Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa], D 14
Poslovni broj: P-54/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužiteljice DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnicima u Križevcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti , 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-2977982, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice pod posl. brojem OU-897/05 dana 01. kolovoza 2005., a koji ugovor je sklopljen između tužiteljice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, u dijelu točke 3. Ugovora pod naslovom Naknada, a koja glasi: „3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535 u roku 15 dana tužiteljici DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , prouzročene parnične troškove u iznosu od 303,10 eura (tristo tri eura deset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kao u izreci presude.
2. Tužba i poziv tuženom radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, uredno su dostavljeni tuženom 4. veljače 2026., međutim u zadanom roku nije podnio sudu pisani odgovor na tužbu.
3. Iz dostavljenih dokaza u spis, osobito iz ugovora o kreditu broj 041-50- 2977982 od 1. kolovoza 2005. (list 6-9 spisa), potvrde privatnih isprava od 1. kolovoza 2005. (list 10 spisa), kontrolnog ispisa unosa korištenja od 2. kolovoza 2005. (list 11 spisa), sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 23.911,61 CHF te da je tužitelju prilikom sklapanja kredita, odnosno 2. kolovoza 2005. naplaćena naknada za obradu kredita i to u iznosu od 789,08 CHF. Nadalje utvrđeno je da je predmetni ugovor sklopljen kao tipski odnosno da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao već je ugovor unapr ijed pripremljen od strane banke.
3.1. Člankom 3. predmetnog ugovora tuženik je nametnuo i odredbu kojom je korisnik kredita banci prije korištenja kredita dužan uplatiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 3,30 %, od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Iz samog ugovora utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru koje banke imaju unaprijed pripremljene prilikom sklapanja kredita.
4. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je to ugovoreno.
4.1. Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.
4.2. Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
4.3. Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
4.4. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
5. S obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik nije pojedinačno pregovarao o predmetnoj odredbi u vezi naknade za obradu kredita, a da je zakonom definirano što je banka ovlaštena naplatiti temeljem ugovora o kreditu, ovaj sud je stava kako predmetna odredba predstavlja ništetnu odredbu ugovora, budući da je suprotna članku 1020. ZOO-a odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske.
6. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženog spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 331.b. st. 1. ZPP-a.
7. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 i 107/25 dalje Tarifa).
7.1. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, sud je tuženiku naložio plaćanje parničnih troškova.
7.2. Tužitelju je stoga, sukladno Tarifi priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura + PDV-om 25% u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7. 1. 100 bodova x 2,00 eura =200,00 eura), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura, odnosno sveukupno 303,10 eura.
6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Križevcima 18. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ivana Čolić Bagarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. ZPP- a).
Presuda zbog ogluhe se ne može žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
