REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-301/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja, 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovom predmetu kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, trošak ovog postupka u iznosu od sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Otkazuje se ročište za objavu presude zakazano za 20. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. listopada 2025. podnio tužbu (str. 1-2 spisa) kojom u bitnome navodi kako su 7. siječnja 2013. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 5108266353 (u nastavku teksta: Ugovor o kreditu), a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 150.000,00 HRK uz rok otplate od 120 mjeseci. Člankom 9.1. i 9.2. Ugovora o kreditu (TROŠKOVI I NAKNADE), ugovoreno je da za obradu kreditnog zahtjeva Korisnik kredita plaća naknadu u iznosu od 1,540%, odnosno minimalno 250,00 kuna i da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate Kredita, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj de facto bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit. Predmetna naknada tužitelju je naplaćena u iznosu od 2.310,00 kn. Spornim člancima 9.1. i 9.2. Ugovora o kreditu, regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita. Tužitelj navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tuženik tužitelju nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja mu je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužitelj bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio utvrditi navedenu odredbu Ugovora o kreditu proglasiti ništetnom uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 15-26 spisa) u relevantnom dijelu u bitnome osporio mjesnu nadležnost suda i pravni interes tužitelja na podnošenje tužbe na utvrđenje, obzirom je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe mogao postaviti kondemnatorni zahtjev glede već dospjele tražbine.

3. Čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u nastavku teksta: ZPP) propisuje kako tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

4. Sam tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik već naplatio pobijanu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.310,00 kn, a što je potvrdio i tuženik dostavljajući i obračun naknade u navedenom iznosu (str. 347 spisa) čime je navedena činjenica u cijelosti nesporna između stranaka.

5. Stoga, kako je riječ o dospjeloj činidbi glede koje tužitelj nema zaseban pravni interes za utvrđenjem njene nedopuštenosti putem tužbe na utvrđenje, obzirom je istovremeno sa traženjem utvrđenja njene nedopuštenosti mogao kondemnatornim zahtjevom tražiti i isplatu istog iznosa ukoliko bi se navedena odredba Ugovora o kreditu utvrdila ništetnom, utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev postavljen suprotno čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a slijedom čega je tužbeni zahtjev potrebno odbaciti.

6. Prigovor mjesne nadležnosti vezan uz prorogacijsku klauzulu je odbijen na pripremnom ročištu iz razloga ekonomičnosti obzirom je iz sadržaja same tužbe i odgovora na tužbu te očitovanja na pripremnom ročištu kojim su ostali u cijelosti kod navoda iz ranijih podnesaka bilo razvidno kako tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje o predmetu tužbenog zahtjeva te ga valja odbaciti, slijedom čega je temeljem čl. 288. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod toč. I. izreke te je tužbeni zahtjev odbačen u cijelosti.

7. Tuženik potražuje parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev je u cijelosti odbačen slijedom čega je tuženik u cijelosti uspio u sporu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u nastavku teksta: Tarifa).

9. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u visini 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife.

10. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na pripremnom ročištu 9. veljače 2026. u visini 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

11. Zbroj svih priznatih radnji iznosi 200 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 400,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 500,00 eura.

12. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

13. Kako je omaškom određena objava presude za 20. ožujka 2026. a predmet je okončan odbačajem tužbe, otkazano je ročište za objavu presude te će se ovo rješenje strankama dostaviti elektroničkim putem.

U Gospiću 18. ožujka 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4

- tuženiku po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević &

partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6