Pr-5973/2021-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste UČ, u pravnoj stvari tužiteljice NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25.veljače 2026., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, po objavi presude dana 18.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 572,41 € zajedno sa:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,56 EUR teče od 15. veljača 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,06 EUR teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,05 EUR teče od 15. travanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,53 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,25 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,39 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,95 EUR teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,44 EUR teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,85 EUR teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,95 EUR teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,69 EUR teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,56 EUR teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,03 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,86 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,60 EUR teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 42,95 EUR teče od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,79 EUR teče od 15. studeni 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,88 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,42 EUR teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,86 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,19 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 18,95 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 63,37 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,86 EUR teče od 15. lipanj 2019. – zakonskom kamatom koja na iznos od 15,29 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,83 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,64 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,83 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,56 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,98 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,11 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,79 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,56 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,22 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 81,61 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,16 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,27 EUR teče od 15. listopad 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,52 EUR teče od 15. siječanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

riješio je

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika od 4.rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 890,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 2.lipnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Odjelu maksilofacijalne kirurgije. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Tužiteljici da nije isplaćen ni dodatak za otežane uvjete rada. Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

1.1.Na pripremnom ročištu tužitelj je naveo da ustraje u provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te da vještak temeljem svih platnih lista i evidencije rada (plan rada i rasporeda rada) za utuženo razdoblje utvrdi činjenicu jesu li tužiteljici isplaćeni svi evidentirani sati koje je odradila, što uključuje i eventualno postojanje neisplaćenih bruto razlika plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, te na temelju tako stvarno utvrđenih razlika plaće utvrdi je li tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca, odnosno da utvrdi jesu li godišnji odmor i bolovanje isplaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu. Dakle, da ne potražuje razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka na prekovremeni rad već da navedenu razliku zahtjeva u odnosu na prosjek svih ostvarenih plaća.

2.U svom odgovoru na tužbu danom upravo na pripremnom ročištu tuženik je prvenstveno prigovorio stupnjevitoj tužbi, nadalje opreza radi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te da se ne protivi navodima tužitelja vezano za izračun naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, ali ističe prigovor zastare vezano za navedeno.

3.Tužiteljica je podneskom od 12.svibnja 2025. postavila prvi određeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 323,00 eura na ime razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2016. -30.09.2024, te konačno podneskom od 19.rujna 2025. postavlja tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidenije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete za sve odrađene sate, te naknade plaće za bolovanje i naknade za godišnji odmor.

7.Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženome razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na odjelu za maksilofacijalnu kirurgiju.

8.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.1.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije zasebno odvojeno u platnim listama, ali je jasno evidentirana satnica za navedene vrste rada u evidenciji radnog vremena i uredno je plaćena što je vidljivo iz platnih lista. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna vještak je mišljenja da u periodu obračuna plaća od prosinca 2016. (početak rada) do rujna 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužitelju za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 274,48 eura, te manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 297,93 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 572,41 eura.

10.1.S obzirom na dostavljeni nalaz i mišljenje tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2025. uredila tužbeni zahjtev na način da potražuje isplatu iznosa od 572,41 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10.1.Na takav nalaz i mišljenje, kao i na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik se do zaključenja raspravljanja nije očitovao.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama odnosno primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 323,00 eura za razdoblje od 01.05.2016. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 572,41 eura.

13.Tako uređenim i postavljenim tužbenim zahtjevima, tuženik se nije usprotivio niti se na iste očitovao.

14.Tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev, pa matematički ispravan zahtjev nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

14.1.Ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu navodi, a nakon pregleda njemu dostupne dokumentacije za tužitelja, jest da je tuženik u utuženom razdoblju evidentirao vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni i da je isto uredno plaćeno što da je vidljivo iz platnih lista. Nadalje, vještak isto tako navodi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od prosinca 2016., a ista potražuje isplatu od svibnja 2015. Dakle, od osnova koje tužitelj potražuje utvrđeno je da ga jedna od navedenih ne pripada, a to je isplata razlike na ime dodataka u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom.

14.2.Budući iz historijata tužbe te kasnije postavljenog i uređenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica zatražila i isplatu neisplaćene razlike za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje neovisno o neisplaćenim dodacima, posljedično čemu je to vještačio i sam sudski vještak, a prema čemu je tužiteljica i uredila svoj tužbeni zahtjev izneseni prigovor zastare tuženika smatra se neosnovanim. Kako je tužba podnesena dana 2.lipnja 2021., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.veljače 2017., prigovor zastare je neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno

15.Kako je tužiteljica podneskom od 19.rujna 2025., sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti prihvatiti u cijelosti upravo u ukupnom iznosu od 572,41 eura.

16.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

17.U odnosu na žalbu tuženika od 4.rujna 2024. izjavljenu protiv raspravnog rješenja ovoga suda na zapisniku od 4.rujna 2024., ista se smatra nedopuštenom i bespredmetnom. Naime, protiv rješenja kojim se određuje izvođenje dokaza nije dopuštena posebna (samostalna) žalba, prema čl.292. st.5. ZPP, a u vezi s čl.124. st.2 i čl.378. ZPP. Podredno se napominje da je u daljnjem tijeku postupanja tužitelj, a prije izvođenja dokaza vještačenjem, postavio određeni tužbeni zahtjev čime se navodi iz žalbe smatraju bespredmetnim i sada više neodrživim

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 08.05.2024., 04.09.2024., 25.02.2026.-svako po 50 bodova, za sastav podneska od 27.05.2024.- 50 bodova, za sastav podnesaka od 12.05.2025. i 19.09.-12,5 bodova (Tbr.8 toč.4.) te pristup na ročište za objavu -25 bodova, ukupno 250 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos 500,00 eura+PDV=625,00 eura. Tužiteljici nisu priznati troškovi podneska od 16.9.2024. i 31.7.2025. jer nisu bili potrebni za raspravljanje. Dosuđenom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 890,45 eura.

19.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 18.ožujka 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku