REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-779/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Boškoviću, odvjetniku u Rijeci protiv tužene BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivi Klobučar, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Opatiji vodi pod posl. br. Ovr-759/2020 te se ukidaju provedene ovršne radnje.

2. Tuženoj se nalaže isplatiti tužiteljici čitav novčani iznos koji joj je u ovršnom postupku opisanom u točki I. neosnovano zaplijenjene s bankovnih računa, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st.2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a u svezi čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana pljenidbe pa do isplate, sve u roku 15 dana.

3. Tuženoj se nalaže naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st.2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11), a u svezi čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana presuđenja, pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pobijanim rješenjem o ovrsi naslovnog suda posl. broj Ovr-759/2020 od 6. studenog 2020. (u tužbi se navodi pogrešan datum 8. ožujka 2021.), određena ovrha na način da se ovlašćuje tužena da sama, odnosno uz pomoć druge osobe, sudskog ovršitelja, a na trošak tužiteljice, ukloni ogradu unutar okućnice kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Sušak, koja nekretnina odgovara novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je postavljena s južne strane kuće prema istoku, u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja. Tužiteljici je naloženo da u roku od 3 dana, po primitku ovog rješenja, položi kod suda iznos od 2.812,50 kn potreban za podmirenje troškova koji će nastati za izvršenje radnji iz toč. I. rješenja te je tužiteljici naloženo platiti tuženoj prouzročeni ovršni trošak u roku od 8 dana sa pripadajućom zakonskom kamatom. Nadalje, radi namirenja troškova predmetnog ovršnog postupka, kao i troškova predujma određena je ovrha pljenidbom svih ovršenikovih novčanih sredstava po svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka. Zaključkom od 8. ožujka 2021. sud je tužiteljicu uputio da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene ovu parnicu. Predmet pobijanog rješenja o ovrsi da je uklanjanje “ograde” unutar okućnice kuće. Ističe da je tužena pogrešno identificirala predmet ovrhe, budući da se ne radi o ogradi, već o željeznim vrtnim vratima. Kao što je tužiteljica istaknula u žalbi od 8. veljače 2021., tužiteljica da je odmah po okončanju parnice vođene pred naslovnim sudom pod posl. brojem P-2402/2013, a u kojoj je donijeta presuda koja predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, svojevoljno otvorila sporna željezna vrata i od tada tužena nesmetano može pristupiti dijelu okućnice u čemu su je do tada onemogućavala vrata koja su bila zatvorena, a što je i bio jedini razlog za pokretanja spomenute parnice. Tužiteljica da je potom i u cijelosti uklonila vrata dana. Budući da je tužiteljica dobrovoljno otvorila predmetna vrata čime je ispunjena svrha presude posl. broj P-2402/2013, a potom ih i u cijelosti uklonila, prisilno uklanjanje u ovom ovršnom postupku je nepotrebno i nemoguće. Suvišno je i polaganje novčanog iznosa s naslova poduzimanja spomenute radnje, dok bi provedba pobijanog rješenja predstavljala zlouporabu prava u postupku, koju je temeljem čl. 10. st.1. suspsidijarno primjenjujućeg ZPP-a, sud dužan onemogućiti.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje i da je podnesena izvan razloga koje je tužiteljica isticala u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Nadalje, ovršnom ispravom temeljem koje je određena ovrha da je identificirano na kojem se mjestu nalazi predmetna ograda, odnosno ogradna vrata, i upravo je to ograda/ogradna vrata koju je Tužiteljica uk lonila nakon donošenja predmetnog Rješenja o ovrsi i nakon izjavljivanja žalbe na predmetno Rješenje o ovrsi. Činjenica da je tužiteljica bila svojevoljno otvorila vrata tuženoj nije od važnosti za ovaj postupak budući je tužena u svakom trenu mogla predmetna vrata opet zaključati. Obveza tužiteljice da je bila uklanjanje predmetnih vrata, a ne njihovo otključavanje i predaja ključeva. Nadalje, o okolnostima da je tužiteljica sada svojevoljno uklonila predmetnu ogradu/odnosno ogradna vrata, odnosno da je ista nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi postupila sukladno točki I. ovršne isprave na temelju koje je tražena ovrha, tužiteljica da je trebala obavijestiti tuženu, odnosno ovršni sud i u predmetnom postupku tražiti obustavu ovrhe. Tužiteljica da nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka budući da je nakon pokretanja ovršnog postupka samovoljno uklonila ogradu. Također, pokretanjem ovog postupka tužiteljica da stvara dodatne nepotrebne troškove

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovosudni spis Ovr-759/2020, elektroničku poštu od 2. srpnja 2020. (list 81 spisa) te su saslušane parnične stranke.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-759/2020 utvrđeno je:

- da je ovrhovoditeljica, ovdje tužena, 30. srpnja 2020. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, i to pravomoćne i ovršne presude ovoga suda posl. br. P-2402/2013 od 28. veljače 2018., potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3802/2018 od 18. veljače 2020., kojom je ovdje tužiteljici naloženo ukloniti ogradu unutar okućnice kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Sušak, koja nekretnina odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je postavljena s južne strane kuće prema istoku;

-da je sud 6. studenog 2020. donio rješenje o ovrsi;

- da je 10. veljače 2021. ovdje tužiteljica podnijela žalbu na rješenje o ovrsi u kojoj navodi da je ovršenica (ovdje tužiteljica) spornu ogradu svojevoljno otvorila i to po okončanju parnice P-2402/2013, te da je otvaranjem ograde konzumiran kondemnatorni zahtjev sadržan u izreci ovršne isprave te da stoga nema više potrebe za fizičkim uklanjanjem ograde;

- da je ovršenica upućena rješenjem od 8. ožujka 2021. pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u roku od 15 dana;

- da je podneskom od 20. svibnja 2021. ovrhovoditeljica, ovdje tužena, obavijestila ovršni sud da je ovršenica, ovdje tužiteljica, nakon donošenja rješenja o ovrsi uklonila ogradna vrata;

- da je rješenjem suda od 12. kolovoza 2021. obustavljen ovršni postupak.

6. Nadalje, uvidom u elektroničku poštu od 2. srpnja 2020. (list 81 spisa) utvrđeno je da je punomoćnica tužene pozvala tadašnjeg punomoćnika tužiteljice da obavijesti svoju stranku da u što kraćem roku ukloni predmetnu ogradu/vrata, pozivom na pravomoćnu presudu P-2402/13, budući da je rok za uklanjanje već odavno istekao, uz zamolbu da upozori svoju stranku da će u protivnom uklanjanje tražiti u ovršnom postupku, a što će stvoriti dodatne troškove.

7. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da je predmetni portun bio još od njezinih pokojnih i ona da ga je uklonila na vrijeme, prije ovrhe i ne osjeća se krivom. Portun da je uklonio jedan čovjek i to prije emaila punomoćnice tužene od 2. srpnja 2020.

7.1. Tuženica je u svojem iskazu navela da je tužiteljica uklonila ogradu odnosno vrata nakon pokretanja ovršnog postupka. Ona da je bila pokrenula parnicu da makne tu ogradu i tražila ju je da ju makne ali tužiteljica da to nije htjela učiniti i zato je morala pokrenuti postupak. Te ograde odnosno vrata više nema ali sada je na tom prostoru digla zid i napravila prostoriju.

7.2. U odnosu na iskaze stranaka valja istaknuti kako sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice ocijenivši ga nelogičnim, neuvjerljivim i proturječnim ostalim izvedenim dokazima. Naime, iz sadržaja elektroničke pošte od 2. srpnja 2020., koju je punomoćnica tužene uputila punomoćniku tužiteljice, jasno proizlazi da u tom trenutku, znači prije pokretanja ovršnog postupka, predmetna ograda odnosno vrata još uvijek nisu bila uklonjena, jer se tužiteljica izričito poziva da u što kraćem roku izvrši svoju obvezu iz pravomoćne presude, uz upozorenje da će u protivnom biti pokrenut ovršni postupak. Navedena komunikacija ne bi imala nikakvog smisla da je obveza već bila ispunjena, kako to tvrdi tužiteljica.

7.3. Osim toga, sama činjenica da je tužena nedugo potom, i to 30. srpnja 2020., podnijela prijedlog za ovrhu, dodatno potvrđuje zaključak da obveza u tom trenutku nije bila izvršena. Sud ocjenjuje nelogičnim da bi tužena pokretala ovršni postupak radi uklanjanja nečega što je već uklonjeno, osobito imajući u vidu prethodnu komunikaciju između punomoćnika stranaka.

7.4. Pored navedenog, i iz navoda žalbe tužiteljice na rješenje o ovrsi neupitno proizlazi kako i u vrijeme pisanja žalbe (10. veljače 2021.) predmetna vrata/ograda još nisu bili uklonjeni jer tužiteljica smatra da je samim otvaranjem vrata ispunila svoju obvezu.

7.5. Konačno, iz ovršnog spisa proizlazi da je tužena tek podneskom od 20. svibnja 2021. obavijestila sud da je tužiteljica uklonila predmetna vrata, što vremenski jasno upućuje na zaključak da je do uklanjanja došlo nakon donošenja rješenja o ovrsi, a ne prije pokretanja ovršnog postupka.

8. Navod tužiteljice da je otvaranjem vrata ispunila obvezu iz ovršne isprave nije pravno relevantan, jer je pravomoćnom i ovršnom presudom P-2402/2013 naloženo uklanjanje ograde, a ne omogućavanja prolaza. Otvaranje vrata ne predstavlja trajno uklanjanje prepreke, budući da se ista, kako to pravilno ukazuje tuženica, mogu ponovno zatvoriti.

9. Kako je utvrđeno da u trenutku pokretanja ovršnog postupka obveza iz ovršne isprave nije bila ispunjena, proizlazi da je ovrha bila određena zakonito i osnovano.

10. U odnosu na navode tuženice da je tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom potrebno odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, valja istaknuti kako se pravni interes za vođenje parnice valja cijeniti prema stanju u trenutku njezina podnošenja. Tužiteljica je upućena na pokretanje ove parnice rješenjem ovršnog suda od 8. ožujka 2021., sukladno pravilima ovršnog postupka, te je tužbu podnijela u ostavljenom roku. U tom trenutku ovršni postupak je bio u tijeku, a ovrha nije bila obustavljena, pa je tužiteljica imala procesni interes tražiti sudsku zaštitu kroz ovu vrstu tužbe. Naknadna obustava ovršnog postupka ne dovodi automatski do gubitka pravnog interesa na način koji bi zahtijevao odbacivanje tužbe. To stoga što je predmet ovog spora ocjena dopuštenosti ovrhe u trenutku njezina određivanja.

10.1. U konkretnom slučaju, kako je već obrazloženo, sud je utvrdio da u trenutku pokretanja ovršnog postupka tužiteljica nije ispunila obvezu iz ovršne isprave, slijedom čega je ovrha bila zakonita i dopuštena. Naknadno ispunjenje obveze tijekom ovršnog postupka predstavlja razlog za obustavu ovrhe, ali ne i za utvrđenje njezine nedopuštenosti.

10.2. Stoga, iako nema osnove za odbacivanjem tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan, budući da nisu ispunjene materijalnopravne pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

10.3. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa koji joj je navodno zaplijenjen u ovršnom postupku, sud ističe da takav zahtjev pretpostavlja utvrđenje nedopuštenosti ovrhe, što u ovom postupku nije utvrđeno. No, neovisno o tome, tijekom postupka nije utvrđeno da bi u ovršnom postupku doista došlo do pljenidbe njezinih novčanih sredstava, niti je u tom pravcu predložila odgovarajuće dokaze, slijedom čega je i iz tog razloga ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a. Sud je tako tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu (200,00 € – Tbr. 8/1), sastava podneska od 29.9.2021. (200,00 € - Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta održana 9.6.2021., 23.1.2023. i 4.2.2026. (200,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1). Sud je tuženoj dosudio i zatezne kamate na dosuđeni trošak, temeljem čl. 151. st.3. ZPP -a, a u vezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

12.1. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja putem eKomunikacije uz nalog za platež pristojbe na presudu

-pun. tuženog putem eKomunikacije