Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-321/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu Velimiru Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. Omiš, Put vrila 7, OIB: 71190973678, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB: 25376204437, kao pravni sljednik Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen Republika Austrija, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB: 11609308792, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Remanar & Remenar d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje umješača BRIŠEVAC MIRKO, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica Josipa Pančića18, 31500, Našice, na strani tuženika, kojega zastupa Božena Budimir, odvjetnica u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026., objavljene 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. iz Omiša, Put vrila 7, OIB: 71190973678, isključivi i jedini vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i to:

46. ETAŽA 418/3266, što u naravi predstavljaposlovni prostor u prizemlju zgrade na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], označene "AO" ravno do ulaza, prost. orjen. Istok- zapad-sjever (I-Z-S), površine 417,51 m2, upisane u ZU 1800 k. o. [katastarska općina], naspram tuženika Raiffeisenbank St. Stefan–Jagerberg–Wolfsberg eGen iz Republike Austrije, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB: 11609308792.

2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude , nakon njene pravomoćnosti, zatražiti uknjižbu svoga prava vlasništva nad navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate i to prema stopi iz čl. 29. ZOO -a i to po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

III. II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate umješaču prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate i to prema stopi iz čl. 29. ZOO -a i to po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom u tijeku je parnični postupak između stranaka navedenih u uvodu, a koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva.

2. Tužitelj INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. Omiš, Put vrila 7, OIB: 71190973678 je Općinskom sudu u Splitu dana 26. veljače 2021., podnio tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen Republika Austrija, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB: 11609308792, radi utvrđenja da je tužitelj INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. Omiš, Put vrila 7, OIB: 71190973678, isključivi i jedini vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i to:

46. ETAŽA 418/3266, što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], označene "AO" ravno do ulaza, prost. orjen. Istok - zapad-sjever (I-Z-S), površine 417,51 m2, upisane u ZU 1800 k. o. [katastarska općina], naspram tuženika Raiffeisenbank St. Stefan–Jagerberg-Wolfsberg eGen Republika Austrija, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB: 11609308792.

3. U podnesenoj tužbi, tužitelj je naveo kako slijedi:

Tužitelju da je početkom 2007. godine na području Republike Hrvatske, konkretno u Makarskoj, ponuđeno pružanje bankovnih usluga (kreditni plasman) i to od strane posrednik Tuženika - GJ, a potom i putem bivšeg punomoćnika Tuženika - Darinke Đurović, odvjetnice u Makarskoj.

Tužitelj je predmetnu ponudu i prihvatio obzirom da su uvjeti odobravanja kredita od strane Tuženika bili u znatnome povoljniji od uvjeta rezidentnih banaka - banaka koje su imale odobrenje Hrvatske narodne banke za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske.

Tuženik je putem naprijed navedenog predstavnika/punomoćnika tužitelju u Makarskoj, uručio ponudu/prijedlog Ugovora o jednokratnom kreditu br. 532.028, kao i drugu potrebnu dokumentaciju uz poziv da pristupi u sjedište Tuženika radi zaključenja ugovora o kreditu.

Tužitelj je, po prethodnoj uputi odvjetnice Darinke Đurović, pristupio u ured javnog bilježnika iz Makarske, Ante Barbića, i potpisao "Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava", koji je solemniziran/potvrđen po javnom bilježniku Anti Barbiću iz Makarske dana 14. lipnja 2007. pod brojem OV - 8859/07 (nadalje u tekstu: Sporazum).

Tužitelj je tek po potpisu Sporazuma pristupio u ured Tuženika u Republici Austriji i potpisao "Ugovor o jednokratnom kreditu br. Računa 532.028" (nadalje u tekstu: Ugovor o kreditu br. 532.028) kojim su definirani bitni elementi ugovora i to iznos kredita (uključivo i stopu i iznos kamata kao bitan element ugovora o kreditu), uvjeti davanja kredita, uvjeti korištenja kredita i vraćanja kredita (u smislu čl. 1022. Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, nadalje ZOO NN 35/05).

U odnosu na spomenute bitne elemente ugovora, Tuženi se obvezao predati Tužitelju na raspolaganje iznos od 500.000,00 EUR (slovima: petstotisuća Eura), radi kupnje, uređenja i adaptacije poliklinike i to nakon što se u zemljišnim knjigama provede uknjižba založnog prava na teret: kat. čest. [katastarska čestica], ZU 1800/3 (ispravno treba stajati ZU 1800), [broj poduloška], KO [katastarska općina], ETAŽA 418/3266 što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], označene "AO", ravno do ulaza, prost. Orjen. Istok-zapad-sjever (I-Z-S), površine 417,51 m2, i to u korist Tuženika kao vjerovnika, koje je uknjiženo rješenjem Općinskog suda u Makarskoj pod brojem Z-989/07 te je ujedno u korist Tuženika izdana clausula exequendi.

U odnosu na ništetnost gore navedenog pravnog posla, točnije Ugovora o kreditu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja već se vodi parnični postupak pred ovim sudom i to pod brojem P - 5523/16.

S obzirom da je tuženik raspolagao s ovršnom ispravom (potpisao "Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava", koji je solemnzirian/potvrđen po javnom bilježniku Anti Barbiću iz Makarske dana 14. lipnja 2007. pod brojem OV-8859/07 (nadalje u tekstu Sporazum), to je onda isti pokrenuo i ovršni postupak radi utvrđenja vrijednosti naveden ih nekretnina njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja (ovdje tuženika) iz novčanog iznosa dobivenog prodajom .

Navedeni ovršni postupak je okončan iako je u tijeku postupak radi utvrđena ništetnosti ovršne isprave (Sporazuma) na temelju koje je sami ovršni postupak pokrenut čime je tužitelj ostao bez pravne zaštite i pravne sigurnosti, uslijed čega mora ustati ovom tužbom.

Tužitelj ovdje drži potrebni ukazati na odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 88/01 - nadalje u tekstu: ZRSZ) i to upravo č. 18. st. 1. koji glasi:

"Za vlasničkopravne odnose i druga prava na stvarima te na pravo raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu, mjerodavno je pravo mjesta gdje se stvar nalazi" te čl. 21. koji glasi:

"Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na čime se teritoriju nalazi nekretnina".

Obzirom da je bitan element uvodno naznačenih Ugovora o kreditu (dakle uvjet davanja kredita/nastanka bančine obveze na predaju na raspolaganje novčanih sredstava, sukladno čl. 1022. ZOO/05, odnosno čl. 1066. ZOO/91 - bez ostvarenja kojeg ne nastaje niti sam Ugovor) upravo stjecanje založnog prava na nekretninama – to Tužitelj drži nespornim da je isključivo mjerodavno pravo koje se ima primjenjivati na naprijed navedene pravne poslove (koji se odnose na nekretnine i kojima je bitna causa upravo stjecanje založnog prava na nekretnini) - upravo hrvatsko pravo.

Uostalom, i odredbe Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze ne dopuštaju autonomiju stranaka u pogledu određivanja mjerodavnog prava koje bi bilo protivno prinudnim propisima, što bi ponovno direktno upućivalo na nesporan zaključak da je upravo pravo Republike Hrvatske isključivo mjerodavno za navedene ugovore.

Obzirom na naprijed navedeno, Tužitelj ističe kako je naprijed navedeni Ugovor o jednokratnom kreditu br. 532.028 i Sporazum kojima je zasnovano založno pravo radi osiguranja tražbine koja proizlazi iz navedenog Ugovora o kreditu - ništavi/ništetni pravni poslovi te kako ne mogu proizvoditi (namjeravane) pravne učinke.

U odnosu na odredbe Ugovora o jednokratnom kreditu, koje bi dovodile do zaključka da bi bila ugovorena primjena austrijskog prava kao mjerodavnog, kao i nadležnost austrijskih sudova, Tužitelj ponovno ističe kako je ista odredba također ništetna te je u konkretnom bez pravnog učinka - sve imajući u vidu odredbe čl. 18. i čl. 21 Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima i odredbe Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze.

Pored toga, Tužitelj ističe kako je odredbom čl. 56. st. 1. Zakona o parničnom postupku u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, propisana isključiva mjesna nadležnost suda na čijem području se nekretnina nalazi (a u konkretnom je riječ o sporu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora kojim je preuzeta obveza zasnivanja založnog prava na nekretnini i Sporazuma kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini položenoj u KO [katastarska općina]). Odredbom čl. 34.b (toč. 1. u svezi s toč. 10.) Zakona o parničnom postupku određena je i stvarna nadležnost Naslovnog suda - Općinskog suda u Splitu.

Stoga, uvažavajući citiranu odredbu u svezi s odredbama čl. 27. i čl. 70. Zakona o parničnom postupku, Tužitelj ističe kako nema mjesta opstojnosti odredbama Ugovora kojima bi se odredila nadležnost austrijskih sudova.

S obzirom da je izvjesno kako će se u predmetnom postupku koji se vodi pred ovim sudom broj P-5523/16 biti utvrđeno kako je Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 532.028, zaključen dana 05. lipnja 2007. i pripadajući Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, solemniziranom po javnom bilježniku Anti Barbiću iz Makarske, pod brojem OV-8859/2007 dana 14. lipnja 2007. ništetni i bez pravnog učinka, temeljem koje ovršne isprave je pokrenut ovršni postupak broj OVR-2389/12, temeljem koje ovršne isprave je pokrenut ovršni postupak broj OVR- 2389/12, temeljem kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva nad nekretninom označenom kao:

kat. čest. [katastarska čestica], ZU 1800/3 (ispravno treba stajati ZU 1800), [broj poduloška], KO [katastarska općina], ETAŽA 418/3266 što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], označene "AO", ravno do ulaza, prost. orjen. Istok -zapad- sjever (I-Z-S), površine 417,51 m2, to onda posljedično znači kako je, odnosno će, otpasti osnova stjecanja prava vlasništva tuženika, a time bi se ispravilo i zemljišno stanje na način kako je to bilo prije uknjižbe tuženika.

Tužitelj da ustaje ovom tužbom tim više jer je upoznat da je tuženik već otpočeo s prodajom (u bescjenje) prethodno naznačene nekretnine - poslovnom prostora pa ovom tužbom želi spriječiti njeno otuđenje prije nego što budu pravomoćno okončani ovi parnični postupci koji će za cilj imati stavljanje van snage ovršne isprave na temelju koje je ovršni postupak pokrenut i temeljem koje je tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Shodno tome, tužitelj predlaže sudu da po zaprimanju odgovora na tužbu donese rješenje o prekidu ovog postupka, sukladno odredbi čl. 213. ZPP -a, do pravomoćnog okončanja postupka broj P-5523/16.

Slijedom navedenog, nakon nastavka ovog postupka, predlaže se sudu po provedbi dokaznog postupka i zaključenja raspravljanja donijeti presudu, sadržaja navedenog u izreci.

4. Općinski sud u Splitu se je na temelju rješenja posl.br. P-731/2021 od 09. ožujka 2021. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te odlučio po pravomoćnosti rješenja predmetni spis ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. Kod ovog suda spis je zaprimljen 07. svibnja 2021. pod posl.br. P-321/2021.

6. Tuženik je dana 14. lipnja 2022. podnio odgovor na tužbu, u kojem je naveo da su netočni navodi tužitelja sadržani pod točkama 1/ i 2/ tužbe o tome da bi tužitelju pružanje bankovnih usluga bilo ponuđeno na području Republike Hrvatske, u Makarskoj, kao i o tome da bi Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava solemniziran po javnom bilježniku Anti Barbiću pod brojem OV - 8859/07 od 14. lipnja 2007. bio potpisan prije potpisa Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 532.028.

Tuženik je pravna osoba austrijskog prava, koja posluje i financijske usluge pruža isključivo na području Republike Austrije, sve sukladno odobrenju za pružanje financijskih usluga tamošnje agencije za nadzor financijskog tržišta (FMA), koje odobrenje, odnosno Lista koncesija, se dostavlja u prilogu. Tuženik je s tužiteljem te VJ i SJ kao primateljima kredita dana 05. lipnja 2007. godine u Republici Austriji, u svojem poslovnom sjedištu u mjestu St. Stefan im Rosental zaključio Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 532.028. Navedeno je vidljivo iz teksta Ugovora o kreditu koji se dostavlja u prilogu.

Nakon zaključenja Ugovora o kreditu, i to dana 14. lipnja 2007., sklopljen je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, kojim Sporazumom su zasnovana sredstva osiguranja naplate potraživanje tuženika kao vjerovnika iz Ugovora o kreditu. U čl. I. citiranog Sporazuma, koji ima dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), utvrđeno je da postoji novčana tražbina tuženika temeljem naprijed citiranog Ugovora o kreditu, zaključenog dana 05. lipnja 2007. Dakle, potpuno su bespredmetne tvrdnje tužitelja iz točke 2/ tužbe o tome da bi tužitelj „tek po potpisu Sporazuma pristupio u ured tuženika u Republici Austriji i potpisao Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 532.028“.

Točna da je tvrdnja iznesena u dijelu točke 3/ tužbe o tome da je tuženik kao ovrhovoditelj vodio ovršni postupak na nekretnini koja je predmet spora u ovom postupku radi prisilne naplate tražbine iz Ugovora o kreditu. Predmetni ovršni postupak je dovršen i ovrhovoditelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem rješenja o dosudi broj Ovr-2389/12 od 10. svibnja 2012., koje je postalo pravomoćno dana 14. prosinca 2012.

Upravo iz činjenice da je tuženik kao ovrhovoditelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravomoćne sudske odluke, a koja činjenica je između stranaka nesporna, proizlazi potpuna neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u ovom parničnom postupku. Naime, sve da se i parnični postupak kod Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5523/16 okonča na način kako to prikazuje tužitelj (a što tuženik smatra u cijelosti pogrešnim i nevjerojatnim), odnosno, čak i u hipotetskom slučaju da se ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine iz Ugovora o kreditu utvrdi ništetnom, to ne može biti od utjecaja na pravo vlasništva koje je tuženik kao ovrhovoditelj stekao temeljem pravomoćne sudske odluke – rješenja o dosudi nekretnine broj Ovr-2389/12. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 110. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ) kojom je propisano da čak niti ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno u ovršnom postupku. Budući da je rješenje o dosudi broj Ovr-2389/12 temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine nesporno postalo pravomoćno još 2012. godine, utvrđenje ništetnosti ovršne isprave te ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi kao posljedica takve ništetnosti, sve kada bi do toga i došlo, ne mogu ni na koji način utjecati na tuženikovo pravo vlasništva nekretnine koja je predmet spora. Prema tome, tuženik smatra da su svi navodi tužitelja o mogućem, vjerojatnom ili željenom ishodu spora koji se kod Općinskog suda u Splitu vodi pod poslovnim brojem P - 5523/16 u cijelosti irelevantni za ovaj parnični postupak.

Nadalje, netočne da su tvrdnje tužitelja iz točke 3/ tužbe o tome da bi se na predmet spora u ovoj pravnoj stvari primjenjivalo hrvatsko materijalno pravo. Na sporni Ugovor o kreditu, jednako kao i na cjelokupni obvezno pravni odnos između parničnih stranaka, primjenjuje se materijalno pravo Republike Austrije kao mjerodavno.

Parnične stranke da su prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u pisanom obliku izričito ugovorile da će se na sve sporove iz predmetnog ugovora primjenjivati isključivo austrijsko materijalno pravo kao mjerodavno. Navedeno je vidljivo iz Općih uvjeta poslovanja tuženika u kojima je u točki 20. izričito navedeno da se na cjelokupni pravni odnos između kreditnog instituta, ovdje tuženika i klijenta, ovdje tužiteljice, primjenjuje materijalno pravo Republike Austrije kao mjerodavno. Opći uvjeti poslovanja za tuženika dostavljaju se u prilogu s prijevodom na hrvatski jezik. Odredbe Općih uvjeta poslovanja sastavni su dio ugovora o kreditu, te je u točki C na posljednjoj stranici ugovora o kreditu posebno upućeno na najvažnije odredbe Općih uvjeta poslovanja, između ostalog i na točku 20. koja se odnosi na pitanje mjerodavnog prava. Dakle, iz dostavljenih pisanih dokaza vidljivo je kako je u cijelosti neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbe hrvatskog materijalnog prava, budući da se isto u ovom predmetu uopće ne može primijeniti.

Odabir mjerodavnog prava u ugovornim odnosima s međunarodnim obilježjem sukladan je hrvatskim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, i to čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN broj 53/91, 88/01, dalje ZRS). Dakle, parnične stranke su svjesno, svojevoljno i pravno valjano izvršile odabir prava koje će se primjenjivati na njihov ugovorni odnos i na sve sporove proizašle iz istog.

Osim toga, čak i da stranke nisu odabrale austrijsko pravo kao mjerodavno za svoj ugovorni odnos, tuženik smatra da bi se na isti i tada primjenjivalo austrijsko materijalno pravo kao mjerodavno. Naime, predmetni Ugovor o kreditu nesporno predstavlja ugovor s međunarodnim obilježjem, budući da je tuženik pravna osoba stranog prava. Propis hrvatskog zakonodavstva kojim su propisana pravila za određivanje mjerodavnog prava u ugovornim odnosima s međunarodnim obilježjem koji je uređivao predmetna materijalno pravna i procesno pravna pitanja u trenutku sklapanja spornog ugovora, ZRS, u čl. 20. propisuje da, u slučaju da ugovorne strane nisu odabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo države one ugovorne strane koja izvršava karakterističnu činidbu, a to je u ugovoru o zajmu upravo zajmodavac, odnosno ovdje tuženik. Budući da je tuženik pravna osoba austrijske državne pripadnosti te da je ZRS-om izričito propisano da se na ugovore o zajmu s međunarodnim obilježjem primjenjuje pravo države zajmodavca, tuženik smatra da se na cjelokupni pravni odnos između parničnih stranaka nedvojbeno primjenjuje austrijsko materijalno pravo.

Tuženik napominje da točnost iznesenih zaključaka o primjeni austrijskog prava kao mjerodavnog za ovaj ugovorni odnos proizlazi i iz već ustaljenog stava sudske prakse izraženog primjerice u presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5986/16- 2 od 20.02.2018., u kojoj je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu. Drugostupanjski sud je utvrdio da su stranke spornim ugovorom ugovorile primjenu austrijskog prava kao prava zemlje u kojoj se nalazilo i nalazi se sjedište kreditora, što nije protivno odredbama ZRS-a. Sud u citiranoj presudi utvrđuje da su, u smislu čl. 19. istog Zakona, stranke imale pravo ugovoriti primjenu prava ako tim Zakonom nije drugačije uređeno, a kako je i čl. 20. toč. 8. ZRS-a propisano da se na ugovore o zajmu, u koje spada i ugovor o kreditu, primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a nije sporno da je to bila Austrija, to ugovaranje primjene austrijskog prava nije suprotno istom Zakonu. Dakle, ništetnost ugovora je moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga za ništetnost koje propisuje austrijsko pravo. Isto potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž-247/2019-4 od 27.05.2020.

Sukladno navedenom, tuženik smatra da se o pitanju valjanosti Ugovora o kreditu može odlučivati isključivo primjenom odredbi austrijskog materijalnog prava. Istovremeno, tužitelj tužbom u ovom postupku traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini, ali se pritom ne poziva niti na jednu odredbu hrvatskog (ili austrijskog) materijalnog prava temeljem koje bi njemu takvo pravo pripadalo ili moglo pripasti. Tužitelj ne navodi čak niti iz kojih razloga i temeljem kojih propisa bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu navodno bio ništetan, a ne navodi niti na temelju kojih činjenica i kojih propisa bi njemu pripadalo pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora, i to u trenutku podnošenja tužbe. Tuženik ističe da se pravo vlasništva nekretnine može steći isključivo temeljem zakonom propisanih pretpostavki u zakonom propisanim slučajevima, od kojih niti jedan u ovom konkretnom predmetu nije ispunjen na stran i tužitelja, a niti pak se on na bilo koji od zakonom propisanih načina stjecanja prava vlasništva poziva.

Tvrdnje tužitelja iznesene u točki 4/ tužbe o tome da bi bilo „izvjesno“ kako će se Ugovor o kreditu utvrditi ništetnim te o tome da će posljedično „otpasti osnova stjecanja prava vlasništva tuženika“ potpuno su pogrešne, promašene i bespredmetne. Ishod parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-5523/2016 niti tužitelju niti bilo kojoj drugoj osobi nije i ne može biti poznat, a pogotovo ne izvjestan, pa je iznošenje bilo kakvih tvrdnji usmjerenih na tu buduću činjenicu potpuno besmisleno. Osim toga, kao što je naprijed detaljno argumentirano, budući ishod navedenog parničnog postupka potpuno je irelevantan za predmet spora u ovom postupku. Pravo vlasništva nekretnine koje je tuženik kao ovrhovoditelj stekao temeljem pravomoćne sudske odluke u ovršnom postupku uživa pravnu zaštitu temeljem naprijed citirane odredbe OZ-a i ne može biti dovedeno u pitanje niti jednim od navoda koje tužitelj iznosi u tužbi, pa posljedično ne može niti „otpasti osnova stjecanja“ tog istog prava vlasništva. Sukladno svemu naprijed navedenom, tuženik predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije.

7. Rješenjem ovog suda posl.br. P-321/2021 od 4. prosinca 2025., odlučeno je da se utvrđuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na označenog tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen Republika Austrija, 8083 St. Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, OIB: 11609308792, koji je brisan iz sudskog registra, radi provedenih statusnih promjena te da se u tvrđuje kako je pravni sljednik tuženika, sada tuženik: Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB: 25376204437, preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari te da se prekinuti postupak nastavlja.

8. Rješenjem ovog suda posl.br. P-321/2021 od 20. veljače 2026. prihvaćeno je sudjelovanje BRIŠEVAC MIRKO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 31500, [adresa], u svojstvu umješača na strani tuženika.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Ovaj sud je prethodno navedeni zaključak izveo iz dostavljenih isprava stranaka i umješača dostavljenih tijekom postupka, a sve kako slijedi:

- da su stranke i to tužitelj INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. iz Omiša, Put vrila 7, OIB: 71190973678, te ŠJ i EJ kao primatelji kredita s tuženikom Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB: 25376204437, kao davatelj kredita, dana 5. lipnja 2007. sklopile Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 532.028,

- nakon toga da je u Makarskoj, dana 14. lipnja 2007. sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, kojim Sporazumom su zasnovana sredstva osiguranja naplate potraživanje tuženika kao vjerovnika iz Ugovora o kreditu. kao i o tome da bi Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava bio solemniziran po javnom bilježniku Anti Barbiću pod brojem OV-8859/07,

- tuženik kao ovrhovoditelj da je vodio ovršni postupak na nekretnini koja je predmet spora u ovom postupku radi prisilne naplate tražbine iz Ugovora o kreditu i da je predmetni ovršni postupak dovršen na način da je ovrhovoditelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem rješenja o dosudi broj Ovr-2389/12 od 10. svibnja 2012., koje je postalo pravomoćno dana 14. prosinca 2012.

- da je u međuvremenu, pravomoćno okončan predmet Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5523/16 (nova oznaka P-4830/2023), koji se spominje u tužbi, na način da je odbijen tužbeni zahtjev IJ, AJ i MJ, protiv ovdje tuženika, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu od 5. lipnja 2007., i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine osnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini, koji je zaključen između AJ, pok. ŠJ, Investgradnja 2000 d.o.o., s jedne strane i prednika tuženika s druge strane, dakle, da je o prethodnom pitanju iz ovog postupka kojI se tiče ništetnosti Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 532.028, već pravomoćno odlučeno na temelju presude Općinskog suda u Splitu, pos l.br. P-4830/2023 od 5. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž -780/2024 od 12. prosinca 2024.,

- da je dana 19.02.2021., umješač [adresa] PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s prednikom tuženika sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine (etažna jedinica E-46, u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i

- da je umješač BRIŠEVAC MIRKO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 31500, [adresa], nakon toga, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš, u ZU 18000 k. o. [katastarska općina], upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

11. Ovaj sud inače prihvaća da se pitanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ima tumačiti na temelju odredbi hrvatskog prava, obzirom da se nekretnina nalazi u Republici Hrvatskoj.

12. Odredbom članka 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 do 94/17, dalje: ZV) propisano je kako se vlasništvo na nekretnini stječe na zakonom predviđenom upisu stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasništva usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom drugačije nije određeno.

13. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi utvrđenje navedeno u točki 10. ovog obrazloženja da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini umješač PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao od ranijeg vlasnika, prednika tuženika, valjanom očitovanjem volje na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. veljače 2021., a prednik tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB: 25376204437, odlukom suda i to rješenja o dosudi pod posl.br. Ovr- 2389/12 od 10. svibnja 2012., koje je postalo pravomoćno dana 14. prosinca 2012. , sukladno odredbi članka 126. ZV-a, ne bi bio osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje prava vlasništva na navedenoj nekretnini od strane tužitelja u ovom postupku, radi čega je sud takav tužbeni zahtjev odbio te odlučio kao u izreci pod točkom I.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi sa stavkom 5. tog članka kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

15. Tuženiku su kao troškovi parničnog postupka obistinjeni troškovi sukladno Tbr.7, 8. i 9. Odvjetničke tarife (NN broj 138/2023) i to za: sastav odgovora na tužbu od 14.06.2022., te zastupanje na ročištu od 18.03.2026., sve po 250 bodova = 500 EUR, uvećan za 25% PDV u iznosu od 250,00 EUR, odnosno tuženiku je dosuđen ukupno iznos od 1.250,00 EUR, dok je umješaču kao trošak postupka obistinjen trošak sastava podneska od 23.02.2026 te zastupanje na ročištu od 18.03.2026. od po 250 bodova=500,00 EUR, odnosno umješaču je dosuđen ukupno iznos od 1.000,00 EUR kako je i odlučeno pod točkom II. i III. izreke.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu 18. ožujka 2026.

S U D A C

Velimir Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

D N A:

- tužitelja, uz nalog za pristojbu presude

- tuženiku, po punomoćniku

- umješaču, po punomoćniku

- u spis