REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-1569/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Đeni Broznić i Mirjane Jakić, u upravnom sporu koji su pokrenuli tužitelji 1. VB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 2. VBF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 3. mlt. ŽB (OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Marija Budimir (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Puli, Rovinjska ulica 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, u Puli, Trg Republike 1, kojeg zastupa službena osoba IB, radi privremenog boravka, 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-08-33-UP/I-5/283-22 od 31. srpnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, broj: 511-08-33-UP/I-5/283-22 od 31. srpnja 2025. odbijen je zahtjev prvotužitelja, državljanina treće zemlje – Republike Srbije, podnesen 15. lipnja 2022., za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, te je prvotužitelju određen rok za dragovoljno napuštanje Europskoga gospodarskog prostora (EGP) od osam dana od dana izvršnosti rješenja (rok za dragovoljni odlazak), uz ostale prateće odluke. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da prvotužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, u smislu članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151), što je utvrđeno na temelju neklasificiranog negativnog mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije.

2. Tužitelji u tužbi i poslije u sporu osporavaju zakonitost tuženikove odluke i tvrde, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje tuženika predstavlja nerazmjerno miješanje tuženika u pravo tužitelja na osobni i obiteljski život. Osporavana odluka ne sadržava valjano obrazloženje, pri čemu prvotužitelju nije omogućen uvid u podatke na bazi kojih je formirano neklasificirano mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije od 4. kolovoza 2022., naročito u pogledu tzv. posrednih veza s kriminalnim grupacijama iz Republike Srbije. Kazneni postupak povezan s događajem koji se spominje u mišljenju Agencije u tijeku je i u njemu nije donesena presuda. U tom postupku prvotužitelj će iznositi svoju obranu, a sva tijela Republike Hrvatske dužna su poštovani presumpciju njegove nedužnosti. Uz to, prvotužitelj je do sada neosuđivan i prekršajno nekažnjavan u Republici Hrvatskoj, a osuđivan nije ni u zemlji svojeg podrijetla. Očito je da se ovdje radi o konstrukciji Agencije, kojom se prvotužitelju onemogućava pravično preispitivanje razloga zbog kojih je dano negativno mišljenje. Tuženik je propustio zatražiti certifikat za pristup klasificiranim podacima, iako je imao tu mogućnost. Upiru i na povredu odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), te na ustavnosudsku i konvencijsku praksu za koju smatraju da ide u prilog argumentaciji tužitelja, uključujući kriterije procjene miješanja u pravo na osobni i obiteljski život razvijene u presudi Europskog suda za ljudska prava i predmetu Ž protiv Ujedinjenog Kraljevstva, te uključujući ustavnosudsku praksu kojom je utvrđena povreda prava na obiteljski život čak i kada je stranka bila osuđena za teška kaznena djela. Mjesečni izdatak od 500,00 eura vezan uz čuvanje djeteta bitno utječe na osiromašenje obitelji tužitelja. U drukčijim okolnostima, tužiteljima bi bila dostupna besplatna usluga dječjeg vrtića koju Grad Pula pruža od 1. siječnja 2026. godine. U pogledu uvida Suda u klasificirane podatke ističe da prvotužitelju nikada nije priopćeno tko je, kada, gdje i s kime razgovarao, zbog čega mu je onemogućeno očitovanje o tim navodima. Drugotužiteljica je prošle godine podnijela pritužbu Vijeću za građanski nadzor Sigurnosno-obavještajne agencije, na koju do održavanja ročišta za raspravu u ovome sporu nije primila odgovor. Tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traže i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.750,00 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, smatra da su ovdje ispunjene pretpostavke za ograničavanje prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 23. listopada 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 4980/2025-2 od 8. siječnja 2026. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. listopada 2025. godine.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Sud je, sukladno odredbi članka 20. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12, u nastavku teksta: ZTP), obavio uvid u referentne klasificirane podatke Agencije. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 18. veljače 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Jedna od kumulativnih pretpostavki za odobrenje privremenog boravka državljaninu treće zemlje jest da dotična osoba ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje (članak 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima).

8. U obrazloženju osporavanog rješenja citirane su i ostale mjerodavne odredbe Zakona o strancima. Te su norme, stoga, tužiteljima poznate.

9. U osnovi, tri su glavna razloga navedena u neklasificiranom negativnom mišljenju Sigurnosno-obavještajne agencije od 4. kolovoza 2022. u prilog zaključka Agencije, a potom i tuženika, da prvotužitelj predstavlja sigurnosni rizik. Prvo, prvotužitelj je u Republici Hrvatskoj optužen kao počinitelj kaznenog djela teška tjelesna ozljeda. Drugo, prikupljeni su podaci o posrednim vezama prvotužitelja s kriminalnim grupacijama s područja Srbije i Crne Gore, ali bi otkrivanje tih podataka naštetilo interesima Republike Hrvatske. Treće, prvotužitelj je u kontaktu sa službenom osobom Agencije odbio razjasniti svoje aktivnosti u vezi s napadom na ĆB (odnosno okolnosti mogućeg počinjenja kaznenog djela teška tjelesna ozljeda), te okolnosti nabave i posjedovanja pištolja Crvena zastava kalibra 7,62 mm.

10. Što se tiče prvog razloga, u vezi s trećim razlogom, Sud naglašava sljedeće.

10.1. Kada zakonodavac priznavanje pojedinog prava ili nametanje određene obveze vezuje uz pravomoćnu kaznenu i/ili prekršajnu osuđivanost ili neosuđivanost, on to čini izričito (niz je primjera takvih pravnih odredaba). No, odredba članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima ne odnosi se samo na pravomoćnu osuđivanost, već i na druge razloge koji utemeljeno upućuju da stranac predstavlja opasnost za javni poredak ili za nacionalnu sigurnost ili za javno zdravlje. Tome u prilog ide stabilna i ustaljena upravna te upravnosudska praksa.

10.2. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola, broj: KO-DO- 1255/2020 od 31. prosinca 2020. prvotužitelju je, kao jednom od sedmorice suoptuženika obuhvaćenih optužnicom, na teret stavljeno da je, uz još četvoricu suoptuženika, prema međusobnom dogovoru i sporazumu 28. srpnja 2020. u Puli, u prostorima garaže TC Max City, udarali rukama i nogama ĆB po glavi i tijelu, nakon čega je ĆB od udaraca pao na tlo, gdje su ga nastavili udarati, uslijed čega je ĆB zadobio ozljede tijela u vidu oguljotine lica, krvnog podljeva lica desno u projekciji lične kosti, krvni podljev lijevog oka, krvni podljev prsnog koša sa strane leđa lijevo (slabinski dio), prijelome VII., VIII., IX. i X. rebra lijevo, prijelom VIII. rebra desno, uz nakupljanje zraka u prsnom košu desno, koje ozljede su teške naravi, pri čemu su s udaranjem prestali kada su se počeli okupljati drugi ljudi.

10.3. Nije nerazumno, ni pravno neutemeljeno, od stranca - državljanina treće zemlje, koji u Republici Hrvatskoj traži odobravanje privremenog boravka (kao početnog statusa), tražiti da, neovisno o usporednom trajanju kaznenog postupka, nadležnim državnim tijelima razjasni okolnosti sigurnosno relevantnog događaja koji mu je stavljen na teret. To naročito vrijedi kada konkretni događaj može razumijevati visoku razinu nasilja, kako u pogledu grupnog nasilja nad pojedincem, tako i težine ozljeda nanesenih drugoj osobi. K tomu, nije nerazumno ni pravno neutemeljeno od stranca koji u Republici Hrvatskoj traži odobravanje privremenog boravka, tražiti da razjasni okolnosti posjedovanja vatrenog oružja (pištolja). Nesporno je da prvotužitelj nije pružio navedena razjašnjenja. Navedeno ne znači tražiti od stranke da se samooptuži (u smislu kaznenog prava), već da u upravnom postupku i u drugim s time povezanim radnjama nadležnih javnopravnih tijela sudjeluje dovoljno iskreno i aktivno da država domaćin, s kojom stranka želi uspostaviti posebno uređen oblik pravne veze, može pouzdano utvrditi ispunjava li stranac za to propisane pretpostavke. U svjetlu upravnog prava, više je situacija kada nedovoljno izlaganje stranke u upravnom postupku ne idu u prilog stranci, ali takva manjkavost ne može biti sanirana pozivom na kaznenopravnu materiju slobode od samooptuživanja.

10.4. U pogledu iznesenog u podtočkama 10.2. i 10.3. ovog obrazloženja, klasificirani podaci u koje je Sud obavio uvid nemaju dodatni sadržaj u odnosu na neklasificirani sažetak (s kojim je prvotužitelj upoznat) te odnosu na sadržaj optužnice (koji je prvotužitelju također poznat). Zbog toga okolnost da službena osoba tuženika nije upoznata i s klasificiranim podacima ovdje ne utječe na rješavanje upravne stvari.

10.5. Sud utvrđuje da je vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja vezano uz mogućnost počinjenja vrlo nasilnog kaznenog djela u Republici Hrvatskoj te nespremnost tužitelja da o tome i o posjedovanju oruža pruži dodatna razjašnjenja, uz ostalo izneseno u podtočkama 10.1., 10.2., 10.3. i 10.4. ovog obrazloženja, dovoljno za zaključak da je tuženik pravilno utvrdio da prvotužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Za taj zaključak Suda nije nužan i razlog iz negativnog mišljenja Agencije koji se tiče posrednih veza prvotužitelja s kriminalnim grupacijama s područja Srbije i Crne Gore. Sud podsjeća da u pogledu razlogâ na kojima Sud temelji svoju odluku nema suštinske razlike između podataka s kojima je prvotužitelj upoznat tijekom upravnog postupka i klasificiranih podataka u koje je Sud obavio uvid. U kontekstu dosad iznesenoga, nije došlo ni do povrede neke od mjerodavnih odredaba ZUP-a na štetu tužitelja.

10.6. Podredno, čak i da podaci o spomenutime vezama prvotužitelja s kriminalnim grupacijama čine podlogu za odluku Suda, tužitelji pogrešno smatraju da je prvotužitelj morao biti upoznat o kontaktima s kojim osobama je riječ te o sadržaju tih kontakata. Naime, upoznavanje s cjelokupnim podacima (koji uključuju i klasificirane podatke SOA-e) ne može se smatrati dijelom ustavnog prava na pošteni postupak (npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5186-2022 od 20. studenoga 2025.). Općenito u domaćoj i konvencijskoj sudskoj praksi, ne smatra se da uravnoteživanje javnog interesa zaštite tajnih podataka s pravom stranke na pravično suđenje putem odgovarajućeg upoznavanja stranke s dijelom zaštićenih podataka, obuhvaća i podatke o izvorima saznanja nadležnih sigurnosnih tijela i o metodama njihovih prikupljanja. U okolnostima konkretnog predmeta, uvidom u ostale klasificirane podatke (vezane uz drugi razlog naveden u t. 9. ovog obrazloženja) Sud je utvrdio da je riječ o podacima u odnosu na koje preteže potreba njihove zaštite, s obzirom na to da bi njihovo otkrivanje moglo ozbiljno štetiti nacionalnoj i javnoj sigurnosti. Usto, svrha prikupljanja i zaštite ovih podataka nedvojbeno je sukladna potrebi zaštite sigurnosti Republike Hrvatske i sigurnosti građana (članak 6. podst. 2. i 5. ZTP-a).

11. Preostaje razmotriti tužbeni zahtjev u pogledu pitanja razumijeva li dužnost prvotužitelja da napusti EGP nerazmjerno ili na drugi način nedopušteno miješanje u ustavno i konvencijsko pravo tužiteljâ na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika mjerodavno je stanje stvari u vrijeme donošenja tog rješenja (kasnije drukčije okolnosti mogu činiti razlog za podnošenje novog zahtjeva za reguliranje boravka stranke u Republici Hrvatskoj).

11.1. Ponajprije, prvotužitelj osporavanim rješenjem nije protjeran iz Republike Hrvatske, niti mu je određena zabrana ulaska u EGP, već je u odnosu na njega doneseno rješenje o povratku iz članka 184. Zakona o strancima, kao jedna od mjera propisanih za osiguranje povratka, uz rok za dragovoljni odlazak.

11.2. Sigurnosne zapreke koje postoje u odnosu na strance a priori ne isključuju potrebe odvagivanja javnog interesa s ustavnim i konvencijskim pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Povezano s time, tužitelji naročito upiru na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2602/2019 od 26. listopada 2021. godine. No, ta je odluka donesena u predmetu u kojem je strancu određeno protjerivanje (uz zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj na deset godina), što ovdje nije slučaj. Istodobno, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 5186-2022 od 20. studenoga 2025. odbijena je ustavna tužba u predmetu u kojem je u odnosu na stranca doneseno rješenje o povratku, pri čemu je stranac u braku s hrvatskom državljankom s kojom ima sedmero (kasnije osmero) zajedničke djece koji su hrvatski državljani. Ni takva obiteljska situacija, dakle, ne mora činiti razlog koji osnovano preteže nad sigurnosnim interesima Republike Hrvatske.

11.3. U predmetnom slučaju, za ostvarivanje obiteljskih veza prvotužitelju je na raspolaganju institut kratkotrajnog boravka. Životne implikacije takve vrste boravka zbiljski se bitno ne razlikuju od organizacije obiteljskog života, primjerice, obitelji hrvatskih državljana u kojoj jedan od roditelja radi u inozemstvu. Pri tome u predmetima odvagivanja između javnog interesa i ostvarivanja prava na privatni i obiteljski život nisu odlučna pitanja poput dodatnih troškova obitelji zbog možebitnog ograničenja korištenja usluge dječjeg vrtića.

11.4. Sud, stoga, ne nalazi da je osporavanim rješenjem tuženika došlo do povrede prava tužiteljâ na poštovanje privatnog i obiteljskog života, niti da učinci osporavanog rješenja, u svjetlu razlogâ njegova donošenja, nerazmjerno ograničavaju pravo tužiteljâ na poštovanje privatnog i obiteljskog života.

12. Tuženik je, dakle, imao valjanu pravnu osnovu za odbijanje prvotužiteljeva zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da su postupak donošenja osporavanog rješenja i sadržaj tog rješenja zakoniti (u širem konvencijskom smislu pravnosti), da su težili legitimnom cilju (zaštiti segmenta javnog interesa što se odnose na javni poredak), te da donesena odluka nepovoljna po tužitelje u tom svjetlu nije nerazmjerna, uzevši u obzir, između ostalog, da se osnovano može smatrati prikladnom i nužnom u demokratskom društvu, niti je došlo do neravnoteže između zaštite javnog interesa i postupovnih prava te prava na privatni i obiteljski život tužitelja na štetu potonjih prava.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 18. ožujka 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Mariji Budimir, Pula, Rovinjska ulica 9

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1