REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-6891/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja Gramatinvest d.o.o., OIB: 19996825660, Zagreb, Ulica Frane Petrića 4, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Trubelja, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnica ČV, mag.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jasminke Trubelja i punomoćnice tuženika ČV, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev:
„01. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, GRADSKI URED ZA OBNOVU, IZGRADNJU, PROSTORNO UREĐENJE, GRADITELJSTVO I KOMUNALNE POSLOVE, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove, Avenija Dubrovnik 15, 10000 ZAGREB, da isplati tužitelju GRAMATINVEST d.o.o., OIB: 19996825660, iznos od 47.702,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
02. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana .“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio u zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi [adresa] do zaključno 31. prosinca 2012. godine, kada je napustio posjed. Međutim, tuženik je kontinuirano, počevši od 1. siječnja 2013. pa nadalje, donosio rješenja za naplatu komunalne naknade (pobliže navedena tabelarno u tužbi) te istu naplaćivao prisilno u ukupnom iznosu od 41.397,59 EUR jer žalba nije imala odgodni učinak. Nadalje, tužitelj tabelarno navodi troškove zastupanja u različitim upravnim postupcima (sastav žalbi protiv upravnih rješenja), sastava tužbe pred trgovačkim sudom te sastava očitovanja na opomene, zahtjev za povrat iznosa i sl. u ukupnom iznosu od 5.226,56 EUR i troškove upravnog spora u iznosu od 1.078,38 EUR. Dalje navodi da tužitelju nisu jasni razlozi zbog kojih je tuženiku trebalo 13 godina da utvrdi da je pogrešno evidentirao sistemski broj objekta kao što je to navedeno u rješenju tuženika od 19. ožujka 2025 . Konačno ističe da je zaprimio rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-03/181, URBROJ: 531-03-25-7, od 12. studenog 2025. godine, čija izreka glasi: „I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/16-002/1366, URBROJ: 251-13-31-1/007-20-4 od 04. rujna 2020. godine. II. Utvrđuje se nastup zastare i obustavlja postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje navedeno u točki II. izreke poništenog rješenja.“ Prije podnošenja tužbe tužitelj je pozvao tuženika da izvrši povrat nezakonito naplaćenih novčanih sredstava, međutim bezuspješno, stoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 47.702,53 EUR i dosuditi mu troškove postupka, sve s pripadajućim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava, osnovu i visinu budući da nije dostavljen niti jedan dokaz koji bi pokrijepio činjenične navode tužitelja, dakle niti jedno rješenje na koje se poziva u tužbi niti navodno rješenje tuženika od 19. ožujka 2025. kojim tuženik prema navodima tužitelja priznaje grešku niti dokaze da je uopće platio tuženiku iznose koje potražuje u tužbi kao stečeno bez osnove niti dokazuje da bi otpale osnove temeljem kojih se navodno naplatio tuženik u smislu da bi sporna rješenja bila poništena, oglašena ništavim ili na neki drugi način stavljena izvan snage. Čak i da su istiniti navodi o postojanju spornih rješenja i naplati tuženika temeljem istih, tužitelj nije dokazao da bi takva osnova otpala na bilo koji pravno dopušten i propisan način. Također, troškovi zastupanja koje tužitelj potražuje u tužbi nisu prešli u imovinu tuženika pa nikako ne mogu biti predmet vraćanja temeljem stečenog bez osnove. Tužitelj je trebao potraživati naknadu predmetnih troškova u postupcima u kojima je imao te troškove gdje bi nadležno tijelo koje vodi postupak ocijenilo jesu li isti bili opravdani i nužni te bi naložilo tuženiku naknaditi predmetne troškove. Opreza radi ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-363-03/23-03/181 od 12. studenoga 2025. (list 13-16 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate – povrata komunalne naknade za razdoblje od 2013. do 2025. u ukupnom iznosu od 41.397,59 EUR koji je tuženik navodno stekao bez osnove sukladno čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kao i isplatu odvjetničkih troškova vezanih za osporavanje naplate te naknade u iznosu od 6.304,94 EUR.
7. Prije svega, uzimajući u obzir činjenični kompleks iz tužbe, potrebno je napomenuti da zahtjev za povrat komunalne naknade predstavlja imovinskopravni zahtjev za isplatu (čl. 1111. ZOO) koji spada u sudsku nadležnost sukladno čl. 16. ZPP-a (tako i VSRH Rev 463/21 od 14. ožujka 2023. i Revt- 131/17 od 21. srpnja 2020.). Isto tako. sud odlučuje isključivo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), a sukladno čl. 2. ZIDZPP-a (Narodne novine broj 80/22) sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.
8. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dakle da je tužitelj bio u zakupu poslovnog prostora u [adresa] površine 79,67 m, a time i obveznik plaćanja komunalne naknade tuženiku.
9. Sporna je osnova i visina zahtjeva, za koje razdoblje i u kojem iznosu je tužitelju utvrđena obveza komunalnog doprinosa, jesu li ti iznosi naplaćeni u cijelosti/djelomično na temelju upravnih rješenja te jesu li ta rješenja ukinuta, poništena, oglašena ništavima, stavljena van snage i sl. Isto tako, sporno je koje su odvjetničke radnje poduzete u vezi naplate komunalnog doprinosa, jesu li iste plaćene, njihova opravdanost i visina te osnovanost traženja tih troškova u ovom postupku.
10. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
11. Navedenom odredbom uređen je institut stjecanja bez osnove kao jednog od zakonom reguliranih i uspostavljenih izvanugovornih obvezno pravnih odnosa koji djeluje između sudionika toga odnosa (inter partes). Za nastanak takvog odnosa potrebno je ispunjenje određenih, zakonom propisanih pretpostavki i to umanjenje imovine vjerovnika, prijelaz te imovina te uvećanje imovine dužnika, a da pritom taj prijelaz nema osnove ili je osnova naknadno otpala (ukinuta, poništena, oglašena ništavom, stavljena van snage i sl.). Prema tome, za ocjenu osnovanosti takvog zahtjeva potrebno je dokazati navedene pretpostavke.
12. Tužitelj u bitnome navodi da je tuženik neosnovano naplatio komunalnu naknadu na temelju dvanaest rješenja (pobliže navedenih tablično u tužbi) uslijed pogrešne evidencije sistemskog broja objekta, a jedini dokaz na tu okolnost dostavlja Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II -363-
03/23-03/181 od 12. studenoga 2025.
10.1. Čitanjem navedenog rješenja, utvrđeno je da je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA UP/I-363-03/16-002/1366 od 4. rujna 2020. te je utvrđen nastup zastare i obustavljen postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. prosinca 2012.
10.2. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je poništenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza tužitelja za plaćanje komunalne naknade za poslovni prostor površine 79,67 m2 u Zagrebu, Kvaternikov trg 1 u ukupnom iznosu od 7.485,84 kn godišnje, a da za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. prosinca 2021. to ukupno iznosi 21.209,88 kn.
11. Polazeći od navedenog, razvidno je da je poništeno samo jedno rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa (navedeno u tablici tužitelja pod točkom 7.) za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. prosinca 2021.
12. Tužitelj ne dostavlja rješenja kojima mu je utvrđena obveza komunalne naknade, a na koja se poziva. Na ročištu od 30. siječnja 2026. zatražio je kraći rok radi dostave navedenih rješenja, međutim primjenom načela ekonomičnosti postupka sud je ocijenio da je isto neodlučno za rješenje ovog spora. Naime, čak i da je tužitelj naknadno dostavio rješenja o utvrđivanju komunalne naknade, tužitelj ne dostavlja niti se poziva na odlučne činjenice i dokaze i to na (navodna) rješenja kojima su ranija poništena, ukinuta, oglašena ništavima, stavljena van snage i sl., a kamoli dokaze na okolnost da se tuženik naplatio temeljem istih. Tužitelj tvrdi da se tuženik naplaćivao prisilnim putem, međutim ne dostavlja niti jedan dokaz na tu okolnost niti predlaže financijsko vještačenje na osnovu kojeg bi se isto moglo utvrditi. Isto tako, tužitelj ničim ne dokazuje da su poduzete utužene odvjetničke radnje niti da su iste plaćene i u kojem iznosu niti konkretizira zašto bi tuženik bio u obvezi snositi te troškove. Tužitelj je predložio da se sasluša njegov direktor RV, međutim sud je ocijenio da je isti dokaz neprikladan za dokazivanje činjeničnih tvrdnji, dakle utvrđenja i prestanka obveze plaćanja komunalne naknade kao i poduzetih odvjetničkih radnji, osobito jer se iste dokazuju materijalnom dokumentacijom (rješenjima, izvodima prometa po računu, potvrdama o plaćanjima, pisanim radnjama odvjetnika i sl.). Ovo tim više jer je tužitelj pravna osoba koja je, sukladno Zakonu o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22), dužna voditi poslovne knjige, sastavljati financijske izvještaje, prikupljati i obrađivati podatke temeljem knjigovodstvenih isprava, odnosno drugim riječima rečeno, voditi računa o vlastitim potraživanjima pa time i biti u posjedu materijalne dokumentacije kojima dokazuje potraživanje.
11. S obzirom da je na tužitelju teret dokaza plaćanja komunalne naknade kao i da je osnova temeljem koje je naplaćena otpala, a isto tako poduzetih i plaćenih odvjetničkih radnji, koje tvrdnje nije dokazao, odlučeno je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), odnosno ocijenjen je zahtjev kao neosnovan. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno). Napominje se da sud može donijeti odluku temeljem pravila o teretu dokazivanja ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje, kao što je u konkretnom slučaju to bio dokaz saslušanjem direktora tužitelja (tako i VSRH Rev 1199/21 od 3. studenoga 2021.).
12. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun;
- tuženiku po pun;
