Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-512/2022-62

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Mataja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene-protutužiteljice KN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave dana 10. veljače 2026. godine zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka dana 18. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da nekretnine i to:

- 438/10000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] površina 547 m2 i dvorište površine 1271 čm ukupne površine 1818 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom stana S12, trosobni stambeni prostor u prvom katu zgrade, u nacrtu označeno žuto vodoravno, sadržaja: ulaz, dn. boravak, kuhinja, hodnik, soba, kupaona, soba, balkon, ostava-O2, neto korisne površine 87,46m2 (E-12) sve zajedno povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u stambenoj zgradi [adresa] površine 547 m2 i dvorište površine 1271 čm povezanih na temelju odredbe čl. 68 i čl. 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnih dijelova stamben zgrade [adresa] površine 547 m2 i dvorište površine 1271 čm-etažnim vlasništvom,

- 109/10000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] površina 547 m2 i dvorište površine 1271 čm ukupne površine 1818 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom garaže G3, prostor u prizemlju zgrade, u nacrtu označeno narančasto koso, neto korisne površine 16,82 m2 (E-31) sve zajedno povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u stambenoj zgradi [adresa] površine 547 m2 i dvorište površine 1271 čm povezanih na temelju odredbe čl. 68 i čl. 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnih dijelova stamben zgrade [adresa] površine 547 m2 i dvorište površine 1271 čm- etažnim vlasništvom,

čine bračnu stečevinu tužitelja-protutuženika JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i tužene– protutužiteljice KN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa],

[adresa].

II. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] suvlasnik u ½ dijela slijedećih nekretnina

III. Tužene–protutužiteljica KN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] dužna je trpjeti brisanje prava vlasništva na ½ suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama sa svog imena uz istodobni upis tužitelja-protutuženika JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao suvlasnika na 1/2 suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama slijedećih nekretnina:

- 438/10000 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] površina 547 m2 i dvorište površine 1271 čm ukupne površine 1818 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom stana S12, trosobni stambeni prostor u prvom katu zgrade, u nacrtu označeno žuto vodoravno, sadržaja: ulaz, dn. boravak, kuhinja, hodnik, soba, kupaona, soba, balkon, ostava-O2, neto korisne površine 87,46 m2 (E-12) sve zajedno povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u stambenoj zgradi [adresa] površine 547 m2 i dvorište površine 1271 čm povezanih na temelju odredbe čl. 68 i čl. 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnih dijelova stamben zgrade [adresa] površine 547 m2 i dvorište površine 1271 čm-etažnim vlasništvom,

IV. Utvrđuje se da novčani iznos od 10.000,00 EUR čini bračnu stečevinu tužitelja-protutuženika JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i tužene–protutužiteljice KN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa].

V. Nalaže se tuženoj–protutužiteljici KN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] platiti je tužitelju-protutuženiku JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 5.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 3. lipnja 2022. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2024. godine po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se automobil marke Dacia Sandero registarskih oznaka [registarska oznaka] čini bračnu stečevinu tužitelja-protutuženika JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i tužene– protutužiteljice KN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa],

[adresa].

VII. Utvrđuje se da su tužitelj-protutuženik JN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i tužena– protutužiteljica KN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] suvlasnici svaki u ½ dijela automobila marke Dacia Sandero registarskih oznaka [registarska oznaka].

VIII. Nalaže se tužitelju-protutuženiku JN, OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženoj-protutužiteljici KN, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.900,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. godine po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IX. Odbija se tužena-protutužiteljica sa djelom protutužbenog zahtjeva peko dosuđenog iznosa od 6.900,00 EUR do zatraženog iznosa od 9.200,00 EUR te preko dosuđenog dijela na osobnom automobilu od 1/2 do zatraženih 2/3 dijela te sa alternativnim tužbenim zahtjevom koji glasi: „Nalaže se tužitelju-protutuženiku JN, OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženoj-protutužiteljici KN, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.333,33 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15

dana.“

X. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici naknaditi parnični trošak tužitelju- protutuženiku u iznosu do 36.937,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

XI. Odbija se tužena-protutužiteljca sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice radom stekle zajedničku imovinu i to stan i garažu u [adresa]. Navedene nekretnine su samo formalno upisane na tuženu a radi se o imovini koju su strane kao supružnici stekle svojim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Stan je kupljen ugovorom od 16.5.2011. godine a kupoprodajna cijena je isplaćena putem kredita uz plaćanje učešće od 11.000,00 EUR koji iznos je tužitelju dao njegov otac. Kako su stranke od vremena zaključenja braka zajednički radile i privređivale navedenu imovinu su stekle svaka u ½ dijela.

Tužitelj je u podnesku od 14. listopada 2022. godine naveo da stranke u Privrednoj banci Zagreb imaju deviznu štednu knjižicu na kojoj je iznos od 10.000 EUR koji također predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporavala da bi nekretnine navedene u tužbi bile bračna stečevina stranaka a osobito je osporavala stvarnopravni zahtjev tužitelja. Nadalje je navela da stan u [adresa] nije stečen za vrijeme trajanja braka stranaka budući je kupoprodajni ugovor sklopljen 16. svibnja 2011. godine dok su stranke sklopile brak 28. svibnja 2011. godine. Stan je kupila tužena s namjerom da bude samovlasnik i to kreditom koji glasi na njezino ime bez obveze tužitelja da ga vraća iz svoje imovine ili bračne stečevine. Osporavaju se navodi tužitelja da mu je otac darovao 11.000,00 EUR za kupnja stana već je taj novac darovan tuženoj. Tužitelj je također otuđio i cjelokupnu zajedničku štednju stranaka u iznosu od 13.800,00 EUR. Tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je osporavao navode tužene iznoseći da je tužena postala vlasnica stana upisom u zemljišne knjige dana 6. lipnja 2011. godine kada su stranke već bile u braku. Nadalje je tužena uknjižena kao vlasnica garaže 2015. godine također za vrijeme trajanja braka stranaka. Kredit za kupnju stana koji glasi na ime tužene su stranke otplaćivale za vrijeme trajanja bračne zajednice te je tužitelj davao tuženoj mjesečno cca 300,00 do 500,00 EUR za otplatu mjesečnih anuiteta kredita. Stranke su se dogovorile da će svaki mjesec višak novaca koji ostane nakon podmirenja životnih troškova i anuiteta kredita staviti u kuvertu te su tako skupljenim novcem podmirivale nekoliko anuiteta kredita unaprijed. Kredit za stan je otplaćen novcima koji predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Što se tiče iznosa od 11.000,00 EUR isti je darovan tužitelju a ne tuženoj dok su iznos od 13.800,00 EUR stranke sporazumno odlučile darovati ocu tužitelja radi ulaganja u kuću.

4. Tužena je dana 8. ožujka 2023. godine podnijela protutužbu kojom je potraživala isplatu iznosa od 9.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom što je 2/3 dijela iznosa od 13.800,00 EUR te suvlasništvo u 2/3 dijela na osobnom automobila Dacia Sandero odnosno vezano za osobni automobil postavila je i alternativni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 9.333,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

5. Tuženik je u odgovoru na protutužbu naveo kako su stranke iznos od 13.800,00 EUR darovale ocu tužitelja za vrijeme trajanja bračne zajednice te isti iznos ne predstavlja bračnu stečevinu niti tužena ima pravo na polovinu iznosa. Što se tiče osobnog automobila Dacia Sandero isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

6. Tužitelj je podneskom od 10. siječnja 2024. godine konačno uredio tužbeni zahtjev na način da se utvrđuje da nekretnine i to stan i garaža u [adresa] čine bračnu stečevinu stranaka te je tuženik suvlasnik u ½ dijela nekretnina i to stane i garaže u [adresa] te je tužena dužna trpjeti brisanje prava vlasništva na ½ suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama sa svog imena uz istodoban upis tužitelja kao suvlasnika u ½ dijela. Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka čini iznos 10.000,00 EUR te je tužena dužna isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe. Utvrđuje se da je automobil marke Dacia Sandero bračna stečevina stranaka te su stranke suvlasnici istog svaka u ½ dijela. Odbija se tužena sa protutužbenim zahtjevom kojim se nalaže tužitelju isplatiti tuženoj iznos od 9.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te se odbija tužena sa alternativnim tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 9.333,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Odbija se protutužbeni zahtjev preko dosuđene ½ dijela do zatražene 2/3 dijela na osobnom automobilu Dacia Sandero.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za stan i garažu u [adresa], ugovor o kupoprodaji stana od 16. svibnja 2011. godine, potvrdu HZMO od 21. ožujka 2025. godine za stranke, pregled prometa po računu tužene, ugovor o subvencioniranom stambenom kreditu, dodatke ugovoru o subvencioniranom stambenom kreditu, potvrdu firme Zabat d.o.o. od 3. lipnja 2011. godine, ugovor o stambenoj štednji tužene, preslik devizne štedne knjižice tužene, ugovor o nenamjenski oročenom deviznom depozitu tužene, ugovor o prodaji novog vozila od 28.5.2021. godine, potvrde o visini dohotka za stranke, potvrdu naloga za uplatu, te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka ON, IN, JNI, AN, ŠN i GN.

8. Tužitelj je u iskazu naveo da se oženio 2011.g. i to 28.5. Prije sklapanja braka nisu živjeli zajedno. Bračna zajednica je faktično prestala postojati 16.3.2022.g. I nadalje su službeno u braku. Postupak kupnje stana je krenuo mjesec dana prije sklapanja braka. Kapara je dana prije sklapanja braka ali ne zna točno koliko prije. Kapara je iznosila 11.000,00 EUR. Otac je dao 10.000,00 EUR s time da su otac i on zajedno išli kupovati auto Chevrolet i za to je on također dao 10.000,00 EUR s time da je sam auto koštao 9.000,00 EUR i ostala je 1.000,00 EUR koja se onda priložila kapari koju je dao otac te je tako u banci za kaparu dano 11.000,00 EUR. Kaparu je rješavala supruga s prodavateljem a on ju je vozio. Otac nije dao njemu novac za kaparu jer su supruga i on odlučili da kredit bude na njezino ime jer ona može dobiti kredit u punom iznosu. To je bilo tehničke prirode pa je otac uplatio novac supruzi na račun. Nije bio prisutan u banci već je čekao vani. Ne zna što se i kako potpisivalo. Ne sjeća se da li je kapara davana preko računa. Ne sjeća se kako je otac dao 10.000,00 EUR. Stan je koštao 88.000 EUR. Kapara je bila očev poklon njemu za sređivanje života, kupnju stana. Tako je bilo i sa autom Chevroletom. Nakon davanja kapare za ostatak kupoprodajne cijene stana je podignut kredit. Kredit je podignut u iznos od 77.000,00 EUR i to na 20 godina. Rata je iznosila nekih 500,00 EUR. Kako je kredit podignut preko APN prvih 4 godine je rata kredita bila na pola manja. Rate kredita su se skidale sa tekućeg računa tužene jer je na nju glasio kredit. On nije podizao kredit jer je to bio njihov dogovor. Inače se je kredit prijevremeno otplaćivao a što su mogli uz njihove dvije plaće. Od svoje plaće je kupovao špeceraj, uređivao stan, a ostatak novaca su zajedno stavljali na strnu i tako su u tri ili četiri puta po par tisuća EUR prijevremeno otplaćivali kredit. Kredit je u potpunosti otplaćen 2018. ili 2019.godine. Kredit su zajedno vrlo uspješno otplatili obzirom da su oboje imali solidna primanja, od svake plaće su odvajali za kredit na način da bi davao tuženoj gotovinu svaki mjesec na ime kredita, a imali su i jednu kuvertu u koju su stavljali određeni iznos novaca mjesečno u svrhu prijevremene otplate kredita. Prosječno mjesečno je izdvajao na ime kredita i prijevremene otplate oko 500,00 EUR. Dinamika prijevremene otplate bila je na način da kada bi skupili veći iznos novaca oko 5.000,00-10.000,00 EUR tužena bi taj novac odnijela u banku i uplatila na ime kredita. To se možda desilo 2,3 ili 4 puta. Kada su kupovali taj stan htio je da taj stan bude na oboje ali s obzirom da je tužena digla kredit koji je na njeno ime, odlučili su da taj stan bude samo na njeno ime. Slično je bilo kada su nakon par godina kupovali i garažu, tužena je pitala želi li da garaža bude na njegovo ime, s obzirom da je stan na nju, rekao je da je jednostavnije da i garaža bude na nju, zbog računa. Garaža je kupljena 2, 3 godine nakon kupnje stana. Garaža je kupljena od istog prodavatelja od kojeg je kupljen i stan, bila je u istoj zgradi a misli da je kupljena gotovinom. Koštala je 60.000,00 kn. Novac su uštedili tako da su dio plaće stavili sa strane. Od svoje plaće je mogao staviti sa strane minimalno 300,00 EUR a nekad i više ovisno o mjesečnim troškovima obitelji i primanjima. Inače su mu se primanja kretala između 5.500,00 odnosno 6.000,00 kn do 10.000,00 ili 11.000,00 kn ovisno kako je radio odnosno znao je imati večernju nastavu. Ušteđevina se sva vodila na ime tužene na njenom deviznom računu, a osim 13.800,00 EUR tamo je bilo i više novaca. Imao je mogućnost sam podizati taj novac kao i sam uplaćivati novac na taj račun, jer je imao punomoć. Dizao je novac sa tog računa, ali je i uplaćivao na isti, sve je bilo u dogovoru s tuženom. Od početka braka radio je u Trgovačkoj školi, osim toga znao je raditi još u tri osnovne škole. Tužena je također od početka braka bila zaposlena i radila je u domu zdravlja. Ne zna njezina primanja. U početku braka je zatrudnjela pa je bila na čuvanju trudnoće i na porodnom. Prije sklapanja braka su zajednički imali nekih 3.500,00 EUR kao ušteđevinu. Koliko mu je poznato tužena nije dobivala novac od svoje obitelji. Rate prijevremene otplate je nosila u banku supruga. Nekad je to bilo 5.000,00, 6.000,00, 7.000,00 EUR. Možda je bilo i više. Nitko od njih nije imao stambenu štednju. 2021.godine je kupljen auto Dacia Sandero i to 1.6. Misli da je koštao 110.000,00 kn. Za auto nije dizan kredit, a on je sam otišao u banku i taj novac, jer je imao punomoć, sa devizne štedne knjižice supruge prebacio na njezin tekući račun, a onda je ona Internet bankarstvom platila auto. Inače na tu knjižicu supruge su zajedno stavljali ušteđevinu skoro svaki mjesec. Samo na tu deviznu knjižicu stavljali su određenu svotu novaca. Ta njihova ušteđevina je bila iz njihovih plaća. Taj auto postoji i danas i on ga koristi. To mu je jedino ostalo od 11 godina ulaganja. Kada je napustio bračnu zajednicu na štednoj knjižici supruge je ostalo 10.000,00 EUR. To je bila knjižica na koju su stavljali svoj novac i koristili ga za prijevremenu otplatu kredita za stan, kupnju garaže, kupnju auta i ostale veće troškove. Za vrijeme zajedničkog života i to u 12. mjesecu 2021.g. dao je ocu 13.800,00 EUR. Iznos od 13.800 EUR su zajedno poklonili njegovom ocu u znak zahvalnosti što je on dao kaparu kada su kupovali stan, a s obzirom da živi u skromnim uvjetima taj novac je ustvari bio namijenjen da on sebi renovira nekretninu za život. Otac ga nije tražio taj novac ali je razgovarao sa suprugom kako bi mu trebali pomoći jer im je on uskočio kad im je trebalo i sa kaparom za stan i sa autom. On je jedini koji im je financijski pomagao prije braka i za vrijeme braka, a otac je živio u katastrofalnim uvjetima jer se kuća raspadala. On nije htio uzeti taj novac ali mu ga je ostavio jer je osjećao potrebu da mu pomogne, jer su dobro financijski stajali. Nema saznanja da bi tužena za vrijeme trajanja braka dobila neko nasljedstvo ili darove, a on je dobio jedino na dar vozilo od svog oca 2017. ili 2018. godine, a inače je to vozio koje su supruga i on već ranije koristili. To je vozilo prodano u veljači ili ožujku 2023. za iznos od 2.000 EUR. Njegovi roditelji i roditelji tužene su im pomagali više kroz mesne proizvode, voće i povrće, ali u novcu nam nisu pomagali. Nije imao nikada dogovor sa tuženom da nekretnine budu isključivo njeno vlasništvo. Vezano za doprinos u kućanstvu tužena je kuhala, zajedno su spremali i zajedno su se brinuli o djeci. Nije imao nikakva račun za štednju u banci za vrijeme trajanja braka, samo tekući.

9. Tužena je u iskazu navela da je brak sklopljen 28.5.2011.godine, a zajedno su počeli živjeti 29.5.2021.g. u stanu. Bračna zajednica je trajala do 16.3.2022.godine. Oduvijek si je željela riješiti stambeno pitanje s obzirom da je dugi niz godina bila podstanar i kupiti vlastiti stan. I prije sklapanja braka je imala stambenu štednju i u više banaka oročenja na nekoliko tisuća EUR što je stalno vrtila zbog povoljnih kamata. To je bilo oko 10.000 EUR ali oni su potrošeni za troškove svadbe i za uređenje stana, ali ne i kupnju nekretnine. Imala je i dionice HT. Krajem 2010.godine stekla je uvjete za kupnju stana te je podnijela zahtjev APN-u za dobivanje kredita. Kredit joj je odobren početkom 2011.godine ali je 3, 4 mjeseca trajala papirologija. 2011.godine je s tužiteljem budući je bila u vezi i bili su zaručeni birala stan. I tako su izabrali stan u [adresa]. Krajem 3. odnosno početkom 4. mjeseca APN i PBZ su sklopili ugovor po tom kreditu kojeg je onda banka odobrila u 5. mjesecu 2011.godine. Stan je koštao 88.000,00 EUR kredit je podigla u iznosu od 77.000,00 EUR. Ovu razliku novaca joj je poklonio otac tužitelja. On je taj novac poklonio osobno njoj. Njoj je ŠN dao novac a ne njima zajednički iako ga je prije toga pozvala 8 do 9. mjeseci. Vjerojatno iz razloga što je poznavao sklonosti JN prema kockanju a JN je tada bio financijski nesposoban. Sa tužiteljevim ocem ŠN se našla u Zagrebačkoj banci i on je tih 10.000,00 EUR odnosno skoro 11.000,00 EUR uplatio na račun partije kredita kao kaparu. Kredit se vraćao na način da se svakog 21. -og u mjesecu trajnim nalogom s njezinog tekućeg računa skidala rata kredita. Prvih pet godina je ona bila subvencionirana pa je iznosila 250,00 EUR a nakon toga puna rata kredita oko 500,00 EUR. Nakon što je prestala APN subvencija išla je prva prijevremena otplata kredita. Taj novac je uštedjela od svoje plaće koja je tada iznosila 8.000,00 do 9.000,00 kn. Skromno je živjela, djeca su dobivala odjeću od prijatelja i kumova i tako je uštedjela novac. Taj novac je uštedjele od svoje plaće. U startu je njezina plaća iznosila 8.500,00 kn a najviša 12.000,00 kn. Kada je plaća iznosila 12.000,00 kn lako je uspjela zaštedje ti polovicu jer je hranu dobivala od roditelja, djeca su odjeću dobivala od kumova, vozila se javnim prijevozom, trebalo joj je 200,00 kn mjesečno. U tu prvu ratu prijevremene otplate dala je i dio novaca od oročenih sredstava prije braka. Stambenu štednju koju je imala, taj novac je oročavala po bankama. Sve zajedno novac prije braka je iznosio oko 10.000,00 EUR. Tužitelj tijekom trajanja braka nije od svoje plaće uspio ništa uštedjeti. Njegova primanja iznosila su od 5.000,00 do 7.000,00 kn a zadnje tri godine do 10.000,00 kn. Stan je u cijelosti otplaćen 2019. godine nakon pet prijevremenih otplata. Tri ili četiri godine nakon kupnje stana je kupljena garaža. Garaža je koštala 60.000,00 kn, kupljena je u gotovini i to od novca kojeg je štedjela za prijevremenu otplatu kredita kada je ostalo a bila je povoljna prilika za kupnju garaže. Nije bilo posebnih dogovora za garažu platila ju je sa svog računa. Ocu tužitelja nije nikada morala vratiti kaparu jer je to bio poklon. U 5. mjesecu 2021.g. kupljen je i auto Dacia Sandero koji je koštao sto i nešto tisuća kuna odnosno 14.000,00 EUR. Novac je uštedila na svojem deviznom računu jer je njezina plaća tada iznosila 12.000,00 kn. Stan je bio otplaćen, od svoje plaće je svaki mjesec na devizni račun stavljala 5.000,00 do 6.000,00 kn odnosno po 1.000,00 EUR i tako se nakupilo par desetina tisuća EUR. Prije braka je od svoje tete dobila 2.000,00 EUR tako i od svojih roditelja što je koristila za financiranje troškova svadbe i opremanje stana. Kupila je krevet, ormar, frižider naručila kuhinju. Po prestanku bračne zajednice na njezinom deviznom računu je ostalo 10.000 EUR. Ostalo je samo 10.000,00 EUR na njezinom računu jer je tužitelj bez njezinog znanja i odobrenja podigao iznos koji je mogao sa računa u banci, a ostalo je uzeo ušteđevinu iz stana što bi iznosilo sve 13.800,00 EUR. Tužitelj je rekao da je taj novac dao ocu. Nazvala je njegovog oca, koji je rekao da je primio taj novac. Radilo se o novcu djece za školovanje i ostalo. To je bilo sve u 12. mjesecu 2021.godine i tada su još zajedno živjeli. Nikada nije htio kupiti stan, želio je živjeti kod svog oca. Stalno je bio zaposlen samo na pola radnog vremena a ostatak radnog vremena je bio na određeno kao zamjena. 2014. ili 2015. godine zbog satnice je morao raditi na tri škole. Vezano za stan s obzirom da tužitelj nije htio kupiti stan, njihov dogovor je bio da je stan njezina briga, njezina otplata, njezino vlasništvo. I da nije dobila kaparu na poklon imala je na oročenju spremljenih desetak tisuća EUR. Budući je bila zaposlena i nije imala vremena JN je njezin novac uplaćivao u banci na devizni račun jer je imao punomoć. Kad joj je sjela plaća s računa je skinula 4.000,00 do 5.000,00 kn nekad i više i nakon par dana je JN taj novac uplatio na njezin devizni račun. Garaža je kupljena od viška novaca s tog deviznog računa. Plaćala je režije, hranu, gorivo za ljetovanje. Ne zna gdje je otišla tužiteljeva plaća. Smatra da je razlog što joj je tužiteljev otac dao novac je taj da ne bi odustala od braka. U periodu kad je bila na porodnom imala je najnižu naknadu a na njen devizni račun se uplaćivalo 40,00 EUR. S prvom trudnoćom je radila do 7. mjeseca trudnoće i nije bila na čuvanju trudnoće i financijski je bila s punom plaćom. O financijskim problemima supruga je saznala čisteći garažu kad je našla račune tj. izvatke iz banke 2009.g. 2010. iz kojih je vidljiva da je bio u minus na računu i 10.000,00 EUR i više. Iznos stambene štednje osim na uređenje stana i troškove svadbe utrošila je i za prijevremenu otplatu kredita za stan koji je predmet ovog postupka. Ne zna koliki je točno to bio iznos ali ga je vrtjela na načni da je štedjela u bankama i taj novac podizala kada bi se ostvarili uvjeti za to, a 2015. godine kada su se stvorili uvjeti za prijevremenu otplatu kredita novac koji je bio oročen i koji se kroz godine s kamatama uvećao uložila u prijevremenu otplatu kredita. Tužitelj nije ni na koji način doprinosio u kućanstvu. Obavljala je sve kućanske poslove, brinula o djeci, živjeli su skromno iz razloga jer je štedjela da što prije otplati stan. Plaćala je sve troškove zajedničkog života uključujući izlete, ljetovanja, to je uvijek bilo skromno, ljetovali su ponekada u Pirovcu i to je plaćeno s njenog računa. Tužitelj je svoj novac trošio na cigarete, alkohol a misli da je čak i kockao. Tužitelj nije uplaćivao svoj novac na njezin račun, isključivo je uplaćivao njezin novac. Nisu imali kuvertu u koju su stavljali novac za štednju, postojala je samo njezina devizna knjižica u koju se stavljala štednja u gotovini. Tužitelj nikada nije stavljao svoj novac kao štednju na njenu deviznu knjižicu.

10. Svjedokinja ON, majka tužene, je iskazala da joj je prije nego se vjenčala za tužitelja poklonila 3.000,00 EUR da ima za svadbenu večeru i uređenje sobe. Nakon toga dala joj je još 700,00 EUR da kupi stol i stolice jer je smatrala da im je to potrebno, ali je ona taj novac na kraju potrošila u svrhu predujma za hotel za svadbu. Davala je KN kao rođendanske poklone novac, a djeci novac i robu otprilike između 200,00 i 500,00 kn. Neki veći dar u novcu osim onih 3000,00 EUR nije KN nikad dala, a koliko zna ona nije naslijedila nikakvu imovinu veće vrijednosti. Dala je KN još 2000,00 EUR 2004. godine i ona je s tim novcem otvorila štednju.

Prema njezinim saznanjima KN je sama kupila stan i otplaćivala kredit. JN je želio da žive u kući njegovih roditelja, a i njegova pokojna majka joj je rekla da JN ne želi izaći iz kuće. KN mu je rekla da ona njega ne prisiljava da izađe iz kuće, ali da ona od svog stana neće odustati jer je stan već bio kupljen. U to vrijeme oni još nisu bili vjenčani pa je KN živjela u podstanarstvu, a JN kod svojih roditelja. No kad su se vjenčali JN je došao živjeti u taj stan i tamo su živjeli do otprilike dvije godine. Zna da JN nije sudjelovao u kupovini stana, a niti je doprinosio za troškove zajedničkog života jer joj je to sve rekla KN. Koliko joj je poznato JN nije imao novaca, radio je na pola radnog vremena i novac koji bi zaradio bi trošio na sebe. Koliko zna KN je kupila vjenčano prstenje za oboje. Nema neposredna saznanja o načinu kako su oni raspolagali sa financijama u svojoj obitelji. S obzirom da je iz Slavonije, na mjesečnoj razini je slala meso, voće, povrće, džemove, jaja. Što se tiče prehrane sve su dobivali.

11. Svjedok DN, ujak tužene, je u iskazu naveo da je tužena živjela kod njega za vrijeme studija. Zna da je čekala kada će diplomirati i zaposliti se da kupi stan i na tu temu mu se znala obraćati s pitanjima vezano za kupnju i kako se mogu realizirati kredit i ostali načini financiranja. Koliko se sjeća oko 2009. ili 2010. godine javila mu je da je pronašla stan i da će kupnju realizirati putem APN-a. Nema nekih detaljnijih saznanja što se dešavalo kasnije. Ne zna nikakve detalje osim da mu je KN rekla kako kupuje stan putem kredita. Nema saznanja tko je dao kaparu za kupnju stana.

12. Iz iskaza svjedokinje JNI, sestre tužene, proizlazi da je sestra kupila stan koji je predmet postupka isključivo za svoje potrebe i bila je pred kraj specijalizacije i čekala je da joj poraste plaća nakon završetka. Taj stan je kupila uz subvenciju APN-a. Ne zna na koji rok otplate je podignut kredit, ali rata kredita je bila oko 1800,00 – 2000,0 kn jer zna da je sestra gledala da joj plaća može podnijeti ratu kredita. Nije upoznata da je trebalo dati kaparu za kupnju te nekretnine. Sestra je za cijelo vrijeme bračne zajednice bila zaposlena, koliko zna i tužitelj s tim da je on jedno vrijeme radio na pola radnog vremena. Sestri je darovala novac jedino kao svadbeni dar, kasnije je darivala njihovu djecu vezano za rođendane i blagdane. U vezi garaže zna da je kupljena za vrijeme trajanja braka, a na koji način to ne zna. Sestra je kupila taj stan isključivo za svoje potrebe, a zna da je tužitelj i prije vjenčanja govorio da njemu ne pada na pamet ulaziti u kredit za taj stan jer on ima kuću u kojoj će on živjeti. Nakon vjenčanja tužitelj i tužena živjeli su u stanu od sestre. Sestra je isključivo otplaćivala kredit, a to je vidljivo iz transakcijskog računa. Također je snosila sve troškove kućanstva uključujući režije, a roditelji posebno otac dok je bio živ slali su im hranu od mesa, voća, povrća i jaja. Također je sestra sama kupila vjenčano prstenje za oboje. Tužitelj je financijski pomagao svog brata i roditelje, to je bilo prije početka braka, ali i u početku braka jer je tužitelj o tome govorio, a u zajedničko kućanstvo s tuženom koliko zna ništa nije doprinosio to joj je i sestra govorila, a i sama je to primijetila. Za vrijeme trajanja porodnog 1. i 2. pošto su se nadovezali sestra je bila u teškoj financijskoj situaciji te su joj ona i njezin suprug financijski pomagali. Ima saznanja da on nije doprinosio ni u čuvanju i brizi o djeci niti o brizi o kućanstvu. Ima ta saznanja jer je dolazila često dok su djeca bila manja, posebno vikendom, a od 2019. nije bila tamo jer je tužitelj zabranio da dolazi. Sestra joj je rekla da tužitelj ne doprinosi na takav način. Također zna da je otac od tužitelja određenu svotu novca poklonio sestri, to je rekao otac tužitelja na zajedničkom ručku. Koliko joj je poznato zajedničku štednju nisu imali. Za vrijeme trajanja braka sestra je kupila vozilo Dacia na ime tužitelja, ali je ona to platila i o tome postoji direktna transakcija prema auto kući.

13. Svjedokinja ŽN je navela da je tužena aplicirala na subvencije APN-a radi kupnje stana u [adresa] ali ne zna točno koje godine. Zna da je to bila njena velika želja od studentskih dana. U vezi kredita na koliko godina je isti dobiven i kolika je bila mjesečna rata nema saznanje. Zna iz razgovora sa tuženom, a ona je njezina prijateljica pa joj je govorila, da je većinu financija u vezi kućanstva i djece ona snosila. Također joj je rekla da je ona sama otplaćivala kredit koji je ostvarila. Davala je robu od svoje djece djeci tužene. To je bilo redovno. U vezi garaže zna da ju je KN također kupila sama, ali ne zna nikakve detalje o tome. Zna da su također imali 2 auta i da je oba kupila KN, to joj je također rekla KN. Zna da tužitelj nije doprinosio u zajedničko kućanstvo, o tome je pričala sa tuženom, a isto tako se iznenadila kad je čula da djeca imaju već 10 godina, a da nisu nikada bila u kinu. To smatra da je odgovornost tužitelja. Nema saznanja o zajedničkoj štednji, ali zna da je imala svoju štednju i svoj račun, to joj je KN rekla.

14. Svjedok LN, otac tužitelja, je iskazao da su se stranke oženile negdje 2011.godine. Sin je živio s njim i majkom u kući a tužena je živjela negdje na Trešnjevci. Stan su kupili kad su se oženili i išao je skupa s njima gledati stanove. Ne zna točno koliko je koštao stan kojeg su kupili a kupljen je u [adresa] u [adresa]. Ponudio je sinu, kad je rekao da se ženi, da stanuje kod njega u kući ali oni su rekli da neće, da bi kupili novi stan jer imaju uvjete. Sin ga je pitao da li ima nešto novaca da mu da za učešće za stan. Kako je dao i nešto novaca i starijem sinu tako je dao i svoju ušteđevinu mlađem sinu a to je bilo 10.000,00 EUR. Taj novac je darovao sinu odnosno njima zajedno. Nikada nije tražio da mu vrate taj dar iako mu je trebalo u kući za popravke. Taj novac koji je dao imao je doma. Otišao je u Zagrebačku banku u Dubravi gdje su ga čekali sin i snaha oni su se dogovorili da ga sin čeka vani a on je sa snahom ušao u banku i taj novac je uplatio na račun tužene. Tužena je odmah taj novac uplatila kao kauciju za stan. U banci su se potpisivali i ugovori a koje je sve uzela tužena. Inače im je pomagao u stanu vezano za puno stvari. Tako je stavljao plafonjere, mijenjao brave, montirao karniše i zavjese, napravio stalažu u ostavi. Dao im je i auto i to Chevrolet kojeg je kupio da se oni njime koriste. Bio je vlasnik tog auta a nakon 5, 6 godina ga je prepisao na sina. Kada je sin bio protjeran iz stana on je njemu dao novac u koverti da si popravi odnosno promijeni bojler. Nije otvorio kovertu niti je vidio koliko ima novaca. Taj novac iz koverte je onda trošio sin za svoje troškove, ostao je bez posla i za ostalo. To je bilo točno prije tri godine za vrijeme J. Tužena ga je zvala telefonom i pitala koliko je sin donio novaca ali je rekao da ne zna, niti je tražio niti ga je bilo briga. Drugo nije ništa rekla vezano za novce. Stranke su kasnije još kupile auto rumunjski Renault. Ne zna koliko je koštao taj auto to su oni zajedno kupili. U vrijeme kad su se stranke oženile sin je radio, bio je na zamjeni u školama. Radio je u više škola da si prikupi puno radno vrijeme. Ne zna koliko je zarađivao. Nikada nije imao minusa ni dugovanja. Imao je štednju koju je trošio. To ga nije nikada pitao. Plaćao je režije a mama nije radila. Što se tiče uređenja odnosa u kućanstvu i plaćanju režija ne zna potpuno. Nije se nikada miješao u njihov brak. Kaparu je dao tuženoj zato što su se njih dvoje tako dogovorili. Ona je bila u stalnom radnom odnosu a sin još nije bio. Nije dao gotovinu sinu na ruke jer su se oni tako dogovorili da ide u banku. Još ga je snaja pitala da nema više novaca.

15. Svjedok GN, brat tužitelja, je u iskazu naveo da se brat oženio prije 12 godina. Kad su se oženili odmah su otišli u svoj stan. Stan je kupljen prije sklapanja braka i to malo prije. Stan su kupili zajedničkim sredstvima uz pomoć oca i uz pomoć njezine obitelji. Ne zna koliko je stan koštao. Otac je njima dao novčanu pomoć a kad su se uselili u stan pomagao je vezano za sitne popravke i uređenja. Nije odmah u početku znao koliko je otac dao novaca a kasnije je saznao da se radilo o 10.000,00 EUR. Taj podatak su mu rekli i otac i brat. Kroz priču je saznao da je otac taj novac dao gospođi KN. Svrha davanja novaca je bila davanje učešća za kupnju stana a ostatak je išao na kredit. Ne zna ništa o načinu otplate kredita za stan. Otac im je znao davati plodove iz svog vrata. Nije mu poznato da bi im kupio ili dao neki auto. Kasnije je saznao da je brat uz saznanje tadašnje supruge vratio ocu te novce. Detalje ne zna. Ne zna šta je otac napravio s tim novcima, nikada o tome nisu razgovarali. Za vrijeme njihovog zajedničkog života oni su bili zaposleni, tužena je medicinski djelatnik a brat je profesor. Radio je na dvije, tri škole. Zadnje u školi na Kennedyjevom. Imali su auto marke Chevrolet. Na kraju su kupili auto marke Dacia. Misli da su auto kupili svojim zajedničkim novcima. Ne zna kako su si organizirali život odnosno njihove financije. Brat nikad nije imao minus na računu niti dugove niti kredite. Kad se oženio nije imao stalni radni odnos već je radio u dvije ili tri škole. Tako i nije bio kreditno sposoban. S bratom normalno komunicira i više nakon događaja, daju mu podršku koliko mogu.

16. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tvrtke Zabat d.o.o. kao prodavatelja i HN kao kupca dana 16.svibnja 2011. godine proizlazi da je tužena kupila stan u [adresa] te je kupoprodajna cijena iznosila 88.000,00 EUR te će se isplata izvršiti na način da će kupac prodavatelju isplatiti 11.000,00 EUR iz osobnih sredstava najkasnije do prije useljenja u stan a 77.000,00 EUR najkasnije do 20.6.2011. godine kreditom PBZ. Kupac je prodavatelju isplatio 1.000,00 EUR kapare za rezervaciju stana koju će prodavatelj vratiti kupcu nakon što kupac izvrši cjelokupnu isplatu.

17. Iz potvrde tvrtke Zabat d.o.o. od 3. lipnja 2011. godine proizlazi da je HN isplatila cijeli iznos kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16.5.2011. godine.

18. Iz ugovora o subvencioniranom stambenom kreditu zaključenom između tužene kao korisnice kredite te PBZ i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama dana 16. svibnja 2011. godine proizlazi da je tužen podigla kredit u iznosu od 77.000,00 EUR za kupnju stana od Zabat d.o.o. Iz dodataka ugovoru o subvencioniranom stambenom kreditu proizlazi da je korisnik kredita dana 30.6.2015. godine izvršio prijevremenu djelomičnu uplatu u korist računa kredita u iznosu od 20.044,21 EUR, dana 3.8.2016. godine izvršio prijevremenu djelomičnu uplatu u korist računa kredita u iznosu od 12.046,79 EUR, dana 7.7.2017. godine izvršio prijevremenu djelomičnu uplatu u korist računa kredita u iznosu od 5.047,11 EUR.

19. Iz ugovora o prodaji novog vozila od 28.5.2021. godine proizlazi da je tužitelj kupio osobni automobil marke DACIA Sandero za iznos od 110.000,00 kn.

20. Iz ugovora o stambenoj štednji proizlazi da je tužena dana 5.12.2003. godine sklopila ugovor o stambenoj štednji na pet godina s ciljanim iznosom od 10.500,00 EUR.

21. Iz preslike devizne štednje knjižica na ime tužene proizlazi da je 7.1.2002. godine podigla iznos od 1.652,06 DEM te je stanje 0.

22. Iz ugovora o nenamjenski oročenom deviznom depozitu na ime tužene proizlazi da je tužena dana 27.1.2009 godine oročila iznos od 2.000,00 EUR na 12 mjeseci do 27.1.2010. godine. Isti je zatvoren dana 25.2.2010. godine.

23. Iz potvrde o nalogu za uplatu proizlazi da je LN kao nalogodavatelj te tužena kao obveznik plaćanja izvršili uplatu za kupnju stana u iznosu do 81.749,04 kn dana 26.5.2011. godine.

24. 16. S obzirom na vrijeme kupovine stana i garaže te stjecanje novaca ima se primijeniti Obiteljski zakon (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07).

25. Iz čl. 248 Obiteljskog zakona proizlazi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

26. Iz čl. 249 st. 1 istog Zakona proizlazi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

27. S obzirom na vrijeme kupnje osobnog automobila 2021. godine ima se primijeniti Obiteljski zakon ( NN 103/15).

28. Iz čl. 36 st. 1 Obiteljskog zakona proizlazi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz st. 3 istog članka proizlazi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevina, ako nisu drukčije ugovorili.

29. Tijekom postupka je utvrđeno da su stranke sklopile brak 28. svibnja 2011. godine te je bračna zajednica prestala postojati 16. ožujka 2022. godine. Kupoprodajni ugovor za stan sklopljen je neposredno prije sklapanja braka tj. 16. svibnja 2011. godine. Stan je kupljen na način da je dana kapara u iznosu od 11.000,00 EUR koju je strankama dao otac tužitelja, dok je tužena podigla kredit u iznosu od 77.000,00 EUR, dakle kupoprodajna cijena stana je iznosila 88.000,00 EUR. Kredit se je otplaćivao na način da su se rate trajnim nalogom skidale sa tekućeg računa tužene ali također i sa nekoliko prijevremenih otplata. Iako je stan kupljen prije sklapanja braka u cijelosti je otplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tijekom trajanja bračne zajednice kupljena je i garaža te osobni automobil i to sredstvima iz ušteđevine.

30. Novac za prijevremenu otplatu kredita ušteđen je iz plaća stranaka te tako tužitelj navodi da su obje stranke odvajale novac iz svojih plaća dok tužena iznosi da je novac ušteđen iz njezine plaće. Tužena iznosi da je garaža kupljena ušteđevinom koja je preostala nakon prijevremene otplate kredita. Osobni automobil kupljen je sredstvima sa deviznog računa tužena, što među strankama nije sporno a tužena je navela da je isti uštedjela odvajajući dio novaca od svoje plaće.

31. Dakle i stan i garaža i osobni automobil su stečeni sredstvima koja su proistekla iz rada tj. iz plaće pri čemu nije odlučna činjenica da li se radi o plaći tužitelja ili tužene budući je plaća novac stečen radom a sredstva proistekla iz rada su bračna stečevina stranaka. Također nije niti bitna činjenica koliko je koja stranka odvajala sredstva iz plaće za zajedničku štednju.

32. Što se tiče iznosa od 11.000,00 EUR, koja sredstva su dana kao kapara za stan, tužitelj iznosi da se radi o daru kojeg je njima zajedno poklonio njegov otac i to za kupnju stanja dok tužena navodi da je otac tužitelja isključivo njoj darovao taj novac. Sud smatra životnim i logičnim navode oca tužitelja ŠN da je objema strankama darovao novac za kupnju stana.

33. Nadalje obje su stranke u vrijeme kupnje stana, garaže i osobnog automobila bile zaposlene, što proizlazi iz dokumentacije HZMO, primale su plaću stoga je životno da su obje stranke mogle štedjeti određene iznose novca odnosno sudjelovati u stjecanju ušteđevine i podmirivat troškove kućanstva.

34. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi stan, garaža ili osobni automobili bili kupljeni između ostalog i sredstvima koja su posebna imovina tužene. Iako iz ugovora o stambenoj štednji i oročenih sredstava prije sklapanja braka te novaca dobivenih od svoje obitelji proizlazi da je tužena imala sredstva koja su njezina posebna imovina ista je tijekom postupka navodila da je novce koje je dobila koristila za plaćanje svadbe, uređenje stana te da je dio sredstva stambene štednje koristila za prijevremenu otplatu kredita s time da nije dokazala s kojim iznosom stambene štednje je sudjelovala u otplati kredita, odnosno nije dokazala da bi svojom posebnom imovinom stekla nekretnine i pokretnine koje su predmet ovog postupka.

35. Nadalje tijekom postupka tužena nije dokazala da bi stranke ugovorile bilo kakovu podjelu imovine stečene u braku tj. da je stan isključivo vlasništvo tužene.

36. Dakle kako su nekretnine (stan i garaža) te osobni automobil stečeni sredstvima proizišlima iz rada stranaka dakle sredstvima koja su bračne stečevina stoga su isti bračna stečevina stranaka na jednake dijelove te je odlučeno kao pod toč. I, II, III, VI, VII izreke presude.

37. Što se tiče protutužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 9.200,00 EUR što je 2/3 dijela iznosa od 13.800,00 EUR sama tužena iznosi da se radi o ušteđevini tj. sredstvima ušteđenim iz plaće pa je isti iznos bračna stečevina stranaka. Tužitelj je zajedničku štednju stranaka u iznosu od 13.800,00 EUR podigao nekoliko mjeseci prije prestanka bračne zajednice te dao svom ocu a što potvrđuje LN u svom iskazu. Tužitelj nije tijekom postupka dokazao da su stranke zajedno poklonile taj novac ocu tužitelja niti je dokazao da bi taj novac koristio njegov otac već je istog prema navodima ŠN, a koje sud smatra vjerodostojnim, trošio sam tužitelj za svoje osobne potrebe.

38. Slijedom navedenog osnovan je protutužbeni zahtjev tužene za isplatom dijela podignutog iznosa s time da su podignuta sredstva bračna stečevina stranaka na jednake dijelove stoga je naloženo tužitelju isplatiti tuženoj polovinu podignutog iznosa tj. odlučeno ja kao pod toč. VIII izreke presude.

39. Vezano za tužbeni zahtjev za isplatom polovine iznosa od 10.000,00 EUR tužena je navela da je po prestanku bračne zajednice na njezinom računu ostalo 10.000,00 EUR a koji novac je ušteđen iz plaće te je bračna stečevina stranaka na jednake dijelove te je odlučeno kao pod IV i V izreke presude.

40. Što se tiče iskaza svjedoka, svjedok DN ne zna detalje o kupnji stana te također svjedokinja ZN ne zna detalje o stjecanju nekretnina. Svjedokinja JNI i ON govore o obiteljskim prilikama stranaka koje su im poznate iz pričanja tužene, nemaju neposrednih saznanja te je njihov iskaz usmjeren da tužena uspije u sporu. Svjedoku ČN nisu poznate financijske prilike stranka niti ništa o otplati kredita.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika a imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora.

42. Tužitelju je prema troškovniku priznat trošak za sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1 od 650 bodova, za pristup na ročište dana 1.6.2023.g., 8.3.2023.g.,15.11.2023.g., 23.11.2023.g., 21.3.2024.g., 22.1.2025.g., 21.3.2025.g.,10.2.2025.g. po Tbr. 9 toč. 1 od 900 bodova za svako ročište, za pristup na ročište dana 25.1.2023.g. po Tbr. 9 toč. 5 od 225 bodova, za sastav podnesaka od 6.9.2022.g., 14.10.2022.g. po Tbr 8. toč. 1 od 650 bodova za svaki podnesak, za sastav podnesaka od 24.3.2023.g., 7.6.2023.g., 25.10.2023.g., 10.1.2024.g., 13.5.2025.g., 26.9.2025. po Tbr. 8 toč. 1 od 900 bodova za svaki podnesak te je tako ukupno dosuđeno 14.775 bodova što iznosi 29.550,00 EUR, uz PDV od 25% po Tbr. 46 od 7.387,50 EUR ovaj trošak sveukupno iznosi 36.937,50 EUR.

43. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 17.11.2022. g., 15.3.2023.g., 14.4.2023.g. budući nisu bili potrebni za vođenje postupka.

44. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026. godine.

S u d a c:

Zrinka Mataja

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

dna:

pun. tužitelja

pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte