Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-277/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po ODO Gospić, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.459,95 eura, nakon održane glavne javne rasprave 13. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 18. ožujka 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], livada brdo, površine 5.273 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je tužena Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po ODO Gospić, dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svoga imena, u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.979,12 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužitelj po svojim pravnim prednicima nalazi u poštenom posjedu utužene nekretnine preko 150 godina te tužitelj drži da je pravo vlasništva na istoj stekao dosjelošću predlažući donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uredio na glavnoj raspravi od 13. ožujka 2026. godine u smislu da je točno označio nekretninu prema sadašnjim podacima iz Izvatka iz BZP-a.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da tužitelj nije dostavio pravni slijed stjecanja, a koji je s obzirom na njegovu životnu dob, nužan dokaz u ovom postupku kao što se prigovara i aktivnoj legitimaciji tužitelja. Također se navodi da je za k. o. [katastarska općina] početkom 70-ih godina prošlog stoljeća provedeno osnivanje zemljišne knjige te su sastavljani raspravni zapisnici čiji je cilj utvrđivanje stvarnog stanja i upis vlasništva prema stvarnom stanju, no, da u navedenom postupku osnivanja zemljišne knjige tužitelj niti njegovi prednici nisu upisani kao posjednici niti vlasnici čestice koja je predmet ovog postupka. Dakle, da u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] tužitelj niti tužiteljevi prednici nisu radi utvrđivanja stvarnog stanja označili prijepornu česticu ukoliko su je smatrali svojim vlasništvom. Pri sastavljanju zapisnika u postupku osnivanja zemljišne knjige prijeporna čestica je upisana kao društveno vlasništvo, a temeljem zakona je izvršena promjena upisa rješenjem z.k.o odjela u [adresa] broj Z-45/11 te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske. Predlaže se odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 5 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista, list 6 spisa, u Izvod iz katastarskog plana, list 7 spisa, u Povijesni prikaz z.k. stanja, list 23 – 30 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. KZ NZ, list 39 – 41 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem ročištu su saslušani svjedoci AZ, OZ, ŠZ i GZ te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 51 – 55 spisa, izvršen je uvid u Skicu te u Skicu Geoportala iz 2014., list 64 – 65 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da tužitelj pokazuje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do koje se došlo kolskim putem od posljednjih kuća u selu Ponori cca 800 m. Pojašnjava da predmetna čestica seže na jugu od kolskog puta koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] gdje je široka cca 58 m, a zatim u smjeru sjevera da je dugačka cca 110 m te na sjeveru do kolskog puta na čkbr. [katastarska čestica] da je široka cca 38 m. Vještak navodi da tužitelj sa sigurnošću pokazuje predmetnu česticu koja da je u naravi uredno pokošena livada, a koja čestica da se ističe sa granicama zapadno i istočno sa tzv. brinama koje pokazuju posjed i stanje uživanja. Vještak je predao na spis prijepor istaknut na Geoportalu za kojeg navodi da je iz 2022., a također i Skicu Geoportala iz 2014. gdje je vidljivo da je predmetna čestica orana.

13. Svjedok AZ, star 77 godina, navodi da ono što je tužitelj pokazao da mu je poznato jer da ima svoju zemlju koja je udaljena od pokazane čestice cca 800 m. Ta njegova čestica da se zove "litica", a tužiteljeva pokazana čestica da se zove "brdo". Od kad pamti da je to oduvijek uživala tužiteljeva obitelj te navodi da pamti tužiteljevu baku ŽZ, a da se ta čestica orala te se sijalo na njoj. Sa ŽZ da je na ovoj čestici radio i njezin sin NZ koji je to poslije preuzeo. ŽZ da je umrla negdje 1979. godine, a sin NZ da je umro prije par godina, a naslijedio ga je sin KZ, ovdje tužitelj. Pojašnjava da je NZ osim tužitelja imao još dva sina i to sina K, no, koji je preminuo, a nije bio ženjen i nije imao djece, dok da drugi sin N živi u [adresa]. Navodi da je kao dijete išao sa svojim roditeljima na ovu česticu koju su uvijek uživali tužiteljevi roditelji. Također navodi da nitko drugi osim tužitelja to nije uživao, da se točno znaju međe, da ova čestica s jedne strane međi sa obitelji OZ, a s druge strane s obitelji A te izrijekom navodi da prijepor nikada nije uživala Šumarija jer da Šumarija i nema u blizini svojih čestica te svjedok obrazlaže da je utužena čestica u naravi livada pa da ne zna "što bi Šumarija radila na takvoj čestici". Naposljetku navodi da su i u nastavku ove čestice kao i ispred nje sve privatne parcele.

14. Svjedok OZ, star 74 godine, navodi da su on i tužitelj u [adresa] susjedi, da su njihove obitelji uvijek bile u dobrim odnosima, međusobno su se pomagali pa da je kao dijete često dolazio na ovu česticu zvanu "brdo". Sjeća se tužiteljeve bake ŽZ iz djetinjstva koja je obrađivala ovu zemlju i tu česticu je kosila jer je često poplavljivala, a da se čestica orala nešto kasnije kada je nestalo vode budući je voda otišla prema Gusić polju. Nakon ŽZ da je to nastavio uživati njezin sin NZ koji je jedini ostao sa majkom na kući i zemlji, a nakon NZ da je to nastavio uživati tužitelj na način da bi sijali žito i sadili kukuruz. Također navodi da su sve okolne čestice također privatne te da nitko nikada nije smetao tužitelju, a međe se dobro znaju. Vezano za eventualne radnje Šumarije navodi da Šumarije "nije bilo ni blizu", već da su to sve privatni posjedi. Također svjedok još ističe da je suprug od tužiteljeve bake ŽZ koji se također zvao KZ poginuo u II. svjetskom ratu.

15. Svjedok ŠZ, star 73 godine, navodi da pokazanu česticu od strane tužitelja narod zove brdo", a on osobno ima svoju zemlju koja se zove "zobište" i udaljena je od ove čestice cca 700 m. Pamti od malih nogu da su na ovoj zemlji radili tužiteljevi roditelji NZ i ČZ zajedno sa Dušanovom majkom ŽZ, a da su česticu većinom kosili jer da je ranije ova čestica znala biti poplavljena par mjeseci u godini, a nakon 1964. godine kada je napravljena hidrocentrala Senj i kada se promijenio tok rijeke Gacke, da je od tada tužiteljeva obitelj to orala te su sijali žito i sadili većinom kukuruz. I ovaj svjedok navodi da djelatnici Šumarije nikada nisu vršili posjedovne čini na ovoj čestici jer da na toj čestici nikada i nije bilo drveća, a da je i okolna zemlja "sva privatna". Svjedok misli da je ova čestica "starina" od tužiteljeve obitelji.

16. Svjedok GZ, star 65 godina, također potvrđuje da se predmetna čestica zove "brdo" te navodi da se i njegova čestica zove "brdo", udaljena cca 50 m od ove. Odmah do ove utužene nekretnine da on uživa zemlju (prema vještaku svjedok pokazuje čkbr. [katastarska čestica]) i to po dopuštenju sada pok. HZ, pravog imena O te navodi da on to uživa već 20 godina. S obzirom da mu je poznat ovaj teren da pamti da su ovu česticu uživali još tužiteljeva baka ŽZ, roditelji NZ i ČZ sa svojom djecom. Nakon što je NZ umro da je to nastavio uživati tužitelj jer da mu je brat K umro, a nije bio ženjen niti je imao potomaka, dok mu se brat N odselio za Kanadu. Svjedok navodi da je on tužiteljevoj obitelji godinama pomagao, a da je ovu česticu obitelj tužitelja najprije kosila, a onda su je i orali kada je to bilo moguće. Također navodi da nikada bilo tko iz Šumarije nije dolazio na ovu česticu, da ova čestica nikada nije bila u naravi šuma, već oduvijek livada.

17. Tužitelj se u svome iskazu pridružio svemu što su iskazali saslušani svjedoci te još dodaje da mu je otac pričao da se njihova obitelj doselila iz [adresa] u [adresa] još u 18. stoljeću te da je ova čestica uživana još od njegovog, tužiteljevog, pradjeda Š, a vjerojatno i šukundjeda G, zvani Ž. Iz djetinjstva pamti uživanje prijepora te navodi da u vrijeme dok je Gacka tekla kroz korito (stari tok) da je ova zemlja znala biti poplavljena par mjeseci u zimskom periodu, a onda bi se nakon povlačenja vode čestica kosila. Kada se izgradila HE Senj i promijenio tok rijeke Gacke, da tada više čestica nije plavila zimi pa se mogla orati te se ore negdje od 1964. godine. Navodi da nitko njegovoj obitelji nije branio posjedovanje prijepora niti je bilo tko iz Šumarije dolazio na ovu česticu, a opisuje da je prijepor uživala baka ŽZ te njezin muž koji je poginuo u II. svjetskom ratu, nakon bake da je to nastavio uživati njegov otac NZ sa svojom suprugom, a tužiteljevom majkom ČZ, a nakon njegove smrti da on to uživa.

18. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. NZ, predmet posl. broj:

O-199/2023, proistječe da je njegovim nasljednikom temeljem zakona i ustupa utvrđen upravo sin KZ, ovdje tužitelj.

19. Iz Izvoda iz posjedovnog lista, a prema stanju na dan 28.10.2024., proistječe da su posjednikom prijepora upisane Hrvatske šume, Šumarija Otočac.

20. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je prema kazivanju tužitelja u posjedu prijepora bio još tužiteljev šukundjed G, zvani Ž, a sam tužitelj je sada u dobi od 70 godina.

21. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

22. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan.

23. Saslušani svjedoci su sumještani, starije životne dobi te imaju i mogu imati relevantna saznanja o posjedovanju prijepora u vezi kojeg svi podudarno iznose da s obzirom na svoju životnu dob pamte kako je prijepor uživala još tužiteljeva baka ŽZ koja je preminula 1979. godine. Savkin suprug je preminuo u II. svjetskom ratu, a očito je da je i on naslijedio posjed prijepora od svoga prednika iz čega proistječe da je prijepor u posjedu tužiteljeve obitelji najkasnije od početka 20. stoljeća, a izvjesno i znatno ranije s obzirom na tužiteljev iskaz da se njihova obitelj doselila iz [adresa] u [adresa] još u 18. stoljeću te da je sve to uživano još od njegovog šukundjeda G, zv. Ž. Svjedoci su podudarno iskazivali način posjedovanja prijepora do 1964. godine odnosno do izgradnje hidroelektrane Senj, a i nakon 1964. godine, a nakon koje izgradnje više nije dolazilo do plavljenja prijepora te je isti bilo moguće i orati te saditi poljoprivredne kulture.

24. Premda tužitelj nije upisan posjednikom prijepora niti njegovi prednici, već su upisane Hrvatske šuma, Šumarija Otočac, Sud ne može zanemariti podudarne i okolnosne iskaze svih saslušanih svjedoka koji decidirano navode da Šumarija nije vršila bilo kakve posjedovne čine na prijeporu jer da je prijepor i tako u naravi livada, odnosno prijepor nikada u naravi nije bio šuma. Doista i prilikom očevida na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor kao uredno pokošenu livadu, a prema skici Geoportala iz 2014. godine (list 65 spisa) razvidno je da je prijepor i tada bio obrađivan kao oranica.

25. Osim toga, nelogično je da Hrvatske šume, Šumarija Otočac, ne bi poduzele određene radnje vezane za posjedovanje prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika, a da je smatrano da tužitelj, odnosno njegovi prednici nisu tzv. izvanknjižni vlasnici.

26. Činjenica da tužitelj, odnosno njegovi prednici očito nisu iskoristili mogućnost da usklade zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, ne znači da stvarni, faktični posjednici nemaju više pravo i naknadno pokretati postupke radi usklađenja z.k. stanja. Isto tako, po ocjeni ovoga Suda, tužitelj je aktivno legitimiran za pokretanje ove parnice, imajući u vidu utvrđenja iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca ŽZ NZ.

27. Temeljem svega iznesenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

28. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 7.10.2025. i 13.3.2026. u iznosu od po 250,00 eura za svaku radnju. Također je priznat i trošak sastava podneska od 6.10.2025. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat pripadajući PDV, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

29.1. Također, priznat je trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 649,48 eura kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužitelju iznos od 1.979,12 eura.

30. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

31. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. pun. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti