REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-533/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., održane u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja AO, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti tuženika, dana 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 319,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 19,00 eura od 18.03.2026., do isplate,

-300,00 eura od 30.12.2024., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatezne kamate na iznos od 480,00 eura tekuće od 30.12.2024. do 18.01.2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik plati iznos od 2.301,00 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da mu na iznos od 300,00 eura plati zateznu kamatu tekuću od 07.01.2022. do 29.12.2024, a na iznos od 19,00 eura od 07.01.2022. do 17.03.2026.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 429,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.02.2024. oko 14:00 sati zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička 82, Zagreb, kada se prilikom hodanja između dvije lokacije sakupljanja otpada, poskliznuo na cesti i ozlijedio zglob lijeve noge. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Regionalni ured Zagreb tužitelju je 02.07. 2024. navedenu ozljedu priznao ozljedom na radu. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 30.12.2024., a tuženik mu je u predmetu broj 70 IMOD 4 2025 isplatio dana 18.01.2025. naknadu štete po osnovi neimovinske i imovinske štete u iznosu od 480 eura, koji iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete. Tužitelj se javio u Kliničku bolnicu Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Distorzija art TC l. sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je uslijed nastale ozljede trpio i još uvijek trpi fizičke bolove i strah. Tužitelj je morao mirovati, držati nogu na povišeno, stavljati hladne obloge, uzimati analgetike i nositi elastični zavoj, pa kako je pa i na lijevo koljeno i u to dijelu tijela osjećao bol, javio se ortopedu koji je predložio učiniti MR lijevog koljena i fizikalnu terapiju. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete potražuje 690,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 07.01.2022. do isplate. Tužitelj potražuje i zateznu kamatu na isplaćeni mu iznos od 480,00 eura tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30.12.2024. do dana isplate 18.01.2025., te parnični trošak sa zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja od dana 27.02.2024. te da je tuženik s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Ne osporava da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku u kojem mu je temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 480,00 eura dana 20.01.2025., i to 450,00 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te iznos od 30,00 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. S tim u vezi, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužitelju budući da gore navedeni nesporno isplaćeni iznos predstavlja primjerenu pravičnu naknadu te je u skladu s orijentacijskim kriterijima koji su bili važeći u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu i neimovinsku štetu koju tužitelj potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva budući da je tuženik svoju obvezu u cijelosti ispunio isplatom u mirnom postupku, i to u roku od 15 dana od primitka odštetnog zahtjeva, čime je u potpunosti izvršio svoju obvezu slijedom čega nije niti došlo do kašnjenja u izvršenju obveze. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev tužitelja od 30.12.2024., Policu osiguranja s privitcima, Opće uvjete za osiguranje imovine, Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, medicinsku dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jošku Filipušiću, saslušan je tužitelj u svojstvu stranke u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz prijave o ozljedi na radu koji je sastavljen od poslodavca tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, dana 12.03.2024. slijedi da je tužitelj tijekom rada ozlijeđen dana 27.02.2024. kada se prilikom hodanja između dvije lokacije sakupljanja otpada poskliznuo na cesti i ozlijedio zglob lijeve noge. Navedeno slijedi i iz iskaza tužitelja koji opisuje da se ozlijedio kada je obavljao svoje poslove komunalnog radnika na odvozu smeća, te da je neposredno pred ozljeđivanje išao po kantu za smeće koju je trebalo odvesti do kamiona, te se zbog skliskog poda i velike težine kante koja je bila puna otpada, poskliznuo. Pao je na leđa i zadobio je ozljedu lijevog nožnog zgloba.

6. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz jasnog iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj nastradao na radu u obavljanju svojih poslova, te da je uzrok poskliznuća tužitelja teška kanta puna otpada i skliska površina, što su u konkretnom slučaju opasne stvari i opasna djelatnost. Za iste odgovornost snosi poslodavac, odnosno tuženik kao osiguratelj istog.

7. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju niti je tuženik na iste ukazivao i posljedično tome, dokazao ih.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Vještačkom nalazu dr. Joška Filipušića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Vještak navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog skočnog zgloba te da se kod tužitelja radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi koja je nakon adekvatnog medicinskog tretmana uredno sanirana i nakon koje nisu zaostale trajne štetne posljedice. Naime, nije došlo do trajnog oštećenja koštanih i zglobno-ligamentarnih ili tetivnih struktura. Tegobe sa lijevim koljenom nisu u uzročno posljedičnoj povezanosti sa stradavanjem u predmetnom štetnom događaju. Liječenje je trajalo oko 7 dana ili otprilike do 01.11 2022.

10. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 4 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 7 dana. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 450,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

11. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 7 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 300,00 eura.

12. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 750,00 eura. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 450,00 eura po ovoj osnovi, preostaje tužitelju priznati daljnjih 300,00 eura.

13. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da dok se tužitelj nalazio na kućnom liječenju mu je bila potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 7 dana u akutnoj fazi ozljeđivanja i zbog imobilizacije, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 14 sati, tužitelju pripada iznos od 49,00 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,50 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužitelja da mu je nakon ozljeđivanja pomoć pružala majka koja je na sebe preuzela vođenje domaćinstva, nabavu namirnica, te mu je pomagala pri obuvanju i obavljanju higijene. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 30,00 eura, preostaje tužitelju priznati daljnjih 19,00 eura.

14. Sveukupno tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 319,00 eura, uzimajući u obzir plaćeno u mirnom postupku.

15. Tužbeni zahtjev je tužitelj postavio podneskom od 14.11.2025., te je zatražio ukupni iznos glavnice po osnovi naknade štete u visini od 690,00 eura, dok je tužbeni zahtjev u tužbi glasio na 2.620,00 eura (glavnica). Tuženik se podneskom od 20.11.2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Budući se prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a tužba ne može povući bez pristanka tuženika, nakon što se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, tužitelja je valjalo odbiti za iznos od 2.301,00 eura.

16. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku 30.12.2024., pa je stoga zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od tog dana do isplate.

17. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 07.01.2022. do 17.03.2026.

18. Imajući u vidu prethodno tužitelju je valjalo dosuditi i zateznu kamatu na isplaćeni mu iznos od 480,00 eura, tekuću od 30.12.2024. do 18.01.2025., kada je tuženik neprijeporno izvršio isplatu nespornog iznosa naknade štete tužitelju a imajući u vidu da je liječenje kod tužitelja, kako navodi vještak završeno do 01.11 2022.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

20. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 12%, a u odnosu na osnovu 100%. Dakle, tužitelj je u sporu uspio sa 56%, a tuženik sa 44%, odnosno tužitelju valja odmjeriti trošak postupka u visini od 6%.

21. Nadalje je odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano da će nakon toga sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga je tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku priznat trošak za zastupanje po odvjetniku, a sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi i to prema VPS od 2.620,00 eura a za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr.32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 16.09.2025., 13.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podnesaka od 28.04.2025., 27.10.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), te za pristup na ročište za objavu presude u visini 50 bodova (Tbr. 9.t.3., 7.t.1.), što sveukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, dok PDV iznosi 325,00 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju, priznat u visini od 1.625,00 eura. Imajući u vidu da tužitelju pripada 6% priznatog troška, dosuđen mu je iznos parničnog troška od 97,50 eura. Navedenom trošku valjalo je pridodati trošak medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju dosuđen u visini od 429,31 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 06.10.2025. jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije potrebno jer je sudu vidljivo u sustavu kojim raspolaže, te za sastav podneska od 14.11.2025., jer se taj podnesak u bitnom sastoji od ponavljanja tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika