Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-24/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu od 2. kolovoza 1999. broj 016-50-231504, solemniziranog po javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina 4. kolovoza 1999. pod brojem OU-773/99-1, sklopljenog između tužiteljice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora, koja glasi:

“NAKNADA 5,00 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“

te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužiteljici ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade za obradu kredita u roku od 15 dana isplati iznos od 128,70 EUR (sto dvadeset osam eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 1999. do isplate i to:

- po stopi od 18% godišnje od 12. kolovoza 1999. do 30. lipnja 2002.,

- po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 59,96 EUR (pedeset devet eura i devedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZC podnijela je 19. siječnja 2026. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi da je između stranaka 2. kolovoza 1999. sklopljen potrošački Ugovor o kreditu broj: 016-50-231504 i to auto kredit na iznos od 5.000,00 DEM uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu , a Ugovor je 4. kolovoza 1999. solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz [adresa] pod brojem OU-773/99-1. Člankom 3. Ugovora tužiteljici je nametnuta obveza plaćanja tzv. ulazne naknade za obradu kredita u visini od 5,00% od iznosa kredita i to kao jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužiteljica je naknadu platila 11. kolovoza 1999. u iznosu od 969,76 kn / 128,70 EUR. Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora tužiteljici nisu bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezinu izračunu, osnovi za njezino određivanje, niti je bila upoznata s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora. Odredba o plaćanju predmetne naknade nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora koji tužitelj ica nije imala mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknade. Takva ugovorna odredba, koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nije transparentna ni precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakve stvarne protučinidbe. U konkretnom slučaju riječ je o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelj ice kao potrošača, s obzirom na to da tužiteljici nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužiteljice jer je riječ o tipskim ugovorima. U pogledu sporne odredbe tužiteljica nije imala mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga je u smislu čl. 81., 83. i 85. Zakona zaštiti potrošača sporna ugovorna odredba nepoštena i time sukladno čl. 87. ZZP ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više presuda zauzeo pravno stajalište da su takve ugovorne odredbe - koje nameću potrošaču neobrazložene troškove bez mogućnosti pregovaranja ništetne kao protivne načelima savjesnosti i poštenja, transparentnosti i ravnopravnosti ugovornih strana (primjerice Rev-1035/2024, Rev 2861/2021, Rev 1517/2021, Rev-2868/18-2, Rev-1781/2022-2, Rev-673/2023 i dr.). Prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetan je ugovor ili ugovorna odredba koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Sukladno čl. 322. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe sud utvrđuje po službenoj dužnosti, a prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 . st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovor (pravni stav Građanskog odjela VSRH sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020.). Stoga tužiteljica smatra kako je riječ o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi te ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora kao i da joj tuženik vrati plaćeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja te prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Rješenjem broj P-24/2026-2 od 21. siječnja 2026. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) . Tuženiku su tužba i rješenje broj P-24/2026-2 od 21. siječnja 2026. uredno dostavljeni 10. veljače 2026. (dostavnica na poleđini stranice 53 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.

4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (iznesenih pod točkom 1. obrazloženja ove presude) koje činjenice tuženik nije osporio budući da u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu, a to temeljem odredaba čl. 103. st. 1. u svezi s čl. 12. te čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 1/34, 7/96, 91/96, 112/99, koje su odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora).

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (Ugovor o kreditu broj 016-50-231504 od 2. kolovoza 1999. i potvrda banke o visini isplaćene naknade od 23. prosinca 2025.), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude odnosno usvojiti tužben i zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužiteljici dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 50,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i temeljem tbr. 7. toč. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 6,64 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavak 1. ZPP (prema kojem sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova) trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe priznat je u iznosu od 3,32 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi i čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama kojim je propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužiteljica ima punomoćnicu odvjetnicu te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu obveznu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužiteljici se putem njezine punomoćnice ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na ovu presudu u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na ukupno dosuđene troškove u iznosu od 59,96 EUR tužiteljici je na njezin zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina 2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69