog zemljišta putem Državnog odvjetništva pokrenula postupak brisanja upisa u zemljišnim knjigama.

16.1. S tim u svezi tužitelj je naveo kako s obzirom na to da su navodi tuženika u pogledu izvlaštenja u potpunosti neosnovani, nisu zakonska obveza tuženika, u nadležnosti su Ureda državne uprave, a ne suda i nisu predmet ovog sudskog postupka tužitelj se ne želi upuštati u daljnje raspravljanje o istom. Tužitelj je naveo i

Poslovni broj: 457/2016-61

kako on nema nikakvu obvezu prema tuženiku, pa ni zakonsku, ali stoga tuženik ima zakonsku obvezu prema tužitelju, stoga tužitelji poziva tuženika godinama na ispunjenje njegove obveze. Tužitelj je osporavao i navode tuženika kako tuženik ne koristi cestovno zemljište.

17. Podneskom od 25. ožujka 2013. tuženik je u odnosu na povućeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 6. veljače 2013. naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva koji ne predstavlja objektivnu preinaku u smislu odredbe članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku te predlaže da sud tužiteljevo djelomično povlačenje tužbe uzme u obzir prilikom donošenja odluke o naknadi parničnih troškova. S tim u svezi tužitelj je naveo kako se smanjeni tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] gdje se nalazi Hotel Slaven i nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje se nalazi restoran Jocker. Nadalje, tuženik je naveo da se prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku protivi preinaci tužbe u odnosu na povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva koji predstavljaju objektivnu preinaku sukladno odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku te predlaže sudu da odbije preinaku tužbenog zahtjeva. S tim u svezi tuženik je naveo kako je tužitelj povećao svoj zahtjev u odnosu na restoran Jocker za mjesece travanj – srpanj od iznosa 8.172,00 kuna na iznos od 8.672,00 kuna, dok je glede tražbine za hotel Slaven matematički pogrešno zbrojio mjesečne iznose koji zbroj iznosi 610.199,20 kuna.

17.1. Tuženik je, nadalje, naveo kako on podredno, ističe prigovor zastare tužitelja za potraživanja od 4. mjeseca 2006. s dospijećem 15. svibnja 2006. nadalje, budući da i zahtjev za naknadu štete kako ga je postavio tužitelji zahtjev za isplatu povremene tražbine, zastarijeva i roku 3 godine sukladno odredbama članka 226. i 230. Zakona o obveznim odnosima, pa je tražbina s 6. veljače 2013. zastarjela u cijelosti. Uz predmetni podnesak tuženik je u sudski spis dostavio i Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti sklopljen u Novoj Gradiški 30. travnja 1996. između prednika tužitelja poduzeće „Hrvatske ceste“ i prednika tuženika poduzeće „Vinogorje“, a koji je prema članku 15 istoga sklopljen na vrijeme od 10 godina, dakle, do 30. travnja 2006., stoga je tuženik naveo da je predmetni ugovor obvezao pravne prednike ugovornih strana za čitavo vrijeme njegova trajanja uključujući i cjelokupno utuženo razdoblje od 4. mjeseca 2003. do 3. mjeseca 2006. Tuženik smatra da bi tužitelj od njega mogao potraživati jedino naknadu štete zbog neplaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti u ugovorenom postotku neto osnovice, a nikako u iznosu utemeljenom na odredbama naknadno sklopljenog ugovora od 22. ožujka 2006. U odnosu na naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti u hotelu Slaven, tuženik je opetovano naveo kako se radi o zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženika na predmetnom hotelu.

17.2. Tuženik je naveo i kako su navodi tužitelja da tuženik pruža ugostiteljske usluge vozačima, odnosno putnicima na autocesti na način da koristi ulazne i prilazne izlazne trake sa kolničkog trupa autoceste u površini od 1288 m2, pa da bi zbog toga navodno bio dužan plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta, u cijelosti neutemeljena u zakonu i podzakonskim aktima, pa i protivna samom smislu predmetnog pravnog instituta. Tuženik je naveo i kako je prema Ugovoru o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti od 30. travnja 1996., između

Poslovni broj: 457/2016-61

ugovornih strana, odredbama članaka 1., 3. i 4. , a koji se odnosi na stvarno, a ne iskonsturirano korištenje cestovnog zemljišta, jasno ugovoreno što se podrazumijeva pod „korištenje cestovnog zemljišta“, pa je navedeni pojam definiran kao korištenje cestovnog zemljišta za izgradnju (rekonstrukciju) ugostiteljsko-turističkog objekta u vlasništvu tuženika na cestovnom zemljištu kao javnom dobru kojim upravlja tužitelj. Nadalje, istim ugovorom jasno i nedvosmiselno je definiran pojam „obavljanje pratećih uslužnih djelatnosti“, i to na način da je definirano da je to obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu, a jednako tako je utvrđeno da je tužitelj izgradio prilazne ceste i parkirališta koja su u funkciji ugostiteljsko-turističkog objekta. Tuženik je, nadalje, naveo kako je u vrijeme podnošenje tužbe sudu, 26. travnja 2006. na snazi je bio Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10) koji je odredbom članka 33. stavak 6. posebno definirao priključak i prilaz u područje cestovnog zemljišta javne ceste s pripadajućim prometnim znakovima, signalizacijom opremom kao sastavni dio javne ceste, dok je odredbom članka 62. u alinejama 6. i 7. posebno definirana naknada za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti, a u alineji 2. posebno je definirana cestarina za upotrebu autoceste i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.). S tim u svezi tuženik je naveo kako je odredbom članka 3. stavak 2. navedenog zakona izričito propisano da se korištenje cestovnog zemljišta upisuje u zemljišne knjige sukladno odredbama o upisu zakupa u skladu s propisima koji uređuju zemljišne knjige, pa stoga zakon, podzakonski akti i sama ugovorna praksa tužitelja ne ostavlja niti najmanje prostora za tumačenje da bi se dolazak putnika na nekretnine tuženika preko pristupne trake mogao smatrati korištenjem cestovnog zemljišta u smislu zakonske definicije.

17.3. Tuženik je također naveo kako tužitelj koristi nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] benzinska pumpa u Gregurevki, površine 3044 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], parkirno mjesto Mersave, površine 13012 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], , gdje se nalazi Hotel „Slaven“ (PUO Nova Gradiška sjever) bez plaćanja bilo kakve naknade tuženiku na način da zemljište za kretanje i parkiranje koriste vozila, kojima je tužitelj prethodno naplatio cestu za korištenje autoceste.Tuženik je naveo da kada bi sud prihvatio tužiteljevo tumačenje pojma korištenja trupa autoceste kao korištenje ulazne i izlazne prilazne trake sa kolničkog trupa autoceste od strane vozača, to bi značilo da bi tuženik bio dužan platiti identičnu naknadu za korištenje prilazne trake na lokaciji restorana Jocker i na lokaciji motela Turist, za koji je tužitelj povukao tužbu, ali i obvezu tuženika da po toj logici tužitelja plati naknadu za korištenje cjelokupne trase autoceste Zagreb-Lipovac.

18. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za uslužni objekt " D" u podnesku koji je predan preporučeno na poštu 27. ožujka 2013. U povećanom tužbenom zahtjevu tužitelj traži da mu tuženik isplati naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za uslužni objekt "Slaven" i za razdoblje od svibnja 2008. do 31. ožujka 2013. (stranica spisa 443-447), a potom je povećavao tužbeni zahtjev i u podnesku koji je predan prvostupanjskom sud na ročištu 15. svibnja 2014. (stranica spisa 453-458), te u tom podnesku potražuje navedene naknade za uslužni objekt "Slaven" za daljnje razdoblje od travnja 2013. do travanja 2014., a podneskom od 22. veljače 2016. i za svibanj 2014. (stranica spisa 582-586).

Poslovni broj: 457/2016-61

18.1. Na ročištu održanom kod ovoga suda 15. svibnja 2014. (stranica spisa 452- 453) razvidno je da se tuženik protivio preinaci, dok iz raspravnog rješenja proizlazi da je sud preinaku dopustio navodeći da se prihvaća prijedlog tužitelja, a kako to proizlazi i iz podneska tuženika od 4. srpnja 2014. (stranica spisa 485). Istim podneskom tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na zahtjev koji se odnosi na novčana potraživanja do 4. mjeseca 2014., te je naveo da je tražbina tužitelja s danom 15. svibnja 2014. u cijelosti zastarjela u djelu dospjelom prije 15. lipnja 2011.

19. U kasnijim podnescima, u daljnjem tijeku postupka, stranke su u bitnome ustrajale kod svojih navoda, prijedloga i prigovora.

20. Ovaj sud, Stalna služba u Novoj Gradiški donio je presudu i rješenje poslovni broj: P-334/15-18. od 6. svibnja 2016., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev. Predmetna presuda djelomično je preinačena, a djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Gž-1249/16-2 od 7. studenog 2016. Predmetnom drugostupanjskom odlukom prvostupanjska presuda preinačena je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za prateći objekt "Slaven" na lokaciji Nova Gradiška (Slaven) -sjever za razdoblju od svibnja 2008. do 31. svibnja 2014. isplati ukupni iznos od 818.678,10 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se u tom dijelu tužitelj odbija u cijelosti sa tužbenim zahtjevom. Nadalje, istom odlukom prvostupanjska presuda ukinuta je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt "Jocker" na lokaciji odmorište Nova Gradiška (Dragalić) – jug za razdoblje od travnja 2003. do 30. lipnja 2005. isplati iznos od 226.122,61 kn, a za prateći uslužni objekt "Slaven" na lokaciji Nova Gradiška (Slaven) - sjever za razdoblje od travnja 2003. do 30. travnja 2008. iznos od 811.523,30 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te u odluci o troškovima paničnog postupka i predmet se u tom dijelu vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, pred drugog suca pojedinca. Nadalje ukinuto je i rješenje kojim je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 83.812,19 kn i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred drugog suca pojedinca. Nakon donošenja drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, koja je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x 442/2017-2 od 9. veljače 2022. odbijena.

21. U ponovljenom postupku Radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih činjenica o kojima ovisi odluka o glavnoj stvari, sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta, te su pročitane isprave i to: rješenje komisije za uzimanje i davanje na korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta Skupštine općine Nova Gradiška, od 24. siječnja 1986. (stranica spisa 6-9, 56-59), rješenje komisije za uzimanje i davanje na korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta Skupštine općine Nova Gradiška, od 12. svibnja 1988. (stranica spisa 10-11, 60-62), dopis Hrvatskih autocesta d.o.o., od 21. studenog 2001. urbroj: 45212-3007415/01 BD (stranica spisa 12-13), poziv za potpis ugovora urbroj: 45212-300-9362/02MB, od 2. svibnja 2002. (stranica spisa 14), poziv za sastanak urbroj: 45212-300-21938/05/JC, od 19. listopada 2005. (stranica spisa 15), zaključenje ugovora o korištenju cestovnog zemljišta restoran Dragalić-jug urbroj: 45212-300-22917/05mb, od 3. studenog 2005. (stranica spisa 16), ugovor o prijenosu prava korištenja, od 30. lipnja 1984. (stranica spisa 31-38), ugovor o prijenosu prava korištenja, od 3. srpnja 1985. (stranica spisa 39-55), rješenje komiteta za komunalne djelatnosti Općine Nova Gradiška od 18.

Poslovni broj: 457/2016-61

listopada 1985. (stranica spisa 63-69), izmjena i dopuna građevinske dozvole broj:

UP/l-06-228/1988, od 14. lipnja 1988. (stranica spisa 70-76, 237-243), građevinska dozvola kiasa: UP/l-361-03/89-01/46, urbroj: 531-06-89-4, od 7. srpnja 1989. (stranica spisa 77-80, 233-236), zapisnik od 24. lipnja 1988. (stranica spisa 81-83, 230-232), zapisnik od 5. travnja 1990. s popisnim listom predmetnih nekretnina i povijesnim zemljišnoknjižnim izvacima (stranica spisa 84-159), eksproprijacijski elaborat k. o [katastarska općina] (stranica spisa 161-168), eksproprijacijski elaborat k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 169-184), popisni list za predmetne nekretnine (stranica spisa 190- 228), zapisnik od 5. travnja 1990. (stranica spisa 229), zapisnik od 24. lipnja 1988. (stranica spisa 230-231), sudska nagodba (stranica spisa 232), građevinska dozvola klasa: UP/l-361-03/89-01/46, urbroj: 531-06-89-4, od 7. srpnja 1989. (stranica spisa 233-236), ugovor o prijenosu prava korištenja od 30. lipnja 1984. (stranica spisa 275- 282), kopije katastarskog plana ugovor od travnja 1986.g., dostava dokumentacije uz podnesak od 21. studenog 2001 .g., ugovor o korištenju cestovnog zemljišta bez datuma, ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti od 16. ožujka 2006.g. (stranica spisa 391-399), digitalni katastarski plan (stranica spisa 400), zemljišnoknjižni izvadak sa snimkama (stranica spisa 401-407), zemljišnoknjižni izvaci (stranica spisa 414-420), potvrda od 15. prosinca 2003.urbroj: 550/03 (stranica spisa 421), uvjerenje od 04. kolovoza 2011. urbroj: 341/1 1 (stranica spisa 423-426), ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti (stranica spisa 438-441), prilog uz podnesak od 25. ožujka 2013. (stranica spisa 442), izmjene i dopune građevne dozvole broj: UP/l-06-228/1988, od 14. lipnja 1988. (stranica spisa 459-462), izvadak iz sudskog registra (stranica spisa 463-477), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, od 19. prosinca 2013. (stranica spisa 478-479), nalaz i mišljenje vještaka Mladena Kao, od 14. srpnja 2014. (stranica spisa 492-494), digitalni katastarski plan (stranica spisa 496-500), obavljen je očevid na licu mjesta od 18. prosinca 2014. (stranica spisa 516-517), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Mladena Kao (stranica spisa 526), podnesak tužitelja s Pravilnicima od 1998. do 2014. (stranica spisa 528), građevinska dozvola broj: UP/l-06-43/1986 od 28. listopada 1986. (stranica spisa 541-552), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (stranica spisa 560), izvješće stalnog sudskog vještaka Josipa Pavića vještaka od 17. prosinca 2015. (stranica spisa 573-574), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Josipa Pavića od 18. siječnja 2016. (stranica spisa 580-581), uplate tuženika (stranica spisa 591-593), (stranica spisa 594-595), provedeno je dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Filipu Toliću, dipl. oec.

21.1. Sud nije izvodio dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke za cestovni promet koji je tuženik predložio na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. lipnja 2015. na okolnost može li se korištenje prilaznih cesta i to isključivo na objektu Slaven, može smatrati korištenjem cestovnog zemljišta u smislu zakonskih odredbi. Navedeni dokazni prijedlog sud nije prihvatio jer je tumačenje zakonskih odredbi zadatak suda, a ne vještaka, stoga navedeni dokazni prijedlog po ocijeni ovoga suda nije bio potreban. Naime, Zakonom o javnim cestama jasno je definiran pojam cestovnog zemljišta, a u ovom postupku površina istoga utvrđena je prilikom geodetskog vještačenja u nazočnosti parničnih stranaka, suda i vještaka Mladena Kao. Dakle, geodetskim vještačenjem je u postupku, kao nesporno utvrđeno kao cestovno zemljišta koje koristi tuženik na lokaciji objekta "Slaven" u površini 1.339 m2, a što osim iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i iz skice izmjere. Nadalje, površina cestovnog zemljišta nužna za korištenje objekta "Jocker" učinjena

Poslovni broj: 457/2016-61

je nespornom u iznosu 562 m2 , stoga kako je navedena činjenica nesporna među strankama, na tu okolnost nije bilo potrebno vještačenje.

21.2. Sud, također, nije izvodio dokaz još jednim dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno financijske struke Filipu Toliću iz razloga što je u svom očitovanju od 23. listopada 2023. vještak dopunio nalaz i mišljenje te je obuhvatio i ranija razdoblja te odgovorio od čega se sastoji predmetni dug. Naime, vještak je naveo da je na dan 22.01.2016. god. tuženik imao dug prema tužitelju za razdoblje 01.04.2003. – 31.03.2006. god. na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug u ukupnom iznosu od 220.149,10 kn, a isti se sastojao od duga po glavnici u ukupnom iznosu od 80.266,46 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 139.882,64 kn. Nadalje, među strankama nije postojao dogovor o redoslijedu namirenja pa sud uzima da se nesporno utvrđeni dio kojega je tuženik u tijeku postupka isplatio, odnosi na glavnicu i kamate, kako je i sam tuženik to naveo. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da je 22. siječnja 2016. tuženik podmirio dio tužiteljeve tražbine u ukupnom iznosu od 83.812,19 kn, a koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 80.266,46 kn, kao i dio dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 3.545,73 kn dok je ostali nepodmiren dio dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 136.336,91 kn/18.095,02 EUR tuženik isplatio 24. studenog 2023. na ime preostalog dijela dospjelih zakonskih zateznih kamata za 2003.,2004.,2005. i 2006. godinu, kako proizlazi iz potvrde o plaćanju – detalji naloga na stranici spisa 896.

22. Iz stanja spisa razvidno je da je sud 5. ožujka 2010. obavio uviđaj, odnosno očevid na licu mjesta. Iz zapisnika o obavljenoj službenoj radnji izvan zgrade suda (stranica spisa 340) proizlazi da je sud izvršio razgledavanje objekta kafić „Jocker“ u Dragaliću te je utvrdio da je isti zatvoren, nije u funkciji. Nadalje, sud je utvrdio da je pristup predmetnom objektu kao i parkiralištu oko toga objekta moguć jedino s autoceste, odnosno predmetni objekt je zajedno sa autocestom u okviru ograde.

22.1. Iz predmetnog zapisnika razvidno je da je izvršen i razgled hotela „Slaven“ u Novoj Gradiški, te je utvrđeno da je predmetnom objektu moguće pristupiti iz grada Nova Gradiška te s autoceste. S tim u svezi sud je utvrdio da iz predmetnog hotela prema gradu postoji parkiralište, a s obje strane zgrade postavljena je ograda prema sjevernim gabaritima hotela, tako da je isti u cijelosti u naravi vezan uz autocestu. Nadalje, sud je utvrdio da je u predmetni hotel moguć ulaz sa autoceste ispred kojega postoji veliko parkiralište u širini objekta. Sud je, nadalje, utvrdio da se u nastavku nalazi benzinska pumpa INA. Gledajući prema jugu iz objekta hotela sa desne, tj. prema zapadu objekt je u kojemu je nekad bila trgovina, a sada je suvenirnica, a samo u jednom dijelu površine cca 15 m2, prema kazivanju zastupnika tuženika. Nadalje, sud je utvrdio da se s lijeve strane parkirališta najprije proteže park, a iza njega također napuštena zgrada u kojoj je nekad bio autoservis. Sud je naveo kako je prema kazivanju zastupnika tuženika predmetna suvenirnica od strane tuženika dana u zakup.

Iz predmetnog zapisnika razvidno je da je sud razgledao restoran „Turist“ u Starom Petrovom Selu kojom prilikom je sud utvrdio da je navedeni objekt u cijelosti izvan žice autoputa i istome je moguće pristupiti pješačkom stazom sa parkirališta autoceste. Nadalje, sud je utvrdio da predmetni restoran obuhvaća i prostor, tj. parkiralište sa istočne strane, kao i prostor travnjaka sa pratećim objektima i suvenirnicom, te tratinom sa zapadne strane.

Poslovni broj: 457/2016-61

22.2. Na okolnost utvrđivanja jesu li hotel Slaven i restoran Jocker dio cestovnog zemljišta provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku – mjerniku CR dipl. ing. geod. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 17. srpnja 2014. naveo da je na licu mjesta izvršio izmjeru terena, satelitskim i terestričkim metodama, te da je izradio geodetsku situaciju stvarnog stanja s prikazom katastarskog stanja. Vještak je naveo kako su katastarski podaci (na situacijskom planu prikazani plavom bojom) preuzeti su iz Katastarskog ureda u digitalnom obliku. Nadalje, naveo je da su nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao javno dobro u općoj upotrebi pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb. Vještak je naveo kako nekretnine tuženika koje graniče s navedenim nekretninama tužitelja jesu k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a upisane su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na ime tuženika „Sonik" d.d. Vinkovci. Vještak je nadalje naveo, kako je na situacijskom planu prikazana i sporna površina, po tužitelju, preko koje se nekada prelazilo, od sjevernog traka autoceste Zagreb-Lipovac, do nekretnina tuženika i ta površina iznosi, ukupno na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] m².

23. Podneskom od 30. srpnja 2014. tužitelje je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojemu je vještak iskazao obračun korištene površine cestovnog zemljišta jer je vještak u obzir uzeo samo prilaznu prometnu površinu koju su tuženik i korisnici njegovih usluga koristili za prilaz tuženikovim nekretninama s autoceste, ali nije uzet u obzir i središnji izlazni dio prometne površine izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sastavni dio javne ceste. S tim u svezi tužitelj je naveo kako stalni sudski vještak nije obračunao sveukupno korištenu površinu predmetnih površina u sklopu autoceste za potrebe predmetnog pratećeg uslužnog objekta, nego je uzeo u obzir samo ulazni dio.

24. Tuženik je u podnesku od 19. rujna 2014. (stranica spisa 507) naveo da nema primjedbi na dio nalaza i mišljenja vještaka koji se odnosi na identifikaciju i opis nekretnina u vlasništvu tuženika i nekretnina koje su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem tužitelja. Nadalje, naveo je kako prigovora dijelu nalaza i mišljenja vještaka u kojemu je vještak pogrešno utvrdio da dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] kao javno dobro u općoj uporabi površine 497 m2 predstavljaju površinu preko koje su nekad prelazila vozila i koja je prema mišljenju tužitelja sporna. S tim u svezi tuženik je naveo kako površina prilazne ceste, prema navodima tužitelja, iznosi 278 m2, a ne 497 m2. S tim u svezi naveo je da je tužitelj površinu od 278 m2 kao spornu naznačio u podnesku od 29. srpnja 2014.

25. S obzirom na istaknute prigovore stranaka sud je ponovno uz sudjelovanje vještaka mjernika Mladena Kao, dipl. ing. geod. obavio očevid na licu mjesta 18. prosinca 2014. Iz zapisnika o obavljenoj službenoj radnji izvan zgrade suda od 18. prosinca 2014. (stranica spisa 517-518) proizlazi da je očevidom na licu mjesta i prema položaju nekretnina tuženika, posebno k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, punomoćnik tuženika iskazao je da se u cijelosti moglo odvijati prometovanje te da nije bilo potrebe koristiti središnji dio nekretnine tužitelja označen kao k. č. br. [katastarska čestica]. Nadalje, punomoćnik tužitelja iskazao je kako je na k. č. br. [katastarska čestica], na tom dijelu vidljiva cesta. Raspravnim rješenjem sud je odredio provođenje dopunskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Mladenu Kao, dipl. ing. geod. Pisanu obrazloženu dopunu nalaza i mišljenja stalni sudski vještak dostavio je podneskom od 16. siječnja 2015. (stranica spisa 520) u kojemu je naveo da je na licu mjesta izvršio dopunu izmjere u pravcu zapada parkirališta i pristupnih cesta te sjevernog traka autoceste. Nadalje, naveo je kako je na geodetskoj situaciji stanje u naravi prikazano crnom bojom, a

Poslovni broj: 457/2016-61

katastarsko stanje plavom bojom u k. o. [katastarska općina], dok je zelenom bojom prikazano stanje u k. o. [katastarska općina]. Vještak je naveo kako se sporne površine obračunao po prijedlogu tužitelja i to: ulazna sporna površina kako je predloženo na stranici spisa 496, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 354 m2, na situaciji prikazano žuto, a na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 143 m2, na situaciji prikazano narančasto. Središnji dio sporne površine prema prijedlogu na stranici spisa 497, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 592 m2, na situaciji prikazano crnom bojom. Izlazna sporna površina prema prijedlogu na stranici spisa 497, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 250 m2, na situaciji prikazano crveno. Zaključno vještak je naveo kako ukupna sporna površina (asfaltni dijelovi čestice) na k. č. br. [katastarska čestica] iznose 1196 m2.

25.1. Na ročištu održanom kod ovoga suda 16. lipnja 2015. stalni sudski vještak Mlade Kao, dipl. ing. geod. usmeno je iznio svoj pisani nalaz i mišljenje u kojem je u cijelosti ostao kod ranije danog pisanog nalaza i mišljenja. Nakon usmenog izlaganja vještakova nalaza i mišljenja stranke nisu imale pitanja, primjedbi niti prigovora.

25.2. Sud je nalaz i mišljenje vještaka mjernika geodetske struke Mladena Kao, dipl.ing.geod. prihvatio u cijelosti te je isti cijenio objektivnim, nepristranim i izrađenim u skladu s pravilima struke, uvažavajući pri tome da je dopunom nalaza i mišljenja vještak otklonio sve prigovore stranaka te da stranke nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja nisu imale primjedbi niti prigovora.

26. Temeljem materijalnih dokaza koje prileže spisu sud je nesporno utvrdio da je dopisom Agencije za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske (AUDIO), Klasa: 943-01/11-01/504, Urbroj: 360-03-0202/01-2011-2 od 27.07.2011. tužitelju dostavljena potvrda Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/03-02/92, Urbroj: 563-03-04/02-2003-6 od 29. srpnja 2003. u kojoj se izričito potvrđuje da su u postupku pretvorbe DP "VINOGORJE" predmetne nekretnine u cijelosti procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, a isto je Fond utvrdio i djelomičnim rješenjem, Klasa:

UP/I-943-01/03-02/92, Urbroj: 563-03-04/02-2003-5 od 25. srpnja 2003. kao i da je Hrvatski fond za privatizaciju dao suglasnost na provedbu pretvorbe i privatizacije potvrdom od 04. siječnja 1994. koja je predložena sukladno uvjetima i na način propisan zakonom, prošla državnu reviziju, te da je Mišljenjem Državnog ureda za reviziju od 06. travnja 2004. utvrđeno da nisu pronađene nikakve nepravilnosti i nezakonitosti.

27. Iz dopisa Turističke zajednice grada Nova Gradiška od 2. ožujka 2015. Urbroj: 19/15 proizlazi da je naveden turistička zajednica temeljem izvješća o ostvarenim nočenjima, koje joj dostavljaju svi smještajni objekti na području grada, raspolaže podatkom da je Hotel „Slaven“ dostavio posljednji podatak o ostvarenim noćenjima zaključno s 7. siječnja 2010. (prilog podneska predanog sudu na ročištu 16. lipnja 2015.)

28. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj po izvođaču društvu Pismorad d.d. izveo sve radove na isključivanju iz prometa PUO Slaven (PUO Nova Gradiška - sjever). Pri tome valja napomenuti kako tužitelj dostavlja samo dopis Pismorad d.d. od 8. srpnja 2014. (stranica spisa 559) u kojemu je navedeno trgovačko društvo izvijestilo tužitelja da je sukladno Ugovoru Urbroj: 4211-750-71/2014, Ev.broj: K11/14 Pismorad d.d. kao izvoditelj radova izvršila radove na isključivanju iz prometa pratećih uslužnih djelatnosti objekta Slaven-sjever, Rastovica-jug i Babina Greda-sjever. Iz istog dopisa razvidno je da Pismorad d.d. navodi da su radovi u cijelosti izvedeni u skladu s

Poslovni broj: 457/2016-61

ugovorenim troškovima i pravilima struke, a ugrađena oprema izvedena je prema tehničkim uputama za ugradnju i uporabu. Iz izjave Pirmorad d.d. kao izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine proizlati da su svi radovi isključenja predmetnog odmorišta dovršeni 9. lipnja 2014. (stranica spisa 557-558).

29. Na okolnost visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta na nekretninama tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta Jocker na lokaciji Nova Gradiška-Dragalić-jug, površine 562 m2, te nekretnine hotela Slaven-sjever u površini 1139 m2, visine te naknade za prateći djelatnosti, provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Josipu Paviću, dipl. oec. Imenovani vještak u svom je pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 17. prosinca 2015. temeljem isprava u sudskom spisu, posebno Pravilnika koje je dostavio tužitelj, a koje prileže stranici 528. omota spisa, utvrdio je da visina naknade s dospijećem 15. svibnja 2003. do 15. veljače 2010. za hotel Slaven i to ukupna naknada za korištenje cestovnog zemljišta iznosi 828.750,59 kuna, a naknada za obavljanje pratećih djelatnosti ukupno iznosi 263.120,00 kuna, dok u navedenom razdoblju za objekt Jocker naknada za korištenje cestovnog zemljišta iznosi 258.184,00 kuna, a naknada za obavljanje pratećih djelatnosti ukupno iznosi 51.750,00 kuna, a što sveukupno iznosi 1.401.805,39 kuna. Vještak je također naveo kako je obračunao naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i naknadnu za obavljanje pratećih djelatnosti i za 7 dana mjeseca siječnja 2010. godine u svoti 2.380,49 kuna + 770,00 kuna (s dospijećem 15. veljače 2010.), odnosno obračunao ih je dodatuma do kojeg je hotel „Slaven“ obavljao djelatnost, a prema navodima tužitelja. Također je vještak naveo da su površine za koje je obračunao naknadu za korištenje cestovnog zemljišta identične površinama iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjernika.

29.1. U podnesku od 4. siječnja 2015. tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Pavića, kao nepotpunom. Naime, tužitelj je naveo da on u pogledu izračuna visine mjesečnih iznosa naknade, kao i ukupne naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za uslužni objekt Jocker u iznosu 309.934,80 kuna nema prigovora. Nadalje, naveo je da ne prigovara niti izračunu visine mjesečnih iznosa naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za uslužni objekt Slaven na odmorištu Nova Gradiška (Slaven) – sjever na način kako su obračunate do kraja 2009. godine. Nadalje, tužitelj je naveo kako prigovara nalazu vještaka i izračunu ukupnog iznosa naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt D jer je vještak propustio obračunati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta u punom mjesečnom iznosu za mjesec siječanj 2010. kao i sve mjesece nakon toga do kraja svibnja 2014. S tim u svezi tužitelj je naveo da činjenica da je tuženik prestao obavljati prateće uslužne djelatnosti u siječnju 2010. predstavlja osnovu da se s datumom prestanka obavljanja djelatnosti obustavi obračun naknade za obavljanje pratećih uslužnih djelatnosti, ali ne i osnovu za prestanak obračuna naknade za korištenje cestovnog zemljišta jer je tuženik koristio cestovno zemljište sve dok je imao pristup pratećem uslužnom objektu s autoceste, odnosno sve dok isključivanja istog iz sustava prometa autocestom.

29.2. Podneskom od 18. siječnja 2016. stalni sudski vještak Josip Pavić, dipl. oec. dopunio je raniji nalaz i mišljenje te je u dopuni naveo da prihvaća tužiteljeve navode glede razdoblja obračuna naknade za korištenje cestovnog zemljišta. Stalni sudski vještak dopunio je raniji nalaz i mišljenje na način da je naveo da visina naknade s dospijećem 15. svibnja 2003. do 15. lipnja 2014. za hotel Slaven i to ukupna naknada za korištenje cestovnog zemljišta iznosi 1.367.081,40 kuna, a naknada za obavljanje pratećih djelatnosti za razdoblje s dospijećem 15. svibnja 2003. do 15.

Poslovni broj: 457/2016-61

veljače 2010. ukupno iznosi 263.120,00 kuna, dok je u odnosu na izračun za objekt Jocker vještak ostao kod ranije navedenih iznosa i to : naknada za korištenje cestovnog zemljišta iznosi 258.184,00 kuna, a naknada za obavljanje pratećih djelatnosti ukupno iznosi 51.750,00 kuna (razdoblje 15. svibnja 2003. do 15. lipnja 2014.) a što sveukupno iznosi 1.940.136,20 kuna.

29.3. U skladu s dopunom nalaza i mišljenja tužitelj je podneskom od 22. veljače 2016. postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.940.136,20 kuna.

30. Podneskom od 2. ožujka 2016. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke te je naveo kako je predmetni obračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti vještak sačinio temeljem Pravilnika koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 20. srpnja 2015. Tuženik je prigovarao metodologiji obračuna naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti i za restoran Jocker i za hotel Slaven. U odnosu na restoran Jocker tuženik je opetovano naveo kako na konkretni pravni odnos nije primjenjiv niti jedan od kriterija za obračun iz nekog od Pravilnika kao podzakonskih akata, ukazujući ponovno na činjenicu da su sve obveze tuženika s predmetnog naslova, pravni prednici stranaka slobodnom voljom izričito utvrdile Ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti od 30. travnja 1996. S tim u svezi tuženik je u cijelosti ostao kod ranijih navoda koje je iznio u tijeku postupka. Predmetnim podneskom tuženik je izvijestio sud kako je on temeljem konto kartice i rekapitulacija za lokaciju restorana Jocker, a koje je i dostavio sudu uz podnesak od 21. ožujka 2013., tuženik 22. siječnja 2016. izvršio uplatu nespornog dugovanja na račun tužitelja, čime je tuženik za 2003. godinu izvršio uplatu iznosa od 23.267,75 kuna, za 2004. godinu uplatu iznosa od 27.677,81 kunu, za 2005. godinu uplatu u iznosu od 27.677,81 kunu te za 2006. godinu uplatu u iznosu od 5.188,82 kune. Tuženik je naveo kako on ne osporava niti obvezu plaćanja zakonskih zateznih kamata na uplaćene iznose koje teku od dospijeća svake pojedine mjesečne naknade do uplate dana 22. siječnja 2016. S obzirom na navedeno tuženik je predložio sudu pozvati stalnog sudskog vještaka Josipa Pavića, dipl. oec. na dopunu nalaza i mišljenja na način da temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio uz podnesak od 21. ožujka 2013. sačini obračun naknade s pripadajućim kamatama prema kriterijima utvrđenim predmetnim Ugovorom. Nadalje, tuženik je naveo da glede obračuna naknade za hotel „Slaven“ ističe prigovor zastare svih tražbina tužitelja računajući od 4. mjeseca 2006. s dospijećem 15. svibnja 2006. Tuženik je naveo i kako je tužitelj podneskom od 6. veljače 2013. postavio tužbeni zahtjev za plaćanje naknada dospjelih od 15. lipnja 2006. do 15. svibnja 2008., te je naveo da su predmetne tražbine u zastari. Također, tuženik je naveo kako je tužitelj podneskom predanom na ročištu 15. svibnja 2014. postavio tužbeni zahtjev za naknada dospjelih od 15. lipnja 2008. do 15. svibnja 2014., za koje tražbine je naveo da su sve tražbine dospjele prije 15. svibnja 2011. u zastari. Tuženik je, nadalje, naveo kako je nejasno i u cijelosti neutemeljeno tužiteljevo tumačenje prema kojemu bi tuženik bio dužan naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćati do dana tužiteljeva jednostranog isključivanja iz sustava prometa autocestom neovisno o činjenici da je hotel „Slaven“ 8. siječnja 2010. zatvoren i od tada ne obavlja nikakvu djelatnost.

30.1. Na ročištu održanom kod ovog suda 5. travnja 2016. tužitelj je učinio nespornim tuženikove uplate, s tim u svezi naveo je da se u tom pogledu može raditi samo o djelomičnom namirenju tuženikove obveze glede plaćanja naknade za objekt Jocker.

Poslovni broj: 457/2016-61

30.2. Tuženik je naveo kako on načelno nema primjedbi na matematički izračun vještaka knjigovodstveno-financijske struke, tuženik je naveo kako on prigovara samoj metodologiji provedbe vještačenja s obzirom da je nesporno da je glede obračuna naknada za restoran Jocker sud bio dužan dati vještaku zadatak da izračun sačini temeljem Ugovora o korištenu cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti sklopljenog u Novoj Gradiški dana 30.04.1996.g., stoga je ustrajao s prijedlogom da se vještaka pozove na dopunu vještačenja.

30.3. Na predmetnom ročištu stalni sudski vještak Josip Pavić, dipl.oec. usmeno je iznio nalaz i mišljenje te je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza od 17. prosinca 2015. i dopune nalaze od 18. siječnja 2016., a u odnosu na prijedlog tuženika vještak je iskazao da se ne može očitovati s obzirom da se radi o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud ili o eventualno novom vještačenju. Nadalje, iskazao je da je naknadnu za obavljanje djelatnosti motela i djelatnosti restorana kumulirao jer se njegovo vještačenje temelji na Pravilnicima, koji se nalaze u sudskom spisu. Vještak je iskazao kako je on naknadu za prateće djelatnosti iskazao u iznosu od 3.300,00 kuna jer prema Pravilnicima o mjerama za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, utvrđene su naknade koje je on koristio u svom izračunu, dakle i za objekt hotel Slaven i za restoran Jocker, a zbrojem propisane naknade dviju djelatnosti i to djelatnosti restorana i djelatnosti motela, dobije se iznos od 3.300,00 kn. S tim u svezi iskazao je kako je on postupio sukladno članku 6 Pravilnika (NN 3/11) s obzirom da je smatrao da se na lokaciji hotela Slaven pružala djelatnost u obliku motela i restorana.

30.4. Tuženik je i nakon usmenog izlaganja vještaka na njegov nalaz imao primjedbe navodeći da je vještak neutemeljeno kumulirao naknade za uslugu smještaja odnosno motela i uslugu ugostiteljstva odnosno restorana koje se međusobno preklapaju budući da djelatnost motela u polovici stvari uključuje i posluživanje hrane i pića. Tuženik je ustrajao s prijedlogom za provođenjem dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

30.5. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvatio, ali je isti cijenio nepotpunim za konačno odlučivanje u ovom postupku s obzirom da iz drugostupanjske odluke nesporno proizlazi da je potrebno da se vještak očituje i na uplatu tuženika od 22. siječnja 2016.

31. U ponovljenom postupku, sukladno uputi drugostupanjskog suda ovaj sud pozvao je stalnog sudskog vještaka Josipa Pavića, dipl. oec. da se očituje glede dopune ranijeg nalaza i mišljenja. Podneskom od 17. listopada 2022. (stranica spisa 683) Josip Pavić, dipl. oec. izvijestio sud da je na vlastiti zahtjev rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: [registarska oznaka]-26/2017 od 24. siječnja 2020. razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka. Nadalje, naveo je da je umirovljen od 1. siječnja 2016., a što je potaknulo njegovo zdravstveno stanje, dok je odluka o prestanku obavljanja dužnosti vještačenja posljedica moždanog udara kojeg je doživio u travnju 2017., stoga je izvijestio sud da zbog zdravstvenog stanja (mentalnog i fizičkog) i životne dobi (tada 74 godine) nije u stanju prihvatiti nastavak vještačenja. Slijedom navedenoga sud je vještačenje povjerio stalnom sudskom vještaku mr.sc. Filipu Toliću vl. obrta za financijske i knjigovodstvene usluge [obrt], [adresa] (stranica spisa 742-744).

32. Sud je ponovno obavio očevid na licu mjesta 28. veljače 2023., a iz zapisnika o obavljanju službene radnje izvan zgrade suda (stranica spisa 707) proizlazi da je sud na licu mjesta utvrdio pozicioniranost hotela „Slaven“ te je naveo da je isti u

Poslovni broj: 457/2016-61

adaptaciji, nije u posjedu, na njemu se izvode radovi, a u posjedu istoga nije niti jedna od stranaka. Predmetni objekt sastoji se od prizemlja i 1 etaže. Nadalje, sud je obavio očevid i na odmorištu Dragalić-jug, na cestovnom zemljištu, ugostiteljskom objektu i objektima za ugostiteljske djelatnosti. Na predmetnom zemljištu nalazi se novosagrađeni objekt.

33. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Filipa Tolića vl. obrta za financijske i knjigovodstvene usluge [obrt], [adresa] od 27. srpnja 2023. proizlazi da je vještačenje proveo na temelju dokumentacije koja se nalazi u Spisu i koju je vještak pronašao putem interneta. Vještak je utvrdio neto prohode Restorana „Jocker“ prema Glavnoj knjizi (Bruto bilance i kartice konta) koje je dostavio tuženik uz svoj Podnesak od 25.03.2013. god, a koje je prikazao u Tablici 1. pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je naveo kako je tuženik raspolagao podacima u razdoblju 1. srpnja do 21. prosinca 2003., te podacima od 1. siječnja do 31. prosinca 2005., dok nije raspolagao sa podacima u razdobljima od 1. travnja 2003. do 30. lipnja 2003. god. i razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2004. god. Slijedom navedenoga vještak je naveo da je on za razdoblje od 1. travnja 2003. do 30. lipnja 2003. god, kao relevantne uzeo podatke o neto prihodima u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja 2005. god., u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2004. god. kao relevantne uzeo podatke o neto prihodima u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2005. god., dok je za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2004. god. kao relevantne uzeo prosječne ostvarene neto prihode u razdobljima 1. srpnja do 31. prosinca 2003. god. i 1. srpnja do 31. prosinca 2005. god. S tim u svezi vještak je naveo kako npr. za srpanj 2004. god. kao relevantan podatak o ostvarenom neto prihodu uzeo je iznos od 56.061,00 kn, a isti predstavlja prosjek ostvarenih prihoda u srpnju 2003. god. (52.102,40 kn) i 2005. god. (60.019,60 kn). Stalni sudski vještak naveo je kako je on mišljenja da primijenjena metodologija kojom je došao do svih potrebnih podataka daje približno najtočnije rezultate, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je ostvarivanje prihoda imalo u dobroj mjeri sezonski karakter. U tom pogledu naveo je kako pri tome misli da je iz podataka o prihodima iz Tablice 1. vidljivo povećanje prihoda tijekom ljetnih mjeseci upravo zbog znatno veće frekvencije prometa Autocestom A3. Nadalje, vještak ne naveo kako je on u Tablici 2. pisanog nalaza i mišljenja prikazao neto prihode u cijelom razdoblju primjenjujući ranije navedenu metodologiju. U potonje spomenutoj tablici vještak je utvrdio prihode Restorana „Jocker“ u razdoblju 1. travnja 2003. – 31. prosinca 2005., a koji izračun vještaka se temelji na odredbi članka V. Odluke o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i visine naknade od obavljanja pratećih djelatnosti na javnim cestama („Narodne novine“ broj: 45/1995) a sukladno kojoj odredbi naknada za korištenje cestovnog zemljišta i naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug utvrđuje se u mjesečnom iznosu od: 2% za korištenje cestovnog zemljišta i 3% za obavljanje pratećih djelatnosti na osnovicu poreza na promet za obavljanje prateće uslužne djelatnosti.

33.1. Nadalje, vještak je u Tablici 3. pisanog nalaza i mišljenja prikazao izračun visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti u razdoblju 1. travnja 2003. – 30. lipnja 2005. Vještak je naveo kako je u stupcu 2. predmetne tablike prikazao Ukupne prihode (kao u Tablici 2.) te izračunao visinu naknade za korištenje cestovnog zemljišta (stupac 3.) i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (stupac 4.), a koje naknade je izračunao prema članku V. Odluke o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i visine naknade od obavljanja pratećih djelatnosti na javnim cestama („Narodne

Poslovni broj: 457/2016-61

novine“ broj: 45/1995). Slijedom navedenoga stalni sudski vještak izračunao je ukupne naknade u razdoblju 01.04. – 31.12.2003. god. u iznosu 22.964,20 kn, za razdoblje 01.01. – 31.12.2004. god. u iznosu 27.060,07 kn, za razdoblje 01.01. – 30.06.2005. god. u iznosu 12.221,81 kn. Nadalje, vještak je naveo kako je tuženik izvršio 4 uplate za lokaciju Restoran „Jocker“ u ukupnom iznosu 83.812,19 kn dana 22. siječnja 2016. god. S tim u svezi vještak je naveo kako je u Tablici 4. pisanog nalaza i mišljenja sačinio Izračun zakonskih zateznih kamata na naknade prikazane u Tablici 3. na dan 22.01.2016. god. Stalni sudski vještak je zasebno, u Tablici 5. prikazao Specifikaciju ukupnog duga tuženika na dan 22.01.2016. god., a prema kojoj se ukupan dug tuženika u razdoblju 01.04.2003. – 30.06.2005. god. sastoji od duga po naknadama izračunatim u Tablici 3., te izračuna zakonskih zateznih kamata na naknade izračunatim u Tablici 4. Nadalje, vještak je izračunao ukupan dug tuženika prema tužitelju na dan 22. siječnja 2016. god. na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug, površine 562 m2, te je naveo da taj dug za pojedina razdoblja i to u razdoblju 1. travnja – 31. prosinca 2003. god. iznosi 66.661,45 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 22.964,20 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 43.697,25 kn; u razdoblju 1. siječnja – 31. prosinca 2004. god. iznosi 74.757,65 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 27.060,07 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 47.697,58 kn; u razdoblju 1. siječnja – 30. lipnja 2005. god. iznosi 32.361,20 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 12.221,81 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 20.139,39 kn. Slijedom navedenoga, vještak je naveo da na na dan 22. siječnja 2016. god. tuženik je imao dug prema tužitelju za razdoblje 1. travnja 2003. – 30. lipnja 2005. god. na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug u ukupnom iznosu od 173.780,30 kn, a isti se sastojao od duga po glavnici u ukupnom iznosu od 62.246,08 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 111.534,22 kn.

33.2. Nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Filipa Tolića, sud je dostavio strankama na očitovanje.

33.3. U podnesku od 25. kolovoza 2023. tužitelj se očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka te je naveo da osporava predmetni nalaz u dijelu u kojem vještak izrađuje procjenu prihoda tuženika za razdoblje za koje tuženik nije dostavio financijske podatke iz poslovnih knjiga odnosno podatke iz nadležnih poreznih službi kojima je za referentno razdoblje određena osnovica i plaćen porez na promet. S tim u svezi tužitelj je naveo kako se vještakova procjena bazira na pretpostavkama, a ne na stvarnim, službenim podacima koji jedini mogu biti vjerodostojni. Nadalje, tužitelj je naveo kako se iz razlike uplaćenog iznosa tuženika 22. siječnja 2016.god. od 83.812,19 kn, koji je sam tuženik izračunao prema svojim podacima, do procijenjenog iznosa glavnice dugovanja tuženika iz Nalaza vještaka, proizlazi nevjerodostojnost procjene prihoda. Obzirom da se tu radi o zahtjevu odnosno tvrdnji tuženika da se u ovoj stvari njegova obveza za plaćanje naknada za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti treba bazirati na prihodu odnosno osnovici za obračun poreza na promet za obavljene prateće uslužne djelatnosti, sukladno Ugovoru o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti od 30. travnja 1996., teret dokaza za dostavu traženih podataka je na tuženiku i to osobito iz razloga jer je tuženik i osnovom članka 8. Ugovora na koji se poziva bio obvezan tužitelju

Poslovni broj: 457/2016-61

dostavljati kopije načina obračuna naknade iz kojih bi bio razvidan podatak o u prometu/prihodu. Tužitelj je naveo kako navedeno tuženik nije dostavljao tužitelju u utuženom razdoblju obavljanja djelatnosti jer se Ugovor i taj način obračuna više nije primjenjivao. Nadalje, naveo je kako tuženik niti u ovom postupku nije dostavio podatke i dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje pa isto ne treba biti nadomješteno pretpostavkom vještaka jer je zadatak vještaku bio izvršiti obračun naknade prema podacima u spisu. Tužitelj je naveo i kako je tuženik samoinicijativno, tijekom konkretne parnice, izvršio jednokratnu uplatu tužitelju u iznosu od 83.812,19 kn i pritom nije specifirao koje mjesečne iznose naknada plaća iako je propisana obveza mjesečnog dospijeća, stoga tužitelj smatra da je tuženik pridonio otežanom odlučivanju u ovom predmetu jer sud ne može sam provesti uračunavanje plaćenog iznosa, a tužitelj nije mogao ispravno i određeno iskazati za koji dio tužbenog zahtjeva povlači tužbu jer je tužbeni zahtjev postavljen na plaćanje mjesečnih iznosa naknada za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti. Tužitelj ne može samo povući tužbu za iznos od 83.812,19 kn (11.123,79 EUR) jer ne može odrediti uračunavanje namirenja pojedinih mjesečnih obveza i to kamata pa glavnice, a još manje to može sud samostalno. Ukoliko bi tužitelj i izradio obračun kamata na utužene mjesečne naknade od dospijeća do uplate 22. siječnja 2016., isto bi bilo podložno provjeri provedbom vještačenja, pa je isto nužno provesti na trošak tuženika jer je sam pridonio toj potrebi. Tužitelj je također naveo kako smatra da je bilo potrebno samo nadopuniti raniji nalaz i mišljenje vještaka Josipa Pavića, i to u pogledu isplate iznosa od 83.812,19 kn uzimajući u obzir Ugovor iz 1996. jer je navedeno polazište za izračun uračunavanja namirenja kako bi bilo razvidno koliko bi iznosile mjesečne obveze po tom Ugovoru odnosno razlika do mjesečnih naknada sadržanih u tužbenom zahtjevu i financijsko-knjigovodstvenom vještačenju Josipa Pavića za određivanje naknada sukladno tada važećem propisu Pravilniku o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti. S tim u svezi tužitelj je naveo da je nalaz vještaka nepotpun jer nije razvidno koji bi dio tužiteljevog zahtjeva tužitelja bio ispunjen tuženikovom jednokratnom uplatom, sve primjenom propisanog redoslijeda namirenja; kamate pa glavnica od najranije prema kasnije dospjelim obvezama. Zbog navedenog, tužitelj je predložio da vještak dopunom Nalaza izračunom iskaže koji dio tužbenog zahtjeva tužitelja (iskazanih mjesečnih dugovanja s rokovima dospijeća) koji se odnosi na objekt „Jocker“ je namiren uplatom tuženika u iznosu od 83.812,19 kn od 22. siječnja 2020. primjenom propisanog redoslijeda namirenja. Tužitelj je naveo kako smatra da je prema mjesečnim obvezama s iskazanim rokovima dospijeća 15. dana u idućem mjesecu iz tužbenog zahtjeva i Nalaza provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja Josipa Pavića od 17.12.2015. i 18.01.2016. u ovom predmetu potrebno napraviti obračun zateznih kamata do uplate 22. siječnja 2016. Nadalje, tužitelj je naveo kako je vještak Filip Tolić u svom nalazu izvršio obračun zateznih kamata na mjesečne naknade određene prema Ugovoru iz 1996., a ne na naknade određene u osnovnom Nalazu vještaka Josipa Pavića, koje se ovim novim vještačenjem treba dopuniti, što je i naloženo odlukom drugostupanjskog suda. U preostalom dijelu predmetnog podneska tužitelj je ustrajao s ranijim navodima da se obveza tuženika na plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti u objektu Jocker ne može određivati prema Ugovoru iz 1996. jer smatra da taj ugovor nije bio na snazi s obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu u roku, a rok je bitan sastojak ugovora, stoga tužitelj smatra da je predmetni ugovor raskinut po sili zakona. Tužitelj je predložio da sud naloži vještaku Filipu Toliću izraditi dopunu Nalaza i mišljenja, uzimajući u obzir uplatu tuženika u iznosu od 83.812,19 kn, prema

Poslovni broj: 457/2016-61

mjesečnim obvezama s iskazanim rokovima dospijeća 15. dana u idućem mjesecu iz tužbenog zahtjeva i Nalaza provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja Josipa Pavića od 17.12.2015. i 18.01.2016., te da napravi obračun zateznih kamata do uplate 22. siječnja 2016. i prema pravilima o redoslijedu namirenja napravi uračunavanje namirenja naknada utvrđenih osnovnim Nalazom vještaka Josipa Pavića tj. postavljenog tužbenog zahtjeva te da utvrdi koji mjesečni iznosi naknada iz tužbenog zahtjeva su i u kojem dijelu tom uplatom podmireni. Tužitelj je, također, predložio sudu da kao prethodno pitanje riješi pitanje nepostojanja vlasništva tuženika na pratećim uslužnim objektima na cestovnom zemljištu koji su sukladno projektu i dozvolama o gradnji dio javne ceste kao i o nevaženju Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti iz 1996. godine za objekt Jocker, odnosno neosnovanosti primjene njegovih odredbi iz članka 6. i 8. toga Ugovora o visini obveze naknada za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti i načinu njihova obračuna u utuženom razdoblju.

33.4. U podnesku od 14. rujna 2023. tuženik je očitovao na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke te je naveo kako je stalni sudski vještak Filip Tolić postupio sukladno nalogu suda i uputi iz drugostupanjske presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž 1249/16 od 07. studenog 2016., te je izradio matematički ispravan izračun mjesečnih naknada i obračun zakonskih zateznih kamata na koje tuženik nema primjedbi. Međutim, tuženik je naveo kako vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije u cijelosti postupio sukladno točkama III. i IV. rješenja od 2. ožujka 2023., budući da nalazom i mišljenjem nije obuhvatio cijelo utuženo razdoblje. Tuženik je naveo kako vještak nalazom i mišljenjem od 27. srpnja 2023. nije obuhvatio cijelo utuženo razdoblje nego samo razdoblje od 4. mjeseca 2003. do 6. mjeseca 2005. sukladno pogrešnom uračunavanju tuženikove uplate od strane prvostupanjskog suda i rješenju o djelomičnom povlačenju tužbe u iznosu od 83.812,19 kn koje je ukinuto. Slijedom navedenoga tuženik je predložio da sud naloži vještaku za financije i računovodstvo mr.sc. Filipu Toliću, dipl.oec. da dopuni nalaz i mišljenje od 27. srpnja 2023. na način da izvrši uvid u Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti od 30. travnja 1996. i posebno članke 6. i 7. Ugovora, te da utvrdi naknadu iskazanu u mjesečnim iznosima za cjelokupno utuženo razdoblje od 4. mjeseca 2003. do 3. mjeseca 2006. U svezi s navedenim tuženik je naveo kako ukazuje da je još podneskom od 29. veljače 2016. obavijestio sud da je postupio sukladno Ugovoru o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti od 30. travnja 1996. koji je tuženik dostavio sudu još u prilogu podneska od 21. ožujka 2013., te da je izvršio plaćanje za cjelokupno utuženo razdoblje od 4. mjeseca 2003. do 3. mjeseca 2006., te je u prilogu podneska od 29. veljače.2016. dostavio sudu dokaze o izvršenim uplatama. Tuženik je naveo kako je on sukladno člancima 6. i 7. Ugovora obračunao i platio tužitelju naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti u visini od 5% od osnovice za obračun poreza na promet za obavljene prateće uslužne djelatnosti, te je temeljem konto kartica i rekapitulacija dostavljenih sudu u prilogu podneska od 21 ožujka 2013. dana 22. siječnja 2016. izvršio uplatu nespornog dugovanja na račun tužitelja. Tuženik je dodatno naveo kako je on dana 22. siječnja 2016. izvršio četiri uplate u ukupnom iznosu od 83.812,19 kn, pa je tako za 2003. godinu izvršio uplatu u iznosu od 23.267,75 kn, za 2004. godinu uplatu u iznosu od 27.677,81 kn, za 2005. godinu uplatu u iznosu od 27.677,81 kn, te za 2006. godinu uplatu u iznosu od 5.188,82 kn, a svrhu pojedinih uplata jasno je naveo u rubrici „svrha plaćanja“. S obzirom da je tuženik temeljem jasnih i preciznih odredaba Ugovora o

Poslovni broj: 457/2016-61

korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti od 30. travnja 1996. izvršio plaćanje za cjelokupno utuženo razdoblje od 4. mjeseca 2003. do 3. mjeseca 2006., ističe da mu je u interesu da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje od 27. srpnja 2023. na opisani način kako bi sud bio u mogućnosti donijeti zakonitu odluku u ovom postupku.

33.4.1. Kod svojih navoda tuženik je ustrajao i u podnesku od 13. listopada 2025. te je u istom podnesku osporavao tužiteljeve navode iz podneska od 25. kolovoza 2023. te se osvrnu na dotadašnji tijek postupka.

33.5. Podneske parničnih stranaka sud je dostavio stalnom sudskom vještaku mr.sc. Filipu Toliću te ga pozvao na očitovanje, a vještak je svoja očitovanja na istaknute prigovore dostavio podnescima od 23. listopada 2023.

33.5.1. U podnesku od 23. listopada 2023. stalni sudski vještak očitovao se na prigovore tužitelje te je u svom očitovanju naveo da je pri izradi Nalaza i mišljenja koristio dokumentaciju koja se nalazi u spisu, kako mu je i sud naložio. Vještak je kao točan potvrdio navodi tužitelja da je izradio procjenu prihoda tuženika za razdoblje za koje tuženik nije dostavio financijske podatke iz svojih poslovnih knjiga, te je naveo da primijenjenu metodologiju smatra jedino mogućom i u skladu s praksom kako bi odgovorio na zadatak vještačenja. S tim u svezi vještak je naveo da u slučaju da se dostave relevantni podaci za razdoblja za koja ne postoje u sudskom spisu, spreman je napraviti dopunu vještačenja. Također je naveo kako su ostali navodi tužitelja i predmetnog podneska pravne naravi (tumačenje presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Ugovora iz 1996. god. i sl.) na koje se on ne može i ne smije očitovati te će o njima konačnu odluku donijeti sud. Nadalje, vještak je naveo kako s obzirom da je nalaz i mišljenje sačinio kako mu je i naloženo, ostaje kod pisanog nalaza od 27. srpnja 2023.

33.5.2. U drugom podnesku podnesenom također 23. listopada 2023. stalni sudski vještak očitovao se na tuženikove prigovore na njegov pisani nalaz i mišljenje te je naveo kako je tuženik prigovorio da vještak nije obuhvatio u cijelosti utuženo razdoblje. Konkretno, da je trebao obuhvatiti razdoblje od 4. mjeseca 2003. do 3. mjeseca 2006. god. Stoga, je vještak u predmetnom podnesku prikazao izračun i za razdoblje do 3. mjeseca 2006. S tim u svezi vještak je naveo da nije ulazio u pravnu osnovanost istaknute primjedbe tuženika, a zbog ekonomičnosti postupka prikazao je izračune samo za razdoblje od 7. mjeseca 2005. do 3. mjeseca 2006. god. (vještak je naveo da za prethodna razdoblja ostaje sve isto kao u Osnovnom Nalazu i mišljenju). Vještak je u Tablici 1. dopune nalaza prikazao neto Prihode Restorana „Jocker“ prema Glavnoj knjizi (Bruto bilance i kartice konta) koje je dostavio tuženik uz svoj Podnesak od 25. ožujka 2013. god., a u Tablici 2. prikazao je neto prihode u cijelom razdoblju primjenjujući metodologiju opisanu na str. 3. i 4. Osnovnog Nalaza i mišljenja, dok je Tablici 3. sačinio izračun visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti u razdoblju 1. travnja 2003. – 31. ožujka 2006. god. Nadalje, vještak je naveo kako je u Tablici 3, u stupcu 2. prikazao Ukupne prihode (kao u Tablici 2.) te izračunao visinu naknade za korištenje cestovnog zemljišta (stupac 3.) i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (stupac 4.). U svezi s navedenim vještak je naveo kako je predmetne naknade izračunao prema čl. V. Odluke o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i visine naknade od obavljanja pratećih djelatnosti na javnim cestama („Narodne novine“ broj: 45/1995), a prema kojemu se predmetne naknade utvrđuju u mjesečnom iznosu i to: 2% za korištenje cestovnog zemljišta i 3% za obavljanje

Poslovni broj: 457/2016-61

pratećih djelatnosti na osnovicu poreza na promet za obavljanje prateće uslužne djelatnosti. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka u tablici 3. je vidljivo da te ukupne naknade u razdoblju 1. travnja – 31. prosinca 2003. iznose 22.964,20 kn, u razdoblju 1. siječnja – 31. prosinca 2004. god. iznose 27.060,07 kn, u razdoblju 1. siječnja – 31. prosinca 2005. god. iznose 27.225,50 kn, u razdoblju 1. siječnja – 31. ožujka 2006. god. iznose 3.016,69 kn. Vještak je, nadalje, naveo da je tuženik izvršio 4 uplate za lokaciju Restoran „Jocker“ u ukupnom iznosu 83.812,19 kn dana 22. siječnja 2016. Slijedom čega je vještak u Tablici 4. sačinio Izračun zakonskih zateznih kamata na naknade prikazane u Tablici 3. na dan 22. siječnja 2016. god. U dopuni nalaza i mišljenja vještak prikazao Specifikaciju ukupnog duga tuženika na dan 22. siječnja 2016. god., ukupan dug tuženika u razdoblju 1 travnja 2003. – 31.ožujka 2006. god. a koji se sastoji od duga po naknadama izračunatim u Tablici 3., te izračuna zakonskih zateznih kamata na naknade izračunatim u Tablici 4. Slijedom navedenoga vještak je naveo kako ukupan dug tuženika prema tužitelju na dan 22. siječnja 2016. god. na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug, površine 562 m2 u razdoblju 1. travanj 2003. – 31.03.2006. god. iznosi za razdoblje 01.04. – 31.12.2003. god. 66.661,45 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 22.964,20 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 43.697,25 kn; za razdoblje 01.01. – 31.12.2004. god. iznosi 74.757,65 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 27.060,07 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 47.697,58 kn; za razdoblje 01.01.

– 31.12.2005. god. iznosi 71.121,88 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 27.225,50 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 43.896,38 kn; za razdoblje 01.01. – 31.03.2006. god. iznosi 7.608,12 kn, a sastoji se od duga po naknadama u iznosu od 3.016,69 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 4.591,43 kn. Slijedom navedenoga vještak je naveo da je na dan 22.01.2016. god. tuženik imao dug prema tužitelju za razdoblje 01.04.2003. – 31.03.2006. god. na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug u ukupnom iznosu od 220.149,10 kn, a isti se sastojao od duga po glavnici u ukupnom iznosu od 80.266,46 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 139.882,64 kn.

33.6. Podneskom od 13. studenog 2023. tužitelj se očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Filipa Tolića te i nadalje istome prigovarao. U tom smislu tužitelj je naveo kako drugostupanjskom odlukom nije odbačen nalaz vještaka Josipa Pavića kao pogrešan već je samo istaknut propust suda što nije zatražio dopunu istoga uzimajući u obzir naknadnu uplatu tuženika, a što se sada provodi u ovom ponovljenom postupku. Tužitelj smatra da nema zapreke da se taj nalaz i sada koristi u pogledu izračuna mjesečnih naknada za korištenje cestovnog zemljišta i naknada za obavljanje pratećih djelatnosti koji je izvršen sukladno mjerilima (po površini korištenja) iz Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti za utuženo razdoblje jer je sukladno njemu tužitelj i postavio tužbeni zahtjev. Tužitelj je predložio sudu da jasno naznači i ovisno o tome dopuni/izmijeni rješenje da li provodi samo dopunu vještačenja o uplati iznosa 83.812,19 kn kako je navedeno u uputi drugostupanjskog suda, u kojem slučaju se za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta prema površini korištenja i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti može koristiti Nalaz i mišljenje vještaka Josipa Pavića iz spisa prema kojem je postavljen tužbeni zahtjev, a dopuna nalaza samo u pogledu navedene uplate tuženika za izračun mjesečnih

Poslovni broj: 457/2016-61

iznosa primjenom Ugovora iz 1996. kako bi se utvrdilo koje je mjesečne iznose tuženik platio jednokratnim uplatama za 2003., 2004., 2005. i 2006. godinu, uz obračun zateznih kamata do dana plaćanja 22.01.2016. te provedbu uračunavanja plaćenog u mjesečne iznose tužbenog zahtjeva, ili da li provodi novo vještačenje u kojem slučaju vještak Filip Tolić treba izraditi paralelne izračune za utuženo razdoblje prema Pravilniku o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 135/99, 119/07) i sukladno Ugovoru iz 1996. prema Odluci o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i visine naknade obavljanje pratećih djelatnosti (NN 45/95) uz naznaku koje je mjesečne iznose tuženik platio uplatom od 22.01.2016. - uračunavanje plaćenog u mjesečne iznose tužbenog zahtjeva. Tužitelj je naveo kako nalazu i mišljenju vještaka mr.sc. Filipa Tolića prigovara jer je nevjerodostojnost istoga razvidna upravo iz zadnjeg podneska tuženika od 13. listopada 2023., obzirom da tuženik i dalje tvrdi da je na ime naknada koje su predmet tužbe ukupno uplatio 83.812,19 kn i stoji pri svojoj tvrdnji, a iz izračuna vještaka proizlazi da zbroj mjesečnih obveza primjenom Ugovora iz 1996. za utuženo razdoblje iznosi 80.266,46 kn. Tuženik nije naznačio da je razliku od 3.545,73 platio po nekoj drugoj osnovi već i dalje tvrdi isto da je platio naknade za utuženo razdoblje, pa obzirom da on jedini mora raspolagati vjerodostojnim podacima o prometu od djelatnosti, razvidno je da je Nalaz tj. izračun vještaka očito pogrešan. Osim toga, razvidno je da vještak nije postupio po uputi/zadatku suda jer nije izvršio izračun naknade prema površini korištenja, a u pogledu navedenog je mogao razmotriti i Nalaz i mišljenje vještaka Pavića iz spisa. Kao što i vještak sam potvrđuje, zadatak je glasio da izračun napravi na temelju uvida u spis, dakle prema podacima iz isprava u spisu, a ne prema svojim pretpostavkama. Dakle, ukoliko neki relevantni podaci na osnovu kojih se treba izraditi potpuni izračun za traženo razdoblje nedostaju, onda je vještak to samo trebao utvrditi kao nemogućnost izrade potpunog vjerodostojnog izračuna za cijelo razdoblje, a ne se upuštati u pretpostavljanje i teorije vjerojatnosti jer se iz iskazane razlike vidi da je pogrešno. Tužitelj je nadalje, naveo, da evidentno postoji nesporazum o predmetu vještačenja, stoga je predložio da se na ročištu primjenom otvorenog pravosuđenja i uz nazočnost vještaka raspravi predmet vještačenja. Opreza radi, tužitelj je naveo da ukoliko sud predmetni nalaz i mišljenje prihvati, tužitelj smatra da se isto može upotrijebiti samo za identificiranje koliko je tuženik svojom jednokratnom uplatom od 22.01.2016. uplatio za svaki utuženi mjesec od utuženih iznosa, a ne i za izračun koliko bi iznosila ukupna obveza tuženika prema Ugovoru iz 1996. i Odluke iz 1995. jer izračun nije napravljen prema vjerodostojnim podacima nego projekcijom.

33.7. U podnesku od 4. prosinca 2023. tuženik je naveo da na nalaz i mišljenje vještaka od 27. srpnja 2023. dopunjen očitovanjem od 23. listopada 2023. nema primjedbi. Tuženik je naveo da je vještak pravilno utvrdio na stranici 8. svog očitovanja da je tuženik 22. siječnja 2016. izvršio četiri uplate u ukupnom iznosu od 83.812,19 kn, pa je tako za 2003. godinu izvršio uplatu u iznosu od 23.267,75 kn, za 2004. godinu uplatu u iznosu od 27.677,81 kn, za 2005. godinu uplatu u iznosu od 27.677,81 kn, te za 2006. godinu uplatu u iznosu od 5.188,82 kn, a svrhu pojedinih uplata jasno je naveo u rubrici „svrha plaćanja“. Imajući u vidu okolnost da je tuženik izvršio navedena plaćanja bez postojanja sporazuma tužitelja kao vjerovnika i tuženika kao dužnika, uračunavanje se sukladno odredbi čl.171. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) vrši onim redom kojeg je odredio tuženik kao dužnik prilikom ispunjenja jasno i precizno navodeći u rubrici „svrha plaćanja“ na što se svako pojedino plaćanje odnosi.

Poslovni broj: 457/2016-61

Tuženik je naveo da je on navedenim uplatama izvršenim dana 22. siječnja 2016. u ukupnom iznosu od 83.812,19 kn u cijelosti podmirio glavnicu u iznosu od 80.266,46 kn, kao i dio dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 3.545,73 kn dok je ostao nepodmiren preostali dio dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 136.336,91 kn. Stoga tuženik u prilogu dostavlja sudu dokaz o uplati preostalog dijela dospjelih zakonskih zateznih kamata za 2003., 2004., 2005. i 2006. godinu u iznosu od 18.095,02 EUR/136.336,91 kn. Tuženik je, nadalje, naveo kako predmetnom uplatom u iznosu od 18.095,02 EUR/136.336,91 kn tuženik svoje cjelokupno dugovanje koje je predmet ovog spora smatra u cijelosti podmirenim, a sve sukladno drugostupanjskoj presudi i rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1249/16 od 07.11.2016., te nalazu i mišljenje vještaka od 27. srpnja 2023. dopunjenim očitovanjem od 23. listopada 2023.

33.8. Stalni sudski vještak Filip Tolić na ročištu 5. veljače 2026. je usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 27. srpnja 2023. kao i kod svih kasnijih očitovanja koje je po pozivu suda dostavljao. Vještačenje je obavio temeljem brižljivog uvida u spis. Prilikom izračuna visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na predmetnim nekretninama tužitelja rukovodio se odlukom o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje visine naknade za korištenje cestovnog zemljišta i visine naknade od obavljanja pratećih djelatnosti na javnim cestama. Nadalje je naveo da nikakve dodatne isprave nije prikupljao. Vještačenje na okolnost utvrđenja tuženikove uplate temeljem konta kartice i rekapitulacije za lokaciju restoran Jocker kao i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose utvrdio je temeljem dokumentacije u spisu s tim da mu je u točci 4. rješenja ovog suda poslovni broj P-457/2016-32, od 2. ožujka 2023. već određen iznos koji treba provjeriti, a to je iznos od 83.812,19 kuna. U odnosu na navode da za određeno razdoblje nije imao podatke o prometu uplata tuženika, naveo je da je vještačenje obavio temeljem stanja spisa, a da je imao te podatke moguće je da bi koristio i drugu metodologiju samim time bi došlo i do drugog rezultata vještačenja. Nadalje je naveo, a u odnosu da za razdoblja o kojima nema podataka izvrši projekciju uplaćenog, da nije imao takav nalog, a metodologija koju je koristio je po njegovu mišljenju jedina moguća koju je mogao primijeniti na konkretno stanje. U odnosu na razlike između uplata koje je iskazao u svom nalazu i mišljenju i uplata za koje tuženik tvrdi da je izvršio i je li vještačenjem utvrdio koji dio tužbenog zahtjeva je tim uplatama bio podmiren, vještak je naveo da ne zna zašto postoje razlike jer ne zna temeljem kojih podataka i kojom metodologijom je tuženik utvrđivao visinu, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji bi uplatama bio podmiren ne može se očitovati jer to nije bio zadatak vještačenja. Također je naveo, a s obzirom na razliku pri izračunu glavnice duga i iznosa isplaćenog od strane tuženika kako je naveo u pisanom nalazu i mišljenju, da je utvrdio ukupan iznos glavnog duga u iznosu od 80.266,46 kuna (10.653,19 eur), a tuženik je kako sam utvrdio uplatio iznos od 83.812,19 kuna (11.123,79 eur), pa bi se radilo o nekakvoj razlici od 3.545,73 kuna (470,60 eur).

33.8.1. Nadalje je naveo, a s obzirom da su nedostajali podaci o prihodima uslužnog objekta za dio 2003. godine, da nije imao podatke za travanj, svibanj i lipanj 2003. i tu je koristio poredbenu metodu, a kako je iskazao u svom očitovanju od 23. listopada 2023. u tablici 3 za razdoblje travanj – prosinac 2003. prihodi su iznosili 22.964,20 kuna (3.047,87 eur), dok su prihodi za cijelu 2004. iznosili 27.060,07 kuna (3.591,49 eur), a za 2005. iznosili su 27.225,50 kuna (3.613,44 eur), stoga je smatrao da je i imao podatke za travanj, svibanj i lipanj 2003. da se ne bi radilo o drastičnoj

Poslovni broj: 457/2016-61

razlici, odnosno da bi i ti iznosi na godišnjoj razini bili približni iznosu od 27.060,07 kuna(3.591,49 eur), odnosno 27.225,50 kuna (3.613,44 eur). U odnosu na razlike koje postoje za 2006. i to razdoblje siječanj – ožujak vještak je naveo da to odstupanje jest značajnije, ali da je taj izračun radio temeljem dokumentacije, odnosno konto kartica i rekapitulacija koje je tuženik dostavio uz podnesak od 25. ožujak 2013., a tu se radi o prihodima ostvarenim od prodaje hrane te se za taj period nije primjenjivala poredbena metoda nego je izračun sačinjen prema dokumentaciji. Također je naveo da je na temelju isprava, odnosno dokumentacije, a koje mu je sud predočio koja prileže kuverti na stranici spisa 442, da je na temelju tih isprava sačinio izračun od 3.016,69 kuna (400,38 eur) za razdoblje siječanj – ožujak 2006.

33.9. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolića prihvatio u dijelu u kojemu je vještak utvrdio uplate iznose od strane tuženika, izračunao kamate, sukladno dodijeljenom mu zadatku te je isti cijenio kao stručan, nepristran, objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke. Vještak je za korištenu metodologiju i projekciju podataka dao svoje razloge, koje sud prihvaća, te stoga istaknute prigovore tužitelja sud cijeni neosnovanim

34. U podnesku od 28. studenog 2023. tužitelj je naveo da je tuženik dana 24. studenog 2024. godine uplatio iznos od 18.095,02 EUR s opisom plaćanja: „Plaćanje preostalog dijela dospjelih z.z. kamata za 2003., 2004., 2005. i 2006. godinu C“. Nadalje je naveo da je tuženik prihvatom nalaza i mišljenja financijskog vještaka Filipa Tolića, u kojem je razrađena tuženikova prijašnja uplata glavnica za 2003., 2004., 2005. i 2006. godinu, i ovom zadnjom uplatom razlike zatezne kamate, potvrdio da je time na ime glavnica mjesečnih iznosa naknada za korištenje Jockera (Dragalić jug) za utuženo razdoblje platio ukupno 80.266,46 kn (10.653,19 eur), a razlikom od 3.545,73 kn (470,60 eur) je zatvorio dio zatezne kamate koja je ukupno obračunata u iznosu od 139.882,64 kn (18.565,62 eur), nakon čega je preostalo 136.336,90 kn (18.095,02 eur), što je platio 24. studenog 2024. Obzirom na navedeno, tužitelj je u podnesku naveo da povlači dio tužbenog zahtjeva iz točke I. kojim traži naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška (Dragalić) jug na način da ga umanjuje za iznos od 80.266,46 kn (10.653,19 eur) na način da se od iskazanih mjesečnih iznosa iz tužbenog zahtjeva oduzimaju mjesečni iznosi za iste mjesece iskazani u Tablici 3. Nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 23. listopada 2023. te je naveo da je tuženik dužan na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška (Dragalić) – jug platiti tužitelju iznos od 30.482,23 EUR / 229.668,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

35. U podnescima koje se stranke dostavljale sudu u kasnijem tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave, stranke su ustrajale sa svojim ranije iznesenim navodima i prigovorima.

36. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novoj Gradiški (sada Općinski sud u Slavonskom Brodu) ovaj sud isti cijeni neosnovanim. Naime, predmet spora prema inicijalno postavljenom tužbenom zahtjevu bio je zahtjev za naknadu štete (izvanugovorna odgovornost) jer iz sadržaja same tužbe proizlazi da se tužbeni zahtjev temelji na zakonskoj obvezi tuženika. Naime prema odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o parničnom postupku / "Narodne

Poslovni broj: 457/2016-61

novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), za suđenje mjesno nadležan sud tuženikovog sjedišta što je u konkretnom slučaju sud u Vinkovcima. Izberiva nadležnost u sporovima za naknadu štete propisana je odredbom članka 52. ZPP-a prema kojoj je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Dakle, imajući u vidu okolnost da tužitelj nije sa tuženikom u nikakvom ugovornom odnosu, prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga se radi isključivo o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a za koju je prema navodima iste odgovoran tuženik, to u primjenu dolazi naprijed citirani članak pa je tako osim suda u Vinkovcima koji je općemjesno nadležan, nadležan i sud na čijem području je štetna radnja počinjena, a to je Općinski sud u Slavonskom Brodu, ranije Općinski sud u Novoj Gradiški na čijem području se i nalaze nekretnine u odnosu na koje nije plaćana utužena naknada, a kojem sudu je tužitelj i podnio tužbu. S tim u svezi valja istaknuti kako je nakon podnošenja odgovora na tužbu, tužitelj uredio tužbeni zahtjev podneskom od 9. srpnja 2007. na način da je umjesto naknade štete utuživao isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti. Ovaj sud smatra važnim istaknuti kako se u konkretnom postupku radi o sporu između pravnih osoba – trgovačkih društava, pa bi u smislu odredbe članka 34 b ZPP u konkretnoj pravnoj stvari postojala nadležnost Trgovačkog suda, ali takav prigovor tuženik nije isticao niti prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari niti kasnije u tijeku postupka, a niti se sud u smislu odredbe članka 17. stavak 1. ZPP oglasio stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti, stoga se ustalila nadležnost ovoga suda. Slijedom svega navedenoga sud je prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

37. Podneskom od 6. veljače 2013. tužitelj je naveo da povlači dio tužbenog zahtjeva koji je u zastari i dio koji se odnosi na potraživanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta za motel „Turist“. U odnosu na ranije uređeni tužbeni zahtjev i tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 6. veljače 2013. razvidno je da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za ukupno 963.818,80 kuna. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. istog članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. U svezi s citiranom zakonskom odredbom valja istaknuti da je predmetni podnesak tužitelj predao na ročištu 6. veljače 2013. te je na zapisnik izjavio da djelomično povlači tužbu, podnesak je dostavljen tuženiku na predmetnom ročištu te je isti iskazao da se ne protivi djelomičnom povlačenju slijedom čega je sud odlučio kao u izreci rješenja temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP.

38. U odnosu na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva kako je to nakon primljene uplate potraživao tužitelj podneskom od 28. studenog 2023. tuženik se toj preinaci nije protivio pa je sud temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP odlučio kao u izreci.

39. Odredbom članka 191. stavak 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U stavku 2. istoga članka propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične

Poslovni broj: 457/2016-61

osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Temeljem citirane zakonske odredbe ovaj sud utvrđuje neosnovanim protivljenje tuženika iz podneska od 17. srpnja 2014. jer je tužitelj iz iste činjenične osnove potraživao samo drugu novčanu svotu. Naime, u odnosu na preinake učinjene podnescima od 27. ožujka 2013., podneskom predanom na ročištu 15. siječnja 2014. i podneskom od 22. veljače 2016., sud je u smislu odredbe članka 190. stavak 2. ZPP dopustio predmetne preinake smatrajući da su iste svrsishodne za konačno rješenje spora među strankama.

40. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj:100/96) propisano je da javnu cestu čine kako cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta itd.), tako i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu.

41. Odredbom članka 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade je propisano da naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju sve pravne i fizičke osobe, koje koriste cestovno zemljište u obavljanju komercijalnih djelatnosti (stavak 1.). Naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključaka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta (stavak 2.). Nadalje, prema čl.4 Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti na spomenutom zemljištu, kao i za građenje komunalnih, vodoprivrednih i drugih objekata, plaća se naknada sukladno čl.59 Zakona o javnim cestama. Nastavno prema čl.2 toč.1 Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju sve pravne odnosno fizičke osobe koje koriste cestovnog zemljište.

42. Iz citiranih odredaba zakona i pravilnika proizlazi da su priključci i prilazi na javnu cestu sastavni dio cestovnog zemljišta, pa stoga u konkretnom slučaju postoji obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta. Nadalje, činjenica da tuženik nije sklopio s tužiteljem ugovor o korištenju cestovnog zemljišta ne oslobađa tuženika obveze na plaćanje utužene naknade, jer je plaćanje naknade tuženikova zakonska obveza. To stoga što je tuženik korištenjem bez pravne osnove priključaka i prilaza radi pristupa sa svoje nekretnine na javnu cestu, a u okviru obavljanja komercijalne djelatnosti, stekao korist u visini koja odgovara neplaćenoj naknadi za korištenje cestovnog zemljišta, pa tužitelj ima pravo na temelju odredbe čl. 1118. Zakona o obveznim odnosima od tuženika potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao od takvog korištenja cestovnog zemljišta. Ovakva pravna shvaćanja već su prihvaćena u ranijim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž- 4298/15, Pž-4627/15 i dr.).

43. U odnosu na restoran Jocker na lokaciji odmorišta Nova Gradiška (Dragalić)

– jug, na temelju svih izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da površina u iznosu 562 m2 jest površina cestovnog zemljišta, a u odnosu na koju prema citiranim

Poslovni broj: 457/2016-61

odredbama bi tuženik bio u obvezi plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti. U odnosu na navedeni objekt tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 28. studenog 2023. (stranica spisa 886-888) te je na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti za prateći uslužni objekt „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška (Dragalić) – jug tužitelj potraživao ukupan iznos od 30.482,23 EUR / 229.668,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na pojedine obroke od 15. svibnja 2003. do 15. travnja 2006. S tim u svezi valja istaknuti kako je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 26. travnja 2006. godine. Nadalje, iz Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti od 30. travnja 1996. (stranica spisa 438-440) razvidno je da su prednik tužitelja i prednik tuženika Poduzeće Vinogorje predmetnim ugovorom regulirali međusobna prava i obveze te da prema predmetnom ugovoru prednik tuženika ima obvezu kao korisnik plaćati tužitelju sukladno Odluci o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje visine naknade ("Narodne novine" broj: 45/95) naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti u visini od 5% osnovice za obračun poreza na promet za obavljanje prateće uslužne djelatnosti (članak 6). Nadalje, odredbom članka 7. predmetnog ugovora propisano je da iznos naknade iz članka 6. ugovora korisnik obračunava mjesečno, a obračunatu naknadu korisnik se obvezuje uplaćivati do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec na račun poduzeća "Hrvatske ceste", ž.r. broj: 30102-601-82731 s pozivom na broj 5/183-5. Ugovornom odredbom članka 8. propisano je da se korisnik obvezuje dostaviti poduzeću "Hrvatske ceste" kopiju obračuna na osnovu kojeg je izvršena uplata, te kopi uplatnice, a u slučaju potrebe ovlaštenoj osobi poduzeća "Hrvatske ceste" dati na uvid potrebnu poslovnu dokumentaciju radi kontrole naplate. Prema članku 15. toga ugovora ugovor je zaključen na rok od 10 godina, nakon čaga će se stranke dogovoriti o sklapanju novog ugovora ili aneksa ovom ugovoru. Člankom 17. toga ugovora propisano je da će se u slučaju ne pridržavanja odredbi toga ugovora na osnovi kriterija iz zakona poduzeti odgovarajuće mjere uključujući i raskid ugovora. Nadalje je navedeno da odredbe članka 6., 7. i 8. ugovora čine njegov bitni sastojak u smislu odredbe članka 125. Zakona o obveznim odnosima. Naime, iz predmetnog ugovora razvidno je da su prednici stranaka obveznopravnim poslom uredili međusobni odnos za razdoblje od 30. travnja 1996. do 30. travnja 2006. pa da je prema tome bila u primjeni odredba članka 6. toga ugovora temeljem koje je tuženik bio obvezan plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti. S tim u svezi sud smatra neosnovanim navode tužitelja da predmetni ugovor ne bi bio na snazi za ugovoreno razdoblje te da je nastupio raskid toga ugovora po sili zakona jer tužitelj nije dokazao da je zahtijevala ispunjenje obveze niti da je ugovor raskinula jednostavnom izjavom ili sudskom odlukom, a ovo navedeno jer iz sadržaja samog ugovora ne proizlazi da bi ispunjenje obveze u roku bilo njegov bitan sastojak. Jednako tako, a u smislu odredbe članka 366. ZOO tužitelj kao vjerovnik nije dokazao da je tuženiku priopćio da raskida ugovor niti da bi u smislu odredbe članka 362. stavak 2. tuženiku postavio primjereni naknadni rok za ispunjenje, a također u tijeku postupka tužitelj nije učinio ni vjerojatnim da je iz dužnikova držanja proizlazilo da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je za utuženo razdoblje od 15. svibnja 2003. do 15. travanj 2006. tuženik bio u obvezi plaćati utužene naknade prema predmetnom ugovoru, a s obzirom da je u tijeku ovog postupka 22. siječnja 2016. tuženik podmirio dio tužiteljeve tražbine u ukupnom iznosu od 83.812,19 kn (11.123,79 eur), a potom da je 24. studenog 2023. tužitelju isplatio i iznos od 18.095,02 eur, a da je stalni sudski vještak mr.sc. Filip Tolić dopunom nalaza i mišljenja od 23. listopada 2023. utvrdio da je na

Poslovni broj: 457/2016-61

dan 22. siječnja 2016. tuženik imao dug prema tužitelju za razdoblje 01. travnja 2003.

– 31. ožujka 2006. na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na nekretnini tužitelja u sastavu ugostiteljskog objekta „Jocker“ na lokaciji odmorišta Nova Gradiška – Dragalić – jug u ukupnom iznosu od 220.149,10 kn, a isti se sastojao od duga po glavnici u ukupnom iznosu od 80.266,46 kn i duga po zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 139.882,64 kn (a što preračunato u valutu eur ukupno iznosi 29.218,81 eur), a koji iznos se dobije i kada se zbroje i preračunaju iznosi koje je tuženik isplatio tužitelju 22. siječnja 2016. i 24. studenog 2023. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik isplatom navedenih iznosa u cijelosti podmirio dugovanje prema tužitelju na ime glavnice i kamata tekući do 22. siječanj 2016. S obzirom da je tužitelj u tijeku postupka navodio da nije razvidno koji dio duga je time plaćen valja istaknuti da je tuženik u opisima plaćanja naveo što navedenim isplatama podmiruje, stoga sukladno odredbi članka 171. stavak 1. ZOO- a ,a s obzirom da o redoslijedu namirenja ne postoji sporazum stranaka uračunavanje se ima obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, stoga sud nesporno utvrđuje da su navedenim uplatama podmirene glavnica i kamate kako je to tuženik naznačio. Iz navedenog razloga sud je neosnovanim cijenio prijedlog tužitelja za provođenje dopunskog financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja uračunavanja namirenja. Slijedom svega iznesenog u odnosu na restoran Jocker i tužiteljeva potraživanja sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

44. U odnosu na tužiteljevo potraživanje za naknadu korištenja cestovnog zemljišta i naknadu obavljanja pratećih djelatnosti za hotel „Slaven“ na lokaciji PUO Nova Gradiška – sjever; u tijeku postupka nesporno je utvrđeno da tužitelj nije osporavao tuženikovo vlasništvo na predmetnom objektu (stranica spisa 431-432). Nadalje, provedenim geodetskim vještačenjem nesporno je utvrđeno da površina cestovnog zemljišta koje koristi tuženik na lokaciji objekta "Slaven" iznosi 1.339 m2. S obzirom na navedeno, a kako se radi o dijelu cestovnog zemljišta postoji obveza tuženika na plaćanje utužene naknade. Naime, sukladno uputi drugostupanjskog suda iz ukidbene odluke potrebno je uzeti u obzir da je tuženik Knjižni vlasnik objekta D, međutim, nesporno je utvrđeno da za pristup predmetnom objektu tuženik koristi dio cestovnog zemljišta. Sukladno recentnoj sudskoj praksi tuženik koji koristi priključak odnosno prilaz na javnu cestu radi obavljanja prateće uslužne djelatnosti u objektu uz javnu cestu radi pružanja usluga korisnicima javne ceste dužan je plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta (isto Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, broj: Pž 3937/2015-2 od 30. rujna 2018.) S tim u svezi valja istaknuti da je u odnosu na hotel Slaven tužitelj konačni tužbeni zahtjev podneskom od 22. veljače 2016. (stranica spisa 582-586) te je na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti potraživao ukupan iznos od 1.630.201,40 kn (216.364,91 eur), zajedno sa kamatama koje na pojedine iznose teku od 15. svibnja 2003. do 15. lipnja 2014. S tim u svezi valja istaknuti da je tuženik u tijeku postupka isticao prigovor zastare. U tom smislu valja i istaknuti da je presudom i rješenjem Županijskog suda u slavonskom Brodu broj Gž-1249/16-2 od 7. studenog 2016., a s obzirom na istaknuti prigovor zastare 2. stupanjski sud preinačio presudu i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Novoj Gradiški od 6. svibnja 2016., broj P-334/15-18 na način da je odbio tužbeni zahtjevu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti za prateći objekt "Slaven" na lokaciji Nova Gradiška (Slaven) -sjever za razdoblju od svibnja 2008. do 31. svibnja 2014. isplati ukupni iznos od 818.678,10 kn. Slijedom navedenoga u ponovljenom postupku ovaj sud

Poslovni broj: 457/2016-61

odlučivao je o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti za razdoblje od travnja 2003. do 30. travnja 2008. U odnosu na navedeno razdoblje iz stanja spisa razvidno je da je inicijalno podnesenom tužbom 26. travnja 2006. obuhvaćeno razdoblje 2003. godine te da je podneskom od 31. siječnja 2013. (stranica spisa 381-384), tužitelj obuhvatio i razdoblje od siječnja 2008. do svibanj 2008. Stoga ovaj sud utvrđuje da je dio tužiteljeve tražbine u zastari.

45. Člankom 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 - dalje: ZOO/05), s kojim je istovjetan članak 372. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO/91) je propisano da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćem razdoblju zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

45.1. Člankom 215. ZOO/05 je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

45.2. S obzirom da je tužba za plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti i to za uslužni objekt "Slaven" za razdoblje od 2008 godine, kojim je po prvi puta obuhvaćeno predmetno razdoblje podnesena 18. lipnja 2008. (stranica spisa 328-333), to u odnosu na navedeno razdoblje nije nastupila zastara. Također, u odnosu za razdoblje od travnja 2003. do siječnja 2008. sud utvrđuje da je prigovor zastare neosnovan jer je navedeno razdoblje bilo obuhvaćeno dijelom inicijalnom tužbom, a kasnije i podneskom od 18. lipnja 2008. p s obzirom da je tužba podnesena 28. travnja 2006. nije prošao trogodišnji zastarni rok pa je prigovor zastare neosnovan. Nadalje u odnosu na hotel "Slaven" valja istaknuti da je iz izvedenih dokaza nesporno utvrđeno da je hotel "Slaven" obavljao djelatnosti zaključno sa 7. siječnja 2010., a da je od strane Pismorad d.d. isključen iz prometa 9. lipnja 2014. slijedom čega nesporno proizlazi da je u spornom razdoblju od 2003. do 2008. tuženik za hotel "Slaven" kao dio cestovnog zemljišta bio u obvezi plaćati predmetnu naknadu, a s obzirom da za navedeno razdoblje između stranaka nije postojao ugovor obveza tuženika imala se obračunati prema važećim pravilnicima, a koje je u sudski spis dostavio tužitelj podneskom od 16. lipnja 2015. i temeljem kojih je stalni sudski vještak Josip Pavić izvršio obračun u skladu s kojim je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev podneskom od 22. veljače 2016. Prema svemu gore navedenom, a temeljem provedenog vještačenja i sukladno čl.4 Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj: 94/98, 126/03, 53/04) i čl.2 Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje postojećih djelatnosti ( "Narodne novine" broj: 135/99 i 126/03), sud je utvrdio iznos naknade koju je tuženik dužan platiti tužitelju za utuženo vremensko razdoblje, a koja s obzirom da je utužena u kunama, promjenom valute i preračunavanjem u EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1 EUR = 7,53450 HRK, te iznosi 106.865,40 EUR. U tom dijelu tužbeni zahtjev je prihvaćen te je odlučeno kao u izreci presude.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio u sporu, uzimajući u obzir i

Poslovni broj: 457/2016-61

uspjeh po ranije vođenom postupku, u kojem je djelomično ukinuta, a djelomično preinačena prvostupanjska presuda.

46.1. Tužiteljici je sud kao osnovan priznao troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR (5.000,00 kuna, dokaz o plaćanju prileži stranici spisa 20); trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 829,52 EUR (6.250,00 kuna, dokaz o plateži prileži stranici spisa 371). Nadalje sud je nužmm i osnovanim troškom utvrdio trošak provedenog geodetskog i financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.108,24 EUR (8.350,00 kuna, dokaz o plateži prileži stranici spisa 488), kao i trošak dopunskog vještačenja po vještaku geodetske struke u iznosu od 232,26 EUR (dokaz o plateži prileži stranici spisa 521). Nadalje, osnovanim je sud utvrdio i troškove plaćenih predujmova za obavljanje službene radnje izvan zgrade suda – očevid u iznosu od 49,82 EUR (375,36 kuna, dokaz o plateži prileži na stranici spisa 506) te iznos od 102,04 EUR (768,80 kuna, dokaz o uplati prileži stranici spisa 696). Zbroj navedenih iznosa sud je kao nužne i opravdane troškove utvrdio ukupan iznos od 2.985,49 EUR.

Tužitelj je podnesenim troškovnikom potraživao samo naknadu troškova prijevoza i to za ukupno 9 ročišta koja su se održala pred tadašnjim Općinskim sudom u Novoj Gradišci, a za koja je potraživao iznos autobusne karte u povratnom smjeru u iznosu od 130,00 kuna pa je ukupno potraživao iznos od 155,29 EUR (1.170,00 kuna). Nadalje, a s obzirom na izmjenu sjedišta i sastava sudova tužitelj je potraživao trošak putovanja za ročište održana u slavonskom Brodu 27. rujna 2022., 27. listopada 2022., 28. veljače 2023., 5. veljače 2026. i to cijenu po kilometru računajući oba smjera prema udaljenosti 192 km i cijeni 0,27eur/km što u oba smjera iznosi 103,68 EUR, a za 3 takva ročišta ukupno 311,04 EUR. Nadalje po navedenoj cijeni tužitelj je potraživao i trošak prijevoza pri dolasku na očevi u Novu Gradišku prema udaljenosti od 147 km što ukupno iznosi 79,38 EUR. Tužitelj je dakle na ime troškova putovanja pri dolascima na ročišta i očevide potraživao ukupan iznos od 545,71 EUR. Ukupno je tužitelj na ime putnih troškova potraživao iznos od 545,71 EUR, koji iznos je sud cijenio osnovanim i nužnim u smislu odredbe članka 155. ZPP. (isto Županijski sud u Puli-Pola broj: Gž- 649/2023-2 od 11. rujna 2023.) Ovaj sud smatra kako se radi o stvarno nastalom trošku koji je bio nužan za vođenje konkretnog postupka, stoga neovisno u uspjehu u sporu tužitelju pripada pravo na navedenu naknadu Zbrojem navedenih iznosa sud ukupno utvrđuje osnovanim iznos od 3.298,94 EUR, a koji iznos se i dobije kada se zbroje pojedinačne stavke tužiteljeva troška iako je tužitelj ukupan zbroj naznačio u iznosu od 4.197,96 EUR.

46.2. S obzirom na uspjeh tužitelj au postupku, s tim da je sud osnovanim utvrdio i tužitelju dosudio iznos od 106.865,40 EUR, a odbio kao neosnovan iznos od 30.482,23 EUR, proizlazi da je tužitelj uspio u postupku s 88% (100% osnova i 88% visina) iz čega proizlazi da je tuženik uspio u postupku s 22%. Temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP uzimajući u obzir da su ukupno osnovani troškovi tužitelja 2.985,49 EUR. kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika sud osnovanim utvrđuje trošak od 2.328,68 EUR, a na koji iznos je potrebno pribrojati i trošak prijevoza koji tužitelju pripada neovisno o uspjehu, a koji iznosi 545,71 EUR dobiva se iznos od 2.874,39 EUR koji iznos je sud dosudio tužitelju.

46.3. Na dosuđene troškove sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. OZ te članka 151. stavak 3. ZPP i članka 29. ZOO.

Poslovni broj: 457/2016-61

47. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelj Hrvatske autoceste d.d.

2. Tuženik Sonic d.o.o. po punomoćniku Vinku Marinković, odvjetniku