Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-13/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ALAS-INFO d.o.o. Donji Vukojevac, Donji Vukojevac 83D, OIB: 93183766779, kojeg zastupa punomoćnik Ljudevit Bučanac, odvjetnik iz Velike Gorice, Šetalište Franje Lučića 11 protiv tuženika KT, vlasnika [obrt], obrta za obradu metala, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 11.503,13 EUR s kamatom, izvan ročišta, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-614/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-23/2025 od 4. veljače 2025. koje je donio javni bilježnik Stevan Pejnović sa sjedištem u [adresa] u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.412,13 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 57,13 EUR od 29. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 4.492,50 EUR od 6. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 1.862,50 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate,

po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 336,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. veljače 2025. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos glavnice od 5.091,00 EUR pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-614/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-23/2025 od 4. veljače 2025. koje je donio javni bilježnik Stevan Pejnović sa sjedištem u [adresa].

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 305,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 16. siječnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 11.503,13 EUR na temelju računa vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-614/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-23/2025 od 4. veljače 2025. koje je donio javni bilježnik Stevan Pejnović sa sjedištem u [adresa], kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno podnio prigovor navodeći negira dug u iznosu od 5.569,79 EUR te navodi da dug iznosi oko 1.500,00 EUR.

1.2. Općinski sud u Rijeci se na temelju rješenja poslovni broj Povrv-568/2025- 3 od 5. prosinca 2025. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 2. veljače 2026., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

1.3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-13/2026-2 od 3. veljače 2026., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-614/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-23/2025 od 4. veljače 2025., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 11. veljače 2026. naveo da tužiteljevo potraživanje prema tuženiku iznosi sveukupno 6.412,13 EUR i to konkretno po računu 24-430/VKS1/1 od 21. svibnja 2024. koji je iznosio 5.148,13 EUR, a tužitelju je plaćen iznos od 5.091,00 EUR. Dakle, preostali iznos predmetnog dugovanja s osnove navedenog računa iznosi 57,13 EUR. Ukupni iznos po računu 24-447/VKS1/1 od 29. svibnja 2024. iznosi 4.492,50 EUR, dok po računu 24- 475/VKS1/1 od 14. lipnja 2024. dug iznosi 1.862,50 EUR, s osnove kojih računa tužitelju nije plaćeno ništa. Tužitelj je uredno ispunio svoje obveze prema tuženiku te mu je uredno dostavio sve proizvode koje je tuženik naručio, kao i račune za njih. Tuženik nikada nije prigovorio kvaliteti isporučene robe niti je vratio račune. U istom podnesku tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev (stranica 44-45 spisa).

3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

4. Odredbom čl. 332.a st. 3. ZPP-a propisano je da ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (čl. 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.1. Tužitelj je prvotno u tužbenom zahtjevu tražio isplatu iznosa od 11.503,13 EUR s kamatom. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 11. veljače 2026. snizio tužbeni zahtjev za iznos od 5.091,00 EUR budući da je tuženik navedeni iznos platio nakon donošenja rješenja o ovrsi u veljači 2026. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a rješenjem utvrdio da je tužba povučena za iznos glavnice od 5.091,00 EUR budući da sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe te je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu (t. I. izreke rješenja).

5.2. Sniženim tužbenim zahtjevom od 11. veljače 2026. tužitelj traži od tuženika plaćanje kupoprodajne cijene za isporučenu robu u iznosu od ukupno 6.412,13 EUR temeljem računa broj 24-430/VKS1/1 od 21. svibnja 2024. u iznosu od 57,13 EUR s dospijećem 28. svibnja 2024. (dio, račun na stranici 9-11 spisa), računa broj 24-447/VKS1/1 od 29. svibnja 2024. u iznosu od 4.492,50 EUR s dospijećem 5. lipnja 2024. (račun na stranici 12 spisa) i računa broj 24-475/VKS1/1 od 14. lipnja 2024. u iznosu od 1.862,50 EUR s dospijećem 14. srpnja 2024. (račun na stranici 13- 14 spisa). Sniženi tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (čl. 438. st. 1. ZOO-a).

7. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije osporio osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno nije osporio da su stranke bile u ugovornom odnosu, već je jedino osporio visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je dug manji, odnosno da iznosi oko 1.500,00 EUR.

8. Prije svega se ističe da je uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka od 24. veljače 2026. (stranica 61 spisa) sud utvrdio da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima. Odredba čl. 221b. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema tome, s obzirom da je tužitelj predmetnu tražbinu utužio na temelju vjerodostojnih isprava-računa te da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, na tuženiku je teret dokaza da utužena tražbina ne postoji odnosno da ju je podmirio, što tuženik ničim nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost (tako i sudska praksa, VTS PŽ-5406/2020 od 24.2.21.). Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Teret dokaza da je podmirio utuženo dugovanje po utuženim računima u cijelosti je na tuženiku kao dužniku, a tuženik te navode nije dokazao. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Stoga sud utvrđuje da tuženik ničim nije dokazao da je platio utužene račune u cijelosti, odnosno da predmetna tražbina ne postoji.

9. Osim toga se ističe da je tuženik nakon podnošenja prijedloga ovrhu do veljače 2026. podmirio dio glavnice po utuženom računu broj 24-430/VKS1/1 u iznosu od 5.091,00 EUR, tako da preostalo dugovanje po tom računu iznosi 57,13 EUR.

9.1. Također je tužitelj uz svaki od utuženih računa dostavio i otpremnice, koje su potpisane u svim rubrikama (izradio i otpremio pa tako i preuzeo) te je u tim otpremnicama navedena količina isporučene robe, a koja je sukladna podacima navedenim u utuženim računima. Na temelju te dokumentacije, koju je tuženik uredno zaprimio i na koju se nije očitovao, odnosno nije ju osporio, sud je utvrdio da je tuženik naručio robu od tužitelja te da mu je tužitelj isporučio robu navedenu u utuženim računima.

9.2. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da predmetna tražbina po utuženim računima postoji u utuženom iznosu od 6.412,13 EUR, odnosno da tuženik nije dokazao suprotno, što je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Stoga je tuženik kao kupac dužan platiti cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu sukladno odredbi čl. 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a pa je sud primjenom odredbi čl. 9., 358., 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a, tužitelju dosudio u glavnicu u iznosu od 6.412,13 EUR (t. I. izreke presude). Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje glavnice u iznosu od 6.412,13 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Budući da se radi o ugovornom odnosu između trgovaca, to se za utuženo razdoblje primjenjuje stopa zatezne kamate propisana za te odnose odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.) i čl. 451. st. 3. ZPP-a, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu nastalog ovršnog troška tužitelju u iznosu od 336,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade i troška javnobilježničke dostave sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.) te na trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku sukladno Tbr. 11/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.). Na tako dosuđeni ovršni trošak, tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ, slijedom čega je odlučeno kao pod t. I. izreke.

11. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 11.503,13 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 305,29 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 55,29 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi, budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 11. veljače 2026., kojim se očituje na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1 uvećano za PDV od 50,00 EUR sukladno Tbr. 42.

11.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).