REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6773/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, radi utvrđenja, dana 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 312600 od 29. travnja 2008. između prednika tuženika Volksbank d.d. kao Kreditora i tužitelja RD kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za odobrenje kredita, dakle točka 5.1. Ugovora kojom je određeno: „Naknada za odobrenje kredita:
- 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita koji se odnosi na refinanciranje kredita
- 3,50% jednokratno na iznos odobrenog kredita koji se odnosi na dovršenje kuće."
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, naknaditi tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 22.10.2025. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za odobrenje kredita. Ističe da je u svojstvu korisnika kredita sa prednikom tuženika kao kreditorom dana 29.4.2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 312600 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio kredit od 101.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovorena namjena kredita je bila dovršenje kuće za osobne potrebe i refinanciranje već postojećeg ranije podignutog CHF kredita. Točkom 5.1. Ugovora, određeno je: „Naknada za odobrenje kredita:
- 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita koji se odnosi na refinanciranje kredita
- 3.50% jednokratno na iznos odobrenog kredita koji se odnosi na dovršenje kuće. Tuženik je tužitelju dana 9.5.2008. naplatio predmetne naknade u ukupnom iznosu od 9.790,42 kn. Gore navedeni Ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača govorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadama za obradu i osiguranje kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 6.1. i 6.2. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos tih naknada izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknada za obradu i osiguranje kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknada za obradu i osiguranje kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepoštetni stjecatelj. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese odluku kojom će utvrditi ništetnost sporne odredbe o naknadi za odobrenje kredita iz točke 5.1. Ugovora te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže Ugovor o kreditu od 29.4.2008., izvadak iz zemljišne knjige i prometnu karticu o kreditu.
2. Sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 27.10.2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu u roku od 40 dana od dana dostave tužbe, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331 b st. 1. ZPP-a.. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 28.10.2025.
3. Tuženik u određenom roku od 40 dana, kao niti do dana sastavljanja ove odluke nije podnio odgovor na tužbu. Stoga je donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), obzirom osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u suprotnosti s podnesenim dokazima pa je temeljem čl. 331.b ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.
4. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku je priznat parnični trošak temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV- a u iznosu od 50,00 EUR parnični trošak iznosi 250,00 EUR. Navedenom se dodaje trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 329,64 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.3.2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ivana Markotić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe (26,55 EUR)
- tuženiku
