REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1681/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28.siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, koji glasi:

"Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 2294857747, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 svotu od 8.133,56 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 14.02.2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodne banka prema čl. 29.st.2 i 8. ZOO sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku 8 dana" .

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, isplatiti tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur sa zateznim kamatama od 18.ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja OŠ stradala u prometnoj nezgodi dana 25.01.2001. Nesreću je skrivila NŠ upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaboku broj K-16/01 NŠ proglašena je krivom za navedenu prometnu nesreću. Rješenjem tužitelja broj 221758 od 30.6.2005. osiguraniku tužitelja OŠ priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti uslijed ozljede na radu. Za razdoblje od 1.7. 2017. do 31.12. 2019. s osnova naknade štete tužitelj potražuje isplatu iznosa od 8.133,56 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika. Osporava osnovu i visini tužbenog zahtjeva . Ističe da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 78/09). Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. Predlaže da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguraniku prema odredbama članaka 164. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO), dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

5. Za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, pa da stoga visina štete treba biti obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP.

6. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP). Odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. Tužiteljevom osiguraniku je rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu, jer je kod njega zbog ozljede na radu nastao gubitak radne sposobnosti. Dakle, tužiteljevom osiguraniku invalidska mirovina je utvrđena zbog povrede na radu, zbog čega ne postoji razlika u smislu odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu.

8. Iz toga slijedi da tužitelj nema pravo na temelju odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu zahtijevati od tuženika da mu plati utuženi iznos.

9. Zbog navedenog je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa). Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR , te trošak zastupanja na ročištima 1.2.2023., 10.3.2025., 28.1.2026. po 200,00 EUR (Tbr.9/1 Tarife) što uvećano za PDV , ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. st.3 ZPP

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku