REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-21/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupana po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, protiv tuženika LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 715,34 Eura.

II. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 3.444,39 Eura na iznos od 3.749,37 Eura.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 2.335,75 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče: na iznos od 1.950,00 EUR od dana 22.9.2021.,

na iznos od 75,00 EUR od dana 18. ožujka 2026.,

na iznos od 238,90 EUR od dana 18. ožujka 2026.,

na iznos od 5,48 EUR od dana 28.8.2019.,

na iznos od 3,75 EUR od dana 28.8.2019.,

na iznos od 11,32 EUR od dana 28.8.2019.,

na iznos od 11,17 EUR od dana 29.8.2019.,

na iznos od 18,81 EUR od dana 27.8.2019.,

na iznos od 15,67 EUR od dana 31.8.2019.,

na iznos od 5,65 EUR od dana 2.9.2019.,

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 1.413,62 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče: na iznos od 750,00 EUR od dana 22.9.2021.,

na iznos od 75,00 EUR od dana 22. rujna 2021. do 17. ožujka 2026.,

na iznos od 238,90 EUR od dana 26. kolovoza 2019. do 17. ožujka 2026., na iznos od 265,45 EUR od dana 10.10.2019.,

na iznos od 398,17 EUR od dana 14.11.2019., do isplate “

III. Nalaže se tuženiku LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.170,60 Eura sa zateznim kamatama računatim od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.529,80 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom 18. ožujka 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 26. kolovoza 2019. oko 14,05 sati u Zagrebu, u Jurišićevoj ulici kod kbr. 24., ozlijeđena kao pješakinja na način da je na istu naletio biciklom s leđa dok se kretala nogostupom u smjeru Trga bana Josipa Jelačića, uslijed naleta bicikla tužiteljica je pala na nogostup zadobivši tjelesne ozljede. Tuženik je presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-4334/20 od 16. ožujka 2021. oglašen krivim što je dana 26. kolovoza 2019. upravljao biciklom suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama uslijed čega je prouzročio opisanu prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede. Zbog dinamike nastanka štetnog događaja tužiteljici je uništena odjeća koju je na sebi imala i to: bluza marke Zara u vrijednosti oko 300,00 kn, torba u vrijednosti oko 500,00 kn te naočale u vrijednosti oko 1.000,00 kn, stoga s naslova imovinske štete za uništene stvari tužiteljica potražuje paušalni iznos od 1.800,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana štetnog događaja 26. kolovoza 2019. pa sve do isplate. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć u KBC Sestre Milosrdnice. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti radi čega trpi duševne boli, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u cilju mirnog rješenja spora obratila tuženiku dana 22. rujna 2021. odštetnim zahtjevom. Obzirom tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu, tužiteljica je radi zaštite svojih prava prisiljena ustati tužbom te potražuje naknadu za sastav odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom. Tužiteljica potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kako slijedi, po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 8.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 1.000,00 kn, odnosno ukupno 24.000,00 kn. Tužiteljici su zbog zadobivenih ozljeda prouzročeni troškovi prijevoza i liječenja koje potražuje prema priloženim preslikama računa u ukupnom iznosu od 5.541,45 kn zajedno sa tijekom kamate od dana plaćanja računa. Tužiteljica tužbom potražuje isplatu iznosa od 31.341,45 kn/4.159,73 Eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, a osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da tužitelju ne pripada naknada u zatraženom iznosu budući da je u štetnom događaju zadobila samo površinsku ozljedu nadlaktice i ramena, smatra da ne postoji uzročno posljedična veza budući da se trzajna ozljeda vratne kralježnice spominje dva mjeseca nakon nezgode te osporava da je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vrata te da su tegobe na koje se žali tužiteljica posljedica degenerativnog procesa. Tuženik navodi da tužiteljici s obzirom na zadobivene ozljede nije bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tuženik navodi da tužiteljica neosnovano potražuje štetu po osnovi uništenih stvari te troškove liječenja i prijevoza.

3. Tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 31.341,45 kn/4.159,73 Eura, a podneskom od 4. prosinca 2024. tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev i potražuje iznos od 3.444,39 Eura. Tuženik je podnesak tužitelja od 4. prosinca 2024. zaprimio 9. prosinca 2024 te se podneskom od 2. siječnja 2025. očitovao na način da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva. Budući da se tuženik u roku od 15 dana od primitka obavijesti nije očitovao, smatra se da je isti pristao na djelomično povlačenje tužbe te je sud je temeljem odredbe čl. 193.st.2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP-a) odučio kao u točki I. izreke rješenja.

4. Nadalje, podneskom od 28. srpnja 2025. tužiteljica je povisila zahtjev na način da zahtjeva isplatu iznosa od 3.749,37 Eura, a kojoj preinaci tužbenog zahtjeva se tuženik protivio podneskom od 24. rujna 2025. Navedenu preinaku sud je dopustio budući da smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te je sukladno čl. 190. st.3. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

5. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpP-4334/2020 (list 6-11spisa), potvrdu I. postaje prometne policije Zagreb (list 12 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13-21 spisa), račune (list 22-28 spisa), odštetni zahtjev (list 29-31 spisa, provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještaku Mariji Baković (list 79-80, 152-154 spisa), saslušana je tužiteljica (list 154- 155 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika.

8. Između stranaka je sporno koje ozljede je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, visina štete, potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom da li su joj u štetnom događaju uništene stvari, da li ima pravo na naknadu troškova liječenja te da li su troškovi prijevoza u vezi sa štetnim događajem.

9. Iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpP-4334/2022 proizlazi da je tuženik proglašen krivim što: je 26. kolovoza 2019. u 14,05 sati, u Zagrebu, upravljajući biciklom marke Cannondale pješačkom zonom po južnim tramvajskim prugama Jurišićeve ulice u smjeru zapada, dolaskom do kućnog broja 24, skrenuo je u lijevo preko kanalice oborinskih voda tramvajske pruge, a zatim prešao na južni nogostup, ali kako nije prilagodio brzinu kretanja bicikla, kojim je upravljao, metalnim tramvajskim prugama, razmaku između njih, kao i oba uzdignuta ruba ulegnute kanalice oborinskih voda, te kretanju pješaka po nogostupu, izgubio je nadzor nad biciklom, te naletio na pješakinju VC, koja se kretala nogostupom Jurišićeve ulice, južnom stranom, a od naleta pala je na nogostup, zadobivši tjelesne ozlijede i liječnička pomoć pružena joj je u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice-klinike za traumatologiju, čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 51. st. 5. u vezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19).

10. Iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka za sudsku medicinu Marije Baković proizlazi da prema stanju medicinske dokumentacije u spisu na ime tužiteljice VC proizlazi da je imenovana u štetnom događaju dana 26. kolovoza 2019. zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice.Trzajna ozljeda vratne kralježnice nastaje trzajem s prekomjernim izvijanjem vrata koji dovodi di istezanja mišića i ligamenata u području vrat. Nalet bicikla na tijelo pješaka uz pad pješaka na tlo predstavlja podobnu dinamiku za nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice. U zdravstvenom kartonu pri pregledu 27. kolovoza 2019. u anamnezi se navodi: ''danas osjeća zatezanje i bol u vratu''; a u statusu se opisuje ''nešto napetija PVM vrata te trapeziusa'' te je tužiteljici izdan recept za Normabel. Nadalje, na kontrolnom pregledu 10. rujna 2019. navodi se: ''subjektivno bolje, unazad 2 dana ne nosi Shantz niti pije Normabele, sad se subjektivno bolje osjeća iako povremeno osjeća bol straga u zatiljku te bol od vrata prema stražnjem dijelu glave'', a tužiteljici je izdana uputnica za radiološki pregled ''funkcijske snimke vratne kralježnice''. Zaključno, vještak smatra da postoji uzročnoposljedična veza između štetnog događaja i trzajne povrede vratne kralježnice.

11. Tuženik je prigovorio na pisani nalaz i mišljenje te je vještak Marija Baković na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. veljače 2026. u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja od 24. veljače 2024. U odnosu na podnesak tuženika od 05. travnja 2024. ista se očitovala te je navela da u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice od 27. kolovoza 2019., dakle jedan dan nakon štetnog događaja u statusu je opisano da su kretnje u vratu prema naprijed i prema nazad terminalno kočene te su kretnje u stranu uredne, opisana je nešto napetija paravertebralna muskulatura u području vrata te trapezijusa, a što je mišić koji se nalazi u području spoja vrata i gornjeg djela leđa. Napetost u području vratne kralježnice predstavlja objektivni znak postojanja tegoba u vratnoj kralježnici. Uzimajući u obzir navedeno, trzajna ozljeda vratne kralježnice je objektivno utvrđena te se smatra u konkretnom slučaju ozljedama u sudsko - medicinskom smislu. Dakle, u medicinskoj dokumentaciji su opisani i subjektivni i objektivni nalazi, a i terapija koja je ordinirana kao i kasnije uputnice koje su izdane uklapaju se u uobičajeni slijed vezan uz trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Uzimajući u obzir da se štetan događaj dogodio dan ranije prije pregleda kao i uzimajući u obzir same karakteristike štetnog događaja može se reći da je trzajna ozljeda vratne kralježnice uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem. Činjenica da tužiteljica ima nesporno utvrđene degenerativne promjene u području vratne kralježnice, samo može olakšati "nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice" u nekom traumatskom događaju. Na poseban upit punomoćnika tuženika koje objektivne medicinske pretrage potvrđuju trzajne ozljede vještak je odgovorio da se u konkretnom slučaju radilo o pregledu liječnika koji je u medicinskoj dokumentaciji opisao nešto napetija paravertebralna muskulatura vrata te trapezijusa, to znači da je liječnik pregledom tužiteljice utvrdio povećani tonus navedenog mišića, a što predstavlja objektivni znak trzajne ozljede vratne kralježnice, u svom lakšem obliku kod trzajne ozljede vratne kralježnice nema drugih pretraga osim kliničkog pregleda pacijenta dok se tek kod težih oblika mogu raditi slikovne pretrage ali koje onda prikazuju razdore ligamenata ili prijelome kostiju. Na daljnji upit punomoćnika tuženika može li liječnik opće prakse utvrditi da je nastala trzajna ozljeda, vještak je odgovorio da može. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li je objektivno utvrđena dijagnoza trzajne ozljede u listopadu 2019. vještak odgovara da se u zdravstvenom kartonu 10. rujna 2019. nalazi dijagnoza ozljeda mišića i tetiva u području vrata, a što predstavlja također jednu od šifri za ozljede u području vrata. Na daljnji upit pun tuženika da li je istina da su tužiteljici indicirane FSVK snimke i fizikalna terapija, može li se bez FSVK snimki utvrditi trzajna ozljeda vještak je odgovorio da navedena pretraga utvrđuje eventualno zaostale štetne posljedice, a nije u vezi s akutnim stanjem, budući da se može provesti tek sa odmakom od traumatskog događaja, ozljeđivanja. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li se može sa sigurnošću isključiti da su tegobe tužiteljice uzrokovane degenerativnim promjenama vještak je odgovorio da nalaz koji je opisan u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice možemo vidjeti i kod osoba koje imaju degenerativne promjene i koje nisu sudjelovale u nekom traumatskom događaju. Međutim, sa sudsko-medicinskog stajališta, ako osoba sudjeluje u traumatskom događaju nakon kojeg se utvrde u medicinskoj dokumentaciji tegobe koje su mogle nastati u samoj dinamici događaja u tom događaju, mi navodimo da su ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi sa navedenim nesporno utvrđenim traumatskim događajem.

12. Nalaz i mišljenje vještaka Marije Baković sud je u cijelosti prihvatio prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužiteljice te sačinjen na temelju pravila struke. Vještak je na ročištu 2. veljače 2026. jasno odgovorio na sva pitanja tuženika te je jasno i logično otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je u predmetnom štetnom događaju oštećena bijela lanena bluza, plave hlače marke Polo Ralph Lauren, kupljene u Outletu, naočale Serengeti sa specijalnim polarizacijom i ljetna plava torba sa crvenim crtama, da joj je kompletno oguljena cijela lijeva strana, da je na bluzi bila rupa, a da su torba, naočale i hlače bile oguljene, da je tuženik naletio na nju s leđa, uslijed čega je ista odletjela na fasadu koja se nalazi na kutu zgrade, a nakon čega je pala na pod. Na poseban upit suda koje troškove liječenje i prijevoza je imala u odnosu na prijevoz je iskazala da je priložila isključivo račune kada je išla na policiju, da prve dvije godine nije imala odvjetnika, da prvih mjesec dana nije vozila te da je sve obavljala na način da se vozila taksijem, nadalje da je imala troškove lijekova i troškove nabavke Schanzovog ovratnika, radi se o lijekovima protiv bolova i lijekovima za smirenje koje joj je propisao liječnik opće prakse kao i nabavku posebnih kirurških flastera budući da se bez njih ne bih mogla tuširati. Tužiteljica je iskazala da joj je liječnica opće prakse preporučila magnetsku rezonancu vrata i lumbalnog dijela kralježnice, te joj je rekla da će se navedena pretraga dugo čekati u okviru pretraga koje se mogu izvršiti u javnim bolnicama, stoga je otišla u Polikliniku Aviva gdje su imali povoljniju ponudu i tamo je obavila magnetsku rezonancu vratnog djela kralježnice i lumbalnog djela. Nakon toga je sa nalazom išla k ortopedu koji ju je pregledao i kod njega sam je provela fizikalnu terapiju. U odnosu na tuđu pomoć i njegu iskazala je da joj je prvi dan došla prijateljica koja je spavala kod nje, a potom slijedećih 3 tjedna su joj pomagali prijateljica, susjeda, a majka joj je donosila hranu, da joj je susjeda obavljala nabavku, prijateljica joj je isto donosila što joj je trebalo, da nije mogla peglati niti obavljati kućanske poslove za koje su potrebne dvije ruke, a nije joj bila potrebna pomoć za osobnu higijenu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovorila je da je ona plaćala troškove neurokirurga i fizioterapije, na upit da li je dobila nalaz ili potvrdu da je obavila fizikalnu terapiju, odgovorila je da nema nikakvu potvrdu, da je na računu navedeno da je obavljena fizikalna terapija, a u slučaju da je potrebna potvrda, istu može pribaviti. Na poseban upit da li se pokušala naručiti na pregled preko HZZO-a odgovorila je da se pokušala naručiti i da je dobila odgovor da se na pojedine pretrage čeka od 12 -15 mjeseci, da se nije naručila jer je odustala od narudžbe zbog vremena koje bi čekala na pregled.

14. Sud smatra da je iskaz tužiteljice istinit, logičan i uvjerljiv te ga je prihvatio u cijelosti.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Miljenka Franića proizlazi da je tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljede, udarac u lijevo rame, udarac i laceracija lijevog lakta, ekskorijacija kože III prsta lijeve šake. Po ozljeđivanju u štetnom događaju provedeno je liječenje po traumatologu, neurokirurgu. Zaostali su bolovi i ograničena pokretljivost slabijeg stupnja vratne kralježnice. Vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica, mišljenja je da se zdravstveno stanje tužitelja obzirom na karakter zadobivenih ozljeda te priloženu medicinsku dokumentaciju stabiliziralo 1. studenog 2019. Priloženi računi za usluge taxija te iz ljekarne su opravdani dok su se MR kralježnica i fizikalna terapija mogla obaviti u sustavu HZZO-a. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 1% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta 15 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 1 sat dnevno kroz 15 dana liječenja.

16. Nalaz i mišljenje vještaka Miljenka Franića sud je u cijelosti prihvatio jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužiteljice te sačinjen na temelju pravila struke. Stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje te su na ročištu 2. veljače 2026. suglasno izjavile da vještak nije dužan iznijeti nalaz i mišljenje na ročištu.

17. Članak 19. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Članak 19. st. 2. ZOO određuje da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 18. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, a tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela i imovinsku štetu zbog izgubljene zarade vidu izgubljene zarade.

19. Nadalje, odredbom iz čl. 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom iz čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Ovaj sud smatra da upravljanje biciklom neprilagođenom brzinom po pješačkoj zoni, predstavlja opasnu djelatnost kojom se bavio tuženik i da je upravo navedena opasna djelatnost dovela do predmetne nezgode.

20. Obveza tuženika da tužiteljici naknadi štetu utemeljena je na odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1063., čl. 1064., ZOO.

21. Sud je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za dosudu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, te cilju kojemu služi ta naknada.

22. Kako je nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno da je zbog predmetnog štetnog događaja zadobila smanjenje opće i radne sposobnost za 1%, primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana te bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta 15 dana sud smatra da je tuženik po tom osnovu obvezan tužiteljici isplatiti iznos od 1.950,00 Eura. Valja navesti da je sud prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete uzeo u obzir i činjenicu da je nakon posljednje promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda došlo do povećane stope inflacije i promjene potrošačkih cijena te da je od lipnja 2020 do prosinca 2024. stopa inflacije u Republici Hrvatskoj sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku iznosila 29,4 %.

23. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 1 sata dnevno. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj je pomoć i njegu pružali prijateljica, sestra i majka . Sud, primjenom čl. 223. ZPP- a, smatra da je primjerena naknada za sat tuđe pomoći i njege od 5,00 Eura/sat, slijedom čega je tužiteljici dosudio iznos od 75,00 Eura na ime naknade za tuđu pomoć i njegu.

24. Nadalje, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da joj je prilikom predmetne prometne oštećena bijela lanena bluza, plave hlače marke Polo Ralph Lauren, naočale Serengeti sa specijalnim polarizacijom i ljetna plava torba sa crvenim crtama. Sud, primjenom čl. 223. ZPP-a, smatra da je primjerena naknada štete za navedene oštećene stvari 238,90 Eura, zbog čega je sud naložio tuženiku isplatu iznosa od 238,90 Eura.

25. Nadalje, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica koristila taksi radi odlaska na policiju. Budući da je tuženik, sukladno presudi Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpP-4334/2020 i potvrdi I. postaje prometne policije Zagreb nakon štetnog događaja napustio mjesto događaja, sud navedeni iskaz tužiteljice ocjenjuje istinitim, a osobito imajući u vidu činjenicu da su troškovi prijevoza nastali svega 2 odnosno 3 dana nakon štetnog događaja, pa je sud dosudio tužiteljici naknadu plaćenih troškova prijevoza taksijem u iznosu od 31,72 Eura, sud je visinu troškova utvrdio uvidom u račune, a iz samih računa je vidljivo da su isti plaćeni.

26. Nadalje, a u odnosu na troškove plaćenih lijekova i flastera, tužiteljica ima pravo na naknadu istih, budući da je vještak Miljenko Franić naveo da smatra da su navedeni troškovi opravdani, slijedom čega je sud dosudio tužiteljici naknadu štete u daljnjem iznosu od 40,13 Eura, koja proizlazi iz dostavljenih računa iz ljekarne i trgovine Müller.

27. Tužiteljica nema pravo na naknadu troškova plaćene pretrage MR i fizikalne terapije koje je izvršila u privatnim poliklinikama, budući da je tužiteljica navedene pretrage mogla obaviti u okviru javnog zdravstva, pa joj navedeni trošak ne bi nastao., slijedom navedenog je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 663,62 Eura.

28. Stoga je sud, temeljem odredbe čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1100. ZOO, naložio tuženiku da tužiteljici, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 1.950,00 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2021. budući da je 21. rujna 2021. tužitelj poslao tuženiku odštetni zahtjev, a tuženik nije osporio činjenicu da mu nje navedenog dana poslan odštetni zahtjev. Pri tome se ističe da članak 1103. ZOO određuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

29. Tužitelj ima pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznosa od 75,00 Eura na ime naknade za tuđu pomoć i njegu i na iznos od 238,90 Eura na ime oštećenih stvari počevši od dana donošenja prvostupanjske presude budući da se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 75,00 EUR od dana 22. rujna 2021. do 17. ožujka 2026. i na iznos od 238,90 EUR od dana 26. kolovoza 2019. do 17. ožujka 2026.

30. Tužitelj ima pravo na naknadu zakonskih zateznih kamata po osnovi imovinske štete na ime plaćenog prijevoza taksijem u iznosu od 31,72 Eura i na ime plaćenih računa za lijekove u iznosu od 40,13 Eura počevši od dana kada je svaki pojedinačni iznos plaćen.

31. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

32. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP -a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

33. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u 100 %, a u odnosu na visinu 62%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio s 0%, a u odnosu na visinu 38%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 62% korist tužitelja.

34. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 Eura), sastav podneska od 9. veljače 2022.,

4. prosinca 2024., (Tbr 8. toč. 1. OT – 200 Eura, svaki), sastav podneska od 15. ožujka 2024 (Tbr 8. toč. 6. OT – 100,00 Eura ), sastav podneska od 7. travnja 2025 (Tbr 8. toč. 4. OT – 50,00 Eura ),zastupanje na ročištima 7. ožujka 2023. i 2. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT- 200,00 Eura svako), što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 1.437,50 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,03 Eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 83,95 Eura. Kada se uzme u obzir tužiteljev uspjeh u sporu isti ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 970,60 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 200,00 Eura u cijelosti, pa mu je ukupno dosuđen trošak od 1.170,60 Eura.

35. Tužitelju nije priznat sastav odštetnog zahtjeva budući da se ne radi o obveznom postupku prije podnošenja tužbe niti ima pravo na sastav podneska 4. travnja 2022., 12. svibnja 2022., 7. srpnja 2022., 31. kolovoza 2022., 7. ožujka 2023., 17. svibnja 2023., 26. svibnja 2023., 5. rujna 2023., 3. svibnja 2024., 13. siječnja 2025., 5. ožujka 2025., 28. srpnja 2025., 25. kolovoza 2025., 8. listopada 2025. budući da isti nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude jer a isto nije pristupio, Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudskih pristojbi preko dosuđenih iznosa niti ima pravo na naknadu plaćenog predujma za medicinsko vještačenje preko iznosa koji je utrošen za isto. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troškova preko razlike omjera uspjeha u sporu, slijedom čega je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 2.529,80 Eura.

36. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)

2. pun. tuženika