REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1001/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TTC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Instituta za antropologiju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 93710699926, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Gelenčira i punomoćnika tuženika TT, dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluke tuženika Instituta za antropologiju od 5.5.2025. i 16.5.2025. o nedopuštanju korištenja plaćenog dopusta tužiteljici za dan 9.5.2025. nisu dopuštene.

II. Nalaže se tuženiku Institutu za antropologiju da na ime naknade štete isplati tužiteljici TTC bruto iznos od 171,12 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10.5.2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Institutu za antropologiju naknaditi tužiteljici TTC troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18.3.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 5.5.2025. uputila poslodavcu/tuženiku zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta za dan 9.5.2025. radi sudjelovanja na sindikalnoj aktivnosti, sve sukladno odredbi čl. 43. st. 1. toč. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (dalje: TKU). Tuženik je istog dana odbio zahtjev tužiteljice za odobrenjem plaćenog dopusta temeljem odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, uz obrazloženje da se prosvjed u organizaciji sindikata ne može podvesti pod citiranu normu TKU. Obzirom da je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za korištenjem plaćenog dopusta za dan 9.5.2025., tužiteljica je dana 6.5.2025. zatražila korištenje godišnjeg odmora za dan 9.5.2025., a kako bi mogla sudjelovati na sindikalnoj aktivnosti/prosvjedu zakazanom za dan 9.5.2025. u organizaciji sindikata koji djeluju na području obrazovanja i znanosti, između kojih je organizator i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, čiji je tužiteljica član. Protiv odluke tuženika o ne odobravanju korištenja plaćenog dopusta temeljem odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU tužiteljica je dana 15.5.2025. podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik odbio svojim Rješenjem od 16.5.2025.god. smatrajući da najavljeni prosvjed ne predstavlja sindikalnu aktivnost. Rješenje o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužiteljica je zaprimila dana 19.5.2025. Tuženik je nekritički odbio zahtjev tužiteljice za korištenjem plaćenog dopusta, jednostavno i bez obrazloženja smatrajući kako „sindikalni prosvjed“ ne predstavlja „sindikalnu aktivnost“ iz čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, pri tome samo pozivajući se na nekakvo mišljenje ministarstva, bez obzira na činjenicu da ministarstvo ne predstavlja niti zakonodavnu, niti sudbenu vlast, pa je značenje takvog mišljenja beznačajno za ovu konkretnu pravnu stvar. Nasuprot takvim manjkavim i paušalnim navodima tuženika iz pobijanih odluka, sam naziv „sindikalni prosvjed“, već gramatičkim, a pogotovo teleološkim tumačenjem samog naziva aktivnosti jasno ukazuje na zaključak kako sindikalni prosvjed nesumnjivo predstavlja „sindikalnu aktivnost“. Navodi da s obzirom da je tužiteljici tuženik nezakonito odbio korištenje plaćenog dopusta, tužiteljica je morala iskoristi jedan dan godišnjeg odmora čime joj je nastala šteta u vidu nepotrebno potrošenog dana godišnjeg odmora, koji je mogla koristiti u privatne svrhe, što sindikalni prosvjed nije, već je vezan uz zaštitu i promicanje svojih radničkih prava, stoga tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadom imovinske štete u visini izgubljene dnevnice/nepotrebno potrošenog dana godišnjeg odmora. Traži da sud utvrdi da su Odluke tuženika od 5.5.2025. i 16.5.2025. o nedopuštanju korištenja plaćenog dopusta na dan 9.5.2025. nedopuštene, da naloži tuženiku isplatiti bruto iznos od 171,12 eura na ime naknade štete sa zateznim kamatama koje teku od 10.5.2025. pa do isplate te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika te da se 5.5.2025. obratila tuženiku sa zahtjevom za korištenje plaćenog dopusta na dan 9.5.2025. radi sudjelovanja na prosvjedu u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja pozivajući se na čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU. Navodi da je upoznao tužiteljicu sa mišljenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH, koje je dobio od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih RH na službeni mail, o pravu na korištenje plaćenog godišnjeg dopusta radi sudjelovanja na citiranom prosvjedu temeljem odredbi članka 43. st. 1. t. 9. i članka 98. st. 4. TKU te je odbio njenu molbu za korištenje plaćenog dopusta, ali joj je odobrio njenu naknadnu molbu za korištenje 1 dana godišnjeg odmora. Iz istog razloga je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice uz identično obrazloženje. Navodi da je tužiteljica primila naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za dan 9.5.2025. godine u bruto iznosu od 169,20 eura. Netočna je, lažna i pogrešna tvrdnja tužiteljice da je pretrpjela štetu u vidu nepotrebno potrošenog godišnjeg odmora - tuženik nije tužiteljicu ni na koji način prisiljavao na korištenje godišnjeg odmora. Tužiteljica je svojom slobodnom voljom zatražila od tuženika korištenje jednog dana godišnjeg odmora što joj je tuženik i odobrio. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te naloži istoj naknaditi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice jer su stranke na ročištu od 10.2.2026. suglasno utvrdile da je u konkretnoj pravnoj stvari sporno samo pravno pitanje. Također sud nije proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem budući da je tuženik na ročištu od 10.2.2026. učinio nespornim iznos plaće tužiteljice za jedan radni dan, pa je ocjena ovog suda da provođenje vještačenja nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenim Odluke tuženika od 5.5.2025. i 16.5.2025. o nedopuštanju korištenja plaćenog dopusta na dan 9.5.2025., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 171,12 eura s osnove naknade štete.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica zatražila korištenje plaćenog dopusta od tuženika na dan 9.5.2025. u svrhu sudjelovanja na sindikalnoj aktivnosti odnosno prosvjedu koji je bio zakazan na dan 9.5.2025 u organizaciji sindikata koji djeluju na području obrazovanja i znanosti, između kojih je organizator i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, čiji je tužiteljica član, a tuženik je takav zahtjev odbio

Odlukom od 5.5.2025.,

- da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR), a što je i ovaj sud utvrdio uvidom u zahtjev za zaštitu prava od 15.5.2015. (list 11 spisa) te rješenje tuženika koji se odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 16.5.2025. (list 13 spisa), a tužba je podnesena

2.6.2025. što je čini pravovremenom,

- da iznos plaće za jedan dan rada tužiteljice iznosi bruto 171,12 eura.

7. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravo na korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja na prosvjedu u organizaciji sindikata čiji je član te je li posljedično zbog uskrate korištenja plaćenog dopusta od strane tuženika pretrpjela štetu u visini od 171,12 eura koja predstavlja bruto iznos plaće za jedan radni dan budući da je iskoristila godišnji odmor.

8. Odredbom članka 43. st.1. toč. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 29/2024 , u daljnjem tekstu: TKU) propisano je da zaposlenik ima, između ostalog, pravo na do dva dana plaćenog dopusta tijekom jedne kalendarske godine radi sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima.

9. Sindikalni prosvjed je oblik javnog okupljanja koji organizira sindikat s ciljem zaštite i promicanja prava i interesa radnika te je na temelju Zakona o javnom okupljanju ("Narodne novine" broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12 i 114/22) u kategoriji mirnog okupljanja. Svrha sindikalnog prosvjeda je javno izražavanje i promicanje socijalnih, gospodarskih ili drugih radničkih ciljeva.

10. Prema ocjeni ovog suda sindikalni prosvjed se ubraja u sindikalne aktivnosti jer ga organizira sindikat i služi ostvarivanju njegovih ciljeva te je svaki sindikalni prosvjed oblik sindikalne aktivnosti. Budući da je odredbom čl. 43. st.1. toč. 9. TKU ugovoreno pravo zaposlenika na plaćeni dopust i za druge sindikalne aktivnost (pored nabrojanih aktivnosti sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti), tuženik je bio u obvezi odobriti tužiteljici korištenje plaćenog dopusta za sudjelovanje u sindikalnim aktivnostima.

11. U odnosu na navode tuženika da se odlazak na seminare i kongrese i slične aktivnosti ne može izjednačiti sa odlaskom na organizirani prosvjed, štrajkove, demonstracije i blokade rada, valja ukazati da je TKU potpisan i od strane Vlade Republike Hrvatske i od strane reprezentativnih sindikata javnih službi o čijim odredbama se pregovaralo i vodio se socijalni dijalog. Prema tome, u konkretnom slučaju tumačenje tuženika da sindikalni prosvjed nije sindikalna aktivnost za koju TKU predviđa pravo zaposlenika na plaćeni dopust, je prema ocjeni ovog suda u potpunosti paušalno te nije utemeljeno u odredbama TKU, koje se nedvojbeno odnose i na tuženika.

12. Prema tome, budući da je tuženik odlukama od 5.5.2025. i 16.5.2025. odbio zahtjev tužiteljice za korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja na prosvjedu organiziranom na dan 9.5.2025. sindikata čiji je ona član, navedene odluke su ocijenjene nedopuštenima.

13. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kod pod toč. I. izreke ove presude.

14. Nadalje, tuženik je svojim postupanjem počinio štetnu radnju koja se odnosi na odbijanje zahtjeva tužiteljice za korištenje plaćenog dopusta, a koja štetna radnja je protupravna jer su odluke tuženika ocijenjene kao nedopuštene. Tužiteljici je zbog te radnje tuženika nastala šteta zbog potrebe korištenja jednog dana godišnjeg odmora za 9.5.2025. u visini jedne izgubljene dnevnice u bruto iznosu.

15. Budući da visina potraživanja među strankama nije sporna, a ispunjene su pretpostavke odgovornost za štetu, na temelju odredbe čl. 111. ZOR i 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO), odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 171,12 eura.

16. Tužiteljici na navedeni iznos pripadaju i zatezne kamate od 10.5.2025. na temelju odredbe čl. 1086. ZOO.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

18. Tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife, troškovi za sastav podneska od 17.10.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife te troškovi za zastupanje na ročištu od 10.2.2026. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Prema tome, tužiteljici su priznati troškovi u ukupnoj visini od 187,50 eura.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

20. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku