P-3/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, 10000 Zagreb, OIB:23759810849, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv I.- tuženika- protutužitelja Hrvatske ceste d.o.o., 3, 10000 Zagreb, OIB:55545787885, zastupane po punomoćniku ŠD, dipl. pravniku, II.- tuženika Grad Knin, dr. Franje Tuđmana 2, 22300 Knin, OIB:00981494061, zastupan po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i pun. I.-II. tuženika, dana 18. ožujka 2026. godine:

p r e s u d i o  j e

I. I.- tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, 10000 Zagreb, OIB:55545787885 i II.- tuženik Grad Knin, dr. Franje Tuđmana 2, 22300 Knin, OIB:00981494061 dužni su tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, 10000 Zagreb, OIB:23759810849 solidarno platiti iznos od 56.873,32 EUR s zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 7.633,34 EUR od 17.07.2015. do isplate,

- 8.748,21 EUR od 17.07.2015. do isplate,

- 12.276,86 EUR od 22.01.2016. do isplate,

- 14.751,60 EUR od 02.06.2017. do isplate,

- 13.416,86 EUR od 02.06.2017. do isplate,

- 46,45 EUR od 19.07.2017. do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u visini od 20.377,22 eura s zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2026. do isplate, a sve po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka daljnjem iznosu od 375,00 eura, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev I.- tuženika / protutužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je isplatom naknade iz osiguranja zbog smrti ŠDL roditeljima ŠDL, CD i ED, temeljem ugovora o osiguranju vlasnika vozila za štete nastale trećim osobama po osnovi police osiguranja 040122236363 sklopljenog između ŠDL i Allianz osiguranja d.d., zbog štetnog događaja koji se dogodio 03.01.2015 godine uporabom motornog vozila, između roditelja ŠDL, CD i ED, nastao izvanugovoreni obvezni odnos, stjecanje bez osnove između PD i Allianz osiguranja d.d.

II. Utvrđuje se da je isplatom naknade iz osiguranja zbog smrti JD, GD i DD, suprugu i djedu PD, temeljem ugovora o osiguranju vlasnika vozila za štete nastale trećim osobama po osnovi police osiguranja 040122236363 sklopljenog između ŠDL i Allianz osiguranja d.d., zbog štetnog događaja koji se dogodio 03.01.2015 godine uporabom motornog vozila kojim je upravljao sin ŠDL PD, RD, nastao izvanugovoreni obvezni odnos, stjecanje bez osnove između PD i Allianz osiguranja d.d.“.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za isplatu iznosa od 34.130,06 eura.

Obrazloženje

1.

Tužitelj/ protutuženik u tužbi navodi da se dana 3.01.2015. na državnoj cesti D33 u Kninu, na Atalgić mostu, dogodila prometna nesreća djelomičnom krivnjom MD, vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je vozilom sletio u rijeku Krku. U navedenoj prometnoj nesreći poginuli su vozač RD te putnici JD, ŠDL, GD te SD. Do štetnog događaja ne bi došlo da su tuženici na mostu postavili zaštitnu ogradu sukladno zakonu o cestama i Zakonu o komunalnom gospodarstvu radi čega je njihov doprinos za štetni događaj u omjeru od 80 %. Predmetno vozilo bilo je osigurano policom štetnog automobilskog osiguranja kod tužitelja te je tužitelj isplatio bliskim srodnicima ŠDL, ED i CD, te ZD, neimovinsku i imovinsku štetu, a isplaćene iznose umanjuje za 20% sukladno doprinosu KD za nastanak štetnog događaja. Plaćanjem naknade štete i troškova na tužitelja su prešla prava prema tuženicima te ih stoga ovom tužbom potražuje sukladno čl. 963. st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci presude u cijelosti. Podneskom od 20.11.2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci, na način da potražuje 50% isplaćene štete.

2.

I.- tuženik/ protutužitelj u odgovoru na tužbu, navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporava odgovornost, ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije, osporava tijek zakonskih kamata i omjer odgovornosti. Podnosi protutužbu u kojoj navodi da je riječ o utvrđenju pravnog odnosa a o čemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je tužitelj navedenim isplatama isplatio nešto što nije bio dužan, pa ne može niti tražiti povrat tih sredstva. Nadalje, navodi da iz presude OGSZ poslovni broj Pn-1946/15 nedvojbeno proizlazi da je vozač motornog vozila upravljao motornim vozilom pod utjecajem droga stoga se ovdje ne može primjenjivati čl. 963 ZOO-a, već čl. 24. st. 3. ZOOP-a. Smatra da je vozač motornog vozila mogao izbjeći nastanak štetnog događaja da se je pridržavao prometnih pravila, te da nije upravljao vozilom pod utjecajem droga. Smatra da Hrvatske ceste nisu nadležne za održavanje javne ceste. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, te usvojiti protutužbeni zahtjev.

3.

II.- tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je štetni događaj nastupio na državnoj cesti D-33 Atlagić most, a kojim državnim cestama upravlja, gradi ih i rekonstruira Hrvatske ceste odnosno I.- tuženik. Sukladno propisima smatra da zbog toga što se propustilo održavati javnu cestu sigurnost prometa na njoj odnosno postavljenje zaštitne ograde da je za to isključivo odgovaran I. - tuženik. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zakonskih kamata. Smatra da je I.- tuženik bio u obvezi omogućiti sigurno prometovanje te da se prometni znakovi, signalizacija i oprema postavlja na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata koji je samo I. - tuženik ovlašten izmijeniti. Prema tome i kada bi se utvrdilo da je štete nastala radi propuštanja stavljanja prometnog znaka, ograničenje brzine, I.- tuženik bi isto bio odgovoran za tu štetu. Postojeće stanje signalizacije II.- tuženik nije mogao izmijeniti jer kada se promet uređuje potrebna je suglasnost ministarstva a ista se izdaje na temelju prometnog projekta, što znači da je I.- tuženik bio ovlašten i dužan radi omogućavanja sigurnog prometovanja sudionika u prometu, izmijeniti postojeće stanje na državnoj cesti. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

4.

Nadalje, u svom odgovoru na protutužbu tužitelj je u podnesku od 27. lipnja 2019. naveo da ga nema potrebe posebno obrazlagati. Ovo stoga jer predlaže da ga sud odbaci sukladno čl. 187 ZPP-a kojim je propisano da se tužba na utvrđenje može podnijeti samo radi utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave.

5.

Člankom 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se tužba na utvrđenje može podnijeti samo radi utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave, a takva tužba može se podići samo kada tužitelj za to ima pravni interes. Dakle, suprotno navodima tužitelja /protutuženika, I.- tuženik/ protutužitelj može deklaratorno protutužbom tražiti da sud utvrdi postojanje izvanugovorenog obveznog odnosa, ali je glavna svrha takve tužbe za utvrđenje da se ukloni pravna neizvjesnost oko toga postoji li ili ne postoji neki odnos. Dakle, ako je tužitelj već isplatio štetu bliskim srodnicima, obzirom da je predmetno vozilo u trenutku nastanka štete bilo osigurano policom obveznog osiguranja kod tužitelja, odnosno isplatio po presudi posl. br. Pn-1946/2015, neizvjesnosti više nema odnosno, pravni odnos je konzumiran samom isplatom, stoga I.- tuženik/ protutužitelj nema pravni interes za dodatno utvrđenje da postoji izvanugovoreni odnos, stoga je valjalo odbiti protutužbeni zahtjev I.- tuženika / protutuženika kao neosnovan i odlučiti kao u toč. III. izrijeke ove presude. Nadalje vrijednost protutužbenog zahtjeva sud je odredio raspravnim rješenjem u iznosu od 50.000,00 kn odnosno sada 6.636,58 eura.

6.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u: zapisnik o očevidu (list 4- 6 spisa), Dopis MUP-a ( list 7-8 spisa), mišljenje vještaka ( list 9-10 spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti ( list 11- spisa) presuda posl. br. Pn- 1946/2015 ( list 12-15 spisa), smrtni list ( list 16 spisa), nalozi za isplatu ( list 17- 26 spisa), preslika računa s nalogom ( list 27-30 spisa), kombinirano prometno tehničko i građevinsko vještačenje ( list -43 spisa), Opći uvjeti ( list 55 spisa), preslika ponude ( list 56 spisa), plan građenja i održavanja državnih cesta u 2016. godini ( list 63- 78 spisa), preslika lokacijske dozvole ( list 80-81 spisa), dopis grada Knina ( list 82 spisa), priklopio spis Pn-1945/2015, preslika građevinske dozvole ( list 111-115 spisa), z.k. izvadak( list 170-182 spisa), priklopio spis KR-DO-2044/2015, proveo kombinirano vještačenje po vještacima za graditeljstvo i promet ( list 204-211, 224-243 spisa), saslušao dodatno vještake ( list 299-301 spisa ), te pročitao nalaz i mišljenje vještakinje izv. prof. dr. sc. AD, a za koje vještačenje su se stranke usuglasile da se koristi i u ovom postupku ( list 326 spisa).

7.

Na ročištu dana 13. prosinca 2022.g., tužitelj je odustao od predloženog geodetskog vještačenja, obzirom da nije sporna identifikacija Atlagić mosta, te je odustao od predloženog financijskog vještačenja jer su stranke učinile nesporno da je isplaćen iznos od 685.619,49 kn , te je odustao od dokaznog prijedloga da se provede toksikološko vještačenje na predložene okolnosti.

8.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9.

Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa koji iznos je tužitelj ispatio bliskim srodnicima oštećenika.

10.

Među strankama je nesporan štetni događaj, te da je šteta isplaćena u iznosu od 685.619,49 kn, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odgovornost vozača, a na koju okolnost je sud proveo dokaz prometnim vještačenjem, sporno je tko upravlja Atlagić mostom pa vezano uz to da li je bilo propusta u postavljanju zaštitne ograde na mostu i u kojem omjeru, odnosno sporna je aktivna i pasivna legitimacija, tijek zateznih kamata.

11.

Prvenstveno o aktivnoj legitimaciji valja navesti da je nesporno između stranaka da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano policom obveznog automobilskog osiguranja kod tužitelja te je tužitelj nesporno isplatio utuženi iznos bliskim srodnicima stoga aktivna legitimacija tužitelja upravo proizlazi iz navedenih činjenica.

12.

Nadalje, prometna nesreća dogodila se na Atlagić mostu, odnosno ista se dogodila na državnoj cesti D 33 u Kninu, što je nesporno između stanaka , a održavanje i upravljanje je u nadležnosti Hrvatskih cesta. Dakle, čl. 82. st. 1. Zakona o cestama ( NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava Hrvatske ceste d.o.o. ( prvotuženik). Također, valja navesti da je i nesporno između stranaka da je upravo I.- tuženik od II.- tuženika zatražio izdavanje lokacijske dozvole, za rekonstrukciju Atlagić mosta, odnosno da je isti podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu rekonstrukciju mosta. Nadalje, Grad Knin ( drugotuženik) kroz svoj generalni urbanistički plan ( GUP), definira šire područje oko mosta kao zonu od strateškog značaja za promet i turizam , a kao je predmetni most nesporno kulturna baština jer se isti nalazi uz samu povijesnu jezgru i kninsku tvrđavu, Grad Knin surađuje s konzervatorima na zaštiti istoga, stoga sud je utvrdio da su upravo I. i II.- tuženik odgovorni za održavanje, tehničku ispravnost i sigurnost prometa na mostu, jer uz I.- tuženika, koji je i zatražio sve dozvole, obzirom da je isti sukladno citiranom članku odgovoran za održavanje predmetnog mosta, upravo je II.- tuženik taj ( Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Knin) koji izdaje zatražene dozvole i kroz taj oblik također sudjeluje u donošenju odluke vezano uz sigurnost prometa na predmetnom mostu. Time su prigovori promašene pasivne legitimacije otklonjeni: preslika lokacijske dozvole ( list 80-81 spisa), dopis grada Knina ( list 82 spisa), preslika građevinske dozvole ( list 111-115 spisa), z.k. izvadak( list 170-182 spisa).

13.

Iz nalaza i mišljenje prometnog vještaka Nevena Ereša, a kojemu sud vjeruje jer je izrađen od stručne osobe i po pravilima struke, proizlazi da vozilo osiguranika tužitelja je pri izlasku iz sebi desnog zavoja prešlo preko sebi desnog ruba kolnika i svojim prednjim desnim dijelom naletjelo i probilo ogradu mosta te u konačnici sletjelo s mosta i svojim prednjim te gornjim dijelom naletjelo na meki teren uz rijeku. Provedena analiza pokazuje da je najvjerojatnije tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja konfiguraciji i stanju površine kolnika od najmanje 66,7 km/h bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Vozilo osiguranika tužitelja je svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na ogradu mosta pod kutom od oko 15-20 stupnjeva dok je prema intenzitetu nastalih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja i ogradi mosta te mjestu naleta na meki teren moguće približno procijeniti da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja ukupne mase oko 1.600 kg u trenutku naleta na ogradu mosta mogla iznositi oko 40-50 km/h. Izgled i vrsta ograde mosta u trenutku štetnog događaja pokazuje da se radi o ogradi koja je namijenjena zaštiti pješaka od pada s mosta, a ne mogućoj zaštiti slijetanja s mosta vozila u prometu. Do štetnog događaja ne bi došlo da je vozač vozila osiguranik tužitelja RD u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja konfiguraciji i stanju površine kolnika na mjestu štetnog događaja te se kretao brzinom koja je manja od granične brzine prolaska predmetnog desnog zavoja od 66,7 km/h. Na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila najvjerojatnije je bila ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h.

14.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Maje Petrović sud je utvrdio da prema zadatku naloženom vještaku izrađen je nalaz i mišljenje na okolnost da li bi do štetnog događaja došlo da je ograda na Atlagić mostu na državnoj cesti DC33 u Kninu bila postavljena sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, te je mišljenja kako u slučaju da je postavljena zaštitna ograda klase H1 – H2 (predviđena za postavu na cestovnim objektima na državnim cestama) za očekivati je kako bi takva ograda u ispravnom stanju zadržala nalet osobnog automobila osiguranika tužitelja odnosno spriječila slijetanje vozila sa mosta. Sud vjeruje predmetnom nalazu jer je izrađen prvenstveno od stručne osobe i po pravilima struke.

15.

Nadalje kako su stranke imale primjedbe na predmetne nalaze i mišljenje, sud je radi otklanjana istih i dodatno saslušao vještake na ročištu dana 10. studenog 2025. Iz saslušanja vještaka proizlazi da u konkretnom slučaju ne bi došlo do pada predmetnog vozila sa predmetnog mosta da je u trenutku štetnog događaja predmetni most bio opremljen tehnički pravilnom zaštitnom ogradom koja je utvrđena od strane vještakinje Maje Petrović. U konkretnom slučaju vrlo vjerojatno se ne bi radilo o radovima održavanja već o radovima rekonstrukcije. Nadalje, vještak Ereš odgovara da je uzrok nesreće neprilagođena brzina, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja. Do štetnog događaja ne bi došlo da je vozač osiguranik tužitelja prilagodio brzinu i vozio manje od 66,7 km2 a koja brzina je granična brzina prolaska predmetnog zavoja i ne bi došlo do zanošenja vozila. Za tu vrstu ograde definirana je energija koju takva ograda treba izdržati od naleta vozila. Vještakinja Maja Petrović navodi da građevinski vještak samo utvrđuje koja vrsta ograde se postavlja na most kao cestovni objekt. Predmetne norme prvenstveno su namijenjene proizvođačima ograda koji su dužni atestom dokazati propisana svojstva određenom vrstom ispitivanja.

16.

Dodatnim pisanim očitovanjem i saslušanjem navedenih vještaka otklonjeni su svi prigovori stranaka na nalaz i mišljenje vještaka, jer su vještaci tijekom ispitivanja, uostalom i od samih stranaka, logički i stručno obrazložili odnosno odgovorili na sva pitanja jer su dali dodatna objašnjenja koja su te nedostatke uklonila.

17.

Iz nalaza i mišljenja vještakinje izv. prof. dr. sc. AD, proizlazi da je vozač u trenutku smrti bio trijezan, te da s obzirom da nema utvrđene koncentracije amfetamina ne može se sa psihijatrijske strane jasno reći kakav je utjecaj amfetamin imao na njegove vozačke sposobnosti, niti se može odgovoriti da li je ponašanje RD ( vozača) pod utjecajem tih supstanci bilo takvo da su putnici u vozilu to mogli ili morali primijetiti. Sud vjeruje predmetnom nalazu i mišljenju jer je izrađen od stručne osobe i po pravilima struke.

18.

U konkretnom slučaju I.- II. tuženik odgovaraju za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). Dakle, prema navedenoj odredbi, tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 963. ZOO-a propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Nadalje, osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku jer je tim trenutkom stupio u prava svog osiguranika do iznosa isplaćene naknade (članak 94. ZOO- a).

19.

Slijedom iznijetoga, a na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se dana 3.01.2015. na državnoj cesti D33 u Kninu, na Atalgić mostu, dogodila prometna nesreća djelomičnom krivnjom MD, vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je vozilom sletio u rijeku Krku. U navedenoj prometnoj nesreći poginuli su vozač RD te pu tnici JD, ŠDL, GD te SD. Sud je također utvrdio da vozač nije bio pod utjecajem alkohola prilikom štetnog događaja, a ne može se sa sigurnošću utvrditi kakav je, odnosno i da li je utjecaj amfetamina imao na njegove vozačke sposobnosti a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje izv. prof. dr. sc. AD. Nadalje, sud je utvrdio da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u trenutku nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog automobilskog osiguranja. Također, a što je i nesporno, sud je utvrdio da je tužitelj isplatio bliskim srodnicima oštećenih iznos od 685.619,49 kn. Nadalje, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša i Maje Petrović, da bi štetna posljedica bila izbjegnuta da je u trenutku štetnog događaja na mjestu štetnog događaja ( Atlagić mostu), bila postavljenja tehnički pravilna zaštitna ograda sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Također, valja navesti da iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi da do štetnog događaja ne bi došlo da je vozač vozila osiguranik tužitelja RD u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja konfiguraciji i stanju površine kolnika na mjestu štetnog događaja, te se kretao brzinom koja je manja od granične brzine prolaska predmetnog desnog zavoja od 66,7 km/h. Stoga sukladno iznijetome, proizlazi solidarna odgovornost I.-II.- tuženika u omjeru od 50% za nastanak štetnog događaja i postoji suodgovornost vozača osiguranika tužitelja u omjeru od 50%. Kako su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu te imajući u vidu da I.-II. tuženici nisu niti tvrdili da je utuženo potraživanje podmireno, a budući da su isplatom štete svom osiguraniku na tužitelja prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963-ZOO-a i to do visine isplaćene naknade, I.-II.-tuženici su dužni platiti tužitelju iznos od 56.873,32 eura ( 50 % isplaćenog iznosa).

20.

Nadalje, kako je i nesporno između stranaka da je tužitelj isplatio bliskim srodnicima oštećenih:

- pa potražuje na ime 50% plaćenog iznosa naknade štete s kamatama ED u mirnom postupku iznos od 7.633,34 EUR s kamata od 17.07.2015,

- pa potražuje na ime 50% plaćenog iznosa naknade štete s kamatama CD u mirnom postupku iznos od 8.748,21 EUR s kamatama od 17.07.2015.,

- pa potražuje na ime 50% plaćenog iznosa naknade štete ZD u mirnom postupku iznos od 12.276,86 EUR s kamatama od 22.01.2016.,

- pa potražuje na ime 50% plaćenog iznosa naknade štete s kamatama i troška postupka CD u sudskom postupku (presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1946/15) iznos od 14.751,60 EUR s kamatama od 02.06.2017.,

- pa potražuje na ime 50% plaćenog iznosa naknade štete s kamatama i troška postupka ED u sudskom postupku (presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1946/15), iznos od 13.416,86 EUR s kamatama od 02.06.2017.,

- iznos od 46,45 EUR od s kamatama od 19.07.2017. a koji iznos potražuje na ime troška izrade nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Mile Klanca kojeg je tužitelj angažirao u mirnom postupku, stoga je njegov zahtjev za plaćanjem zateznih kamata od tog dana osnovan. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose, pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

21.

Budući je tužitelj podneskom od 20. studenog 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva pod točkom I. tužbe, kojim je potraživao od tuženika isplatu iznosa od 91.003,38 eura ( 80 % isplaćenog iznosa ), što po svome karakteru predstavlja djelomično povlačenje tužbe, čemu se I.-II.- tuženik nije protivio, slijedom čega je primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

22.

O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te se parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 144/14), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik. U taj trošak ulazi naknada za sastav tužbe u iznosu od 1.372,00 eura (Tbr. 7. t. l.), te trošak pristupa na ročište dana 4.07.2019., 13.12.2022., 10.11.2025., za svaku radnju iznos od 1.372,00 eura, pristup ročištu dana 30.9.2019. iznos od 1.464,00 eura, te dana 3.02.2023. iznos od 1.000,00 eura. (Tbr. 9. t. l.) za sastav podneska od 27.06.2019., 10.09.2019., 26.03.2025., 5.06.2025., za svaki iznos od 1.372,00 eura te za sastav podneska od 20.11.2025. iznos od 1.000,00 eura, sve uvećano za iznos pripadajućeg PDV 25%, , kao i troškovi sudske pristojbe na tužbu 663,61 eura i presudu iznos od 663,61 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama - Tar. br. 2. t. 1. („Narodne novine“, broj 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013 ) te trošak prometnog i građevinskog vještačenja u iznosu od 1.000,00 eura, sveukupno 20.377,22 eura sa kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, te je stoga odlučeno kao u toč. II. presude.

23.

Nadalje, tužitelju nisu priznati parnični troškovi u visini od 375,00 eura a koji trošak se odnosi na trošak sastava ostalih podnesaka od 2.11.2022., 2.01.2023., 21.02.2024. za svaki iznos od 100,00 eura uvećano za iznos PDV - a obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice stoga je odlučeno kao u toč. III. izrijeke presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sudac:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, [adresa] Zagreb, OIB:23759810849, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba,

2. Hrvatske ceste d.o.o., 3, [adresa] Zagreb, OIB:55545787885, zastupane po punomoćniku ŠD, dipl. pravniku,

3. Grad Knin, dr. Franje Tuđmana 2, [adresa] Knin, OIB:00981494061, zastupan po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu