REPUBLIKA HRVATSKA
Posl. broj P-3327/2024
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SINJU
Sinj, Petrovac 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužiteljice LR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupane po odvjetnicima u OD Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, Sukojišanska 4., protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535., zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 5. studenoga 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DR i zamjenika punomoćnika tuženika Đive Buconića, odvjetnika u Splitu, dana 18. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I.
Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 4.036,27 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:
- 2,76 EUR od 30.9.2006.
- 1,13 EUR od 31.10.2006.
- 0,40 EUR od 30.11.2006.
- 0,56 EUR od 30.11.2008.
- 3,29 EUR od 31.12.2008.
- 14,15 EUR od 31.1.2009.
- 6,65 EUR od 28.2.2009.
- 6,91 EUR od 31.3.2009.
- 7,19 EUR od 30.4.2009.
- 7,46 EUR od 31.5.2009.
- 7,74 EUR od 30.6.2009.
- 8,02 EUR od 31.7.2009.
- 8,30 EUR od 31.8.2009.
- 8,59 EUR od 30.9.2009.
- 8,88 EUR od 31.10.2009.
- 9,17 EUR od 30.11.2009.
- 9,46 EUR od 31.12.2009.
- 9,76 EUR od 31.1.2010.
- 10,06 EUR od 28.2.2010.
- 10,37 EUR od 31.3.2010.
- 10,68 EUR od 30.4.2010.
- 10,99 EUR od 31.5.2010.
- 11,31 EUR od 30.6.2010.
- 11,62 EUR od 31.7.2010.
- 11,95 EUR od 31.8.2010.
- 52,09 EUR od 30.9.2010.
- 52,42 EUR od 31.10.2010.
- 12,93 EUR od 30.11.2010.
- 53,09 EUR od 31.12.2010.
- 53,43 EUR od 31.1.2011.
- 80,31 EUR od 28.2.2011.
- 80,66 EUR od 31.3.2011.
- 81,01 EUR od 30.4.2011.
- 81,37 EUR od 31.5.2011.
- 82,81 EUR od 30.6.2011.
- 83,14 EUR od 31.7.2011.
- 83,47 EUR od 31.8.2011.
- 86,68 EUR od 30.9.2011.
- 86,90 EUR od 31.10.2011.
- 87,13 EUR od 30.11.2011.
- 87,36 EUR od 31.12.2011.
- 87,59 EUR od 31.1.2012.
- 87,83 EUR od 29.2.2012.
- 88,06 EUR od 31.3.2012.
- 88,30 EUR od 30.4.2012.
- 88,54 EUR od 31.5.2012.
- 88,78 EUR od 30.6.2012.
- 29,03 EUR od 31.7.2012.
- 89,27 EUR od 31.8.2012.
- 89,27 EUR od 30.9.2012.
1983,14 EUR od 31.10.2012., pa do isplate, sve sa pripadajućim zateznim kamatama obračunatim po stopi 15 % do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (preko dosuđenog iznosa od 4.036,27 eura, do iznosa od 60.000,00 kn/7.963,36 eura, dakle za iznos od 3.927,09 eura sa kamatama) tužiteljica se odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 26. srpnja 2006. godine sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 418-50-3588869, koji ugovor je solemniziran po javnoj bilježnici Nevenki Kekez.
2. Budući je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, te budući je tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja valutne klauzule u CHF, te obzirom je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH, te kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni glavni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu i isplate, odnosno podredni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i za povrat više preplaćenih iznosa.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare, te dodatno naveo da su odredbe o valutnoj klauzuli razumljive i jasne i da je tužiteljica bila upoznata sa ugovornim odredbama i suglasila se sa istima. Također je istakao prigovor radi prebijanja.
4. Ovaj sud se po prigovoru tuženika oglasio mjesno nenadležnim rješenjem broj P-691/20 od 1. rujna 2020. godine, da bi po uloženoj žalbi tužiteljice rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1138/2020-2 od 29. prosinca 2020. godine, pobijano rješenje bilo preinačeno na način da je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418- 50-3588869, otplatnog plana i prometa po tom kreditu, financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Srđanu Kovačiću, koji vještak se dodatno očitovao, te saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.
6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 418-50-3588869 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita na iznos od 19.976,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate u 84 mjesečnih anuiteta, time da se u članku 2. Ugovora navodi da je kamatna stopa promjenljiva i da iznosi 5,20 %.
7. Vještak Srđan Kovačić u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica trebala uplatiti tuženiku iznos od 96.883,76 kuna, a da je stvarno uplatila 132.216,96 kuna ili 35.333,20 kuna više, time da kada se izvrši korekcija preplate zbog pojedinačno manje uplaćenog po datumima dospijeća u odnosu na obveze po anuitetima, da se dobije stvarni iznos preplate od 35.313,05 kuna. Vještak se i dodatno očitovao te naveo da je na dan zatvaranja kredita više plaćeno banci nego je trebalo 40.089,98 kuna, odnosno tijekom otplate kredita preplaćen je iznos od 35.313,05 kuna, te je još plaćen iznos od 4.776,93 kuna na dan 9.11.2012.godine.
8. U predmetnom postupku donesena je presuda broj P-22/2021 od 10. svibnja 2024. godine, koja je po uloženim žalbama stranaka, presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-884/2024-2 od 21. kolovoza 2024. godine;
- potvrđena u točki I. izreke, te točki II. 1. izreke u dijelu kojim se utvrđuje se da su nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženice broj:418-50-3588869 od 26. srpnja 2006. godine a koji ugovor je solemniziran po Nevenki Kekez, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem OU-678/2006, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, a koje odredbe su sadržane u člancima 2. i 7. tog Ugovora pa te odredbe tih članaka ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne stranke kao ni za sudužnike i založne dužnike,
- preinačena u točki II. 1. izreke u dijelu kojim se utvrđuje se da su nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženice broj:418-50-3588869 od 26. srpnja 2006. godine koji ugovor je solemniziran po Nevenki Kekez, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem OU- 678/200 u dijelu kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak a koje odredbe su sadržane u članku 1. tog Ugovora te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen,
- ukinuta u točki II.2. i točki III. izreke.
9. U nastavku postupka izveden je dokaz dopunskim vještačenjem od strane vještaka Srđana Kovačića, koji u dopuni nalaza i mišljenja navodi da je tužiteljica temeljem promjene kamatne stope tijekom otplate kredita više platila iznos od 4.918,80 kuna/652,84 eura, te je više platila od početno utvrđenog tečaja za valutu CHF tijekom otplate kredita iznos od 30.411,25 kuna/4.036,27 eura.
10. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice je osnovan.
11. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile poštene i da li je tuženik u obvezi prema tužiteljici, te da li je nastupila zastara potraživanja.
12. U konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru o kreditu u kojem je sadržana odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je određena kao promjenjiva, čije promjene se vrše skladno odluci tuženika, odnosno općim uvjetima poslovanja istoga.
13. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.
14. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138. a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, stoga su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
16. Nadalje, ugovaranje valutne klauzule samo po sebi je dopušteno sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22) dalje ZOO).
17 . Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
18. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni korisnik kredita mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.
19. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.
20. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužiteljica u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znala da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, trebala biti o tome obaviještena. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.
21. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača.
22. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO-a tužiteljica ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženika, nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.
23. Tuženik je istakao prigovor zastare koji je po ocjeni ovog suda osnovan u odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na isplatu temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi budući je tužba podnesena 28. veljače 2020.godine a ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, pa je u odnosu na to potraživanje nastupila zastara.
24.Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu.
25. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatila tuženiku iznos od 4.036,27 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezana je tužena isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci I. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.
26. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je djelomice prihvaćen, te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev za isplatu povučenog dijela tužbe, budući se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva.
27.Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove obzirom na uspjeh stranaka u sporu.
U Sinju, dana 18. ožujka 2026. godine
U Sinju, dana 18. ožujka 2026. godine
SUDAC
SUDAC
Jagoda Matić
Jagoda Matić
Pouka o pravu na žalbu:
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pismeno u tri primjerka. iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pismeno u tri primjerka.
DN-a:
DN-a:
1. OD Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, Sukojišanska 4
1. OD Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, Sukojišanska 4
2. Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava
2. Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5
fašizma 5
