Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14

Poslovni broj: Povrv-3/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Eve Nekić, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupan po punomoćniku Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 537,59 eur, nakon pisanog postupka u sporu male vrijednosti, bez održavanja rasprave, dana 18. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, broj: Ovrv-5859/2025 od 12. prosinca 2025., (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1171/2025) kojim je naloženo tuženiku RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 ukupan iznos od 537,59 eur i to:

- iznos od 494,11 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos od 25,87 eur,

- iznos od 17,54 eur,

- iznos od 25,87 eur,

- iznos od 0,07 eur, sve u roku od 8 dana.

II Tuženik RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eur sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, poslovni broj: Ovrv-5859/2025 od 12. prosinca 2025., (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1171/2025) određeno je da ovršenik-tuženik plati ovrhovoditelju-tužitelju ukupan iznos od 537,59 eur i to na ime glavnice 494,11 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2024. do isplate, na ime naknade iznos od 25,87 eur, na ime zatezne kamate 17,54 eur, na ime redovne kamate 0,07 eur i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku 8 dana.

2. Na navedeno rješenje ovršenik-tuženik je uložio prigovor, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, što je utvrđeno rješenjem suda broj Povrv-3/2026-2 od 27. siječnja 2026., sa svim upozorenjima u smislu članka 461.a st. 3 do 7 Zakona o parničnom postupku.

3. Ovršenik-tuženik u prigovoru je naveo kako osporava cjelokupni dug jer ovrhovoditelj nije priložio nikakvu vjerodostojnu ispravu koja bi dokazivala postojanje duga, niti je naveo iz koje banke potječe dug, iz kojeg razdoblja, broj ugovora, izvod banke i dokaz o nastanku obveze. Naveo je da je predmetni dug zastario jer za tekuće račune i minuse zastarni rok iznosi pet godina, a ovrhovoditelj nije dokazao da je u tom razdoblju postojao bilo kakav prekid zastare. Iz izvatka koji je dostavljen uz prijedlog vidljivo je da se radi o internom izvodu Eos Matrixa, koji sam po sebi ne dokazuje postojanje duga. Ovršenik-tuženik u cijelosti osporava osnovu, visinu i postojanje tražbine, predložio je da se rješenje o ovrsi u cijelosti ukine i da se ovrhovoditelja uputi na parnični postupak.

4. U podnesku od 17. veljače 2026. tužitelj je naveo kako je temeljem Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 20. prosinca 2024. godine te ugovora o cesiji od 16. ožujka 2022. godine s društvom Slatinska banka d.d., Slatina, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj je naveo kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Članak 80. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Članak 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj je pojasnio da se radi o dugovanju po tekućem računu tuženog kojeg je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Slatinska banka d.d., Slatina, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, tuženik je kod Slatinske banke d.d,, otvorio tekući račun broj: [broj bankovnog računa] temeljem sklopljenog Ugovora o tekućem računu od dana 03.02.2023. godine. S obzirom da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom računu banka je dana 01.08.2024. godine raskinula tuženiku označeni Ugovor te je time cjelokupno dugovanje tuženog po predmetnom tekućem računu dospjelo na naplatu odjednom. Tuženik je označenu obavijest o raskidu primio 09.08.2024. godine. Stanje duga na dan raskida je iznosilo 532,43 eur. Tužitelj je otkupio dugovanje tuženog u iznosu od 537,59 eur (od toga glavnica 494,11 eur i zakonska kamata 17,54 eur, naknade 25,87 eur, redovna kamata 0,07 eur) što čini glavni zahtjev tužitelja. Tužitelj potražuje daljnju zakonsku kamatu na glavnicu računajući od dana 21.12.2024. godine pa do isplate. Predložio je da sud donese presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1171/2025 od 12. prosinca 2025. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 537,59 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim, te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

5. Podnesak tužitelja od 17. veljače 2026. dostavljen je na očitovanje tuženiku koji je isti zaprimio dana 24. veljače 2026. koji se o istom nije očitovao. Na predmetni postupak primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku. Dakle, predmetni postupak kao spor male vrijednosti je sukladno odredbi čl. 461a ZPP-a pisani postupak, a o čemu su stranke rješenjem ovoga suda broj: Povrv-3/2026-2 od 27. siječnja 2026. i upozorene. U predmetnom postupku sud nije smatrao potrebnim održavati ročište radi provođenja parničnog postupka, budući je činjenično stanje iz same materijalne dokumentacije tužitelja dovoljno razjašnjeno, radi donošenja konačne odluke. Što više pravično vođenje postupka se u konkretnom slučaju može osigurati i bez održavanja ročišta.

6. Nisu osnovani prigovori tuženika izneseni u podnesku kako ne postoji valjana vjerodostojna isprava, da se ne vidi od koje banke potječe dug, iz kojeg razdoblja, temeljem kojeg ugovora, da ne postoji izvod banke i dokaz o nastanku obveze. Iz dokumentacija koja prileži spisu utvrđeno je da je temeljem ugovora o cesiji od 16. ožujka 2022. godine s društvom Slatinska banka d.d., Slatina, tužitelj postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj je otkupio dugovanje tuženog u iznosu od 537,59 eur. Predmetni dug odnosi se na dugovanje po tekućem računu tuženika kojeg je isti imao prema starom vjerovniku, društvu Slatinska banka d.d., Slatina, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Iz okvirnog ugovora o tekućem računu potrošača, str. 32 spisa, vidljivo je kako je tuženik kod Slatinske banke d.d. otvorio tekući račun broj: [broj bankovnog računa] dana 03.02.2023. U ugovoru postoji odredba da je u slučaju otkaza/raskida vlasnik računa dužan vratiti sve kartice i ostale platne instrumente te je dužan podmiriti banci sve nepodmirene obveze po računu. Iz izvatka iz poslovnih knjiga ranijeg vjerovnika-Slatinske banke od 31.10.2024., str. 37 spisa vidljivo je da dugovanje tuženika iznosi 532,43 eura i specificirano. Kako tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom računu banka je tuženiku dana 01.08.2024. poslala treću opomenu/obavijest o raskidu predmetnog ugovora o tekućem računu, pozvala ga da dugovanje u iznosu od 521,30 eur odmah podmiri jer će u protivnom naplatu provesti sudskim putem. Tuženik je označenu obavijest o raskidu primio 09.08.2024. godine, što je vidljivo iz dostavnice koja prileži spisu na str. 36.

7. Prigovor tuženika u pogledu zastare potraživanja je neosnovan jer se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Kako je predmetni Ugovor o tekućem računu zaključen 03.02.2023. vidljivo je kako predmetna tražbina nije u zastari. Kako tuženik nije tijekom postupka osporio utvrđene činjenice, sud smatra da je tuženik dužan podmiriti tužitelju utuženi iznos , pa je sukladno odredbi čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku (N.N. 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) riješio kao u izreci pod toč. I. Dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, članak 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, pa je na utuženi iznos glavnice obvezan platiti zatezne kamate koje teku od 21. prosinca 2024. do isplate.

8. Odredbom čl. 164 st. 4 ZPP-a propisano je da sud odlučuje o zahtjevu za naknadu troškova postupka u presudi kojom se završava postupak pred sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude ali isključivo u situaciji ako je stranka zatražila isplatu kamata na troškove parničnog postupka.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelj je u podnesku od 17. veljače 2026. godine (str. 23 i 24 spisa) zatražio trošak parničnog postupka i to na ime ovršnog troška određenog rješenjem o ovrsi iznos od 25,00 eur s PDV-om, na ime sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave 13,27 eur, za sastav podneska od 17. veljače 2026. iznos od 100,00 eur i na ime PDV iznos od 25,00 eur, sveukupno 163,27 eur.

10. Sud je tužitelju priznao zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eur a koji se odnosi na ovršni trošak 25,00 eur s PDV-om (koji čini predujam naknade javnog bilježnika plus ostatak naknade i PDV), za sastav podneska iznos od 100,00 eur sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na ime PDV-a 25,00 eur i na ime sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave iznos od 13,27 eur. Dosuđeni trošak tuženik je dužan podmiriti tužitelju jer ga je prouzročio. Na dosuđeni trošak sud je tužitelju priznao zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude (čl. 151. st. 3 ZPP-a). Radi navedenog riješeno je kao u izreci presude pod toč. II.

Našice, 18. ožujka 2026. godine

Sudac:

Dario Ručević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženik