REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1644/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Đeni Broznić i Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja PP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao vlasnika obrta [obrt], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Čedomir Kosanović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Ogulinu, Gajeva 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba CP, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/15-01/96, URBROJ: 338-01- 06-05-25-02 od 23. srpnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Karlovac, KLASA: UP/I-502-04/25- 01/02, URBROJ: 338-04-02-25-02 od 15. svibnja 2025., odbijen je zahtjev tužitelja u svojstvu osiguranika za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 29. studenoga 2023. do 27. svibnja 2024., te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-04/15-01/96, URBROJ: 338-01-06- 05-25-02 od 23. srpnja 2025. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće:

„Žalitelj je prvostupanjskom tijelu dana 25. studenog 2024. godine podnio zahtjev za priznavanjem prava na isplatu naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti u razdoblju od 29. studenog 2023. do 31. listopada 2024. godine.

Uz zahtjev su priložena izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad s oznakom šifre uzroka AO - bolest. Žalitelju je njegov izabrani doktor kao početni datum utvrđene privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti utvrdio dan 18. listopada 2023. godine.

Osim izvješća, uz zahtjev je dostavljena potvrda o osnovicama osiguranja, Uvid u stanje računa poreznog obveznika Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Ogulin (analitičke kartice), i to za račun 8605, doprinos za osobno obvezno zdravstveno osiguranje za cijelu 2023 godinu i razdoblje do 28. svibnja 2024. godine, potvrda Porezne uprave KLASA: 034-04/24-10/3244, URBROJ: 513-07-04-02-24-2 od 5. studenog 2024. i potvrda Porezne uprave KLASA: 034-04/24-10/3343, URBROJ: 513-07-04-02-24-2 od 15. studenog 2024. godine.

Prema podacima evidencije osiguranih osoba Zavoda žalitelj je počevši od 1. ožujka 2013. godine obvezno zdravstveno osiguran kao osoba koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti — AB KERAMIKA INTERIJERI uslužni obrt, vl. PP, [adresa], sukladno odredbi članka 7. stavka 1 . točke 6 Zakona.

Budući da je žalitelju njegov izabrani doktor kao prvi dan utvrđene privremene nesposobnosti za rad utvrdio dan 18. listopada 2023. godine pri čemu žalitelj status u obveznom zdravstvenom osiguranju ostvaruje kao obrtnik (kao samostalni obveznik uplate doprinosa) to je prilikom utvrđivanja postojanja pretpostavki za isplatu pripadajuće naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad potrebno utvrditi ima li žalitelj u smislu naprijed citirane odredbe članka 81 . stavka 1. Zakona podmirene dospjele doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje.

Naime, iz spisu priložene dokumentacije - analitičkih kartica (Uvid u stanje računa poreznog obveznika) za račun 8605 - doprinos za osobno obvezno zdravstveno osiguranje za 2023. godinu i za razdoblje od 1 . siječnja 2024. do 28. svibnja 2024. godine utvrđeno je da je žalitelj na dan 29. studenog 2023. godine s kojima danom je nastupio 43. dan privremene nesposobnosti za rad imao dospjeli dug doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 586,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

Budući da je žalitelju dana 29. studenog 2023. godine nastupio 43. dan privremene nesposobnosti za rad to je u odnosu na navedeni datum za priznavanje prava na naknadu plaće trebao imati podmirene dospjele doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje (30 dana od dana dospjelosti) u odnosu na navedeni datum. S tim se u vezi smatra bitnim istaknuti da u izračun duga doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u odnosu na otvorenu privremenu nesposobnost za rad ulazi dugovanje koje uključuje mjesec rujan 2023. godine (dakle i prethodno razdoblje i navedenu mjesečna obveza) budući mjesečna obveza za mjesec rujan 2023. godine dospijeva 15. listopada 2023. godine pa je 30 dana u odnosu na isti datum 15. studenog 2024. godine. Žalitelj je bio u obvezi plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje i za listopad i studeni 2023. godine, ali isto razdoblje ne ulazi u izračun duga doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za predmetnu privremenu nesposobnost za rad.

Iz istih podataka dostavljenih od strane nadležne Porezne uprave vidljivo je da je žalitelj dana 28. svibnja 2024. godine uplatio iznos od ukupno 1.090,03 eura kojim je podmirio dospjela dugovanja s osnove doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje

Budući da iz odredbe članka 81. stavka 1. Zakona proizlazi da se osiguraniku kao osobi obvezno zdravstveno osiguranoj po osnovi iz članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona (osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost obrta) koji je obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, u slučaju propuštanja obveze uplate doprinosa za najmanje 30 dana, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (među koje ulazi i pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad) ograničavaju na pravo na hitnu medicinsku pomoć to žalitelj s obzirom na utvrđeni dospjeli dug doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u trenutku otvaranja privremene nesposobnosti za rad ne može ostvariti puni opseg prava s osnove obveznog zdravstvenog osiguranja. U skladu s člankom 81. stavkom 3. Zakona, s obzirom na činjenicu da je žalitelj za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (s danom 28. svibnja 2024. godine) podmirio dug doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje s pripadajućim kamatama, pravo na naknadu plaće, kako to proizlazi iz službenih evidencija osiguranih osoba Zavoda, priznato mu je od dana podmirenja duga pri čemu je osnovano odbijen sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 43. dana privremene nesposobnosti za rad (29. studenog 2023.) do dana koji prethodi podmirenju duga (27. svibnja 2024. godine).

Žalbeni navodi u kojima se u bitnom ukazuje da je žalitelj u trenutku podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja imao podmiren dug doprinosa, u skladu s naprijed iznesenim činjeničnim stanje i odredbom članka 81. stavka 3. Zakona, nemaju utjecaja na priznavanje predmetnog prava u razdoblju od 29. studenog 2023. do 27. svibnja 2024. godine niti na drugačije rješavanje ove konkretne upravne stvari. Naime, s obzirom na to da je žalitelj tijekom privremene nesposobnosti za rad podmirio dug doprinosa s pripadajućim kamatama to mu se obzirom na izričitu zakonsku odredbu iz članka 81. stavka 3. Zakona pravo na naknadu plaće ne može priznati retroaktivno, već samo unaprijed - od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama i to neovisno o činjenici što je na dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade plaće imao podmiren dug doprinosa.“

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Uz zahtjev za povrat isplaćene plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, podnesen 27. veljače 2025., tužitelj je priložio dokaz o uredno podmirenim doprinosima za obvezno zdravstveno osiguranje. Prema članku 81. stavku 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelju su prava zajamčena od dana podmirenja duga. Upire i na odredbu članka 49. stavka 6. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 4. ožujka 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Članak 81. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) glasi:

„(1) Osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona, korisnicima mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 7. stavka 1. točke 12. ovoga Zakona, osiguranicima iz članka 13. ovoga Zakona te drugim osiguranicima osiguranim na obvezno zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu - obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ograničavaju se na pravo na hitnu medicinsku pomoć.

(2) Pod hitnom medicinskom pomoći podrazumijeva se pružanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti za život i zdravlje.

(3) Puni opseg prava iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja se unaprijed, od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama.“

8. U osporavanim rješenjima citirane su i druge mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23 i 76/23). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

9. Pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad jedno je od prava priznatih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao jedna od novčanih naknada uređena tim Zakonom. Zbog toga i to pravo ulazi u normativni doseg pojma „prava“ sadržanog u članku 81. stavku 3. navedenog Zakona. Potonjom je odredbom za uspostavu punog opsega prava propisan kriterij dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama, a ne kriterij stanja stvari na dan podnošenja zahtjeva. U razdoblju do podmirenja doprinosa, tužitelju nije bilo aktivno pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Zbog toga tužitelju pravo na naknadu plaće ne pripada za cijelo razdoblje privremene nesposobnosti za rad. U tom je pogledu Sud suglasan s argumentacijom tuženika, koja je tužitelju poznata, a većim je dijelom citirana prethodno u ovom obrazloženju. Uzgred, ne bi bilo ni logično niti smisleno propisati odnosno tumačiti da zakašnjelom uplatom doprinosa obveznik plaćanja doprinosa, što se tiče opsega prava na naknadu plaće, zbiljski dođe u jednak položaj kao obveznik koji pravodobno i potpuno ispunjava svoje uplatne obveze.

10. Pri nespornoj činjenici da je konkretno dugovanje podmireno 28. svibnja 2024., te pri jasnoj, nedvosmislenoj i kogentnoj odredbi članka 81. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ne postoji pravna osnova za usvajanje tužiteljeva zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije podmirenja duga. To potvrđuje i ustaljena upravnosudska praksa. Tuženikovom primjenom mjerodavnih pravnih normi tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji. Zbog dosad iznesenog, tužiteljevi navodi ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga spora.

11. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, u odnosu na sporno razdoblje odbilo predmetni zahtjev tužitelja, što je tuženik osnovano potvrdio.

12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 18. ožujka 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Čedomiru Kosanoviću, Ogulin, Gajeva 6

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3