P-1017/2025-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Jacinti Toš Špehar iz Bjelovara, a protiv tuženika AGS Hrvatska d.o.o. Zagreb, Zagrebačka avenija 100A, OIB: 47227514767, povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i dr., nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 02. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavom presude na ročište za objavu od 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos na temelju Bjanko zadužnice broj OV-10099/13 od 03.12.2013. godine kod Financijske agencije iznosa od 68.211,10 eura sa zateznim kamatama na iznos od 652,60 eura počev od 08.08.2014. godine, na iznos od 18.680,97 eura počev od 11.08.2014. godine, na iznos od 8.176,75 eura počev od 21.08.2014. godine, na iznos od 24.704,74 eura počev od 30.08.2014. godine, na iznos od 15.996,04 eura počev od 30.08.2014. godine, pa sve do isplate, te prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun tuženika AGS Hrvatska d.o.o. Zagreb, Zagrebačka avenija 100a, OIB: 47227514767, na njegov račun broj IBAN [broj bankovnog računa] ili na bilo koji drugi račun tuženika, slijedom čega se određuje brisanje zabrane raspolaganja na novčanim sredstvima tužitelja i nalaže se tuženiku da tužiteljici izvrši povrat Bjanko zadužnice broj OV-10099/13 od 03.12.2013. godine solemizirane kod javnog bilježnika Martine Dujmović iz Bjelovara u roku od 15 dana.

II. Tuženik AGS Hrvatska d.o.o. Zagreb, Zagrebačka avenija 100a, OIB: 47227514767 dužan je tužiteljici ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vratiti iznos od 6.431,31 eura sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referenta stopa koja je bila na snazi 01.07. tekuće godine, pa sve do isplate, koja kamata teče na iznos od:

- 142,73 eura počev od 15.07.2019.g.

- 167,52 eura počev od 14.08.2019.g.

- 168,83 eura počev od 13.09.2019.g.

- 138,28 eura počev od 15.10.2019.g.

- 152,31 eura počev od 15.11.2019.g.

- 204,20 eura počev od 13.12.2019.g.

- 165,90 eura počev od 20.12.2020.g.

- 169,40 eura počev od 15.01.2020.g.

- 195,04 eura počev od 14.02.2020.g.

- 223,90 eura počev od 13.03.2020.g.

- 222,18 eura počev od 15.04.2020.g.

- 1,79 eura počev od 19.10.2020.g.

- 239,12 eura počev od 13.11.2020.g.

- 337,26 eura počev od 15.12.2020.g.

- 233,02 eura počev od 15.01.2021.g.

- 277,81 eura počev od 15.02.2021.g.

- 285,53 eura počev od 15.03.2021.g.

- 280,62 eura počev od 15.04.2021.g.

- 243,34 eura počev od 15.05.2021.g.

- 255,36 eura počev od 15.06.2021.g.

- 249,03 eura počev od 15.07.2021.g.

- 253,85 eura počev od 13.08.2021.g.

- 241,02 eura počev od 15.09.2021.g.

- 256,25 eura počev od 18.10.2021.g.

- 242,02 eura počev od 15.11.2021.g.

- 266,97 eura počev od 15.12.2021.g.

- 206,22 eura počev od 14.01.2022.g.

- 192,26 eura počev od 15.02.2022.g.

- 192,88 eura počev od 15.03.2022.g.

- 226,67 eura počev od 15.04.2022.g.

sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.358,61 EUR sa zateznom kamatom koja teče počev od dana presuđenja, pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je bila na snazi 01.07. tekuće godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-959/20-5 od 17. 06. 2021. upućena kao ovršenik da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, koje je izjavila u žalbi i da o tome obavijesti sud. Naime, tuženik je temeljem Bjanko zadužnice broj OV-10099/13 od 03. 12. 2013. g. solemnizirane kod javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa], podnio zahtjev za naplatu i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao dužnika glavnog dužnika Hodak d.o.o. [adresa] na račun tuženika i to iznos od 513.936,52 kn sa zateznim kamatama kako je to naznačeno u točki I. izreke presude. Tužiteljica je Z zadužnicu solemniziranu kod javnog bilježnika pod brojem OV-10099/13 od 03. 12. 2013., izdala tuženiku radi plaćanja za isporučenu robu Trgovačkom društvu Hodak d.o.o. [adresa]. TD Hodak d.o.o. [adresa] je pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u predmetu Stpn - 34/2015-8 zaključio predstečajnu nagodbu koja je pravomoćna s danom 19. 11. 2015. Sukladno zaključenoj predstečajnoj nagodbi TD Hodak d.o.o. je prijevremeno podmirilo sve obveze što proizlazi iz suglasnosti tuženika i saldakonti kartice TD Hodak d.o.o., tako da je obveza tuženiku podmirena u cijelosti sukladno ovršnoj ispravi

– predstečajnoj nagodbi Stpn-34/2015. Temeljem bjanko zadužnice broj OV-10099/13 od 03. 12. 2013., s računa tužiteljice za korist računa tuženika naplaćen je iznos od 48.456,71 kn i to u iznosima od 1.075,41 kn dana 15. 07. 2019., 1.262,20 kn dana 14. 08. 2019., 1.272,04 kn dana 13. 09. 2019., 1.041,85 kn dana 15. 10. 2019., 1.147,59 kn dana 15. 11. 2019., 1.538,58 kn dana 13. 12. 2019., 1.250,00 kn dana 20. 12. 2019., 1.276,35 kn dana 15. 01. 2020., 1.469,51 kn dana 14. 02. 2020., 1.686,94 kn dana 13. 03. 2020., 1.674,05 kn dana 15. 04. 2020., 13,46 kn dana 19. 10. 2020., 1.801,67 kn dana 13. 11. 2020., 2.541,05 kn dana 15. 12. 2020., 1.755,68 kn dana 25. 01. 2021., 2.093,18 kn dana 15. 02. 2021., 2.151,36 kn dana 15. 03. 2021., 2.114,33 kn dana 15. 04. 2021., 1.833,46 kn dana 15. 05. 2021., 1.924,03 kn dana 15. 06. 2021., 1.876,29 kn dana 15. 07. 2021., 1.912,60 kn dana 13. 08. 2021., 1.891,31 kn dana 15. 09. 2021., 1.930,73 kn dana 18. 10. 2021., 1.823,51 kn dana 15. 11. 2021., 2.005,97 kn dana 15. 12. 2021., 1.553,74 kn dana 14. 01. 2022., 1.448,06 kn dana 15. 02. 2022., 1.453,23 kn dana 15. 03. 2022., 1.707,85 kn dana 15. 04. 2022.

Tužiteljica navodi da tuženik još uvijek nije vratio tužiteljici Bjanko zadužnicu broj OV-10099/13 od 13. 12. 2013.

Tužiteljica smatra da je cjelokupno potraživanje tuženika prema TD Hodak d.o.o. namireno, te stoga nema osnova za daljnju blokadu računa i naplatu s tužiteljičina računa temeljem Bjanko zadužnice broj OV-10099/13 od 03. 12. 2013., pa stoga predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I., II. i III. izreke presude.

2. Dajući odgovor na tužbu tuženik je naveo kako je položaj ovdje tužitelja uređen Ugovorom T2-113/13 sklopljenim između društva Hodak d.o.o., društva AGS Hrvatska d.o.o., ovdje tužitelja, i RF, zadnjih dvoje kao solidarnih jamaca, odnosno jamaca plataca, a kojim ugovorom se tužitelj obvezao jamčiti za obveze glavnog dužnika kao solidarni dužnik. Tužitelj istu činjenicu niti ne spori obzirom navodi kako je predmetnu zadužnicu i izdao radi plaćanja za isporučenu robu trgovačkom društvu Hodak d.o.o. Naime, u iznad navedenom Ugovoru u čl. 8. stoji: „Solidarni jamac ZF se ovim Ugovorom obvezuje da će Prodavatelju ispuniti cijelu obvezu iz ovog ugovora i svih naknadno ugovorenih dodataka ugovoru, kao sol idarni dužnik

- jamac platac. U svrhu osiguranja naplate svih potraživanja proizašlih iz ovog Ugovora i naknadno ugovorenih dodataka, zajedno s pripadajućim kamatama i troškovima neovisno o utvrđenoj visini kreditnog limita, Solidarni jamac ZF je dostavila Prodavatelju 1 (jednu) zadužnicu s naznakom iznosa od 1.000.000,00 (milijun) kuna, ovjerenu pod poslovnim brojem OV-10099/2013 sukladno č. 215. Ovršnog zakona. Ukoliko Kupac ne plati jedan ili više računa ili kasni s plaćanjem, Prodavatelj je ovlašten zahtijevati isplatu cjelokupnog duga i poduzeti sve potrebne radnje radi naplate temeljem uručenih instrumenata osiguranja plaćanja iz ovog ugovora na što ga Kupac i Solidarni dužnik izričito i neopozivo ovlašćuje.“ Znači obveze ovdje tužitelja uređene su predmetnim Ugovorom, a nikako sklopljenom predstečajnom nagodbom kojem je uređen pravni položaj glavnog dužnika, a nikako pravni položaj jamca platca, ovdje tužitelja. Nadalje, navod kako je cjelokupno potraživanje podmireno je također netočan. Naime, cjelokupno potraživanje tuženika iznosi 550.646,27 Kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Društvo Hodak d.o.o. ispunilo je svoju obvezu sukladno sklopljenoj Predstečajnoj nagodbi, međutim ispunjenje istih obveza ne predstavlja cjelokupnu otplatu duga. Činjenica kako je navedenim predstečajnim postupkom uređen pravni položaj dužnika tako da je unutar istog predstečajnog postupka otpisan dio glavnice u iznosu od 110.129,25 Kuna, kao i iznos kamata u iznosu od 38.006,26 Kuna, nikako ne znači kako je namiren cjelokupni dug u odnosu prema vjerovniku AGS HRVATSKA d.o.o. Naime, tužitelj je zbog navedenog otpisa dijela potraživanja u odnosu na glavnog dužnika kao gospodarski subjekt pretrpio izvjesnu štetu, obzirom mu isporučena usluga, odnosno isporuka roba/naftnih derivata nije uredno i u cijelosti plaćena, dok je isti i na otpisani dio potraživanja u odnosu na glavnog dužnika, morao platili sve trošarine i troškove proizvodnog procesa, koji su fiksni i koje njemu nitko nije „refundirao“ i posljedično prilagoditi svoje poslovanje novonastaloj situaciji, stoga govoriti o cjelokupnoj isplati duga je neosnovano u cijelosti. Odgovornost za dug i samo postojanje duga predstavljaju različite pojmove i neosnovan je navod tuženika kako je isti u cijelosti podmiren. Nadalje, tužitelj tvrdi i to pozivanjem na presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-329/2017-32 od 20. ožujka 2019. godine i presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-793/2019-2 od 12. studenog 2020. godine kako su u identičnoj pravnoj stvari pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenima. Naime, navedene odluke nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari, obzirom je ovrha proglašena nedopuštenom iz razloga jer ovdje tuženik nije dokazao da se tužitelj obvezao kao jamac platac kako sudovi pogrešno navode u istima. Bitno je napomenuti kako u Presudi Županijskog suda u Osijeku broj Gž-793/2019-2, stoji da se izlučna parnica vodila iz razloga jer je vjerovnik AGS HRVATSKA d.o.o. temeljem zadužnice OV-10100/13, putem FINA-e, pokrenuo postupak naplate i prijenosa novčanih sredstava s računa RF, i to kao jamca glavnom dužnika, kao i da iz rezultata provedenih dokaza ne proizlazi da se isti obvezao kao jamac platac, stoga se ne može primijeniti odredba st. 3. i st. 4. čl. 111. ZOO-a. U istoj Presudi dalje se navodi da pozivanje tužitelja unutar žalbenog postupka da se isti obvezao kao jamac platac i pozvao se na Ugovor br. T2-113/13 i čl. 8. istog sklopljen između društva Hodak d.o.o. i AGS HRVATSKA d.o.o., sud je ocijenio kao neosnovan, s objašnjenjem kako se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi. A contrario iz iste presude proizlazi da je tuženik AGS HRVATSKA d.o.o. dokazao da se RF obvezao kao jamac platac da bi sud bio dužan primijeniti čl. 111., st.3, st.4., ZOO-a, u kojem stoji: Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo ugovoreno.“ Iako je sud, na primjenu materijalnog prava dužan paziti po službenoj dužnosti, a iz samog stanja spisa je bilo razvidno kako se tužitelj obvezao kao jamac platac, a i sam tuženik u svojim podnescima i izjavama tijekom postupka je učinio nespornim da se obvezao kao jamac platac, tuženik je opreza radi kao prilog uz odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari dostavio Ugovor br. T2-113/13, a kojim se dokazuju iznad navedene činjenice. Tužitelj zaključno, u odnosu na ovaj navod, navodi kako je protiv Presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 793/2019, podnesen prijedlog za dopuštenje revizije i isti postupak se vodi pod posl.br.: Revd-885/2021, stoga će ista Presuda biti predmetom daljnjeg preispitivanja od strane Vrhovnog suda. Isti stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u Rješenju, poslovni broj: Gž-442/20182, od dana 20. siječnja 2021. godine, u kojem je naveo: „ kako sukladno odredbama ZFPPN nije propisano da bi sklapanjem nagodbe kojom je eventualno priznata tražbina vjerovnika prema glavnom dužniku oslobađala obveze jamca osobito ne jamca platca, okolnost da je tužitelju utvrđen određeni iznos tražbine i određen novi rok za njeno namirenje nije odlučna za ovaj postupak. Stoga na obvezu i odgovornost I.-tuženika kao jamca platca nije od utjecaja eventualna mogućnost naplate od glavnog dužnika, sve dok potraživanje vjerovnika nije u cijelosti namireno.“ Podredno, da su navedeni sudovi ispravno primijenili materijalno pravo i da navedena odredba doista nije primjenjiva na konkretni pravni odnos, a što tužitelj izrijekom osporava, a što potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu u iznad citiranom dijelu, isti sudovi su propustili primijeniti odredbu čl. 114. st. 2. Zakona o obveznim odnosima gdje stoji propisano kako smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Znači obveza jamca i dalje ostaje u nesmanjenom opsegu (svoti) bez obzira na to što je zbog stečaja ili preustroja smanjena imovina glavnog dužnika. Također, svrha i smisao provedbe predstečajnog postupka je urediti pravni položaj glavnog dužnika, a ne uređenje pravnog položaja jamaca, stoga jamac u cijelosti odgovara za obveze glavnog dužnika. Također, i sam jamac je imao „koristi“ od provedbe predstečajnog postupka, jer u slučaju da je glavni dužnik postao nesposoban za plaćanje, a što bi zasigurno bio slučaj da nije sklopljena predstečajna nagodba, jamac bi u cijelosti odgovarao za iznos cjelokupnog duga, dok se na ovaj način vjerovnik namirio za „većinu“ duga, i na taj način se smanjila i obveza samog jamca, stoga nije pravno logično, niti pravično, niti u skladu s iznad citiranim zakonskim odredbama, jamca osloboditi cjelokupne odgovornosti za dug. Znači obveza jamca ostaje u cijelosti, a obvezu koju je jamac platac, ovdje tužitelj, potvrdio svojim potpisom na predmetnom Ugovoru.

Napominje da je tuženik predao Fini zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu povodom ovršne isprave broj OV-10099/2013.

Sukladno svemu iznad navedenom, tuženik predlaže Naslovu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u rješenje o predstečajnoj nagodbi Stpn-34/2015 od 2. listopada 2015. (list 22), Specifikaciju Fine izvršenja osnove za plaćanje OV-10099/13 od 23. 06. 2021. (list 35 i 36), dopis tuženika o dostavi Fini bjanko zadužnice broj OV-10099/13 od 02. 03. 2017. (list 38), bjanko zadužnicu broj OV-10099/2013 (list 39-42), Suglasnost tuženika za prijevremenom otplatom duga po predstečajnoj nagodbi od 23. 11. 2020. (list 44), izvadak konta Hodak d.o.o. [adresa] (list 46 - 53), karticu dobavljača (list 54- 56), Ugovor o kupoprodaji broj T2-113-13 od 16. 12. 2013. (list 76) i izvod iz prometa po računu tužiteljice RF ZF kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. (list 90), Zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (list 151).

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Uvidom u bjanko zadužnicu broj OV-10099/13 od 3. 12. 2013. izdanu od strane tužiteljice, te u dopis tuženika Fini od 2. 03. 2017., utvrđeno je da je tuženik dana 2. 03. 2017. predao Fini istu bjanko zadužnicu u svrhu naplate i prijenosa novčanih sredstava s računa tužiteljice kao dužnika na račun tuženika i to za iznos tražbine od 513.936,52 kn.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji broj T2-113-13 od 16. 12. 2013., utvrđeno je da je tužiteljica kao solidarni jamac za obveze kupca (glavnog dužnika) Hodak d.o.o. [adresa], proizišle iz spomenutog ugovora, a u svrhu osiguranja tražbine tuženika (AGS Hrvatska d.o.o.) sačinila bjanko zadužnicu broj OV-10099/13 na iznos od 1.000.000,00 kn.

Dakle, temeljem čl. 111. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica za obveze iz prethodno spomenutog Ugovora odgovara kao jamac platac. Između stranaka je nesporno da je pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru između glavnog dužnika TD Hodak d.o.o. [adresa] i tuženika kao vjerovnika dana 2. 10. 2015. g. zaključena predstečajna nagodba, a po kojoj nagodbi je utvrđen iznos tražbine tuženika vjerovnika u iznosu od 588.652,53 kn, s time da su otpisane glavnica u iznosu od 110.125,25 kn i kamate u iznosu od 38.006,26 kn, odnosno da se sukladno zaključenoj predstečajnoj nagodbi glavni dužnik TD Hodak d.o.o. obvezao tuženiku kao vjerovniku u roku od 7 godina, uz jednu godinu počeka, u jednakim mjesečnim ratama, time da prva rata dospijeva 30. 09. 2016. g., te uz kamate 4,5% za vrijeme počeka i otplate, isplatiti iznos od 440.517,02 kn.

Nesporno je između stranaka da je TD Hodak d.o.o. sukladno zaključenoj predstečajnoj nagodbi ispunio obveze prema tuženiku kao vjerovniku u visini obveze iz predstečajne nagodbe.

Uvidom u podatke Fine od specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje broj OV- 10099/13, te uvidom u promet po računu tužiteljice ZF kod Erste & Steiermärkische Bank d.d., proizlazi da je zaključno s danom 15. 04. 2022. na temelju bjanko zadužnice broj OV-10099/2013 s računa tužiteljice, a za korist tuženika ukupno naplaćeno 48.456,71 kn.

Sporno je između stranaka da li tuženik kao vjerovnik može od tužiteljice kao jamca platca zahtijevati ispunjenje obveze, ako je glavni dužnik ispunio uredno obvezu iz predstečajne nagodbe.

Sporno je kolika bi bila obveza tužiteljice kao jamca platca prema tuženiku kao vjerovniku, a nakon zaključene predstečajne nagodbe vjerovnika (tuženika) i glavnog dužnika TD Hodak d.o.o. [adresa].

Temeljem čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je određeno da jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika.

Dakle, kako je predstečajnom nagodbom zaključenom između glavnog dužnika TD Hodak d.o.o. [adresa] i tuženika kao vjerovnika utvrđena obveza glavnog dužnika u visini od 440.517,02 kn, a sve nakon otpusta duga glavnom dužniku za iznos glavnice od 110.129,25 kn i za iznos kamata od 38.006,26 kn, onda prema stanovištu suda je nedopuštena pljenidba s računa tužiteljice na temelju bjanko zadužnice glavnog dužnika broj OV-10099/13 od 3. 12. 2013. za iznos tražbine u visini od 513.936,52 kn.

To znači da je tuženik kao vjerovnik putem predstečajne nagodbe tužiteljici kao dužniku otpustio dio duga, a što je izjednačuje sa otpustom duga u smislu čl. 203. Zakona o obveznim odnosima.

Stoga prema stanovištu suda tužiteljica kao jamac platac i ne može odgovarati vjerovniku (tuženiku) za cijelu obvezu dužnika, a u smislu čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

Također, temeljem čl. 205. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je određeno da otpust duga glavnom dužniku oslobađa i jamca, pa stoga obveza jamca prema vjerovniku ne može biti veća nego što je obveza glavnog dužnika prema vjerovniku. S druge strane, kako je između stranaka nesporno da je glavni dužnik ispunio svoju obvezu prema tuženiku kao vjerovniku u visini tražbine iz predstečajne nagodbe, onda tuženik kao vjerovnik, a temeljem čl. 111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ne može od jamca platca (tužiteljice) zahtijevati ispunjenje obveze glavnog dužnika.

5. Prema stanovištu suda, tuženik se neosnovano poziva na odredbe čl. 114. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a po kojim odredbama smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Ovo iz razloga jer iste odredbe važe samo u slučaju stečaja glavnog dužnika, ali ne i u slučaju zaključene predstečajne nagodbe.

Istina, uvidom u Zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 07. studenog 2024., utvrđeno je da je tuženik kod Fine povukao Zahtjev za izravnu naplatu povodom ovršne isprave OV-10099/2013, ali nije dostavio sudu obavijest Fine o prestanku naplate po istom Zahtjevu za izravnu naplatu, a niti je dokazao da je vratio tužiteljici Bjanko zadužnicu broj OV-10099/2013 od 03. prosinca 2013. temeljem koje je pokrenuta izravna naplata.

6. Na osnovu svega iznijetog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude. Kako je između stranaka utvrđeno da je temeljem zadužnice broj OV-10099/13 od 3. 12. 2013. s računa tužiteljice kao jamca, a za namirenje tražbine tuženika kao vjerovnika do dana zaključno s 15. 04. 2022. skinuto ukupno 48.456,71 kn, odnosno sada 6.431,31 EUR i to u vrijeme i visini rata, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude, sud je stoga na stanovištu da je tuženik kao vjerovnik, a na štetu tužitelj ice kao jamca stekao bez osnove iznos od 48.456,71 kn, odnosno sada 6.431,31 EUR. Ovo sve iz razloga, a s obzirom na osnovu (naplatu putem zadužnice) koja je kasnije otpala.

Stoga je sud temeljem čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima i obvezao tuženika na vraćanje tužiteljici neosnovano stečenog, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

Prema stanovištu suda, tuženik je nepošten stjecatelj bez osnove, jer je od samog početka znao da glavni dužnik uredno i na vrijeme izvršava svoju obvezu prema njemu kao vjerovniku, a sve temeljem predstečajne nagodbe.

Stoga je sud temeljem čl. 1115., a u vezi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i obvezao tuženika kao nepoštenog stjecatelja bez osnove na plaćanje zateznih kamata tužiteljici i to od dana stjecanja bez osnove, tj. od dana naplate rata, a za visinu iznosa rata, a kako je to naznačeno u izreci presude. To sve u visini stope zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

7. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku obvezao na snašanje u potpunosti parničnog troška tužiteljici u iznosu od 8.358,61 EUR, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi se sastoje od troška zastupanja tužiteljice putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (1.026,00 EUR), zastupanje tužiteljice na dva ročišta (2.052,00 EUR), sastava dva obrazložena podneska (2.052,00 EUR), sastava odgovora na žalbu (1.026,00 EUR), PDV-a (1.539,00 EUR), pristojbe na tužbu i presudu (663,61 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom i Zakonom o sudskim pristojbama.

Sud nije tužiteljici priznao trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu od 125,00 EUR, jer smatra da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na dosuđene parnične troškove, sud je tužiteljici temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima priznao i zakonske zatezne kamate, a počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.

8. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.

U Daruvaru 18. ožujak 2026.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Jacinta Toš Špehar, Bjelovar

2. AGS Hrvatska d.o.o. Zagreb