REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6362/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-1362/2022 (prije Ovr-1664/2019), između tuženika Hž Infrastruktura d.o.o., kao ovrhovoditelja i tužitelja ĐR, kao II. ovršenika, a koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-1362/2022, od 16. svibnja 2022. te se ukidaju sve radnje u tom postupku.

II. Nalaže se tuženiku Hž Infrastruktura d.o.o. da tužitelju ĐR, naknadi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. "

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaprimio zaključak ovog suda broj Ovr-1362/2022 od 10. studenog 2022., kojim ga se upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe, određene rješenjem o ovrsi ovog suda, poslovni broj: Ovr-1362/2022, nedopuštenom. Postupajući po navedenom zaključku tužitelj podnosi ovu tužbu kojom utvrđuje nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 1362/2022. Rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1362/2022 od 16. svibnja 2022. određena je ovrha na nekretnini tužitelja. Tužitelj je kao II. ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi 27. svibnja 2022. izjavio žalbu iz razloga određenih čl. 50. st. 1. toč 7., toč. 9., toč. 10 i 11. Ovršnog zakona. Tužitelj ističe kako je ovrha broj Ovr- 1362/2022 nedopuštena, iz razloga kako slijedi. Tužitelj ističe da je ovrha nedopuštena iz razloga koji su propisani člankom 50. st. 1., toč.7. Ovršnog zakona iz razloga što tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave na temelju koje je zatražio ovrhu i na temelju koje je ovrha određena, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, i to u odnosi na I. ovršenika i tužitelja kao II. ovršenika. Ujedno, tužitelj ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I. ovršenika iz ovršnog spisa iz razloga što isti nije bio vlasnik u trenutku donošenja pobijanog rješenja o ovrsi. Tužitelj navodi da je u ovršnoj ispravi na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi čija nedopuštenost se traži, kao ovršenik naveden ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji nije vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka pa je sasvim nejasno i nezakonito da je sud odredio ovrhu protiv tužitelja i na nekretninama tužitelja koji nisu navedeni u ovršnoj ispravi te za koje tuženik kao ovrhovoditelj nije podnio ispravu iz kojih proizlazi da je dug prešao s ZR na tužitelja, a ujedno na temelju ovršne isprave i za dug iz ovršne isprave nije upisana hipoteka koja bi dozvoljavala da tuženik kao ovrhovoditelj svoju tražbinu naplati iz nekretnine. Obzirom na dostavljene isprave u ovom postupku i stanje zemljišne knjige, ne smiju sud dovoditi u sumnju oko postojanja osnove i visine tražbine, odnosno dvojbu oko aktivne i pasivne legitimacije, a što je u konkretnom predmetu slučaj iz razloga što je sud odredio ovrhu na nekretninama na temelju ovršne isprave u kojoj kao dužnici nisu naznačeni u ovršnom postupku ovršenici (ovdje II. ovršenik kao tužitelj) niti je tuženik dokazao prijenos duga s ZR na tamo ovršenike, ovdje tužitelja. Tužitelj ističe da ne postoji niti subjektivni niti objektivni identitet tražbina i to: tražbine koja je osigurana založnim pravom koje je upisano na nekretnini koja je predmet ovrhe temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 1992, u iznosu od 8.612.072,00 HRD i tražbine iz ovršne isprave – pravomoćne i ovrše presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 11201/12 od 20. listopada 2015., kojom je utvrđena tražbina u iznosu od 53.135,00 kn, tj. navedene tražbine (tražbina osigurana hipotekom i tražbina iz ovršne isprave) nisu iste tražbine. Tražbina koja je upisana temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 1992. upisana je i izražena u valuti HRD, dok je tražbina koja je utvrđena ovršnom ispravom – presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-11201/12, utvrđena i izražena u kunama, pa stoga tražbine nemaju identitet niti u valuti. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o jednoj tražbini iz Ugovora o kupoprodaji, a radi čijeg osiguranja je upisana hipoteka u zemljišnim knjigama, te o drugoj tražbini koja potječe iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-11201/12, a za koju nema upisane hipoteke u zemljišnim knjigama, i koja se ne može naplaćivati iz vrijednosti zaloga, tužitelj ukazuje da nema identiteta tražbina i da se ne radi o istim tražbinama pa je stoga pobijano rješenje o ovrsi nezakonito i nedopušteno. Pobijanim rješenjem o ovrsi čija se nedopuštenost traži određena je ovrha na nekretnini na kojoj je upisana hipoteka temeljem Ugovora o kupoprodaji, koji ujedno nije ovršna isprava jer ne sadrži klauzulu ovršnosti, dok nije upisana hipoteka na temelju ovršne isprave, iz kojeg razloga tuženik kao ovrhovoditelj na nekretnini koja je predmet ovog postupka nema založno pravo (hipoteku) koja ga ovlašćuje da se namiruje iz vrijednosti nekretnine temeljem ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, nego ima upisano založno pravo koje ga ovlašćuje da se namiri iz vrijednosti nekretnine, ali isključivo temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 1992. i to isključivo hipotekarnom tužbom, a ne u izravnoj prisilnoj ovrsi. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da se tuženik nema pravo namiriti u ovršnom postupku iz vrijednosti nekretnine, prije svega ne temeljem ovršne isprave na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi. Stoga, tužitelj ističe i smatra da je sud kada je donio pobijano rješenje o ovrsi pogrešno odlučio o sadržaju prava i pravnom putu ostvarenja prava založnog vjerovnika iz upisane hipoteke, a koji ima ovršnu ispravu protiv založnog dužnika koja se ne odnosi na tražbinu koja je osigurana hipotekom, odnosno temeljem koje se ne može namirivati i nije stekao pravo na namirenje iz hipoteke, kada nakon donošenja ovršne isprave dođe do promjene vlasništva, odnosno nositelja prava vlasništvu na nekretnini koja je predmet zaloga. U svezi s navedenim, tužitelj ističe da tuženik naplatu svoje tražbine iz ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-11201/12 od 20. listopada 2015., ne može ostvarivati u ovršnom postupku iz upisane hipoteke jer ne postoji identitet tražbine niti ovlaštenje da se namiruje iz vrijednosti nekretnine kao zaloga. Ovršna isprava u konkretnoj pravnoj stvari je presuda Općinskog građanskog suda broj Povrv-11201/2012 od 20. listopada 2015., dok je založno pravo u zemljišnim knjigama upisano temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 1992. Tužitelj ističe da isprava na temelju koje je upisana dobrovoljna hipoteka (Ugovor o kupoprodaji) nije ovršna isprava i da ne sadrži ovršne klauzule, odnosno ovlaštenja da tuženik kao ovrhovoditelj temeljem nje može provesti neposrednu prisilnu ovrhu na nekretnini koja je predmet ovrhe. Takvo svojstvo tuženik nije dokazao pa stoga ne postoje pretpostavke i ovršni naslov da se ovrhovoditelj može prisilnom ovrhom namiriti iz vrijednosti nekretnine. Obzirom da niti Ugovor na temelju kojeg je upisana hipoteka ne ovlašćuje tuženik provesti izravnu prisilnu ovrhu, tužitelj ističe da svakako presuda na temelju koje nije upisana hipoteka i u kojoj tužitelj nije naznačen kao dužnik, ne ovlašćuje tuženika na provođenje izravne prisilne ovrhe na nekretnini. Zahtjevom iz tužbe tužitelj predlaže proglasiti određenu ovrhu nedopuštenom uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Tuženik ističe da su neosnovani i netočni navodi tužitelja o nepostojanju objektivnog i subjektivnog identiteta između tražbina osigurane hipotekom i tražbine iz ovršne isprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-11201/12. Navodi da je tužitelj znao i morao je znati da je tražbina koja je osigurana založnim pravom na nekretnini upisana temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22.12.1992. u iznosu 8.612.072,00 HRD, sklopljenog između ZR, prijašnjeg vlasnika i HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o., pravnog prednika tuženika. Dok tražbina utvrđena ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 11201/12 od 20. listopada 2015., također proizlazi iz predmetnog ugovora te se radi o preostalom neplaćenom dugovanju po dospjelim obrocima u iznosu 53.135,00 kn zajedno sa zakonskim zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos. Sve gore navedene činjenice upućuju na zaključak da se radi o istim tražbinama između kojih postoji identitet. Tuženik napominje da je ovrhu na nekretnini protiv tužitelja pokrenuo tek nakon što se nije uspio naplatiti protiv ZR, prijašnjeg vlasnika temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 11201/12., radi naplate nepodmirenih dospjelih obroka, u kojim obrocima se otplaćuje predmetni stan u prizemlju ukupne površine 56,49 čm na adresi u [adresa], sagrađen na čestici br.7705/233, po novoj izmjeri čest. br 820 k. o. [katastarska općina], upisan u KPU: Grad Zagreb, broj [broj poduloška]/ z. k. uložak [broj ZK uloška]. sukladno Ugovoru o prodaji broj OS-141 stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom) od 22. prosinca 1992. Obzirom da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik bezuspješno pokušavao naplatiti predmetno dugovanje od ZR, prijašnjeg vlasnika, to je ovrhovoditelj, ovdje tuženik sukladno čl. 83. Ovršnog zakona podnio prijedlog za ovrhu protiv I. i II. ovršenika, ovdje tužitelja, kao novog suvlasnika predmetne nekretnine, radi naplate osigurane tražbine. Temeljem ovršne isprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-11201/12, a sukladno čl. 83. Ovršnog zakona doneseno je Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1362/2022. kojom se određuje ovrha na predmetnoj nekretnini tužitelja kao novog suvlasnika nekretnine radi naplate osigurane tražbine. Bez obzira što I. i II. ovršenik, ovdje tužitelj, nije naveden u ovršnoj ispravi temeljem kojeg je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu u ovoj ovršnoj stvari, to mu gornje odredbe Ovršnog zakona daju mogućnost da svoje potraživanje podmiri od novih vlasnika. Neosnovani su navodi tužitelja da tuženik, s obzirom da nema identiteta između prijedloga za ovrhu i ovršne isprave naznačene u prijedlogu za ovrhu jer se radi o različitim strankama na pasivnoj strani nema pravo namirenja iz vrijednosti založene nekretnine na temelju priloženih isprava. Navedena tvrdnja tužitelja u suprotnosti je s odredbom čl.83. Ovršnog zakona koji navodi da ukoliko se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili bilo koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. U konkretnom slučaju vidljivo je da je prijašnji vlasnik ZR naznačen u ovršnoj ispravi, bio upisan vlasnikom označene nekretnine u vrijeme uknjižbe založnog prava radi osiguranja predmetne tražbine ovrhovoditelja, a da je tužitelj novi suvlasnik predmetne nekretnine. Slijedom navedenog tuženik ističe da ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod ovog suda broj Ovr-1362/2022. predlaže odbiti zahtjev u cijelosti, uz obvezu nadoknade prouzročenih parničnih troškova.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zaključak ovog suda posl. br. Ovr-1362/2022-33 od 10.11.2022. (list 7-9 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 11-13, 31-32 i 42-44 spisa), Ugovor od 22.12.1992. (list 19-22 spisa), presudu ovog suda poslovni broj Povrv-11201/12-20 od 20. listopada 2015. (list 23-30 spisa), spis ovog suda poslovni broj Ovr-1362/22 (ranije Ovr-1664/19).

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Iz dokumentacije priložene spisu kao i uvidom u spis ovog suda poslovni broj

Ovr-1362/22 sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj Povrv-11201/12- 20 od 20. listopada 2015. prihvaćen zahtjev tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. protiv tuženika ZR radi isplate te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nevenke Jukić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-220/12 od 2. ožujka 2012., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 53.135,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate kao i troškove postupka;

- da je ovrhovoditelj HŽ Infrastruktura d.o.o preporučenom pošiljkom od 30. travnja 2019. podnio ovršni prijedlog protiv I. ovršenice RR i II. ovršenika ĐR, kao novih suvlasnika nekretnine, radi namirenja novčane tražbine temeljem ovršne isprave - presude ovog suda poslovni broj Povrv-11201/12-20 od 20. listopada 2015.;

- da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-1362/22-13 od 16. svibnja 2022. određena ovrha na nekretnini ovdje tužitelja te je rješenjem poslovni broj Z-28172/22 od 7. srpnja 2022. zabilježena ovrha na nekretnini ovdje tužitelja te je odbijen upis na preostalih ½ dijela nekretnine ;

- da je rješenjem ovog suda Ovr-1362/22-32 od 10. studenog 2022. obustavljena ovrha u odnosu na I. ovršenicu ĐRO te je odbijen upis zabilježbe ovrhe u odnosu na istu;

- da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1362/2022-23 upućen ovdje tužitelj pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe, određene rješenjem o ovrsi ovog suda Ovr- 1362/22 od 16. svibnja 2022., nedopuštenom zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu (čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona);

- da iz priloženog izvatka iz knjige položenih ugovora Grada Zagreba, [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška], za stan u prizemlju lijevo koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, nužnika, predsoblja i drvarnice, ukupne površine 56,49 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 7705/233 po novoj izmjeri čest. br. 820 k. o. [katastarska općina] je 3. ožujka 1993 pod brojem Zs-6766/93, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 1992. broj OS-141 upisana hipoteka na stan za iznos 8.619.072,00 HRD, a kao nositelj tog prava je upisan HŽ- Hrvatske željeznice, Zagreb, Mihanovićeva 12 te je zabilježeno da iznos hipoteke podliježe revalorizaciji;

- da je 3. ožujka 1993. pod brojem Zs-6766/93, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 1992. broj OS-141, Ugovora o korištenju stana od 23. kolovoza 1984. i isprava uloženih u registar poduzeća prodavatelja pod H-8 upisano pravo vlasništva na stanu, a kao vlasnik je upisan ZR;

- da je 1. kolovoza 2014. pod brojem Z-33316/14, temeljem Ugovora o prodaji od 31. srpnja 2014. uknjiženo pravo vlasništva stana u ½ dijela za korist ĐR.

6. S obzirom na odredbu čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) ovaj sud je ispitivao jedino okolnosti koje je tužitelj iznio kao razloge u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a to je da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno, da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, sve kako je određeno zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1362/2022-33 od 10. studenog 2022.

7. Iz sadržaja ovršne isprave – presude ovog suda poslovni broj Povrv- 11201/12- 20 od 20. listopada 2015. proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja HŽ Infrastrukture protiv tuženika ZR za isplatu nepodmirenog potraživanja po dospjelim obrocima na osnovi Ugovora o kupoprodaji stana od 22. prosinca 1992. u ukupnom iznosu 53.135,00 kn za razdoblje 15. prosinca 1995. – 15.veljače 2012.

8. Imajući u vidu da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige - knjige položenih ugovora za predmetni stan- tražbina koja je predmet spora, a iz kojeg je proizašla ovršna isprava- osigurana hipotekom upisanom još 3. ožujka 1993., a što je tužitelj u trenutku stjecanja prava vlasništva nad predmetnim stanom (1. kolovoza 2014.) mogao i morao znati, to je neosnovan navod tužitelja o nepostojanju objektivnog i subjektivnog identiteta između tražbine dakle, osigurane hipotekom i tražbine iz navedene ovršne isprave.

9. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige- knjige položenih ugovora za predmetni stan te iz stanja spisa Ovr-1362/22 slijedi da je, kako to osnovano ističe tuženik, ovrha na nekretnini protiv tužitelja pokrenuta nakon što se tužitelj nije uspio naplatiti protiv prijašnjeg vlasnika predmetne nekretnine ZR te je u skladu sa odredbom čl. 83. OZ 16.svibnja 2022. i donijeto rješenje o ovrsi Ovr- 1362/2022 kojim se određuje ovrha na predmetnoj nekretnini protiv tužitelja kao novog suvlasnika nekretnine radi naplate hipotekom osigurane tražbine.

10. Prethodno navedeno stoga što je odredbom čl. 83. OZ propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

11. U konkretnom slučaju vidljivo je da je dakle, prijašnji vlasnik AR naznačen u ovršnoj ispravi, u trenutku upisa založnog prava- hipoteke na stanu ( 3. ožujka 1993) – bio upisan vlasnikom istog (3. ožujak 1993), a da je tužitelj od 1. kolovoza 2014. novi suvlasnik predmetne nekretnine.

12. Stoga je dakle, ovdje tuženik bio ovlašten (čl. 83. OZ) temeljem ovršne isprave pokrenuti ovršni postupak (čl. 83. OZ) protiv tuženika kao upisanog suvlasnika nekretnine, čime ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz čl. 50. st.1. toč. 7. OZ te je odlučeno kao u izreci. Pritom je sud o osnovanosti zahtjeva odlučivao temeljem spisu priležeće relevantne dokumentacije i kao nepotreban nije izveden dokaz predloženim saslušanjem svjedoka ZR.

13. Budući da nije uspio u sporu odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno;

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku