REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-251/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na kuće za odmor, 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23- 01/92, URBROJ: 513-04-24-3 od 15. srpnja 2024.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23- 01/92, URBROJ: 513-04-24-3 od 15. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410-15/2023-01/117, URBROJ: 513-07-01-03-2023-3 od 11. kolovoza 2023.
2. Poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. kolovoza 2023. tužitelju se utvrđuje za 2023. godinu porez na kuće za odmor na adresi [adresa], površina 105,65 m2, u iznosu od 210,33 EUR/1.584,75 kn (dalje: Nekretnina). Porezni obveznik, ovdje tužitelj dužan je platiti porez u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun naznačen u rješenju. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza obračunava se i plaća zatezna kamata. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako nije sporno da je vlasnik predmetne Nekretnine, ali osporava utvrđenu korisnu površinu predmetne Nekretnine za koju se plaća navedeni porez. Poziva se na članak 2. stavak 1. točku 12. Zakona o lokalnim porezima i smatra da se porez na kuće za odmor plaća na stambene površine (dijelovi stambene zgrade) koji služe za odmor, dok se ostale prostorije koje ne služe za stanovanje i odmor, poput podruma, skloništa, stubišta, balkona, lođa, nepokrivenih terasa, tavanskih prostora i garaža ne smatraju korisnom površinom i kao takvi ne podliježu obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor. Ističe da podrum (konobu) od 34,91 m2 i tavan od 24,53 m2 koristi isključivo za odlaganje i smještaj alata, strojeva, drva i popratnih stvari potrebnih za obradu vinograda i voćnjaka koji se nalaze uz kuću, te da ne mogu služiti za odmor niti su za to namijenjene. Smatra da se porez treba plaćati isključivo za korisnu površinu koju koristi za odmor, ne računajući pritom popratne prostorije poput tavana i konobe, a koje su uzete prilikom izračuna porezne obveze. Prigovara da se tuženik u osporenom rješenju uopće nije očitovao na njegov prijedlog da komisija izađe na teren i utvrdi činjenično stanje. Iz navoda tužbe proizlazi da predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a, s obzirom da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da se poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. kolovoza 2023. zamjenjuje rješenje KLASA: UP/I-410- 15/2023-01/117 URBROJ: 513-07-01-03-2023-01 od 29. svibnja 2023. kojim je tužitelju prvotno utvrđena obveza poreza za kuće za odmor u iznosu od 304,47 EUR/2.294,03 kn, na adresi [adresa], temeljem članka 25. Zakona o lokalnim porezima ( Narodne novine 115/16, 101/17, 114/22 – dalje: ZLP) i članka 6. Odluke o lokalnim porezima i prirezu porezu na dohodak (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 6/17, 22/17, 34/20, Narodne novine 28/17, 122/17 i 140/20, dalje: Odluka) te donosi novo rješenje kojim se tužitelju utvrđuje za 2023. porez na kuću za odmor na adresi objekta, [adresa], površina 105,65 m2, u iznosu od 210,33 EUR/1.584,75 kn.
9. U obrazloženju citiranog prvostupanjskog rješenja navedeno je da se pod korisnom površinom na koju se plaća porez, smatraju samo stambene površine koje služe za odmor, dok sve drugo što ne služi za stanovanje, kao što su podrumi, skloništa, stubišta, balkoni, lođe, nepokrivene terase, tavanski prostori, garaže, ne smatra korisnom površinom radi čega i ne podliježu obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor. Nadalje, da je u ponovnom postupku uvidom u dokumentaciju spisa i uvažavajući primjedbe tužitelja, tijelo uvažilo žalbu tužitelja te je utvrđena ukupno korisna površina stambenog prostora kuće za odmor u [adresa], u površini od 105,65 m2 koja obuhvaća prizemlje, prvi kat, konobu i zatvoreni prostor potkrovlja, ne računajući balkon, lođu, terase i stubišta.
10. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja navodeći da je prvostupanjsko tijelo prilikom utvrđivanja korisne površine uzelo podatke o opisu prostora i površini iz elaborata koji je izradilo društvo Geoprojekt d.o.o. 2013. godine te je temeljem iskazane ukupne površine u iskazu površina za prizemlje, prvi kat i potkrovlje- zatvoreni prostor te suteren-konobu i korištenjem koeficijenata za obračun korisne površine od 0,85 utvrđena korisna površina predmetne nekretnine od 105,65 m2.
11. Tužitelj je uz tužbu priložio fotografije tavana i konobe iz kojih je vidljivo da te prostorije služe za odlaganje stvari, a ne za stanovanje.
12. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne Nekretnine i da u istoj ne stanuje.
13. Međutim, sporna je utvrđena korisna površina predmetne Nekretnine te da li je tužitelj u konkretnom slučaju dužan platiti porez na kuće za odmor kako je to određeno osporenim rješenjem.
14. Sukladno članku 25. Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine 115/2016, 101/2017, 114/2022, dalje: ZLP) porez na kuće za odmor plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. U smislu tog zakona, kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
15. Sukladno članku 26. stavku 1. ZLP-a porez na kuće za odmor plaća se godišnje od 0,66 do 1,99 eura/m² korisne površine kuće za odmor te je stavkom 2. istog članka propisano da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
16. Sukladno članku 2. stavku 1. točki 12. ZLP-a nekretnina je svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
17. Sukladno članku 6. Odluke porez na kuće za odmor plaća se 15,00 kn po jednom četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
18. Predmet ovog spora je plaćanje poreza na kuće za odmor za 2023. za predmetnu Nekretninu tužitelja. Tužitelj osporava utvrđenu korisnu površinu navodeći da je tijelo trebalo izuzeti iz obračuna korisne površine podrum (konobu) od 34,91 m2 i tavan od 24,53 m2. Nadalje, Sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo u rješenju od 11. kolovoza 2023. navelo da se pod korisnom površinom na koju se plaća porez, smatraju samo stambene površine koje služe za odmor, dok sve drugo što ne služi za stanovanje, kao što su podrumi, skloništa, stubišta, balkoni, lođe, nepokrivene terase, tavanski prostori, garaže, ne smatra korisnom površinom radi čega i ne podliježu obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor.
19. S obzirom da je tužitelj ovome Sudu priložio fotografije tavana i podruma predmetne Nekretnine, čime je dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje, Sud ne može za sada izvesti zaključak o pravilnosti i zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
20. Predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku koji će u ponovnom postupku odlučiti o žalbi tužitelja protiv rješenja od 11. kolovoza 2023., na način da će izvršiti uvid u fotografije koje je tužitelj dostavio i provesti očevid radi utvrđivanja korisne površine predmetne Nekretnine, a po potrebi provesti i druge dokaze na način da odgovarajućim dokazima pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.
21. Sukladno tome, tuženik će u ponovnom postupku donijeti odluku o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 11. kolovoza 2023. pridržavajući se pravnog shvaćanja suda iznesenog u točki 20. obrazloženja presude.
22. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.
Dna:
1. ČS, [adresa]
2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV, uz spis tuženika
3. U spis
