Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5674/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1., OIB: 66486182714, radi priznavanja vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu, 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21- 01/139, URBROJ: 512-2501-23-6 od 20. listopada 2023. i rješenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/19-01/328, URBROJ: 512M2-50-23-24 od 17. kolovoza 2023. i predmet se vraća na ponovni postupak.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-561-01/21-01/139, URBROJ: 512-2501-23-6 od 20. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-561-01/19-01/328, URBROJ: 512M2-50-23-24 od 17. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 7. kolovoza 1991. do 15. listopada 1991. u postrojbi T-4011/01 kao neosnovan.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te navodi da je u spis upravnog postupka dostavio javne isprave i materijalne dokaze iz kojih je razvidno da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 17. kolovoza 1991. do 15. listopada 1991. u postrojbi T-4011/01 i da je do kraja rata nastavio biti vojnik i časnik HV-a. Navodi kako tuženik u upravnom postupku nije zakonito ocijenio javne isprave i iskaze svjedoka već samo vlastite arhive. Tužitelj je nastavno popisao dokazni materijal i naveo njihov sadržaj te zaključio da je razvidno kako postoji dokumentacija o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu od najkasnije 17. kolovoza 1991. do 15. listopada 1991. Evidencije tuženika očigledno nisu potpune. Nadalje navodi kako su aktivnosti u kojima je tužitelj morao sudjelovati bile oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s oružanim otporom, poput odlaska u postrojbu, na borbeni položaj, obuka i priprema za odlazak na bojište pa u tom smislu upire na sadržaj potvrde RH, Grada Zagreba, Gradskog štaba TO, broj: 04-100/1 od 27. kolovoza 1991. Upire i na iskaz brigadira DR, vojnog zapovjednika tužitelja, koji citira. Iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio u zapovjedništvu T- 4011, da je osiguravao skladišta streljiva, sprječavao snajpersko djelovanje neprijatelja, vojno obučavao druge vojnike, sprječavao neprijateljsko zauzimanje ključnih cesta, odrađivao logističke poslove. U smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji tužitelj se nalazio na borbenom položaju, obučavao za odlazak na bojište, obučavao druge za odlazak na bojište, boravio i odlazio u postrojbu. Tužitelj je nastavio biti vojnik i nakon rata sve do umirovljenja, što ukazuje na realan kontinuitet sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tuženik umjetno dijeli sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu na jedan dio u kojem mu je priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta RH i na jedan dio u kojem nije, međutim, radi se o besmislenoj podjeli. Naime, vojnici ne sudjeluju u izravnim vojnim sukobima svaki dan te njihove dužnosti nisu ograničene na vođenje ofenzivnih ili defenzivnih akcija ovisno o kojima gube ili stječu status hrvatskog branitelja. Sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu predstavlja životnu cjelinu unutar koje je djelovao na različite načine, nekada u vojnim operacijama, a nekada u drugim vojnim dužnostima nužnim za vođenje rata. Tuženik implicira da djelovanje tužitelja u osiguravanju neprijateljskih baza, prijateljskih cesta i skladišta streljiva nije vojno djelovanje, što nema smisla niti u životnoj niti u pravnoj logici. Tužitelj je sudjelovao u opremanju mobiliziranih osoba te u obuci mobiliziranih pripadnika za vojne borbene zadaće. Upire i na Pravilnik o stražarskoj službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske iz kojeg proizlazi da je stražarska služba borbena zadaća. Sudu predlaže poništiti osporavano rješenje, kao i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, priznati tužitelju sudjelovanje u Domovinskom ratu za traženo razdoblje, uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode jer ne postoji službena dokumentacija da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske u spornom razdoblju niti je otišao u postrojbu koju je pripremao, već je kasnije bio pripadnik 149. brigade HV. Navodi kako iz izjave svjedoka DR proizlazi da je izdao potvrdu na obrascu koji je jedino imao jer se tužitelj dragovoljno javio, ali ne potvrđuje da je isti pristupio u postrojbu niti da bi borbeno djelovao u njoj. Tuženik ujedno smatra da aktivnosti u pripremi i organizaciji postrojbe T-4011/01 koje su opisali i tužitelj i svjedoci nisu aktivnosti koje se mogu podvesti pod odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu i članovima njihovih obitelji. Suprotno navodima tužbe tuženik smatra kako nisu ispunjena dva kumulativno propisana uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje te da tužitelj nije ponudio pravne ni činjenične razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drukčije riješena. Sudu predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 27. veljače 2026. na koju je pristupio tužitelj, a uredno pozvan tuženik nije opravdao svoj nedolazak (članak 91. stavak 3. u vezi s člankom 89. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS).

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, te uvida u službene evidencije, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHB).

7. Člankom 3. stavkom 1. a) ZHB-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

8. U smislu članka 3. stavka 2. ZHB-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. istoga članka Zakona, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Sud za sada ne može kao osnovana prihvatiti utvrđenja tuženika iznesena u osporavanom rješenju jer se u spisu predmeta nalaze dokazi koji bi mogli biti u suprotnosti sa zaključcima tuženika.

10. Naime, iz prijedloga za raspored Sektora za obrambenu politiku, Uprave za međunarodnu vojnu suradnju od 31. svibnja 2000. proizlazi da je tužitelj mobiliziran u HV od 17. kolovoza 1991. Nadalje, iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera HV, Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“ od 11. srpnja 1996. proizlazi da je tužitelj 17. kolovoza 1991. bio pozvan u postrojbu T- 4011/09 te da je preuzeo dužnost pomoćnika zapovjednika za mobilizacijske poslove. Iz suglasnosti za premještaj Zapovjedništva 149. br. od 22. svibnja 1992. proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u formiranju i organizaciji obrane od početka kolovoza 1991. Iz potvrde Gradskog štaba TO broj: 04-100/1 od 27. kolovoza 1991. proizlazi da je tužitelj pozvan u jedinicu od 17. kolovoza 1991 te da se potvrda izdaje u svrhu obavijesti o boravku u ratnoj jedinici. Tužitelj posjeduje i vojnu knjižicu broj: 396433 u kojoj je u rubrici „sudjelovanje u ratu“ navedeno razdoblje od 17. kolovoza 1991. do 16. listopada 1991. u postrojbi T-4011/01, potpisano i pečatirano istovjetno drugom upisu (od 17.10.1991. -30.5.1992. u 3006 Zagreb), a preko kojeg upisa je rukom napisano: „STORNO“. Prema tome, navedeni dokumenti, kao i izjava svjedoka brigadira DR, mogli bi upućivati na postojanje službene dokumentacije, odnosno evidencije, na temelju koje su iste izdane odnosno sastavljene, radi čega sud za sada ne može kao nedvojben prihvatiti zaključak tuženika da tužitelj u traženom razdoblju nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Sud ujedno nalazi kako je u očitovanju Zapovjedništva HKoV-a, KLASA: 561-01/20-01/323, URBROJ: 3468-G1-01-22-9 od 12. srpnja 2022. navedeno da ne raspolažu podacima o mobilizacijskom razvoju u OS RH te da se traži dostava podataka iz Vojnog arhiva. Odgovor Vojnog arhiva na navedeni dopis ne prileži spisu upravnog postupka.

12. Prema tome, u ponovnom postupku potrebno je utvrditi na temelju čega su izdane naprijed navedene isprave, odnosno jesu li izdane na temelju službene evidencije. Nadalje, potrebno je utvrditi okolnosti upisa naprijed navedenog razdoblja u vojnu knjižicu broj: 396433, odnosno jesu li upisi izvršeni na temelju službene evidencije. Od nadležnih tijela će se pribaviti navedeni podaci, kao i odgovor Vojnog arhiva na dopis od 12. srpnja 2022. Zatražit će se i podaci o borbenom djelovanju postrojbe, odnosno tužitelja, za traženo razdoblje. Nakon toga će se donijeti zakonita odluka o zahtjevu tužitelja.

13. Slijedom navedenog, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke presude.

14. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući na umu kako se vrijednost spora po članku 144. stavku 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to su u skladu s odredbama članka 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a te Tbr. 27. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarifa) tužitelju priznati troškovi sastava tužbe od 500 bodova i zastupanja na ročištu 27. veljače 2026., odnosno ukupno 2.500,00 eura, radi čega je, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I izreke presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II izreke presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima (članak 148. stavak 6. ZUS-a)

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis