Poslovni broj P-381/2026-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja 1. UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 2. AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru protiv tuženika OTP BANKA D.D., OIB:52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupana po punomoćnika iz Anić i Anić, odvjetničkog društva iz Splita, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave dana 16. ožujka 2026. godine, te objave dana 18. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 041021417518-SF zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 21.747,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

-iznos od 162,05 EUR sa kamatom od 10.12.2004 godine

-iznos od 162,16 EUR sa kamatom od 10.01.2005. godine

-iznos od 159,57 EUR sa kamatom od 10.02.2005. godine

-iznos od 159,25 EUR sa kamatom od 10.03.2005. godine

-iznos od 158,34 EUR sa kamatom od 10.04.2005. godine

-iznos od 156,98 EUR sa kamatom od 10.05.2005. godine

-iznos od 158,08 EUR sa kamatom od 10.06.2005. godine

-iznos od 156,07 EUR sa kamatom od 10.07.2005. godine

-iznos od 156,48 EUR sa kamatom od 10.08.2005. godine

-iznos od 159,60 EUR sa kamatom od 10.09.2005. godine

-iznos od 158,47 EUR sa kamatom od 10.10.2005. godine

-iznos od 154,75 EUR sa kamatom od 10.11.2005. godine

-iznos od 155,40 EUR sa kamatom od 10.12.2005. godine

-iznos od 155,26 EUR sa kamatom od 10.01.2006. godine

-iznos od 153,11 EUR sa kamatom od 10.02.2006. godine

-iznos od 151,98 EUR sa kamatom od 10.03.2006. godine

-iznos od 150,81 EUR sa kamatom od 10.04.2006. godine

-iznos od 151,23 EUR sa kamatom od 10.05.2006. godine

-iznos od 150,82 EUR sa kamatom od 10.06.2006. godine

-iznos od 149,64 EUR sa kamatom od 10.07.2006. godine

-iznos od 149,86 EUR sa kamatom od 10.08.2006. godine

-iznos od 150,63 EUR sa kamatom od 10.09.2006. godine

-iznos od 150,95 EUR sa kamatom od 10.10.2006. godine

-iznos od 148,96 EUR sa kamatom od 10.11.2006. godine

-iznos od 149,87 EUR sa kamatom od 10.12.2006. godine

-iznos od 148,16 EUR sa kamatom od 10.01.2007. godine

-iznos od 147,12 EUR sa kamatom od 10.02.2007. godine

-iznos od 147,70 EUR sa kamatom od 10.03.2007. godine

-iznos od 146,96 EUR sa kamatom od 10.04.2007. godine

-iznos od 144,29 EUR sa kamatom od 10.05.2007. godine

-iznos od 144,69 EUR sa kamatom od 10.06.2007. godine

-iznos od 142,73 EUR sa kamatom od 10.07.2007. godine

-iznos od 144,03 EUR sa kamatom od 10.08.2007. godine

-iznos od 144,24 EUR sa kamatom od 10.09.2007. godine

-iznos od 142,35 EUR sa kamatom od 10.10.2007. godine

-iznos od 143,97 EUR sa kamatom od 10.11.2007. godine

-iznos od 143,52 EUR sa kamatom od 10.12.2007. godine

-iznos od 142,68 EUR sa kamatom od 10.01.2008. godine

-iznos od 152,29 EUR sa kamatom od 10.02.2008. godine

-iznos od 155,03 EUR sa kamatom od 10.03.2008. godine

-iznos od 153,00 EUR sa kamatom od 10.04.2008. godine

-iznos od 150,74 EUR sa kamatom od 10.05.2008. godine

-iznos od 150,72 EUR sa kamatom od 10.06.2008. godine

-iznos od 150,61 EUR sa kamatom od 10.07.2008. godine

-iznos od 155,87 EUR sa kamatom od 10.08.2008. godine

-iznos od 156,56 EUR sa kamatom od 10.09.2008. godine

-iznos od 161,64 EUR sa kamatom od 10.10.2008. godine

-iznos od 167,06 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine

-iznos od 161,95 EUR sa kamatom od 10.12.2008. godine

-iznos od 171,65 EUR sa kamatom od 10.01.2009. godine

-iznos od 173,10 EUR sa kamatom od 10.02.2009. godine

-iznos od 177,85 EUR sa kamatom od 10.03.2009. godine

-iznos od 170,94 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine

-iznos od 91,35 EUR sa kamatom od 10.05.2009. godine

-iznos od 79,83 EUR sa kamatom od 13.05.2009. godine

-iznos od 169,60 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine

-iznos od 170,30 EUR sa kamatom od 10.07.2009. godine

-iznos od 16,12 EUR sa kamatom od 10.08.2009. godine

-iznos od 151,48 EUR sa kamatom od 12.08.2009. godine

-iznos od 169,70 EUR sa kamatom od 10.09.2009. godine

-iznos od 167,75 EUR sa kamatom od 10.10.2009. godine

-iznos od 168,93 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine

-iznos od 169,15 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine

-iznos od 172,80 EUR sa kamatom od 10.01.2010. godine

-iznos od 20,33 EUR sa kamatom od 10.02.2010. godine

-iznos od 155,39 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine

-iznos od 36,18 EUR sa kamatom od 10.03.2010. godine

-iznos od 139,45 EUR sa kamatom od 17.03.2010. godine

-iznos od 174,64 EUR sa kamatom od 10.04.2010. godine

-iznos od 3,29 EUR sa kamatom od 13.04.2010. godine

-iznos od 171,28 EUR sa kamatom od 10.05.2010. godine

-iznos od 8,37 EUR sa kamatom od 11.05.2010. godine

-iznos od 135,19 EUR sa kamatom od 10.06.2010. godine

-iznos od 49,62 EUR sa kamatom od 11.06.2010. godine

-iznos od 188,72 EUR sa kamatom od 10.07.2010. godine

-iznos od 183,87 EUR sa kamatom od 10.08.2010. godine

-iznos od 197,99 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine

-iznos od 191,87 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine

-iznos od 192,86 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine

-iznos od 198,52 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine

-iznos od 207,58 EUR sa kamatom od 10.01.2011. godine

-iznos od 196,38 EUR sa kamatom od 10.02.2011. godine

-iznos od 197,06 EUR sa kamatom od 10.03.2011. godine

-iznos od 194,30 EUR sa kamatom od 11.04.2011. godine

-iznos od 202,35 EUR sa kamatom od 10.05.2011. godine

-iznos od 209,84 EUR sa kamatom od 10.06.2011. godine

-iznos od 211,81 EUR sa kamatom od 10.07.2011. godine

-iznos od 244,09 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine

-iznos od 213,78 EUR sa kamatom od 10.09.2011. godine

-iznos od 210,02 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

-iznos od 210,27 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine

-iznos od 210,28 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine

-iznos od 214,47 EUR sa kamatom od 10.01.2012. godine

-iznos od 216,93 EUR sa kamatom od 10.02.2012. godine

-iznos od 217,24 EUR sa kamatom od 10.03.2012. godine

-iznos od 215,58 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine

-iznos od 216,42 EUR sa kamatom od 10.05.2012. godine

-iznos od 218,24 EUR sa kamatom od 10.06.2012. godine

-iznos od 216,13 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine

-iznos od 216,30 EUR sa kamatom od 10.08.2012. godine

-iznos od 212,68 EUR sa kamatom od 10.09.2012. godine

-iznos od 213,87 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine

-iznos od 216,46 EUR sa kamatom od 10.11.2012. godine

-iznos od 215,67 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

-iznos od 216,95 EUR sa kamatom od 10.01.2013. godine

-iznos od 213,61 EUR sa kamatom od 10.02.2013. godine

-iznos od 212,65 EUR sa kamatom od 10.03.2013. godine

-iznos od 216,10 EUR sa kamatom od 10.04.2013. godine

-iznos od 213,33 EUR sa kamatom od 10.05.2013. godine

-iznos od 211,96 EUR sa kamatom od 10.06.2013. godine

-iznos od 208,50 EUR sa kamatom od 10.07.2013. godine

-iznos od 210,93 EUR sa kamatom od 10.08.2013. godine

-iznos od 212,51 EUR sa kamatom od 10.09.2013. godine

-iznos od 214,55 EUR sa kamatom od 10.10.2013. godine

-iznos od 214,73 EUR sa kamatom od 10.11.2013. godine

-iznos od 215,95 EUR sa kamatom od 10.12.2013. godine

-iznos od 211,63 EUR sa kamatom od 10.01.2014. godine

-iznos od 213,25 EUR sa kamatom od 10.02.2014. godine

-iznos od 214,16 EUR sa kamatom od 10.03.2014. godine

-iznos od 213,47 EUR sa kamatom od 10.04.2014. godine

-iznos od 212,23 EUR sa kamatom od 10.05.2014. godine

-iznos od 211,98 EUR sa kamatom od 10.06.2014. godine

-iznos od 212,98 EUR sa kamatom od 10.07.2014. godine

-iznos od 214,83 EUR sa kamatom od 10.08.2014. godine

-iznos od 215,51 EUR sa kamatom od 10.09.2014. godine

-iznos od 214,98 EUR sa kamatom od 10.10.2014. godine

-iznos od 217,04 EUR sa kamatom od 10.11.2014. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 10. prosinca 2004. godine pa do 31. prosinca 207. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 toč.1 Ugovora o kreditu broj: 041021417518-SF, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 21. listopada 2004.godine kao i promjenjivom tečaju CHF nakon 21. listopada 2004. godine.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 2.781,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

-iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 10.12.2004. godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 10.01.2005. godine

-iznos od 5,05 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine

-iznos od 9,64 EUR sa kamatom od 10.01.2009. godine

-iznos od 11,08 EUR sa kamatom od 10.02.2009. godine

-iznos od 15,84 EUR sa kamatom od 10.03.2009. godine

-iznos od 8,93 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine

-iznos od 8,81 EUR sa kamatom od 10.05.2009. godine

-iznos od 7,59 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine

-iznos od 8,29 EUR sa kamatom od 10.07.2009. godine

-iznos od 6,47 EUR sa kamatom od 10.08.2009. godine

-iznos od 7,69 EUR sa kamatom od 10.09.2009. godine

-iznos od 5,74 EUR sa kamatom od 10.10.2009. godine

-iznos od 6,92 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine

-iznos od 7,14 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine

- iznos od 10,79 EUR sa kamatom od 10.01.2010. godine

-iznos od 13,22 EUR sa kamatom od 10.02.2010. godine

-iznos od 12,29 EUR sa kamatom od 10.03.2010. godine

-iznos od 15,93 EUR sa kamatom od 10.04.2010. godine

-iznos od 17,68 EUR sa kamatom od 10.05.2010. godine

-iznos od 22,97 EUR sa kamatom od 10.06.2010. godine

-iznos od 26,71 EUR sa kamatom od 10.07.2010. godine

-iznos od 21,86 EUR sa kamatom od 10.08.2010. godine

-iznos od 35,98 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine

-iznos od 29,86 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine

-iznos od 30,84 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine

-iznos od 36,51 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine

-iznos od 45,57 EUR sa kamatom od 10.01.2011. godine

-iznos od 34,37 EUR sa kamatom od 10.02.2011. godine

-iznos od 35,05 EUR sa kamatom od 10.03.2011. godine

-iznos od 32,29 EUR sa kamatom od 10.04.2011. godine

-iznos od 40,34 EUR sa kamatom od 10.05.2011. godine

-iznos od 47,83 EUR sa kamatom od 10.06.2011. godine

-iznos od 49,80 EUR sa kamatom od 10.07.2011. godine

-iznos od 82,08 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine

-iznos od 51,77 EUR sa kamatom od 10.09.2011. godine

-iznos od 48,01 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

-iznos od 48,26 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine

-iznos od 48,27 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine

-iznos od 52,46 EUR sa kamatom od 10.01.2012. godine

-iznos od 54,92 EUR sa kamatom od 10.02.2012. godine

-iznos od 55,23 EUR sa kamatom od 10.03.2012. godine

-iznos od 53,57 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine

-iznos od 54,41 EUR sa kamatom od 10.05.2012. godine

-iznos od 56,22 EUR sa kamatom od 10.06.2012. godine

-iznos od 54,12 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine

-iznos od 54,29 EUR sa kamatom od 10.08.2012. godine

-iznos od 50,67 EUR sa kamatom od 10.09.2012. godine

-iznos od 51,86 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine

-iznos od 54,45 EUR sa kamatom od 10.11.2012. godine

-iznos od 53,66 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine

-iznos od 54,94 EUR sa kamatom od 10.01.2013. godine

-iznos od 51,60 EUR sa kamatom od 10.02.2013. godine

-iznos od 50,64 EUR sa kamatom od 10.03.2013. godine

-iznos od 54,09 EUR sa kamatom od 10.04.2013. godine

-iznos od 51,31 EUR sa kamatom od 10.05.2013. godine

-iznos od 49,95 EUR sa kamatom od 10.06.2013. godine

-iznos od 46,49 EUR sa kamatom od 10.07.2013. godine

-iznos od 48,92 EUR sa kamatom od 10.08.2013. godine

-iznos od 50,50 EUR sa kamatom od 10.09.2013. godine

-iznos od 52,54 EUR sa kamatom od 10.10.2013. godine

-iznos od 52,72 EUR sa kamatom od 10.11.2013. godine

-iznos od 53,94 EUR sa kamatom od 10.12.2013. godine

-iznos od 49,62 EUR sa kamatom od 10.01.2014. godine

-iznos od 51,24 EUR sa kamatom od 10.02.2014. godine

-iznos od 52,14 EUR sa kamatom od 10.03.2014. godine

-iznos od 51,46 EUR sa kamatom od 10.04.2014. godine

-iznos od 50,21 EUR sa kamatom od 10.05.2014. godine

-iznos od 49,97 EUR sa kamatom od 10.06.2014. godine

-iznos od 50,97 EUR sa kamatom od 10.07.2014. godine

-iznos od 52,82 EUR sa kamatom od 10.08.2014. godine

-iznos od 53,50 EUR sa kamatom od 10.09.2014. godine

-iznos od 52,97 EUR sa kamatom od 10.10.2014. godine

-iznos od 55,43 EUR sa kamatom od 10.11.2014. godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 10. studenog 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

I

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 3.108,36 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravna prednica tužitelja, ČV u tužbi podnijetoj 20. veljače 2020. u bitnom navodi da je sa tuženikom dana 21. listopada 2004. godine zaključila Ugovor o kreditu broj: 041021417518 -SF kojim Ugovorom je tuženi odobrio kreditni iznos od 23.097,00 CHF, u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,39 % člankom 3. točkom 1. Tuženik da je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da ista nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata, kao da se sa nijednom promjenom tužitelj nije usuglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što da je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste da nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvana Libora na CHF). Od početka 2009.godine Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog sljedećih razloga jer da je ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača , kao i da sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102 toga zakona ništetne. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako da je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio, to da je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82 st. 1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl.87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 11O st. 1. i 2. alineja 8 te čl. 111. st.1. i 2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti sa odredbom članka 4.stavak 2. Direktive 93/13 EEZ.

1.1.Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, da tužitelj kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju dok, s druge strane, tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u toj slučaju, isplatio i pretplatio pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja mu to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske-ekonomske struke.

1.2.U svakom slučaju, tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Tužitelj mora napomenuti i da je nepoštena praksa je prema čl. 108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužitelj je, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu.

1.3.Tužitelj je u podnesku od 05. ožujka 2025 konačno uredio tužbu i tužbeni zahtjev te je isti postavio sukladno provedenom financijskom vještačenju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, da je tužba neuredna jer da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše niskoj, a u svakom se slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, ističe prigovor zastare te ukoliko sud tužbu ne odbaci, predlaže da se tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni, u cijelosti odbiju kao neosnovani uz nalaganje tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka.

2.1.Navodi da što se merituma spora tiče, suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva kamata, koja se mijenja odlukom tuženika, pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, stranke da su ugovorile odredivu činidbu pa da ta ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima, a niti da je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava. Ugovor o kreditu da sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate pa tako i klauzulu o visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate te ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, s time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti tužitelja kao korisnika kredita, što da je tuženik i činio. Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem da nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama da je tužitelj bio upoznat i s istima da se usuglasio, pa da je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Povodom svake obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope, tužitelj da je nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom ovoga da nije isticao nikakav prigovor tuženiku, niti tražio bilo kakvo objašnjenje, pa da se može zaključiti da je tužitelj makar prešutno bio suglasan s promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj ugovorni odnos odluka tuženika o kamatama, na što da je uostalom sklapanjem ugovora i pristao. Kod činjenice da tužitelj ne tvrdi da je tuženik zloupotrijebio pravo na jednostrano određivanje visine kamatne stope, na način da je tu visinu nerazmjerno povisio, to kod ovakvog stanja stvari promjene kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatama u spornom razdoblju da ne podliježu obveznopravnoj kontroli suda pa da pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti.

2.2.Nadalje, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz Zakona o obveznom odnosu tako i s aspekta odredbi Zakona o zaštiti potrošača. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj da je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik da nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što da ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006. godine, tuženik da je u ponudi kredita, kakav je i predmetni kredit odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle, kredite u HRK, ali da je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tužitelj da je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa da je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao švicarski franak, a tuženik da ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Prema tome da je tužitelj taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora pa da je dosljedno ponudi kredita kod tuženika izabrana valutna klauzula po tužitelju, rezultat pojedinačnog pregovaranja, a tužitelj da je bio upoznat sa svim ugovornim odredbama i sa istima da se suglasio pa da je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu pa tako i valutne klauzule, koja da nije u suprotnosti s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, a ova ugovorna odredba da je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega da osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe da su jasno koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora.

2.3. Tuženik ističe da, suprotno tvrdnji tužitelja, predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, čak i kada bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope eventualno i bile ništetne. Odredbom čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, ali i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, da je propisano da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači ništetnost preostalih ugovornih odredbi, a osobito ne ugovora u cjelini. Predmetni Ugovor o kreditu da sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate pa tako i klauzulu o visini početne kamatne stope (5,39%), promjenjivosti kamate kao i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Dakle, eventualna ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope da ne dovodi u pitanje valjanost ostalih ugovornih odredbi, a osobito da ne dovodi u pitanje valjanost predmetnog Ugovora o kreditu u cjelini, jer da on može opstati i bez tih ugovornih odredbi.

2.4 Zaključno u svom odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor radi prebijanja u svezi kojeg navodi da iako tuženik dosljedno smatra kako niti jedna odredba predmetnog Ugovora o kreditu nije ništena pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cjelini, tuženik opreza radi, a polazeći od odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, u odnosu na još uvijek neodređeni glavni tužbeni zahtjev radi isplate i za slučaj da sud nađe kako je glavni tužbeni zahtjev radi isplate osnovan, ističe prigovor radi prebijanja te tražbine tužitelja s tražbinom tuženika u iznosu od 223.822,47 kn s osnove plasiranog kredita na temelju Ugovora o kreditu, uvećane za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 07. rujna 2005. pa do konačne isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priložene spisu i to: Ugovor o kreditu broj 041021417518 SF od 21. listopada 2004 (l.s. 5-7), Lista plasiranja kredita (l.s. 19), Obavijest o naplati interkalarne kamate i amortizacijski plan (l.s. 61-111), saslušao tužiteljicu (l.s. 112), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku (l.s. 118-126) i dopunu nalaza i mišljenja (l.s. 153-156).

4. Sud je dana 21. srpnja 2023 godine donio Rješenje kojim odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan, koja odluka je postala pravomoćna dana 07. kolovoza 2023. godine.

4.1. isto tako sud je dana 25. studenoga 2025. godine odredio prekid postupka zbog smrti tužiteljice, te su Rješenjem suda od 15. siječnja 2026. pozvani nasljednici tužitelja da isti nastave, a koji nastavak postupka se sada vodi pod gornjim poslovnim brojem.

5. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5.1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 041021417518 SF od 21. listopada 2004. godine, te zahtjev za isplatom iznosa od 21.747,39 eura sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate.

5.2. Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog ugovora o kreditu i to ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa toga kredita u iznosu od 2.781,47 eura s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama, sve na ime stečenog bez osnove.

6.Tužitelj tvrdi da je tužena u spornom razdoblju, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu (prema kojoj je bila ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojim internim Odlukama o kamatnim stopama), svojim (jednostranim) Odlukama mijenjala/povisivala kamatnu stopu bez ugovorenih parametara, te joj obračunavala i naplaćivala tako obračunate rate kredita. Međutim, navedeno da nije bila ovlaštena učiniti, jer da je tako ugovorena kamatna stopa nepoštena odnosno ništetna, a s time i svaka tako izvršena promjena kamatne stope nedopuštena. Navedeni pravni stav da je zauzet i u obvezujućoj odluci Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. godine, pod br. Pž– 7129/13.

7.Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8.Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno:

-da su dana 21. listopada 2004. godine zaključili namjenski ugovor o kreditu u svrhu adaptacije, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.097,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, a koji kredit je na rok od 10 godina, a otplata kredita, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

9. Nije sporno da se tijekom trajanja navedenog ugovornog odnosa Odlukama tužene o kamatnim stopama početno ugovorena kamatna stopa mijenjala / povisivala.

10.Sporno je bilo i ostalo pitanje osnova i visine utužene tražbine, jer tužena tvrdi da je u konkretnom slučaju do promjene kamatne stope došlo iz valjanog razloga predviđenog Ugovorom o kreditu, te da se ne radi o samovoljnoj jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, radi čega da je za ovaj postupak i irelevantno pravno stajalište zauzeto u citiranoj odluci Visokog trgovačkog suda RH, a kasnije i u odluci Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. godine, pod br. Revt – 249/14.

11.Međutim, nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud smatra i utvrđuje da je odredba članka 3.1. Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovara lo, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13).

12. Sud odredbu članka 3.1. ugovora o kreditu utvrđuje nepoštenom u smislu navedenih zakonskih odredbi jer je tuženica iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4, da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite.

13.Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. godine pod br. P–1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, a utemeljenoj na odredbama čl. 502. a do 502.h ZPP, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, utvrđuje da je iz navedenih razloga ništava i odredba čl.3. predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO, te bi tužitelju pripadala razlika anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Božene Kačanić, te bi iz izračuna proizlazilo da je tužitelj od početka otplate kredita do kraja otplate kredita (10.10.2014.god.) tuženiku po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF preplatio ukupno 2.781,47 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), a koji iznos se odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope i na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF, koji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvaća kao objektivan i valjan.

13.1. Za istaknuti je da je ovaj iznos tužitelj postavio uređenim tužbenim zahtjevom od 05. ožujka 2025 godine a nakon što je zaprimio dopunski nalaz vještaka, koji je dopunjen po izjavljenom prigovoru od strane tuženika. U podnesku od 04. ožujka 2025. g. tuženi nakon zaprimanja dopune nalaza i mišljenja vještaka nije imao primjedbi budući je vještak nakon prigovora dao po njemu točan i metodološki ispravan izračun.

14.Nadalje, sud smatra da nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj, jer je podnošenjem spomenute kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (zavedene pod br. P–1401/12) za zaštitu kolektivnih prava bio prekinut tijek zastare. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci pod br. Rev – 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, koje pravno stajalište prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba Udruge '' Potrošač '', podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu pod br. P – 1401/12 dana 4. travnja 2012. godine) došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (Revt – 249/14), a to je 13. lipnja 2014. godine.

15.Dakle, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. veljače 2019. godine, a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača 4. travnja 2012. godine, te kako je presuda pred Visokim trgovačkim sudom RH donesena 13. lipnja 2014. godine, a zastarni rok predmetne tražbine prema odredbi čl. 225. ZOO iznosi 5 godina, to se ima smatrati da je predmetna tužba podnesena unutar navedenog zastarnog roka, što istaknuti prigovor zastare čini neosnovanim.

15.1 Iz stranačkog iskaza sada pok. FV, prvotno tužiteljice, slijedi da joj je kredit trebao za adaptaciju kuće, koju je koristila isključivo za stanovanje, da joj je najpovoljniji bio kredit u švicarskim francima kojeg je podigla kod tuženika. Ugovor da je pročitala na brzinu, da ga nije baš razumjela, a isplatila ga kroz 10-tak godina. Da joj nitko nije objašnjavao vezano za moguće rizike tog kredita, niti o mogućoj promjeni na više kamatne stope, kao niti tečaja, a da je bilo u principu "uzmi ili ostavi", a da se radilo o već sastavljenom obrascu ugovora od strane banke te da se nije moglo utjecati na sadržaj ugovora u smislu da se stavi nešto što bi njoj više odgovaralo.

15.2.Sud smatra da pravna prednica tužitelja je bila osoba koja nije imala posebna znanja da bi razumjela bankarsku terminologiju iz ugovora o kreditu, odnosno da ista osoba običan, prosječni građanin, odnosno potrošač, te joj sud poklanja vjeru u svemu što je iskazivala, a poglavito u dijelu iskaza da joj djelatnik tužene nije upozorio na značenje promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule, kao i da je Ugovor bio formuliran od strane Banke.

16.Terminologija korištena u citiranim odlukama tuženika je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva.

17.U presudi Suda EU - presuda broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Prvostupanjski sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem ni je pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, što jasno slijedi iz stranačkog iskaza tužitelja da nije mogao posebno pregovarati sa bankom o uvjetima ugovora i da je bilo riječ o unaprijed pripremljenom gotovom ugovoru.

18.U pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 3. spornog ugovora zaključenog između stranaka.

19.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20.Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

21.Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima.

22.Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

23.Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž -6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom i primijenio fiksni tečaj CHF na dan isplate.

24.Sud ne nalazi da bi cjelokupni Ugovor o kreditu sklopljen između prednika tuženog i kao kreditora i pravne prednice tužitelja kao korisnika kredita, bio ništetan, pa je stoga odbijen osnovni tužbeni zahtjev.

25.Prema direktivi 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i prema načelima izraženima u odlukama suda Europske unije, potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose.

26.Naime, utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 55. stavci 1. i 2. ZZP-a). Dakle, preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke, jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe, on će biti u cijelosti ništetan, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe, kriterij je, kao što je rečeno, je li kontinuitet ugovora pravno moguć. U tom smislu treba ispitati je li zbog izuzimanja primjene te neobvezujuće odredbe došlo do promjena u samoj svrsi ugovora, a jednako tako potrebno je ispitati je li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranaka. Pri tome kriterij nije ono što je povoljnije za stranke ili za pojedinu stranku, jer je doseg zaštite koji se pruža neobvezujući učinak nepoštene odredbe. To načelo proizlazi iz odluka Suda, posebice točke 71. predmeta C-421/14 Banco Primus. U konkretnom slučaju sud smatra da ovaj sporni ugovor može opstati bez ništetne ugovorne odredbe i da se svrha ugovora može ostvariti, uz zadržavanje ravnoteže prava i obveza stranaka, nakon uklanjanja ništetne odredbe.

27.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu za navesti je da je odredbom čl. 87. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st.1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe (st.2.). Kako je naprijed navedeno, odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

28.Za navesti je da sukladno utvrđenjima iz kolektivnog spora, a kako je naprijed citirano, tj. utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

29.Stoga s obzirom na sve naprijed izloženo, te da je u konkretnom slučaju predmet spora tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, prvenstveno utemeljen na tvrdnji da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se u bitnome odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, prema mišljenju suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a s obzirom navedenu djelomičnu ništetnost moguće je pod pretpostavkama predviđenim zakonom potraživati preplaćene iznose (VSRH Rev -1172/2018-2- od 19.ožujka 2019.godine).

30.Da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi, unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora ništetne, ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1. propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

31.Za napomenuti je i to da Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C- 260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018), s napomenom da je upravo odredbom čl. 324 ZOO-a propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne ugovorne odredbe.

32.S obzirom na izloženo predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, dok bi bile ništetne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ništetnost kojih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog pravnog posla, jer on sadrži sve elemente nužne za njegovu održivost i pravnu valjanost.

33. Sud nije odlučivao o tuženikovu prigovoru radi prebijanja iznosa od 113.042,38 kuna, s osnove plasiranog kredita na temelju ugovora o kreditu, uvećano za zakonske zatezne kamate (prigovor istaknut u odgovor na tužbi), jer tuženik nije istaknuo zahtjev za ostvarenje svoje tražbine u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva, nego uvjetno, u svrhu prebijanja tuženikove tražbine s tužiteljevom, ako se utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, zbog čega je, a kako je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ovaj prigovor ex tunc postao procesnopravno irelevantan.

33.Tužiteljima je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj 138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištima od 02. srpnja 2020., 11. rujna 2023., 06. listopada 2023., 03. ožujka 2025., 19. ožujka 2025. 16. ožujka 2026 svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.2.), za sastav obrazloženih podnesaka (4 tijekom prvostupanjskog postupka) i to 09. lipnja 2020., 14, lipnja 2022., 05. rujna 2023. i 06. rujna 2023., svaki u iznosu od 100 bodova, (1 bod /2 EUR-a) ukupno iznosi 1.100 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 2.200,00 Eur-a, uz PDV od 550 Eur-a, uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a i već plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 92,91 Eur-a, što sveukupno iznosi 3.108,36 Eur-a, dok je preko dosuđenog zahtjev troška tužitelja odbijen kao neosnovan.

34.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužiteljima ad. 1 i ad. 2. po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku