REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-183/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862 isplatiti tužitelju ĐD (nominativ: ND) OIB [osobni identifikacijski broj] iznos 1.236,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. siječnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja ND, u dijelu kojim od tuženika Croatia osiguranje d.d. potražuje isplatu iznosa od 650,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. prosinca 2023. godine pa do isplate te u dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.886,94 EUR u razdoblju počevši od 1. prosinca 2023. pa do uključivo 29. siječnja 2024.

III./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862 nadoknaditi tužitelju ĐD (nominativ: ND) OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 623,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ND u ovom parničnom postupku od tuženika Croatia osiguranja d.d. potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti te naknadu imovinske štete – naknadu za tuđu pomoć i njegu i naknadu za troškove liječenja, koja šteta je tužitelju nastala uslijed tjelesnih ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. rujna 2023. u Zagrebu, u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla reg. [registarska oznaka] te do koje je došlo krivnjom vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika.

1.2 Tužitelj smatra da mu je nastala šteta u iznosu od ukupno 4.086,94 EUR (neimovinska šteta u iznosu od ukupno 3.510,00 EUR te imovinska šteta po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 270,94 EUR te za troškove liječenja u iznosu od 306,00 EUR), pa budući da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 2.200,00 EUR, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 92 spisa) od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.886,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. prosinca 2023. do isplate te naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost, no protivi se tužbenom zahtjevu jer smatra da je isplatom iznosa od 2.200,00 EUR tužitelju u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava potraživanje naknade troškova liječenja jer da je tužitelj liječenje mogao obaviti na trošak HZZO-a, osporava zatraženu naknadu za tuđu pomoć po cijeni od 5,89 EUR po satu te se protivi zatraženom tijeku zakonske zatezne kamate.

3. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacije tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika.

4. Između stranaka je sporno je li tuženik isplatom iznosa od 2.200,00 EUR u cijelosti naknadio štetu koja je tužitelju nastala. Nadalje je sporna cijena jednog sata tuđe pomoći, opravdanost zatraženog troška liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama u iznosu od 306,00 EUR te tijek kamate.

5. Tijekom postupka pregledane su isprave u spisu te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U svrhu utvrđivanja opsega štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

8. U svojem pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Igor Stipančić uvodno opisuje tijek tužiteljevoga liječenja te iznosi bitni sadržaj tužiteljevog osobnog medicinskog kartona i kliničkog pregleda tužitelja. Po tako pribavljenom nalazu, vještak iznosi mišljenje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog lakta, natučenje i ogrebotinu u području lijevog gležnja, natučenje desnog koljena te natučenje kažiprsta lijeve šake, zbog čega je proveo liječenje te mirovao i obavio fizikalnu terapiju. Tužiteljevo liječenje trajalo je do 30. siječnja 2024. tužitelju su po provedenom liječenju zaostale tegobe u lijevom laktu u smislu bolova u području unutarnjeg epikondila pri promjeni vremena i fizičkom opterećenju. Zaostaje i smanjena pokretljivost kažiprsta u smislu nepotpune fleksije, tj. ograničenja iste u blažem stupnju, pa vještak ocjenjuje da je tužiteljevo ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju po završetku liječenja dovelo do smanjenja tužiteljeve životne aktivnosti u omjeru od 3 %. Vještak navodi nadalje da je tužitelj bol jakog intenziteta trpio četiri dana, srednjeg intenziteta do deset dana, te manjeg sveukupno do još šest tjedana. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tužitelj je trpio intenzivan i kratkotrajan tzv. primarni strah te sekundarni strah jakog intenziteta dva do tri dana, srednjeg do sedam dana, te manjeg oko mjesec dana. Tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od četiri tjedna po dva sata dnevno te nakon toga još tri tjedna tri puta tjedno po dva sata. U pogledu opravdanosti troškova liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama u iznosu od ukupno 307,00 eura, vještak navodi da se račun koje je tužitelj priložio odnose na pretrage koje su bile indicirane, pa time i opravdane u liječenju tužitelja ozljeda iz predmetnog štetnog događaja – radi se o pregledima ortopeda te MR lakta u privatnoj ustanovi. Navedene pretrage tužitelj je mogao obaviti preko obveznog zdravstvenog osiguranja. Vještak ističe da je poznato da u javnozdravstvenim ustanovama postoje liste čekanja za pretrage i preglede te da se pregledi i pretrage mogu znatno ranije učiniti u privatnoj ustanovi pri čemu nije moguće utvrditi koliko bi tužitelj čekao na pregled i pretrage jer nema dokaza da se u javnozdravstvenoj ustanovi pokušao naručiti.

9. Izloženi nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i jasnim, pa ga stoga u cijelosti prihvaća, a na njega primjedbi nisu imale niti stranke.

10. Slijedom izloženih, vještačenjem utvrđenih činjenica o smanjenju životne aktivnosti koje je kod tužitelja nastalo kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju te o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova i straha te potrebi za pomoći i njegom druge osobe, kao i o opravdanosti troškova liječenja, ovaj sud smatra da sve okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu tužitelju za povredu prava osobnosti - prava na tjelesno zdravlje (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima) kao i naknadu za tuđu pomoć i za troškove liječenja (čl. 1095. st. 1. ZOO), u iznosu od ukupno 3.436,00 EUR.

10.1 Naime, ocjenjujući visinu nastale neimovinske štete, ovaj sud smatra da tužitelju prema kriteriju nastalog sniženja životne aktivnosti pripada iznos od 500,00 EUR, da mu prema kriteriju pretrpljenih bolova pripada iznos od 1.400,00 EUR te da tužitelju prema kriteriju pretrpljenog straha pripada iznos od 1.000,00 EUR. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od ukupno 46 sati, a ovaj sud slobodnom ocjenom, imajući u vidu vrijeme i mjesto pružanja pomoći

– Zagreb 2023. ocjenjuje primjerenom cijenu jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 5,00 EUR po satu. Stoga tužitelju na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO po osnovi naknade za tuđu pomoć pripada iznos od 230,00 EUR. Naposljetku, ovaj sud neosnovanim ocjenjuje navode tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu troška liječenja, tj. pretraga u privatnim medicinskim ustanovama u iznosu od ukupno 307,00 eura (list 19-21 spisa) jer je navedene pretrage odnosno preglede, za koje je vještačenjem utvrđeno da su bili potrebni radi liječenja ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, tužitelj mogao obaviti na teret javnozdravstvenog sustava. Naime, osim što bi tuženik kao osiguratelj bio dužan tako nastali trošak liječenja tužitelja podmiriti, po zahtjevu HZZO-a, što znači da je tužitelj dužan naknaditi trošak liječenja neovisno o tome plaća li ga oštećenik privatnoj ustanovi ili ga plaća javnoj ustanovi HZZO, tužitelj je skraćivanjem vremena čekanja na potrebne pretrage po redovitom tijeku stvari smanjio štetu koja mu je nastala, a to je dužnost svakog oštećenika te takvo postupanje tužitelja ne može ići na njegovu štetu.

12. Imajući u vidu da je tuženik tužitelju isplatio naknadu u iznosu od 2.200,00 EUR, tužitelju je pod točkom I./ izreke ove presude dosuđen iznos od 1.236,00 EUR, kao razlika između pripadajućeg mu iznosa naknade štete od 3.436,00 EUR i iznosa od 2.200,00 EUR koji mu je tuženik naknadio prije podnošenja tužbe. Na dosuđeni iznos štete tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata počevši od 30. siječnja 2024. jer je vještačenjem utvrđeno da je tada okončano liječenje tužitelja (čl. 1103. ZOO).

12.1 Nadalje, pod točkom II./ izreke ove presude odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 650,94 EUR (kao razlike između tužbenim zahtjevom zatraženog iznosa od 1.886,94 EUR te pod točkom I./ izreke ove presude tužiteljici dosuđenog iznosa od 1.236,00 EUR) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj prekomjerno zatraženi iznos, kao i u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.886,94 EUR u razdoblju počevši od 1. prosinca 2023. pa do uključivo 29. siječnja 2024., jer u tom razdoblju tuženik nije bio u zakašnjenju.

13. O trošku parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 65,50% (zatraženo 1.886,94 EUR, a dosuđeno 1.236,00 EUR), dok je tuženik uspio u parnici u omjeru od 34,50%. Stoga tužitelju na temelju odredbe čl. 154.st.2. ZPP pripada 31% priznatog troška.

13.1 Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova prema Tbr 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 29.04.2024. i od 20.06.2025. po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT te podnesaka od 14.03.2024. i od 12.12.2024. po 25 bodova prema Tbr. 8/3 OT te za zastupanje na ročištima 20.11.2024. i 30.09.20205. po 100 prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi 650 bodova, tj. 1.300,00 EUR te uvećano za PDV 1.625,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 71,51 EUR i na presudu u iznosu od 66,36 EUR; dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.012,87 EUR. Navedeni trošak dosuđen je tužitelju u omjeru od 31%, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 623,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude do isplate.

13.2 Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu, jer taj trošak nije potreban radi vođenja parnice. Naime, čim presuda bude objavljena, ona se punomoćnicima stranaka odmah dostavlja, putem e-komunikacije, što znači da im je sadržaj odluke poznat i bez odlaska na sudsko ročište za objavu presude.

13.3 Rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (čl. 154. st.2. ZPP).

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 EUR (osnovica 1.886,94 EUR)

2. Tuženiku po pun.