Poslovni broj: Pr-17/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sucu Barbari Čuček kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LPR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Srednja škola Krapina, OIB: 31689508648 iz Krapine, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice LP, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i punomoćnice tuženika Ivane Šuti, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti, j.t.d. sa sjedištem u [adresa], 18. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Utvrđuje se kako Odluka tuženika Srednje škole Krapina, OIB: 3168950864 iz Krapine, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, od 8. svibnja 2025., klasa: 113- 04/25-01/3, urbroj: 2140-88-4 kojom se odbija zahtjev tužiteljice LPR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačiča dana 9. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna.

2. Utvrđuje se kako Odluka tuženika Srednje škole Krapina, OIB: 3168950864 iz Krapine, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6 od 4. lipnja 2025., klasa 113- 04/25-01/8, urbroj: 2140-88-2 kojom se odbija zahtjev tužiteljice za zaštitom prava iz radnog odnosa od 20. svibnja 2025. podnesen protiv Odluke tuženika od 8. svibnja 2025., klasa: 113-04/25-01/3, urbroj: 2140-88-4 o odbijanju plaćenog dopusta nije dopuštena i pravilna."

II. Nalaže se tužiteljici LPR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku Srednjoj školi Krapina, OIB: 3168950864 iz Krapine, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (slovima: šesto dvadeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom tekućom od 18. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojeg se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 29/24., dalje: TKU). Tužiteljica navodi da je kao član Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42, zatražila od tuženika 6. svibnja 2025., sukladno čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a, korištenje 1 dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića dana 9. svibnja 2025. Tužiteljica navodi da je tuženik Odlukom od 8. 5. 2025., klasa: 113-04/25-01/3, urbroj: 2140-88-4 odbio navedeni zahtjev tužiteljice za plaćenim dopustom jer nije suglasan s dopisom Ministarstva rada od 18. 4. 2025. U navedenom dopisu Ministarstva rada, klasa: 110- 01/25-01/106, urbroj: 524-03/1-25-2 od 18. 4. 2025. navodi se kako radnici ne bi imali pravo na plaćeni dopust iz slijedećih razloga: 1) prema čl. 98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članu povjerenstva treba omogućiti da sindikalne aktivnost obavlja u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe te članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove, a sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije, 2) prema čl. 86. st. 4. Zakona o radu radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada., 3) čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a predstavlja sadržajno isti članak prethodno važećeg TKU-a (Temeljnog kolektivnog ugovora z službenike i namještenike, („Narodne novine“, broj: 556/22.) gdje je Povjerenstvo za tumačenje TKU-a dalo tumačenje broj 106/22.) u kojem se navodi kako se plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje samo na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti. Tužiteljica navodi da odluka tuženika kojom se odbija zahtjev tužiteljice za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi dopisa Ministarstva klasa: 110-01/25-01/106, urbroj: 524- 03/1-25-2 od 18.4.2025. u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani iz razloga jer Ministarstvo rada nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja i/ili tumačenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter. Nadalje, tužiteljica navodi da se Ministarstvo rada poziva na irelevantne odredbe TKU-a i Zakona o radu (dalje: ZOR-a). Tužiteljica navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravima sindikalnih povjerenika iz čl. 98. TKU-a, kao niti o pravu zaposlenika temeljem čl. 86. st. 4. ZOR- a. Radi toga, tužiteljica navodi da su potpuno bespredmetni navodi Ministarstva rada kako predmetno pravo podrazumijeva samo sindikalne aktivnosti u smislu čl. 86. st. 4. ZOR-a. Tužiteljica navodi da je u čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a riječ o potpuno novom pravu, povoljnijem pravu koje su ugovorne strane TKU-a ugovorile sukladno čl. 9. i čl. 192. ZOR-a i koje pravo nije postojalo u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 56/2022.). Tužiteljica navodi da odredba ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike i odredba važećeg TKU-a nisu istovjetne budući je odredba novog TKU-a dopunjena na način da sada jasno obuhvaća «i druge sindikalne aktivnosti». Tužiteljica navodi da iz navedenog slijedi kako su stranke novim TKU-a tim i takvim proširenjem učinile nespornim da se navedeno pravo na plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje zaposlenika u svim sindikalnim aktivnostima, uključivo i aktivnost sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu. Tužiteljica navodi da je nesporno kako je prosvjed organiziran od strane sindikata sindikalna aktivnost, ali je Ministarstvo rada, pozivajući se na pogrešne odredbe TKU-a i ZOR-a te raniju, sadržajno drugačiju odredbu KU izvelo pogrešan zaključak da se sudjelovanje u prosvjedu ne može smatrati sindikalnom aktivnosti za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust. Konačno, tužiteljica navodi kako Vlada RH do sada nije nikada sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu kao sindikalnoj aktivnosti, a radnik temeljem navedene odredbe TKU-a može godišnje za te aktivnosti iskoristiti 2 dana plaćenog dopusta slijedom čega se ne radi o neograničenom i za poslodavca štetnom pravu. Tužiteljica navodi da je protiv Odluke tuženika od 8. 5. 2025., klasa: 113-04/25-01/3, urbroj: 2140- 88-4 kojim se odbija zahtjev tužiteljice za plaćenim dopustom podnijela 20. 5. 2025. zahtjev za zaštitom prava, a koji zahtjev je tuženik odbio Odlukom, klasa: 113-04/25- 01/8, urbroj: 2140-88-2 od 4. 6. 2025. kojeg je tužiteljica primila isti dan. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik cijelosti osporava osnovanost tužbe. Tuženik je predložio sudu da na temelju odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijesti treću osobu Republiku Hrvatsku, odnosno zakonskog zastupnika RH – Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru jer se tužbom potražuje utvrđenje nedopuštenosti i nepravilnosti odluka tuženika, a koji postupa po uputama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, te obzirom u slučaju pravomoćnog okončanja ovog postupka u korist tužiteljice, može doći do novog postupka u kojem će tužiteljica potraživati materijalna prava iz radnog odnosa, a koja sredstava se u smislu Zakona o plaćama u javnima službama osiguravaju u Državnom proračunu. U odnosu na navode tužbe, tuženik prije svega ističe kako se tužba temelji na isključivo proizvoljnom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora. Tuženik navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlen kod tuženika koji predstavlja javnu službu, kao i činjenica da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta u svrhu sudjelovanja na prosvjedu, da joj Odlukom tuženika klasa: 113-04/25-01/3, ur.br. 2140-88-4 od 8. svibnja 2025. takav zahtjev nije odobren, da je protiv označene odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava, a koji je Odlukom tuženika klasa: 113-04/25-01/8, ur. br. 2140-88-2 od 4. lipnja 2025. odbijen kao neosnovan. Tuženik navodi da je Ministarstvo iznijelo svoje mišljenje o konkretnoj pravnoj stvari pozivajući se na odredbe Zakona o radu, a uzimajući u obzir stav Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU, koje je na 18. sjednici zauzelo sljedeći stav: “Na 18. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, održanoj 6. svibnja 2025., Povjerenstvo je donijelo zaključak da će se iz zapisnika s pregovaračkih sastanaka Vlade RH i sindikata javnih službi koji su prethodili potpisivanju TKU-a iz 2024. godine (Narodne novine br. 29/24) pokušati utvrditi stvarna volja ugovornih strana u kontekstu sadržaja članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a. Na zahtjev gđe L, predsjednice Povjerenstva, Samostalni sektor za socijalno partnerstvo dostavio je zapisnik s prvog sastanka pregovaračkih odbora Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi za pregovore o sklapanju novog TKU-a, uz napomenu da ne raspolažu sa zapisnicima sa sastanaka stručne radne skupine koja je dogovarala tekst novog TKU-a. Prisutni članovi Povjerenstva za tumačenje TKU-a utvrdili su da u dostavljenom zapisniku nema sadržaja koji se odnosi na članak 43. stavak 1. točku 9. TKU-a. Nadalje, konstatirano je da nema službenih zapisnika sa sastanaka stručne radne skupine te da Povjerenstvo ne može utvrditi usuglašenu volju ugovornih strana. Budući da predstavnici sindikalne strane smatraju da je ugovorna volja stranaka bila drugačija od onoga što tvrde predstavnici Vlade RH u Povjerenstvu, isto će se ispitati i utvrditi tijekom sljedećih pregovora za izmjene TKU- a.“ Tuženik navodi da iz prednje navedenog proizlazi da nije postignuto zajedničko tumačenje odredbe čl. 43. st. 1. točke 9. TKU-a, a posebice ne na način na koji to tužiteljica tužbom pokušava nametnuti bez da za navedeno uopće navodi bilo kakve razloge ili dokazne prijedloge. Tuženik navodi da je tumačenje ugovora proces kojim se utvrđuje značenje i namjera odredbi ugovora, posebno u slučaju nesporazuma ili spornih situacija između ugovornih strana, a cilj tumačenja je utvrditi stvarnu volju ugovornih strana i osigurati da se ugovor primjenjuje u skladu s njihovom namjerom, pri čemu je važno ne ograničiti se na doslovno značenje riječi, već istražiti širu namjeru ugovornih strana. Tuženik navodi da s obzirom da je odredbom čl. 43. st. 1. TKU propisano koja prava imaju zaposlenici zaposleni u javnim službama, tumačenje bi se trebalo odnositi na način da se utvrdi što je ona strana koja je priznala navedena prava namjeravala preuzeti na sebe u trenutku kada je navedena prava priznavala. Tuženik navodi da citirana odredba čl. 43. st. 1. t. 9. TKU propisuje da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima – 2 radna dana. Tuženik navodi da točka 9. navedene odredbe u dijelu u kojem se navode “druge sindikalne aktivnosti“ ne predstavlja nikakvo novo povoljnije pravo za radnika, a koje bi isključivalo primjenu zakonske odredbe Zakona o radu i to prije svega odredbu čl. 216. Zakona o radu koja propisuje kako se radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, mogu umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku. Obzirom se tužitelj poziva na odredbu čl. 9. Zakona o radu, tuženik ističe kako je označenom odredbom propisano kako se u slučaju da je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo. Tuženik navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene odredbe jer ne postoje dva različito uređena prava, već postoji samo jedno pravo, a to je pravo poslodavca na umanjenje plaće za vrijeme koje radnik provede u štrajku, dok odredba čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a ne propisuje nikako “novo povoljnije pravo za radnika“ kao što to sasvim pogrešno i neutemeljeno tumači tužiteljica. Tuženik navodi da se radnicima koji sudjeluju u štrajku, kako onima zaposlenim u javnim službama, tako i onima u privatnom sektoru, umanjuje plaća za dane provedene u štrajku iz čega proizlazi da prava volja predstavnika poslodavaca prilikom sklapanja TKU nije bila ugovaranje odredbe na osnovu koje bi zaposlenici imali pravo na plaćeni dopust za vrijeme aktivnosti usmjerene upravo protiv poslodavca. Tuženik navodi da je netočan stav tužiteljice da Vlada RH nikada nije sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje na prosvjedu, obzirom je Vlada RH svojim odlukama javno objavljenim u Narodnim novinama upravo određivala umanjenje plaća radnicima koji su bili u štrajku. Tuženik navodi da iz sadržaja odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, jasno proizlazi kako se druge sindikalne aktivnosti spominju i navode u kontekstu sindikalnih aktivnosti usmjerenih na obrazovanje, edukaciju i razvoj sindikalnog rada, a nikako ne i na sudjelovanje u sindikalnim prosvjedima. Tuženik navodi da na navedeni način treba tumačiti i odredbu čl. 86. st. 4. Zakona o radu, jer da navedeno nije tako, zakonodavac zasigurno ne bi odredbom čl. 216. Zakona o radu ugovorio pravo poslodavca na umanjenje plaće radnika za vrijeme provedeno u štrajku. Tuženik isto tako ističe kako sam pojam štrajka nije sindikalna aktivnost već predstavlja industrijsku aktivnost, a takav se naziv koristi kako u nacionalnom zakonodavstvu, tako i u zakonodavstvu Europske unije te se štrajk definira kao industrijska akcija koju poduzimaju radnici. S druge strane, tuženik ističe da sindikalne aktivnosti, prije svega podrazumijeva kao osnovnu aktivnost ulazak radnika u sindikat, obrazovanje radnika, sudjelovanje na susretima, igrama i slično. Tuženik navodi da se radi o različitim aktivnostima usmjerenim ka obrazovanju i različitim aktivnostima u svrhu osnaživanja sindikalnog rada. Tuženik navodi da je pod “drugim sindikalnim aktivnostima“ volja ugovornih strana bila da se navedeno odnosi na štrajk, tada bi, a uvažavajući kako se radi o vrlo važnom pravu radnika, navedeno i jasno bilo naznačeno u odredbi čl. 43. TKU-a. Tuženik tvrdi da “druge sindikalne aktivnosti“ u duhu i smislu odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a ne znače pravo na sudjelovanje u štrajku, niti je navedeno bio smisao unošenja navedene sintagme upravo u dio odredbi TKU-a u kojem se ista nalazi. Tuženik zaključno ističe kako osporava tužbu tužitelja u cijelosti, posebice način na koji tužitelj tumači odredbu 43. st. 1. toč. 9. TKU-a, slijedom čega predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužba i odgovor na tužbu s prilozima, dostavljeni su Republici Hrvatskoj 12. veljače 2026., sukladno odredbi čl. 211. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., proč. tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

4. U dokaznom postupku sud je pročitao najavu odsutnosti s radnog mjesta/plaćeni dopust (list 6 spisa), odluku tuženika od 8. svibnja 2025., klasa: 113- 04/25-01/3, urbroj: 2140-88-4 (list 7 spisa), dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, klasa: 110-01/25-01/106, urbroj: 524-03-1-25-2 od 18. travnja 2025. (list 8-9 spisa), zahtjev tužiteljice za zaštitom prava iz radnog odnosa od 20. svibnja 2025. (list 14-15 spisa) i odluku tuženika od 4. lipnja 2025., klasa: 113-

04/25-01/8, urbroj: 2140-88-2 (list 16-17 spisa).

5. Na zapisniku od 11. veljače 2026. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika kojim je predložio saslušanje predstavnika sindikata koji je sudjelovao u pregovorima o sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama s obzirom da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU, 20. svibnja 2025. donijelo zaključak da ne postoje službeni zapisnici sa sastanaka stručne radne skupine te da nije moguće utvrditi usuglašenu volju ugovornih strana u pogledu sadržaja članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a.

6. Podnesak tužiteljice zaprimljen 11. veljače 2026. i podnesak tuženika zaprimljen 2. ožujka 2026., nakon zaključenja glavne rasprave za ovu parnicu nemaju nikakvog značenja.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz navedenih isprava proizlazi, a nije niti sporno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika koji predstavlja javnu službu,

- da je tužiteljica 6. svibnja 2025. podnijela tuženiku zahtjev za korištenjem jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 9. svibnja 2025. (list 6 spisa)

- da je tuženik odlukom od 8. svibnja 2025., klasa: 113-04/25-01/3, urbroj:

2140-88-4 naprijed navedeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan (list 7 spisa),

- da je tužiteljica pravovremeno protiv te odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19, 151/22. i 64/23., dalje: ZR) koji je tuženik odbio kao neosnovan svojom Odlukom od 4. lipnja 2025. klasa: 113-04/25-01/8, urbroj: 2140-88-2 (list 16- 17 spisa)

- da je tužiteljica pravovremeno 16. lipnja 2025. podnijela predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a.

9. Sporno je pravno pitanje ima li tužiteljica pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja u navedenoj sindikalnoj aktivnosti koja se trebala održati u Zagrebu na Trgu bana J. Jelačića 9. svibnja 2025., te s obzirom na to jesu li osporene tuženikove odluke pravilne i zakonite.

10. Odredba čl. 43. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 29/24., dalje: TKU) propisuje da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše deset radnih dana u slučajevima sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti članova uže obitelji, selidbe, teške bolesti člana uže obitelji, nastupanja u kulturnim i sportskim aktivnostima, prirodne nepogode, darivanja krvi i, između ostalog, za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima.

11. Odredba čl. 86. st. 1. ZR-a propisuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rade uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, dok odredba stavka 4. istog članka propisuje da radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća sindikalnog rada pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavaca ili pravilnikom o radu.

12. Cijeneći citirane odredbe, a posebno odredbu čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, jasno proizlazi da radnik ima pravo na korištenje plaćenog dopusta za aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnoga rada. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi se ista odnosila i na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca, kao što je prosvjedni skup koji se trebao održati u Zagrebu 9. svibnja 2025., slijedom čega plaćeni dopust za sudjelovanje na prosvjedu radnika u citiranoj odredbi TKU nije naveden, te se isti ne smatra sindikalnom aktivnošću za koju radnik ima pravo na plaćeni dopust. U navedenoj odredbi nema mjesta tumačenju da bi se odredba odnosila na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca ni da bi bila ugovorena odredba kojom bi zaposleniku bila financirana aktivnost usmjerena protiv poslodavca.

13. Slijedom navedenog, organiziranje prosvjeda nije sindikalna aktivnost za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu. Smisao odredbe čl. 43. st.1. točka 9. TKU, kojom se daje pravo na korištenje plaćenog dopusta za korištenje sindikalnih aktivnosti, a koji se temelji na Zakonu o radu, podrazumijeva sindikalne aktivnosti u smislu već navedene odredbe čl. 86. st. 4. ZR-a.

14. Imajući u vidu već citirane odredbe čl. 86. st. 4. ZR-a i čl. 43. st. 1. točka 9. TKU, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev jer se organiziranje i sudjelovanje u prosvjedu za vrijeme radnog vremena, niti prema Zakonu o radu, a ni prema TKU ne može smatrati sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust zaposleniku tj. poslodavac nije dužan odobriti takav zahtjev zaposlenika.

15. Budući da tužiteljica tako u cijelosti nije uspjela u parnici, valjalo je, na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, njezin zahtjev za naknadu troškova u cijelosti odbiti te joj naložiti da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

16. Tuženiku je kao potreban priznat trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade u visini od 250 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) što prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz Tbr. 54. iznosi 500,00 eura, čemu valja dodati PDV u iznosu od 125,00 eura. Tužiteljici je naloženo da tuženiku na ime naknade troškova ukupno plati iznos od 625,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO). Na trošak je tuženiku dosuđena i zatezna kamata od presuđenja na cjelokupni iznos troškova, na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, zbog čega odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Krapini 18. ožujka 2026.

S u d a c:

Barbara Čuček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

DOSTAVITI:

1. Denis Bajs, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Smičiklasova 18/III, putem e-Oglasne ploče 2. Ivana Šuti, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. sa sjedištem u Zagrebu, Jordanovac 15, putem e-Oglasne ploče