REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1396/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdravku Balenoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LI iz [adresa], 4. Cvjetno naselje 1A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 4. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Zdravka Balenovića, odvjetnika, te tuženika osobno uz punomoćnika Tvrtka Dobrinića, odvjetnika, dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Dubravke Rakitničan poslovni broj Ovrv-2091/2023 od 10. ožujka 2023. kojim se tuženiku LI nalaže da tužitelju EI plati iznos od 829,52 eur zajedno sa zateznom kamatom od 3. studenoga 2022. do isplate kao i da mu nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2023. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju EI da tuženiku LI nadoknadi parnični trošak u iznosu od 984,38 eur u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave potražuje od tuženika isplatu iznosa od 829,52 eur zajedno sa zateznom kamatom od 3.11.2022. do isplate temeljem Računa br. 179-PP1-1 od 26.10.2022. kojeg mu je ispostavio kao odvjetnik za sastav brisovne tužbe od 15.11.2021., a potražuje i nadoknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Konačno potražuje i naknadu parničnog troška.

2. U prigovoru od 23.3.2023. (stranica 28 i 29) tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao i prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je tužitelju uplatio predujam za zastupanje vezano uz predmet na koji se odnosi tužba od 15.11.2021. i to u iznosu od 7.500,00 kn + PDV (ukupno 9.375,00 kn) dana 8.1.2021. s time da je tužitelj po svojoj odluci račun naslovio na ime pravnog savjetovanja i mišljenja, iako nikakvog pravnog savjetovanja niti davanja mišljenja nije bilo, a posebno je teoretski nemoguće da bi se mišljenje davalo u trajanju od 15 sati koliko bi to iznosilo po tada važećoj odvjetničkoj tarifi. Osim toga su tuženik i njegova supruga EIG dana 17.12.2020. isplatili tužitelju na ruke iznos od 2.000,00 eur kao što to proizlazi iz potvrde koju je tužitelj rukom ispisao pred tuženikom i njegovom suprugom uz dogovor da je time kao predujmom pokrivena nagrada za sva zastupanja koja će tužitelj po potrebi obaviti. Pri tome tuženik tvrdi da mu je ovu potvrdu tužitelj predao zajedno sa svom dokumentacijom iz predmeta kojeg je vodio nakon što mu je opozvana punomoć. Nadalje, tuženik ne osporava da je tužitelj podnio tužbu 17.11.2021. za koju je on platio sudsku pristojbu s time da tužitelj nije tražio nagradu za sastav navedene tužbe niti mu je tada ispostavio račun, već mu je račun za sastav navedene tužbe dostavio tek 2.11.2022. i to nakon opoziva punomoći. Slijedom navedenoga, tuženik smatra da je nagradu za sastav ove tužbe platio tužitelju navedenim predujmom te da je ostao neiskorišten preostali iznos koji je plaćen na račun u iznosu od 3.125,00 kn te u iznosu od 2.000,00 eur koji je plaćen tužitelju na ruke. Stoga konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku parničnog postupka provedenog kao povodom prigovora protiv platnog naloga izvršen je uvid Račun br. 179-PP1-1 od 26.10.2022. (stranica 7) te u dokumentaciju priloženu uz prigovor tuženika (stranica 31-40), saslušani su svjedoci EIG (stranica 79-81) i PI (stranica 92 i 93), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 106 i 107) i tuženika (stranica 107 i 108), kao stranaka nakon čega je utvrđeno da je potraživanje tužitelja neosnovano u cijelosti pa je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 150/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci pod točkom I. uz napomenu da dokaz saslušanjem svjedokinje LIG nije proveden iz razloga što je tužitelj od toga dokaza odustao na ročištu 4.2.2026. (stranica 109).

4. Dakle, predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 829,52 eur (6.250,00 kn) temeljem Računa br. 179-PP1-1 od 26.10.2022. (stranica 7) kojeg je tužitelj, kao odvjetnik, ispostavio tuženiku za sastav brisovne tužbe od 15.11.2021. (stranica 36-48), a koju tužbu je tužitelj dosta i sastavio zastupajući tuženika te ju je i podnio ovome sudu pri čemu tužitelj u podnesku od 9.10.2023. (stranica 48 i 49) osporava navode tuženika iznesene u prigovoru protiv platnog naloga u smislu da bi mu on platio predujam za zastupanje pa da mu je time plaćena i nagrada za sastav predmetne tužbe. Naime, tužitelj u tom podnesku osporava da bi rukom pisano pismeno (stranica 31) predstavljalo potvrdu o nekim činjenicama tvrdeći da se zapravo radi o ponudi koju je on prezentirao tuženiku s ciljem rješavanja njegovih zemljišno-knjižnih prava u postupku obnove zemljišnih knjiga protiv Grada Zagreba s time da potvrđuje kako se od ukupnog troška iz te ponude od 4.000,00 eur, 1.000,00 eur uvećano za PDV odnosi na davanje pravnih savjeta i mišljenja koji iznos mu je tuženik platio po računu br. 169.

5. Tužitelj u svom iskazu (stranica 106 i 107) navodi da je tuženik, kojeg je od ranije poznavao kao svoju stranku, došao u njegov ured krajem kolovoza 2021., ne sjeća se da li sam ili sa suprugom, pitajući može li ga zastupati u zemljišnoknjižnom postupku pred ovim sudom koji je već bio u tijeku pa kako je ročište bilo određeno već za par dana, to je imao vrlo malo vremena za pripremu tim više što mu je tuženik dostavio samo dio dokumentacije. Tvrdi da tada nisu razgovarali ni o kakvim troškovima zastupanja, a da mu je tuženik tada potpisao punomoć temeljem koje ga je zastupao na tom ročištu s time da je sud tuženika nakon toga uputio na pokretanje parnice pa da je on tuženiku ispostavio račun samo za to ročište koji mu je isti i platio, a nakon što ga je obavijestio o potrebi podnošenja predmetne brisovne tužbe, tuženik mu je potpisao punomoć za zastupanje i u tom parničnom postupku pokrenutom protiv tuženika Grad Zagreb s kojim je i kontaktirao radi rješenja toga spora te misli da je tuženik platio sudsku pristojbu na ovu tužbu. Međutim, ne zna kako je taj postupak okončan jer je njihova suradnja prekinuta prije okončanja toga postupka. Stoga navodi da je utuženi račun tuženiku ispostavio samo za sastav ove tužbe tvrdeći da ga tuženik nije platio niti djelomično.

6. Tuženik u svom iskazu (stranica 107 i 108) navodi da je tužitelja upoznao na sastanku u uredu LIG koju je angažirao radi pravne pomoći pri gradnji objekta u Trnju, a sve jer su oni radili u istom uredu pa kako je na tom sastanku bilo govora o tome da je na jednom dijelu tog njegovog zemljišta bio upisan Grad Zagreb, iako je on oduvijek bio posjednik istoga, to se je tužitelj ponudio da će to riješiti. Stoga su supruga i on bili kod tužitelja na dogovoru 18.12.2020. kada mu je potpisao punomoć za zastupanje te mu je tužitelj tada rekao da mu treba platiti predujam u iznosu od 7.500,00 kn plus PDV za što mu je ispostavio račun koji mu je i platio s time da mu je na tom sastanku isplatio na ruke 2.000,00 eur uz napomenu da je dogovor bio da mu na kraju, kada sve bude riješeno, plati još 1.000,00 eur te je takva dinamika plaćanja navedena na papiru koji je priložio uz svoj prigovor. Tuženik dalje navodi da nakon toga nije dobio više nikakvu informaciju od tužitelja sve do studenoga 2021. kada mu je isti rekao da je podnio tužbu ovome sudu protiv Grada Zagreba te mu je istovremeno dostavio rješenje temeljem kojega je bio u obvezi platiti sudsku pristojbu na tu tužbu za koju misli da ju je i platio. Kako mu se je nakon toga činilo da to sve predugo traje, a s tužiteljem nije imao dobru komunikaciju, to mu je u veljači 2022. opozvao punomoć, a tužitelj mu je tek u listopadu 2022. ispostavio utuženi račun za koji smatra da mu nije u obvezi platiti jer je sve podmirio ovim ranijim plaćanjima. Inače, navodi da je taj postupak okončan povlačenjem tužbe jer on zbog svoje greške nije pristupio na ročište s time da ovo zemljišnoknjižno stanje i dalje nije riješeno jer nakon toga više nije ništa poduzimao. Na pitanje tužitelja zna li kolika je bila vrijednost spora u ovom zemljišnoknjižnom i parničnom postupku, tuženik navodi da to ne zna, a na pitanje je li krajem kolovoza 2021. bio u uredu tužitelja, navodi da je moguće da je tada bio u tom uredu, možda kod LIG, s time da ne zna je li u kolovozu 2021. bilo održano ročište u navedenom zemljišnoknjižnom postupku, ali zna da je tužitelja s tim predmetom upoznao u rujnu ili listopadu 2020. s time da mu nakon ročišta od 1.9.2021. nije ništa plaćao jer je sva plaćanja obavio po dogovoru od 18.12.2020. Konačno, na pitanje tužitelja postoji li još neki postupak pred ovim sudom u kojem tužitelj od njega potražuje neku isplatu te je li to vezano na bilo koji način uz isplatu koja se od njega potražuje u ovom postupku, tuženik navodi da misli da postoji još jedan postupak pred ovim sudom, ali da se to odnosi na neko plaćanje koje je tužitelju trebao izvršiti njegov građevinar E. Nadalje, na pitanje svog punomoćnika tuženik navodi da na ovom sastanku od 18.12.2020. nije bila prisutna LIG te da je isti trajao oko 30 minuta s time da nakon toga više nije odlazio na sastanke k tužitelju.

7. Svjedokinja EIG, supruga tuženika, u svom iskazu (stranica 79-81) tvrdi da im je LIG preporučila tužitelja, kao odvjetnika, da im pomogne srediti zemljišnoknjižno stanje kada su uočili da je na dijelu zemljišnoknjižne čestice u Trnju, na kojoj su sanirali kuću, upisan Grad Zagreb. Nadalje tvrdi da im je tužitelj rekao u prosincu 2020. da će ih to koštati 4.000,00 eur s time da bi mu 1.000,00 eur + PDV trebali platiti na uplatnicu, a preostalih 3.000,00 eur bez PDV-a na ruke pa kada su na to pristali, održan je sastanak u njegovom uredu 18.12.2020. na kojem su bili tuženik i ona te im je tužitelj tom prilikom ručno napisao ove dogovorene iznose (stranica 31) nakon čega su mu odmah na ruke isplatili 2.000,00 eur bez ikakve potvrde o uplati, dok su mu iznos od 9.275,00 kn uplatili u siječnju 2021. za što su dobili račun (stranica 32) na kojem piše da se radi o konzultacijama, iako nikakvih konzultacija nije bilo, a za preostalih 1.000,00 eur je dogovoreno da će mu platiti kada sve bude gotovo. Nakon toga sastanka više nisu dolazili u ured tužitelja niti im se je on javljao sve do veljače 2022. kada su obaviješteni o obvezi plaćanja sudske pristojbe koju su i platili da bi tek u studenom 2022. od tužitelja primili račun za sastav neke tužbe što ih je šokiralo jer su smatrali da su ovim ranijim plaćanjima već preplatili njegove usluge. Pri tome napominje da je tuženik tužitelju opozvao punomoć prije primitka toga računa iz razloga što se je sve to razvuklo, a na pitanje poznaje li PI, navodi da je upravo od nje tražila mišljenje o cijeni potrebnoj za sređivanje ovog zemljišnoknjižnog stanja te im je ista rekla da joj se ovaj iznos od 4.000,00 eur čini prevelikim.

8. Svjedokinja PI u svom iskazu (stranica 92 i 93) navodi da poznaje obje stranke i to tužitelja kao kolegu odvjetnika, a tuženika kao supruga svoje prijateljice EIG koja ju je zamolila da s njome ode na sastanak u ured tužitelja koji je u to vrijeme zastupao izvođača radova na njihovoj kući u [adresa], a kako bi mu iznijela neke primjedbe na njihov ugovor s time da na tom sastanku nije bilo govora da bi tužitelj zastupao tuženika vezano uz bilo što, ali joj je kasnije tuženikova supruga rekla da su ga angažirali za zastupanje jer se je ispostavilo da je na jednom dijelu njihovog zemljišta uknjižen Grad Zagreb te da im je on rekao da će mu za njegove usluge kako bi se to riješilo morati platiti 4.000,00 eur i to u više rata (jedan na račun, drugi dio na ruke, a treći na kraju kada sve bude gotovo) pa ju je pitala je li ta cijena u redu na što je ona tuženikovoj supruzi odgovorila da joj se čini da je to prevelik iznos, ali da to ne može točno reći jer nije upoznata sa svim činjenicama. Tvrdi da joj je tuženikova supruga kasnije rekla da su tužitelju platili za ove njegove usluge.

9. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti tvrdi da je tuženik u njegov ured došao tek krajem kolovoza 2021. pitati može li ga zastupati u zemljišnoknjižnom postupku pred ovim sudom koji je već bio u tijeku pa da je tuženiku ispostavio račun samo za zastupanje na tome ročištu koji mu je tuženik i platio, a da mu tuženik nije platio utuženi račun koji mu je ispostavio za sastav brisovne tužbe koju je podnio zato što je tuženik u tom zemljišnoknjižnom postupku bio upućen na pokretanje parnice. Naime, ovakav iskaz tužitelja nije uvjerljiv niti logičan kraj činjenice da tužitelj u svom očitovanju na prigovor tuženika u podnesku od 9.10.2023. (stranica 48 i 49) nije osporio da je svojom rukom napisao tekst (stranica 31), već je samo naveo da se ne radi ni o kakvoj potvrdi da bi mu tuženik platio neki predujam odnosno da bi platio utuženi račun tvrdeći da to predstavlja samo njegovu ponudu u cilju rješavanja tuženikovih zemljišnoknjižnih prava u postupku obnove zemljišnih knjiga protiv Grada Zagreba pri čemu se ukazuje da iz tog dokumenta (stranica 31), sve da ga sud i prihvati samo kao ponudu, proizlazi da se račun na iznos od 1.000,00 eur + PDV treba platiti odmah, a 2.000,00 eur dana 18.12.2020. pa i iz takve "ponude" proizlazi da su stranke plaćanje tužiteljevih usluga dogovarale najkasnije 18.12.2020. i to u paušalnom iznosu, a ne na način da tuženik tužitelju plaća nagradu za svaku pojedinu radnju bilo prije ili nakon njenog obavljanja. Osim toga, tužitelj u tom podnesku (stranica 49) ne osporava da prema toj "ponudi" njegov ukupan trošak iznosi 4.000,00 eur od čega se 1.000,00 eur uvećano za PDV odnosi na davanje pravnih savjeta i mišljenja pri čemu ne osporava niti da mu je taj iznos plaćen po računu 169, dakle, po računu br. 169-PP1-1 od 17.12.2020. (stranica 32) kojeg je tuženik dostavio uz svoj prigovor i koji po svom iznosu (7.500,00 kn + PDV u iznosu od 1.875,00 kn) otprilike odgovara ovom dogovorenom iznosu od 1.000,00 eur + PDV 25% te koji je i plaćen na račun tužitelja s računa tuženikove supruge dana 7.1.2021., kao što je to vidljivo iz dokumenta "Detalji prometa računa" (stranica 33).

10. S druge strane, sud je prihvatio kao istinit iskaz tuženika smatrajući ga uvjerljivim i logičnim, a imajući u vidu i ovakve suprotnosti između iskaza tužitelja i njegovih vlastitih navoda iz podneska od 9.10.2023. (stranica 48 i 49) pa je tako iskaz tuženika prihvaćen i u dijelu u kojem isti tvrdi da je pored iznosa od 7.500,00 kn + PDV, koji je plaćen temeljem ispostavljenog računa, tužitelju na tom sastanku od 18.12.2020. isplatio na ruke 2.000,00 eur, a da je dogovor bio da mu na kraju, kada sve bude riješeno, plati još 1.000,00 eur, kakva dinamika plaćanja je i navedena na papiru koji je priložio uz svoj prigovor (stranica 31).

11. Osim toga, navedeno potvrđuju i svjedokinje EIG, supruga tuženika, i PI, prijateljica tuženikove supruge, čije iskaze je sud također prihvatio kao istinite u tom dijelu jer su isti izneseni vrlo uvjerljivo i međusobno sukladno s time da je svjedokinja EIG bila s tuženikom na tom sastanku od 18.12.2020. pa o načinu i dinamici plaćanja usluga tužitelja ima neposredna saznanja, dok svjedokinja PI o tom dogovorenom iznosu od 4.000,00 eur te o dinamici plaćanja toga iznosa ima samo posredno saznanje koje crpi iz onoga što joj je rekla tuženikova supruga pitajući ju za mišljenje o primjerenosti toga iznosa za takve usluge.

12. Slijedom navedenoga, ovaj sud je kraj takvog stanja stvari utvrdio da je između stranaka doista dogovoren ovakav način i ovakva dinamika plaćanja usluga tužitelja vezano uz kompletno rješavanje predmetnog zemljišnoknjižnog problema tim više što tužitelj ni sa čime ne dokazuje da bi mu tuženik platio račun samo za zastupanje na ročištu u zemljišnoknjižnom predmetu u kolovozu ili rujnu 2021. odnosno da bi između njih postojao dogovor da mu tuženik na taj način, dakle, pojedinačnim uplatama, plaća za njegove usluge. Osim toga, potpuno je nelogično da bi tužitelj tuženiku ispostavio račun za sastav predmetne tužbe od 15.11.2021. tek 26.10.2022. tj. gotovo godinu dana od obavljene usluge, sve da je i dogovoreno posebno plaćanje za svaku pojedinu radnju, kao što je nelogično i neuvjerljivo da bi tužitelj uopće trebao tuženika pravno savjetovati i davati mu mišljenja za rješavanje predmetnog zemljišnoknjižnog problema kraj činjenice da su isti dogovorili da će tužitelj tuženika zastupati pred sudom kako bi se to riješilo u kojem slučaju tužitelju sukladno Tbr. 30. toč. 2. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: Tarifa/2012) uopće ne pripada pravo na posebnu nagradu za pravne upute, mišljenja i savjetovanja.

13. Pri tome se ukazuje da temeljem Tbr. 39. Tarife/2012 odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad, a da je takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanoj formi, dok se temeljem odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) i ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim, iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Naime, u konkretnom slučaju je tuženik svoje obveze iz toga ugovora sve do opoziva punomoći tj. raskida istoga, ispunio u cijelosti jer je ovaj sud utvrdio da od ukupno dogovorenog iznosa tužitelju nije platio samo zadnju ratu u iznosu od 1.000,00 eur, a koja obveza do tada nije niti dospjela jer je dogovoreno da taj iznos treba platiti na kraju tj. kada sve bude gotovo, a do čega nije niti došlo zbog raskida ugovora.

14. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 23.9.2024., 21.5.2025., 1.10.2025. i 4.2.2026. u iznosima od po 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 5. za zastupanje na ročištu 12.2.2025. u iznosu od 37,50 eur (18,75 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 11. točka 1. za sastav prigovora protiv platnog naloga u iznosu od 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 787,50 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 196,88 eur pa sveukupni parnični trošak tuženika iznosi 984,38 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi. Pri tome tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 26.10.2023. jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da tuženik u tom podnesku samo ponavlja svoje navode iz prigovora, a nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištima 8.4.2024. i 25.3.2024. jer tada nisu niti održana ročišta u ovome postupku. Konačno, tuženiku nije dosuđen niti trošak sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga jer tuženik istu nije platio niti ju je u obvezi platiti.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima tuženika