REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Broj: P-2558/2021-43

Petrovac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ČR, Č, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Višić & Višić d. o. o. iz Splita, protiv tuženika: 1. IR pok. ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac iz Splita, radi predaje u posjed i utvrđenja suvlasništva, 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima-protutužiteljima HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici – protutuženici ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u samostalan i nesmetan posjed stan u prizemlju stambenog objekta na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u skici mjerenja i tlocrtu stana iz dopunjenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića od 3. srpnja 2025. godine označen točkama 7, 8, 9 i 10, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženima-protutužiteljima da tužiteljici-protutuženoj naknade troškove ovog parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik ad 1/ protutužitelj IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 2/7 dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], a što u naravi predstavlja stan smješten u prizemlju spomenute čestice zgrade, označen brojevima 7, 8, 9, 10, sve kako je to prikazano u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića od 3. srpnja 2025.g. koje čini sastavi dio ove presude, pa je slijedom toga tuženik ad1/ protutužitelj IR ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog Suda zatraži i postići uknjižbu prava suvlasništva za 2/7 dijela na č. zgr [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja prava suvlasništva za 2/7 dijela s imena tužiteljice/protutužene ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 24. siječnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi zaštite prava vlasništva. U tužbi se navodi da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnina zgrade i dvorišta č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] površine 204 m2, da su tuženici zadržali ključ južnog dijela prizemlja nakon smrti majke – bake stranaka koja je umrla **.**.2016., te su tuženici u taj dio prizemlja počeli odlagati svoje stvari pa je tužitelj upozorio tuženika i zatražio da mu vrati ključ i da isprazni taj prostor što je tuženik odbio te nadalje sa svojim sinom ZR svojata južni dio prizemlja s dijelom dvorišta sporne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2. VR. Tuženici osporavaju tužbu. Tuženici navode da su tužitelj i tuženik pod 1. IR izvršili diobu suvlasničke zajednice u odnosu na spornu nekretninu tako da je tuženiku pod 1. HR pripala južna strana prizemlja kuće, tužitelju je pripalo pravo na tom prizemlju izvršiti dogradnju što je i učinio dok je dvorište zajedničko.

3. Tuženik pod 1. IR podnosi protutužbu radi utvrđenja prava suvlasništva za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina] i to južne strane prizemlja s pripadajućim dvorištem, te je ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za ½ dijela na predmetnoj nekretnini na svoje ime. U protutužbi navodi da je taj dio sporne nekretnine stekao temeljem diobe 1971 godine.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. P-374/2018-26 od 9. veljače 2021. prekinut je ovaj parnični postupak zbog smrti tužitelja JR, te je rješenjem P-2558/2021-2 od 21. listopada 2021. (zapisnik o održanoj glavnoj raspravi) postupak nastavljen te je nasljednica tužitelja ČR preuzela postupak.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predajom u posjed djela nekretnine - stana u prizemlju stambenog objekta na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je u skici mjerenja i tlocrtu stana iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju označen točkama 7, 8, 9 i 10 slobodan od osoba i stvari.

6. U provedenom postupku ovaj sud je iz izvedenih dokaza - ispravama utvrdio da je:

- u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Sinj na kat. čestici [katastarska čestica] ZGR, površine 204 m 2, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina] bio upisan u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj DR pk. I

Krakašice za suvlasnički dio 1/1,

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, posl. br. O-467/69 od 9. prosinca 1969. iza smrti ZR pk. HR umrlog **.**.1969. utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni: 1. RR, supruga za 2/8 dijela, 2. GR pk. ZR, sin za 3/8 dijela i 3. DR HR pk. ZR, sin, za 3/8 dijela,

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, posl. br. O-1075/17 od 22. prosinca 2017. iza smrti BR pok. Z umrle **.**.2017. utvrđeno da njenu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da su njenim nasljednicima temeljem oporuke i zakona proglašeni: 1. IR, sin, za 5/6 dijela i 2. DR, sin, za 1/6 dijela,

- rješenjem Općine Sinj, Općinskog sekretarijata za uporavno-pravne i inspekcijske poslove, broj: 0203-UP/I-448-1971, reg. br. [registarska oznaka]/71, od **.**.1971., CR pok. ZR iz [adresa], izdano odobrenje kojima se dozvoljava izgradnja – nadogradnja prvog sprata stambene zgrade u [adresa], dužina 10, širina 9, visina 2,60, sa visinom podova (plafona) najmanje 2,40 m na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], - rješenjem „Dalmatinka“ štedionica i tvornica konca Sinj, broj: 1115/74 od 30. 05. 1974. radnici ER iz [adresa] dodijeljen dodatni zajam za dovršenje stambene zgrade u iznosu od 10.000- dinara uz rok otplate od 20 godina i kamatnu stop od 2 % godišnje,

- rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, posl. br. O-4248/20 od 24. veljače 2021. iza smrti JR pok. ZR, umrlog **.**.2020., utvrđeno da njegov ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 1/1 dijela, te da je njegova nasljednica ČR, supruga za cijelo.

7. Očevidom na licu mjesta 28. studenoga 2024. je utvrđeno da je kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr. K. O. [katastarska općina] sagrađena kuća koja se sastoji od prizemlja i kata, da prizemlje ima dva zasebna ulaza i podijeljeno je na dvije cjeline, da ulaz kuće sa sjeverne strane prizemlja koristi tužiteljica s tim da njezin dio prizemlja nije spojen sa katom kuće na kojem žive njezin sin i njegova supruga s djecom, da drugi ulaz prizemlja sa istočne srane zgrade otključava 1. tuženik-protutužitelj IR.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Babića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju proizlazi da je nekretnina u [adresa], u naravi obiteljska kuća katnica sa pripadajućim zemljištem koje se koristi kao dvorište. Sjeverno uz kuću sazidane su stepenice kojima se pristupa na kat kuće, a istočno uz balkon sagrađena je metalna nadstrešnica ( na skici označena D-E-G-H-D) ispod koje su zatečena dva parkirana vozila. Na kući u prizemlju postoje dva ulaza, sa istočne i sjeverne strane. Kao predmet prijepora pokazan je stan u prizemlju koji se nalazi na južnom dijelu kuće koji je i obiđen na dan očevida. Stan se sastoji od četiri prostorije i prema zatečenom stanju u njemu se ne stanuje. U stanu je zatečeno 6 ( šest) motocikala i mnoštvo dijelova za razna motorna vozila. U južnoj i istočnoj sobi prozori nisu bili ostakljeni ali su na prozorima sa vanjske strane postavljene grilje. U prostoriji koja ima prozor na zapadnoj strani isti je ostakljen i postavljene su grilje sa vanjske strane. Na dan očevida međe nekretnine pokazane su izvedene na slijedeći način: Zapadna međa ( na skici linija A-B) na terenu je rub betonirana dvorišta zapadnije kuće Južna međa ( na skici linija A-F) na terenu je betonski zid koji je dio predmetne nekretnine Istočna međa ( na skici linija F-E-D-C) na terenu je rub betonirana dvorišta na predmetnoj nekretnini Sjeverna međa ( na skici linija C-B) na terenu nije obilježena niti izvedene kao zid ili slična međna oznaka pa je određena temeljem katastarskog plana. Nakon obavljenih mjerenja za predmetnu nekretninu vještak je ustanovio da je identična č. zgrade [katastarska čestica] površine 204 m2. Od toga je pod objektom 95 m2, a površina dvorišta iznosi 109 m2.

9. Svjedokinja LR pok. ZR je iskazala da joj je poznato da je predmet spora obiteljska kuća koja je prije nego li je nadograđena od strane JR predstavljala prizemlje kuće, da su u toj kući živjela a ocem, majkom i bratom HR dok se GR preselio u drugu kuću. Tu kuću koja je predmet postupka gradio je njihov otac SR, te je nakon njegove smrti izvršena dioba između braće GR i HR, a temeljem te usmene diobe između dvojice braće HR je u toj obiteljskoj kući pripalo malo više prostora pa je onda on bratu GR dao odobrenje da izvrši nadogradnju na tu obiteljsku kuću. Majka je nakon smrti oca cijelo vrijeme živjela u toj kući s HR u prizemlju te sporne kuće. Nakon smrti oca GR je s a svojom suprugom došao živjeti u polovicu ove nove obiteljske kuće. U nadogradnji kuće koju je izvršio DR po odobrenju brata HR sada živi Mirkov sin sa sovom obitelji. Tako sada u svom dijelu prizemlja živi GR, a u drugom dijelu prizemlja živi HR. Poznato joj je da je brat GR digao kredit za nadogradnju kuće. U toj njihovoj usmenoj diobi nakon smrti oca njima je pipalo po pola prizemlja, a GR ima pravo nadogradnje na toj kući te je HR cijelo vrijeme živio s majkom. Svaki od njih je dobio i svoj broj prizemlja obiteljske kuće pa su svaki od njih imali zasebne adrese, te odvojena mjerila za vodu.

10. Svjedok FR pok. S je iskazao da je nakon smrti njegovog strica ZR ta predmetna nekretnina pripala braći GR i H po pola. HR je pustio GR da radi gornji kat tj. nadogradnju. U dijelu prizemlja koji je pripao HR živio je HR sa svojom obitelji i majkom RR. Svjedok je nadalje iskaza da je tu kuću gradio ZR. Poznato mu je da su se braća podijelila i da se točno zna što je komu pripalo u toj podjeli. Prizemlje ima zasebne ulaze i zasebnu oznaku kuće kao i zasebna mjerila, a to je sve napravljeno kada su se braća podijelila.

11. Svjedokinja KR pok. FR je iskazala da joj je poznato da je prizemlje obiteljske kuće gradio njihov otac ZR za svoga života, da su se nakon očeve smrti njih dvojica braće podijelili, da je u toj podjeli GR i HR ostalo prizemlje popola, da je temeljem Petrovog odobrenja GR nadogradio na kući. Poznato joj je da je prizemlje odvojeno tj. svaki od njih ima zaseban ulaz, svako ima svoj broj kuće od tog prizemlja, postoje i odvojena brojila i mjerila.

12. Svjedokinja UR pok. V je iskazala da da je radila sa ČR u [adresa], da je ER digla kredit za gradnju kuće. Bila je u prizemlju kuće, u djelu prizemlja je živjela i njena svekrva RR, ali ne zna s kim je živjela. Nema szananja da prizemlje ima zasebne ulaze. Nije joj poznato kada je kuća dovršena. Nema saznanja o tome gdje je živio Mirkov brat.

13. Svjedokinja MR je iskazala da je njen pk. suprug J brat tužiteljice ER. ER je sa svojom obitelji, svekrom i njenim djeverom živjela u njihovoj staroj obiteljskoj kući koja je bila nekih 20-ak metara udaljena od ove kuće koja je predmetom ovog postupka. Obzirom da su svi dugo vremena živjeli u zajednici, tada je Marijin svekar dao njoj i njenom suprugu zemlju, a na kojoj su sagradili prizemlje nove obiteljske kuće, a tijekom vremena su digli i kat na toj kući. U prizemlju nove kuće preselila se ER sa suprugom GR, svojom djecom, te svekrvom, jer je svekar u međuvremenu preminuo. Kada je se pita sjeća li se kako je izgledalo prizemlje nove obiteljske kuće, izjavljuje da ona to ne može kazati, jer ona to ne znam, odnosno prizemlje se sastojalo od tri sobe, ali nije sigurna, možda i dvije, kuhinja, a možda i WC- a.

14. Svjedokinja OR pok. D je iskazala da je ona sa tužiteljicom bila dugogodišnja radna kolegica u "Dalmatinka" Sinj. Nije joj poznato gdje je ER zajedno sa svojom obitelji živjela prije nego što se sagradila ova nova obiteljska kuća, ali je znala u razgovoru spomenuti da žive svi zajedno. Međutim, nije imenovala tko su sve članovi te zajednice. U međuvremenu tužiteljica se zajedno sa svojom obitelji preselila u novu obiteljsku kuću, za koju je spomenula da je od svekra dobila zemljište za gradnju obiteljske kuće. Bila je radosna iz tog razloga, jer se odvojila iz zajednice, a također je u poduzeću dobila kredit. Ona nije nikada tužiteljicu posjetila u njenoj novoj obiteljskoj kući, sve do pred dvije godine. Svakako, prije nego je preminuo Marijin suprug. Ta nova obiteljska kuća se sastoji od prizemlja i kata. Postoje vanjske stepenice koje vode na kat. U vrijeme kada je posjetila tužiteljica u tom prizemlju je živjela ona sa suprugom R, a na katu sin joj i snaha. Ona joj je rekla da oni žive na katu, premda ih ona tada nije vidjela, niti je se penjala na kat. Na upit ima li saznanja, kada su se ER i GR preselili u prizemlje nove kuće, da li je još netko sa njima došao stanovati, svjedokinja je odgovorila da ne zna. Sa tužiteljicom je isključivo prijateljevala kao radna kolegica, tako da između njih nije bilo nikakvih razgovora o odnosima unutar njene obitelji, tako da ona nikada nije spominjala nikakvu diobu u obitelji tužiteljice, odnosno njenog sad pk. supruga. U svezi gradnje te obiteljske kuće one dvije nisu nikada razgovarale, a tužiteljica je ispunjavala uvjete za dodjelu kredita i to 50-ih godina prošlog stoljeća, jer je ista imala dokument kojim je dokazala da je ona, odnosno njen suprug, vlasnik za cijelo č. zem. na kojoj se namjerava izgraditi obiteljska kuća.

15. U obrazloženju presude Prekršajnog suda u Splitu posl. br. Pp J498/18-19 od 03. 04. 2018. godine kojom su IR i SR oslobođeni od optužbe za počinjenje prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iz iskaza AR proizlazi da između njega i brata JR ne postoji nikakav imovinskopravni spor, da je kuća podijeljena i dvorište im je zajedničko.

16. Svjedokinja ČR, sada tužiteljica, iskazala je da je 1962. godine udajom došla u obitelj ČR te je u početku živjela u staroj obiteljskoj kući. 1964. godine svekar je njenoj obitelji dozvolio gradnju obiteljske kuće i to je upravo ovo prizemlje. Ona je podigla kredit. Gradnja tog prizemlja je trajala nekih 5 godina te je nakon toga zajedno sa svojom obitelji uselila u prizemlje te kuće. U to prizemlje su uselili ona i dvoje djece jer je suprug radio u Njemačkoj. HR je u svojoj obitelji ostao živjeti u staroj kući. Oni su dozvolili i da svekrva živi u tom dijelu obiteljske kuće, a s njom je uselio i HR. Potvrdila je da postoje zasebni ulazi u kuću. Za staru kuću u kojoj su prethodno živjeli navodi da je bila djedovina, a da je nije VR radio. Ona i njezin suprug GR nisu imali ključeve od onog dijela prizemlja kuće u kojoj su živjeli HR i RR, jer da su HR i RR živjeli u svojoj kući.

17. Tuženik IR saslušan kao stranka iskazao je da je njegova obitelj tj. njegov pok. otac, majka, brat GR, njegova supruga i on živjeli su u tzv. staroj obiteljskoj kući koja je nekih cca 30 metara udaljena od stambenog objekta koji je predmet ovog postupka. 1964. g. pokojni otac je počeo graditi ovu predmetnu obiteljsku kuću u koju su opet svi zajedno uselili 1968. g. On je 1969. otišao na služenje vojske u JNA, vratio je se i 1971. je unutar obitelji izvršena podjela nekretnina. Prema toj podjeli i dogovoru kojeg su GR i on postigli, on je zajedno s majkom RR prema tom dogovoru ostao živjeti i koristiti južni dio prizemlja te stambene zgrade pa je za tu potrebu uređen i hodnik u prizemlju pa su se na taj način tužiteljeva obitelj te majka i on odvojili. Oženio je se 1978. g. i njegova supruga je došla živjeti u južni dio prizemlja te stambene kuće. Također je postignut dogovor i on je svom bratu GR dozvolio da isti nadogradi prizemlje te stambene kuće što je isti i učinio te mu je poznato da su u to vrijeme podigli tzv. „Savkin kredit“.

18. Iz računa HEP Elektra d. o. o. od 1. 12. 2017. koji glasi na ime HR pk. VR proizlazi da ima prijavljeno obračunsko mjesto na adresi [adresa], kupac je naveden Runje Luca ud. ZR.

19. Iz obavijesti HEP Elektrodalmacija Split, Pogon Sinj od 18. 05. 2018. proizlazi da je kupac RR ud. Jerka, obračunsko mjesto [adresa].

20. Iz spisa Općinskog suda u Sinju posl. br. P-277/71 tužitelja GR protiv tuženika ŽR i dr., [adresa], radi utvrđenja, je utvrđeno da je **.**.2018. IR podnio zahtjev da mu se odobri izdavanje presude br. P-277/71 budući da ima pravni interes u istom, odnosno na navedenoj č. zem. je sagrađena zajednička kuća u kojoj on ima dio.

21. Iz spisa Općinskog suda u Sinju posl. br. O-467/69, ostavina iza smrti ZR pk. HR, [adresa], proizlazi da s ostavina ZR koji je rođen **.**.1910., a umro **.**.1969. u [adresa] sastoji od jedne stojne kuće i jedne pojate, te zemlje oko 1. ha u K. O. [katastarska općina]. U tom postupku nasljednica G LR se odrekla nasljedstva u korist braće HR i CR. Nasljednicima ostavitelja su proglašeni: 1. RR, supruga za 2/8, 2. GR, sin za 3/8 i 3. HR, sin za 3/8. Prema rješenju o nasljeđivanju O-467/69 ostavinsku imovinu ZR sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

22. Nedvojbeno je u ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica ČR zemljišno knjižna vlasnica za 1/1 dijela sporne nekretnine čzgr. 318 upisane u ZK uložak broj: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je predmetna nekretnina u naravi obiteljska kuća katnica sa sazidanim stepenicama sjeverno uz kuću kojima se pristupa na kat kuće, da u prizemlju kuće postoje dva ulaza sa istočne i sjeverne strane. Stan koji je sporan sastoji se od četiri prostorije. Taj stan je vještak u svojoj skici označio brojevima 7,8,9,10. Nedvojbeno je već i prema navodima iz tužbe te tvrdnjama tužitelja tijekom postupka da je taj sporni stan u posjedu tuženika AR, t da je on zadržao ključ tog stana nakon smrti majke stranaka 2017. godine.

23. Sud je potpunosti prihvatio iskaze svjedoka: NR, FR i KR čiji su iskazi u bitnom suglasni oko odlučnih činjenica da je predmetnu obiteljsku kuću i to najprije prizemlje kuće izgradio otac tuženika i prvotnog tužitelja SR, da je nakon smrti VR koji je umro 1969. izvršena usmena dioba između njegovih sinova JR i AR, a temeljem te usmene diobe između dvojice braće HR je u toj obiteljskoj kući pripalo malo više prostora, pa je onda on bratu GR dao odobrenje da izvrši nadogradnju na tu obiteljsku kuću. Majka je nakon smrti oca cijelo vrijeme živjela u toj kući s HR u prizemlju te sporne kuće. U nadogradnji kuće koju je izvršio DR po odobrenju brata HR sada živi Mirkov sin sa svojom obitelji. Tako sada u svom dijelu prizemlja živi DR, a u drugom dijelu prizemlja živi IR. Prema iskazima ovih svjedoka prizemlje ima zasebne ulaze i zasebne oznake, što je potvrđeno očevidom na licu mjesta, nalazom i mišljenjem vještaka te računima za struju na ime BR, majke stranaka i AR.

24. Da je tome tako može se zaključiti i iz drugih dokaza. Pa je tako evidentno da iako u rješenju o nasljeđivanju iza smrti VR u njegovoj ostavinskoj imovini nije navedena predmetna č. zgr. [katastarska čestica] niti broj Z. K. uloška [broj ZK uloška] u smrtovnici se navodi da se imovina sastoji od jedne stojne kuće. Također, kada se uzme u obzir da je SR umro 1969. godine, a da je prvotni tužitelj DR utvrđen vlasnikom č. zgr. [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška] presudom P-277/71 od 18. svibnja 1971. godine u postupku kojega je pokrenuo tužbom 28. travnja 1971. godine, dakle, nakon smrti oca VR, ne stoje navodi u tužbi niti u iskazima pojedinih svjedoka koji su tvrdili da je SR darovao GR zemlju za kuću i da je on gradio kuću jer je DR nakon smrti oca za č. zgr. [katastarska čestica] tužio sasvim druge osobe koje su bile upisane kao vlasnici i to ŽR i ĆR, te da je predmetna zgr. 318. K. O [katastarska općina] tu postojala prije nego li je 1971. godine prvotni tužitelj utvrđen vlasnikom sporne nekretnine.

25. Upravo iz Rješenja Općine Sinj, Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove, od 10.lipnja 1971. godine pod točkom 1. izreke tog rješenja proizlazi da se GR izdaje odobrenje kojim se dozvoljava izgradnja – nadogradnja prvog sprata stambene zgrade u [adresa] dužine 10, širine 9, visina 2,60, m na č. zgr. [katastarska čestica]. K O. [adresa].

26. Dakle, nedvojbeno je predmetna zgrada kako su to potvrdili prije navedeni svjedoci (vidi paragraf 19) izgrđena prije 1971. godine, a 1971. godine je prvotni tužitelj dobio odobrenje za izgradnju – nadogradnju prvog sprata te stambene zgrade, kako su to potvrdili i navedeni svjedoci (paragraf 19).

27. Ujedno, iz iskaza svjedoka (paragraf 19) proizlazi i da je između braće nakon smrti oca izvršena dioba te je tuženik ostao stanovati u stanu koji je predmet spora zajedno sa majkom.

28. Tu činjenicu dodatno potvrđuju i računi o struji koji su dolazili najprije na ime majke tuženika, a potom njega na istoj adresi [adresa], iskaz tuženika iz prekršajnog postupka da je između braće kuća podijeljena, te nalaz sa očevida o postojanju dva stana od kojih jedan koristi tužiteljica, a ključeve od spornog stana koji ima vlastiti ulaz ima tuženik pod 1. IR.

29. Sud je prihvatio iskaze svjedoka NR, FR i KR jer su njihovi iskazi neproturječni, poznaju sve članove obitelji i neposredni su sudionici navedenih događanja: gradnje kuće, zajedničkog života, diobe između braće gradnje kata, dugogodišnjeg posjedovnog stanja. Tako niti jedan od ovih svjedoka nije u lošim odnosima sa niti jednom od stranka u postupku da bi imao interes da bilo koja stranka u postupku uspije ili izgubi spor. Naime, svjedokinja LR koja je sestra prvotnog tužitelja i tuženika pod 1. se već u ostavinskom postupku iza smrti oca VR odrekla svoga nasljedničkog dijela u korist obadvojice braće JR i AR pa sud nema razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost njezinog iskaza, kojega k tome podupiru iskazi ostalih svjedoka i isprava.

30. Sud nije prihvatio kao relevantne za utvrđivanje spornih odlučnih činjenica iskaze svjedoka UR jer je činjenica dizanja kredita od strane tužiteljice nesporna, a sama svjedokinja nije znala s kim je majka RR živjela, nije znala da li prizemlje ima zasebne ulaze nit odvojena mjerila ili kućne brojeve, dok iskaz da je svekar dao plac za izgradnju kuće je nevjerodostojan jer je već utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini već bila građevina č. zgr. Nije prihvaćen niti iskaz svjedokinje MR da je Marijin svekar dao njoj i njenom suprugu zemlju, a na kojoj su sagradili prizemlje nove obiteljske kuće, a tijekom vremena su digli i kat na toj kući, jer je taj iskaz u suprotnosti sa prije navedenim dokazima. Svjedokinja se ne sjeća kako je izgledalo prizemlje nove obiteljske kuće. Također, niti iskaz svjedokinje PR nije mjerodavan za rješenje predmeta spora jer je ista samo znala da je ČR spomenula da žive zajedno, a nije imenovala tko su sve članovi te zajednice. Sud nije prihvatio niti iskaz tada svjedokinje, a sada tužiteljice ČR jer njezin iskaz o gradnji kuće koju bi ona gradila ne potvrđuje niti jedan drugi dokaz, nego upravo suprotno.

31. Dakle, ne postoji niti jedan dokaz da je prvotni tužitelj DR gradio predmetnu kuću kako se to nastoji prikazati u tužbi i tijekom postupka od strane tužitelja.

32. S druge strane, kako je to prije navedeno (paragraf 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25) nedvojbeno je utvrđeno da je u predmetnoj kući koju je gradio otac prvotnog tužitelja i tuženika pod 1., SR koja nosi zemljišnoknjižnu oznaku č. zgr. [katastarska čestica] [adresa]. godine izvršena dioba između braće, koje godine je tužitelj DR podizao i kat kuće, koju kuću su naslijedili od oca zajedno sa majkom, te da je tuženik IR u toj diobi dobio sporni stan u prizemlju u kojemu je živio i kojega posjeduje od 1971. godine. U tom posjedovanju, sve do podizanja ove tužbe 14. siječnja 2018. godine nitko ga nije ometao.

33. U ovoj parnici radi se o pravoj vlasničkoj tužbi u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP), pri čemu prema odredbi čl. 162. st. 2. ZVDSP, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

34. Međutim, istovremeno tuženik ima pravo isticati prigovore predviđene odredbom čl. 163. ZVDSP, pa je tako tuženik IR istaknuo prigovor koji ukida zahtjev tužitelja i to tvrdnjom da je između njega i tužitelja ŠR, prednika tužiteljice, 1971 godine izvršena dioba, te da se od te godine nalazi u posjedu spornog stana, iz kojih činjeničnih tvrdnji tuženika bi proizlazilo da je tuženik stekao pravo vlasništva spornog stana u prizemlju na temelju zakona – dosjelošću.

35. Prema odredbi čl. 159. st. ZVDSP dosjelošću se stječe pravo vlasništva na nekretninama samostalnim posjedom posjednika čiji je posjed zakonit, istinit i pošten protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja odnosno, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja samostalnog posjednika čiji je posjed barem pošten (čl. 159. st. 3. ZVDSP). U smislu odredbe članka 18. ZVDSP poštenje posjednika se presumira.

36. Za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu-dosjelošću, može se odlučiti kao o prethodnom pitanju i to samo na temelju prigovora tuženika kojim se suprotstavlja vlasničkopravnom zahtjevu tužitelja na predaju posjeda nekretnine.

37. Dosjelost u stvarnom pravu označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz određeno zakonom propisano vrijeme. Dosjelost pretvara, dakle, faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo čime posjednik stječe na originarni način ono što je do tada posjedovao kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Tako se uz činjenicu originarnog stjecanja prava vlasništva kao što je dosjelost vezuju pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja te je potrebno utvrditi u konkretnom slučaju da li su takve pretpostavke ispunjene za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću pri čemu valja imati u vidu da takav posjed mora biti samostalan, neprekinut i barem pošten kroz zakonom propisano vrijeme.

38. U ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik IR dosjelošću stekao predmetni stan jer tuženik IR nakon izvršene usmene diobe sa bratom GR od 1971. godine samostalno i neprekidno posjeduje taj stan više od 20 godina, a i danas ima ključeve od tog stana i koristi ga za odlaganje stvari.

39. Posjed tuženika AR je pošten jer nakon izvršene diobe sa bratom nije bilo nikakvog razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, jer ga niti tužitelj nije ometao u posjedovanju niti osporavao taj posjed sve do 2018. godine.

40. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. ĐR odbijen kao neosnovan, dok je u odnosu na tuženika pod 2. TR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je SR samostalni posjednik predmetne nekretnine.

41. Protutužbom se traži utvrđenje da je tuženik ad 1/ protutužitelj IR, suvlasnik za 2/7 dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], a što u naravi predstavlja stan smješten u prizemlju spomenute čestice zgrade, označen brojevima 7, 8, 9, 10, sve kako je to prikazano u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića od 3. srpnja 2025.g., pa je slijedom toga tuženik ad1/ protutužitelj IR ovlašten na temelju presude u zemljišnim knjigama zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za 2/7 dijela na č. zgr [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja prava suvlasništva za 2/7 dijela s imena tužiteljice/protutužene ČR.

42. Polazeći od činjenične osnove protutužbe, u kojoj tuženik-protutužitelj tvrdi (i tijekom postupka dokazuje) da je vlasnik točno određenog dijela nekretnine stan smješten u prizemlju spomenute čestice zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označen brojevima 7, 8, 9, 10, sve kako je to prikazano u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića od 3. srpnja 2025.g., a pritom protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je stekao suvlasništvo zgrade.

43. Prema čl. 36. st. 1. ZVDSP-a ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Dakle, elementi suvlasništva su nepodijeljena stvar, više vlasnika, određeni suvlasnički dijelovi i pravo na suposjed suvlasnika razmjerno veličini suvlasničkog dijela. Suvlasništvo postoji kada više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada dio tog prava vlasništva računski određena prema cijelom pravu vlasništva na stvari. Dijelovi prava vlasništva koji pripadaju određenim suvlasnicima njihovi su suvlasnički dijelovi te svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (čl. 38. st. 1. ZVIDSP-a). Prema tome, ako je jedna osoba vlasnik točno određenog (realnog) dijela nekretnine kako to tvrdi tuženik protutužitelj tada ona ne može biti suvlasnik idealnog dijela nekretnine jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni točni određeni dio. Drugim riječima, kada tužitelj tvrdi da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva točno određenog dijela nekretnine, on ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu.Takvo shvaćanje izneseno je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-5029/2019-3 od 12. listopada 2022., poslovni broj Rev-1323/2015 od 22. siječnja 2020., poslovni broj Revx 995/13-2 od 29. siječnja 2014., a isto pravno shvaćanje podupire i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III-4276/2019, U-III-1677/2017).

44. Prema tome, u konkretnom slučaju iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik-protutužitelj vlasnik određenog, realnog dijela nekretnine stana u prizemlju zgrade, pa neosnovano protutužbom zahtijeva da ga se utvrdi suvlasnikom zgrade u određenom idealnom omjeru. Vlasništvo na pojedinačnom, određenom dijelu nekretnine isključuje suvlasništvo u idealnom dijelu cijele nekretnine što je i logično jer suvlasništvo na nekretnini je vlasništvo više osoba na istoj stvari koje ih ovlašćuje na izvršavanje vlasničkih ovlasti na cijeloj stvari, dok je tuženik-protutužitelj u ovoj pravnoj stvari dokazao da je vlasnik točno određene, pojedinačne stvari (stana) u prizemlju na predmetnoj čestici.

45. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je neosnovan (deklaratorni) tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik-protutužitelj (su)vlasnik nekretnine č. zgr. 318b K. O. [katastarska općina] k. č. br., a posljedično je neosnovan i kondemnatorni zahtjev.

46. Obzirom na navedeno, ovaj sud je odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan, polazeći od toga da je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini u idealnim dijelovima (čl. 13. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91 i 92/94 - dalje: ZOVO, sada čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP), radi čega osoba koja je vlasnik točno određenog dijela podijeljenje nekretnine ne može istovremeno biti (su)vlasnik idealnog dijela, a niti je tuženik-protutužitelj dokazao da je na bilo kojoj pravnoj osnovi stekao suvlasništvo cijele č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) s obzirom da tužitelj nije uspio u tužbi, a tuženik nije uspio u protutužbi pa svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Sinju, 18. ožujka 2026.

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja-protutuženika

2. pun. tuženika-protutužitelja