REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-151/2016-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 1.692,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a sa uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, počev od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom: i to:

- na iznos od 137,64 EUR od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 33,31 EUR od 16. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,58 EUR od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 28,01 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 276,67 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 24,06 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 116,75 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 8,49 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3,05 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,85 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 581,25 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 74,05 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 98,16 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 33,61 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 29,28 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 44,81 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate te

- na iznos od 18,40 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće i naknade plaće iz točke I. izreke presude.

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. 3. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 17 .6. 2016. godine podnio tužbu protiv tuženika radi ostvarivanja novčanih potraživanja iz radnih odnosa. Tužitelj je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe, te prima plaću koja mu se obračunava kao da isti radi isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako isti kada radi na terenima radi noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno. Kao djelatnoj vojnoj osobi, tužitelju bi se plaća trebala obračunavati na temelju Evidencije o korištenju radnog vremena te Dnevnih zapovjedi, a koja dokumentacija bi se morala ispunjavati tako da se u istoj prikaže stvarno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. Međutim, tužiteljeva postrojba dostavlja Evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja nadležnom tijelu tuženika na obračun i isplatu plaće na način da se ista ne ispunjava na pravilan način, odnosno da se u istoj ne prikazuje cjelokupno stvarno radno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. U tako dostavljenim dokumentacijama za tužitelja se ne razgraničavaju sati rada na terenu, pa stoga iz istih nije razvidno da li je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom ili prekovremeno. Tužitelj iz navedenih razloga ima novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 1. 2. 2011. godine pa nadalje po mjesecima i to po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima. Pored toga, tuženik kao poslodavac tužitelju pravilno ne obračunava i ne isplaćuje dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova rada i to na način da tužitelju ne isplaćuje božićnice i naknadu plaće za godišnji odmor sukladno pozitivnim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koja mu pripada. Zbog neplaćanja dodataka na plaću, božićnice i razlike naknade plaće za godišnji odmor, u vremenskom razdoblju od 1. 2. 2011. godine, tužitelj predlaže da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, donese rješenje kojim se tuženiku nalaže da tužitelju preda potpuni pregled svojih obveza – podatke o visini plaće tužitelja i ostalih novčanih dodataka na plaću, uključujući i podatke o stvarno odrađenoj, a neisplaćenoj satnici prema Knjizi dnevne zapovjedi tuženika za tužitelja te podatke o isplaćenim božićnicama i naknadama za godišnji odmor, kao i iznos razlike naknade za godišnji odmor koju bi tužitelj primao da su mu isplaćene naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to sve za razdoblje od 1. 2. 2011. godine pa nadalje. Pored toga, tuženik tužitelju i istom vremenskom razdoblju nije sukladno pozitivnim propisima utvrdio ukupan broj dana godišnjeg odmora pa je tako tužitelju umjesto osnovice od 20 dana godišnjeg odmora utvrdio i dodijelio samo 18 dana godišnjeg odmora čime je tužitelj zakinut te ima pravo na novčanu naknadu. Tužitelj podnos stupnjevitu tužbu te predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku dostaviti svu potrebnu radno pravnu dokumentaciju, a nakon što tuženik udovolji navedenom rješenju, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te izvođenja drugih predloženih dokaza, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom se tuženiku nalaže isplata neutvrđenog iznosa zajedno sa troškovima parničnog postupka i zakonskom zateznom kamatom.

2. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom 24. 7. 2025.sukladno izračunu iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka

D&S d.o.o., Karlovac tako da glasi:

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 1.692,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a sa uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, počev od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke i to:

- na iznos od 137,64 EUR od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 33,31 EUR od 16. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,58 EUR od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 28,01 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 276,67 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 24,06 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 116,75 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 8,49 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3,05 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,85 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 581,25 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 74,05 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 98,16 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 33,61 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 29,28 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 44,81 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate te

- na iznos od 18,40 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. ZOO - a počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

3. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U utuženom razdoblju primjenjivalo se više propisa. U razdoblju do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08.) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću DVO. Tužitelj jeo obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl. V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.). U t. XIII. te Odluke je određeno da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Tužitelj je redovito koristio slobodne dane. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.), temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14.) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14.). U t. II. Odluke određen je rad na terenu prema kojoj radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore u miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe. DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću DVO. Rad iz st. 1. t. XIII. uključuj rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Tuženica se poziva na odredbu članka 153., 154. i 155. Zakona o službi u OS RH. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. Ovog zakona. Propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno KU sklopljene u skladu s njima. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, tuženik se poziva na Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika

– NN br. 140/02. i 68/11. posebno na odredbu članka 4. Pravilnika. Dopunom te odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da DVO čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Zakon o službi u Oružanim snagama RH propisuje u članku 142. da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a temeljem kojeg Zakona je donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – NN br. 54/14. kojim je propisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao radno pravnu dokumentaciju za tužitelja, odluke, rješenja, knjigovodstvenu karticu, dnevne evidencije radnog vremena, kartice djelatnika, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RT i ŽT, saslušanjem tužitelja, te izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

5. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

6. Predmet ovog spora je potraživanje razlike plaće tužitelja s osnove dodataka za prekovremeni rad na terenu, dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. godine, te naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. godine.

7. U ovoj pravnoj stvari određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Poziva se vještak svoj nalaz i mišljenje dati na sljedeće okolnosti:

- izračunati razliku bruto plaće tužitelja za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama za vrijeme boravka na terenu za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine za svaki mjesec pojedinačno,

- uvidom u evidenciju tuženika utvrditi koliko je bilo terena i koliko je svaki trajao,

- korištenje slobodnih dana (odnosno je li dolazilo do preraspodjele radnog vremena, ali da se prilikom oduzimanja iskorištenih slobodnih dana izračun razlike bruto plaće umanji za slobodne dane koji su ostvareni prekovremenim radom na terenu, a da se pritom ne uzimaju u obzir svi ostali slobodni dani korišteni po drugim osnovama – straža i dr),

Nalaz je potrebno izraditi u dvije varijante:

1. prema evidenciji tužene i uz oduzimanje slobodnih dana,

2. prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 8. studenog 2023. godine (str 125 – 126).

8. Tužitelj u podnesku od 8. studenog 2023. godine (spis list 125 - 126) predlaže da se provede knjigovodstveno financijsko vještačenje na sljedeće okolnosti: 1. da se u dijelu prekovremeno odrađenih sati rada, kao i prekovremeno odrađenih sati rada na terenu u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine obračun vrši:

− temeljem dnevne evidencije tuženika i to na način da se uzmu u obzir prvo podaci o

svim prekovremeno odrađenim satima rada, kao i prekovremeno odrađenim satima rada na terenu koji u istim dnevnim evidencijama postoje,

− ukoliko u dnevnim evidencijama ne postoje podaci o odrađenim satima rada i satima

rada na terenu da se uzmu u obzir kao prosjek odrađeni tereni i sati rada na terenu temeljem iskaza tužitelja i svjedoka u radnom vremenu od 7,00 do 19,00 sati, 2. da se u dijelu slobodnih dana zbog prekovremeno odrađenog rada na terenu u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine obračun vrši: − temeljem dostavljenih naloga poslodavca tužitelja koji se odnose upravo na prekovremeno odrađeni rad na terenu, ali ne i na slobodne dane koje je tužitelj dobio s druge osnove,

− ukoliko u parničnom spisu vještak ne nađe takva rješenja ili naloge tužitelj predlaže da se od prekovremeno utvrđenih i odrađenih sati rada na terenu tužitelju oduzmu slobodni dani prema iskazu tužitelja i svjedoka na način da se za sav prekovremeni rad od ponedjeljka do petka obračuna jedan slobodan dan, a za svaku subotu, nedjelju

ili praznik obračuna po jedan slobodan dan za svaki takav dan.

9. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr-151/16, vještak je utvrdio da bi tužitelj:

Prema varijanti 1 za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. godine te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31. svibnja 2016. godine:

- ostvario dodatke na plaću u visini od 4.379,15 kuna, od čega 2.928,88 kuna za godišnji odmor,

- za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 1.048,56 kuna,

- kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.381,08 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 1.930.81 kunu te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 1.450,27 kuna,

- iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 448,74 eura i to na ime godišnjeg odmora 256,26 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 192,48 eura,

- u 12/2011, 12/2013 i 1/2014 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak u istom ne radi prijeboj negativnih razlika.

Prema varijanti 2 za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. godine te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31. svibnja 2016. godine:

- ostvario dodatke na plaću u visini od 13.749,43 kune, od čega 3.673,43 kune za godišnji odmor,

- za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 1.048,56 kuna,

- kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.750,82 kune i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.674,82 kune te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 10.076,00 kuna,

- iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 1.692,33 eura i to na ime godišnjeg odmora 355,01 euro te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću,

subotom i nedjeljom u iznosu od 1.337,32 eura,

- u 12/2013 i 1/2014 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak u istom ne radi prijeboj negativnih razlika. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 11 do 13 nalaza.

10. U pisanom očitovanju od 7. studenog 2025. sudski vještak se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 29.8.2025. godine, kako slijedi:

"Tuženik u podnesku od 29.8.2025. godine osporava varijantu obračuna u kojoj su sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja te osporava izračun razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 8.5.2014. do 31.5.2016. godine jer je u istome uključen dodatak za vojnu službu. U odnosu na prigovor tuženika na varijantu 2 obračuna u kojoj su sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja ističemo:

U nalazu su dane 2 varijante obračuna. U prvoj varijanti sati rada obračunati su po evidenciji dostavljenoj na spis predmeta – ovoj varijanti u pogledu obračuna sati rada tuženik ne prigovara. U drugoj varijanti, koju tuženik osporava, sati rada obračunati su po prijedlogu tužitelja. Vještak je nalaz izradio u dvije varijante, a kako je to naložio Sud. Sud će odlučiti o izboru varijante.

U odnosu na prigovor tužene na obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 8.5.2014. do 31.5.2016. godine jer je u isti uključen dodatak za vojnu službu ističemo:

Dodatak za vojnu službu obračunava u postotku od osnovice za obračun plaće, a sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, čl. 139. Zakona o službi u OS RH te odredbi čl. 137. Zakona o službi u OS RH. Ovaj dodatak isplaćuje se i u dane kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru, na straži, dežurstvu te kada je radio dulje od 8 sati. Broj odrađenih sati rada ne utječe na visinu dodatka jer isti tužena isplaćuje u postotku od osnovice za obračun, odnosno u fiksnom iznosu. Ukoliko je tužitelj bio na bolovanju za sate rada provedene na bolovanju ovaj dodatak obračunava se u visini od 85% osnovice. Za sate godišnjeg odmora dodatak za vojnu službu tužena isplaćuje u punom iznosu.

Prema čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14) dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje se u postotku od osnovice za obračun plaće. Nigdje u Pravilniku nije propisan način umanjenja dodatka u odnosu na sate rada i sate godišnjeg odmora.

Posebno ističemo da je, po mišljenju vještaka, osnovni propis koji uređuje isplate s osnove rada Zakon o radu i da niti jedan drugi propis ne može uređivati lošije pravo radnika na isplatu u odnosu na ono što je propisano Zakonom o radu.

Zakonom o radu (NN 93/14,127/17) uređeno je: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“.

Prilikom izračuna razlike naknade plaće u obzir smo uzimali bruto plaću koja bi tužitelju

pripadala za rad sa svim dodacima. Na osnovu prosječne bruto plaće utvrđena je i prosječna satnica koja umnoškom sa satima godišnjeg odmora daje ukupno naknadu plaće koju bi tužitelj primio za godišnji odmor. Ovaj iznos u sebi sadrži i dodatak za vojnu službu, što smatramo da je sukladno odredbama Zakona o radu koji propisuje da se u prosjek uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

Skrećemo pozornost na mišljenje, koje s tim u vezi daje, Ministarstvo rada, a u kojem je pojašnjena primjena Zakona o radu, U mišljenju stoji: „Sukladno odredbi Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Dakle, pri određivanju visine te naknade trebalo bi uzeti u obzir sve što je radnik primio kao plaću, odnosno sve isplate koje imaju karakter plaće, a ne bi trebalo uzimati u obzir ona primanja radnika koja nemaju karakter plaće, već predstavljaju naknadu troškova radnika ili su jednokratne isplate nekog ugovorenog materijalnog prava koje radnik ostvaruje s osnove zasnovanog radnog odnosa kod poslodavca (primici radnika na temelju radnog odnosa). Zakonom je plaća definirana kao primitak radnika koji poslodavac radniku isplaćuje za obavljeni rad u određenom mjesecu. Ako radnik u mjesecima koji ulaze u obračun razlika nije ostvario plaću, visina naknade plaće se određuje u odnosu na visinu one plaće koju bi radnik u istom razdoblju ostvario da je radio (njegova osnovna ili ugovorena plaća sa stalnim dodacima, odnosno dodacima koji ne ovise o tome da li je radnik radio ili nije radio). Navedeno se odnosi i na one slučajeve u kojima je radnik nije ostvario plaću i naknadu plaće. U tom slučaju će se za određivanje visine naknade plaće, za razdoblja u kojima je istu ostvario uzimati plaća, a za razdoblja u kojima je ostvario naknadu plaće, uzimat će se ona plaća koju

bi radnik ostvario da je radio.“.

Napominjemo kako smo prilikom izračuna godišnjeg odmora striktno slijedili Zakon o radu. Ukoliko Sud smatra da razliku naknade plaće treba umanjit za iznos isplaćenog dodatka za vojnu službu za vrijeme kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru a kako to predlaže tužena vještak će izraditi dopunu nalaza i mišljenja."

11. Sudski vještak vještačio je sukladno nalogu suda, detaljno je pojasnio nalaz i mišljenje, odgovorio je na prigovore tuženika, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Na ročištu za glavnu raspravu 22. 1. 2026. tuženik je naveo da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja s obzirom da je sudski vještak dostavio pisano očitovanja na prigovore tuženika.

12. Dakle, u odnosu na potraživanje razlike plaće, mjerodavnim materijalnim pravom – Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/2009.) donesena na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj: 33/2002., 58/2002., 76/2007.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. 88/2009., u daljnjem tekstu: Odluka/2009), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/20012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012. i Pravilnik o plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/2009., 99/2012., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je:

- da se prekovremenim radom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske smatra kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način - rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, kada je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka - svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu - svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

- da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

- da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku Oružanih snaga Republike Hrvatske nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (točka XII. Odluke/2009);

- da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% i da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (točka XIII. Odluke/2009).

13. Valja istaknuti da se prema odredbi članka 136. novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Nar. nov. 73/13., 75/15., dalje: ZSOSRH/13) koji je stupio na snagu 26. 3. 2013. plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, u skladu s čl. 218. st. 2. toga Zakona, provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOSRH ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, a što znači da je i Odluka/2009 vrijedila do donošenja Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14), te Pravilnik o plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/2009., 99/2012.) do donošenja novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014., a koja Odluka i Pravilnik su stupili na snagu 1. 6. 2014.

14. U odnosu na potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor, prema odredbi članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu o naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičnu odredbu sadrži članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR 14). S te osnove pravo na naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba prosuđivati i primjenom članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZOSOS) koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002., kojom je predviđena supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Odredbom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08. – dalje: KU), propisano je da (1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. (2) Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

Kolektivne ugovore sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obvezu primjene prava i obveza iz rada zaposlenih u tijelima državne vlasti. Člankom 257. ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća

i poslodavca,

kolektivnim

ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

15. Odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02. – dalje: Pravilnik) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je :“Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.“

16. Prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 5. svibnja 2009. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora državnom službeniku ili namješteniku treba isplatiti naknadu obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kad se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor, te prema Tumačenju od 27. svibnja 2010. u prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je radnik bio na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu 8. 5. 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunavati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 66/14. koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 23/15. i 84/15.

17. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. godine vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima, trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. svibnja 2016. godine vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca.

18. Već je navedeno da prema odredbi članka 60. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca – uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

19. Za uočiti je da je iz isplatnih lista tužitelja koje je u spis dostavila tuženica razvidno kako je nakon stupanja na snagu podzakonskih kojima se na novi i drugačiji način utvrđuju dodaci na plaću, tužitelju i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje ima biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor i to neovisno da li se obračun vršio na način da se u obzir uzima prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (kogentna odredba ZOR) ili se obračun vrši prema Pravilniku (NN 534/14.) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14)., čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14). Naime, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme koje se u smislu Odluke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno. Za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Dakle, dodatak na vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kada radi samo u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu).

20. U odnosu na varijantu vještačenja tužitelj osnovano navodi da je druga varijanta nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka izrađena zbog nedostavljanja radno-pravne dokumentacije tuženika i to kako evidencija o stvarno odrađenim satima rada na terenu, tako i nedostavljanja naloga ili rješenja o korištenju slobodnih dana s osnove prekovremeno odrađenog rada isključivo na terenu, te je izračunata na način da je financijsko-knjigovodstveni vještak tužitelju za prekovremeno odrađeni rad na terenu oduzeo korištene slobodne dane prema iskazima tužitelja i svjedoka, a stvarno odrađene sate rada na terenu utvrdio prema evidencijama dostavljenim iz spisa ovog suda u kojima su tužitelji bili ovdje svjedoci koji su radili zajedno sa tužiteljem prekovremeni rad na terenu. Osnovano tužitelj navodi da je tuženik dostavio nepotpunu radno-pravnu dokumentaciju i to u dijelu evidentiranih prekovremeno odrađenih sati rada na terenu te evidentiranih slobodnih dana bez rješenja, naloga ili dokaza o korištenim slobodnim danima s osnove prekovremeno odrađenog rada na terenu. Da je tomu tako, potvrđuje i sam financijsko-knjigovodstveni vještak koji je prije izrade nalaza i mišljenja zatražio od tuženika dostavu točnih podatka o dnevnom vremenu rada na terenu tužitelja, ali i korištenju slobodnih dana s osnove prekovremeno odrađenog rada na terenu, odnosno naloge o korištenju slobodnih dana i sati tužitelja u utuženom razdoblju. Tuženik isto do danas nije dostavio u ovaj parnični spis. Stoga su u ovoj pravnoj stvari ostala sporna pravna pitanja – koliko je sati rada dnevno na terenu radio tužitelj te koliko se i kakvih slobodnih dana djelatnim vojnim osobama, u konkretnom slučaju i tužitelju, treba uračunati i oduzeti od utvrđenih prekovremeno odrađenih stari rada isključivo na terenu. Kako tuženik u ovaj parnični spis nije dostavio svu relevantnu radno-pravnu dokumentaciju, a do sada dostavljenoj dokumentaciji tužitelj je prigovorio - to dokumentacija dostavljena od strane tuženika nije bila mjerodavna za provođenje osnovnog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Nadalje, tuženik je u spis predmeta dostavio dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od mjeseca veljače 2011. do travnja 2024. koje se nalaze na listu 66 do 87 spisa, te ni na jednog od priloženih evidencija nema potpisa tužitelja. Pored toga tuženik je u spis predmeta dostavio i mjesečne evidencije radog vremena za razdoblje od mjeseca lipnja 2014. do travnja 2016. na kojima također nema potpisa tužitelja, ali ni potpisa osobe za evidentiranje kao ni osobe za ovjeravanje (zapovjednik/čelnik), osim na evidenciji za lipanj i srpanj 2014. na kojima je jedino potpis zapovjednika.

21. Osnovano tuženik navodi da je odredbom članka 5. Zakona o radu propisano je da je poslodavac u konkretnom slučaju tuženik dužan voditi evidencije radnog vremena. Kako tuženik nedvojbeno nije pravilno vodio evidencije radnog vremena sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu to je u ovoj pravnoj stvari teret dokaza takvih činjenica u dijelu slobodnih dana sukladno članku 135. Zakona o radu upravo na poslodavcu, ovdje tuženiku, a ne tužitelju kako to pogrešno zaključuje tuženik jer isti ne može dokazivati negativne činjenice.

22.¸ Slijedom svega navedenoga sud se odlučio za izračun druge varijante nalaza i mišljenja. Osnovan je u cijelosti tužbeni zahtjeva kojim tužitelja potražuje ukupno iznos od 1.692,33 eura, od toga iznos 355,01 eura na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, te iznos od 1.337,32 eura na ime razlike plaće s dodacima za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom.

23. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata s osnove razlike plaće i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva u odnosu na zateznu kamatu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

25. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova sukladno visini vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno specificirani tužbeni zahtjev kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 13. 10. 2016., sastavljanje podneska od 18. 7. 2019., sastavljanje podneska od 8. 11. 2023., sastavljanje podneska od 24. 7. 2025., zastupanje na ročištu 19. 10. 2016., zastupanje na ročištu 12. 9. 2023. i zastupanje na ročištu 22. 1. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV od 25 % iznosi 2.250,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja koji iznosi 500,00 eura koji je bio neophodan jer je tuženica osporila visinu tužbenog zahtjeva, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.750,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 28. 4. 2023. i 5. 3. 2025. kojim obavještava sud o uplati predujma za vještačenje jer su ti podatci vidljivi u e-Spisu.

26. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel