REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-16704/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Jadranki Parać Šaka, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Balen, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NŽ, zbog djela prekršaja iz čl. 53. st. 4. i čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PUZ, II PPP Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/30125, Urbroj: 511-19-45-25-1. od 13. studenog 2025., nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti okrivljenika, dana 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik PŽ, sin N, rođen **.**.1967. u [adresa], državljanin RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], VŠS, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom od 400,00 eura, udovac, bez djece, prekršajno kažnjavan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa],

kriv je

I što je 12. studenog 2025. u 23,40 sati u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom [registarska oznaka], krećući se kolnikom Ljubljanske av. u smjeru istoka, kroz naseljeno mjesto, gdje je prometnim znakom brzina ograničena na 60 km/h, brzinom od 101 km/h, koja je utvrđena korištenjem uređaja FAMASHOT VHT-527 (kod raskrižja s ul. Svilkovići),

dakle, kao vozač u naselju kretao se brzinom koja je za više od 30 do 50 km/h veća od prometnim znakom ograničene brzine,

čime je počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl. 53. st. 4. istog Zakona,

II što je gore navedenog dana i vremena upravljao predmetnim osobnim vozilom navedenom relacijom, a prilikom kontrole vozila i vozača kod ul. Svilkovići, od strane djelatnika policije, ponuđeno mu je ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu, uređajem marke Drager 6820, ser. br. ARLA-0122, kao i uzimanje uzoraka krvi i urina uz stručni pregled radi analize, što je odbio,

dakle, kao vozač motornog vozila odbio se podvrgnuti ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina,

čime je počinio prekršaj iz čl. 282. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

kažnjivo po čl. 282. st. 9. istog Zakona,

pa mu se temeljem cit. propisa,

utvrđuje

za djelo pod toč. I novčana kazna u iznosu od 390,00 eura (tristodevedeset eura) za djelo pod toč. II novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura)

Temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenom se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.710,00 eura (tisućusedamstodeset eura).

Temeljem čl. 40. st. 1. u svezi čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od dana 12. studenog 2025. u 23,40 sati do dana 13. studenog 2025. u 14,50 sati kao 79,64 eura (sedamdesetdevet eura šezdesetčetiri centa) za dva dana zatvora, pa ima za platiti 1.630,36 eura (tisućušestotrideset eura tridesetšest centa).

III Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18., 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem članka 152. stavak 3. i članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, u svezi članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.), sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

V Temeljem čl. 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a koja teče od dana izvršnosti ove presude.

VI Vrijeme za koje je okrivljeniku mjerom opreza bila privremeno oduzeta vozačka dozvola, počevši od dana 12. studenog 2025. u 23,40 sati, do 13. studenog 2025. u 11,40 sati, ima se uračunati u vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom primijenjene po ovoj presudi.

Obrazloženje

1. PUZ, II Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/30125, Urbroj: 511-19-45-25-1. od 13. studenog 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenik PŽ je na ročištu kod ovog suda ispitan na okolnosti iz optužnog prijedloga iskazao da se djelomično smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Dana 12. studenog 2025. u 23,40 sati upravljao je osobnim vozilom [registarska oznaka], a kretao se kolnikom Ljubljanske av. u smjeru istoka. Prethodno je bio s kumom u Krašiću i tamo je konzumirao jedan gemišt, gdje su prethodno i večerali i tada je kuma odlučio odvesti kući. U međuvremenu ga je nazvala majka, a ona je starije životne dobi i to je bio razlog zbog čega je ubrzao svoje kretanje, jer je ona prije par dana pala te je bila 24 sata na podu i uplašio se. Kretao se Ljubljanskom kroz naseljeno mjesto, iako tamo postoji ograničenje brzine kretanja na 60 km/h, brzinom od 101 km/h. Naime u jednom trenutku se pojavio djelatnik policije, ne zna točno od kuda na semaforu i rekao mu je da je prekoračio brzinu kretanja, stao je na autobusnom ugibalištu iza njega. Nakon toga mu je ponuđeno alkotestiranje pomoću alkometra P, htio se alkotestirati, ali je na mjestu događaja rekao djelatniku policije da će prvo popušiti cigaretu, jer je još imao par dimova i to bi potrajalo dvije do tri minute, ali mu je djelatnik policije rekao da ga neće čekati. Tada je htio pristupiti alkotestiranju, ali isti više nije htio izvršiti alkotestiranje, također je predložio da mu uzmu krv i urin radi analize, ali je djelatnik to također odbio. Djelatnik policije je krenuo s papirima prema autu, a on je išao za njim, jer se htio alkotestirati, ali je isti rekao "nema šanse". U međuvremenu je djelatnik policije pozvao svoje kolege i došla su dvojica mlađih kolege, koji su ga odvezli u Heinzelovu. Mislio je da će tamo dati krv i urin, ali se to na kraju nije dogodilo, nego ga je pregledala liječnica i odvezen je na Oranice. Smatra da nije točno da je odbio alkotestiranje.

3. U tijeku dokaznog postupka sudac je u prisutnosti okrivljenika u svojstvu svjedoka saslušao djelatnika policije DŽ, koji je iskazao da je kritične zgode tog 12. 11. 2025. ne zna točno koje je bilo vrijeme, ali zna da je bila riječ o noćnim satima, mjerio brzinu kretanja motornih vozila te je između ostalog izmjerio brzinu kretanja osobnog vozila [registarska oznaka]. Zna da je vozač predmetnog vozila, ovdje prisutni gospodin, jer ga se sjeća, prekoračio brzinu kretanja, budući da se kretao brzinom misli cca. 114 km/h, na mjestu gdje je brzina ograničena na 60 km/h. Osobno je istog zaustavio i to je bilo na lokaciji Ljubljanska av, Zagrebačka – Svilkovići, bila je riječ o raskrižju. Gospodin se uredno zaustavio, bio je sam u nadzoru, došao je do prozora okrivljenika, a isti je bio u vozilu i zatražio je dokumente, što je okrivljenik i dao. Osjetio je miris alkohola i zato je istom rekao da želi izvršiti alkotestiranje, ali je isti rekao da nije ništa konzumirao od alkohola. Inzistirao je alkotestiranju, a okrivljenik mu je tada rekao da ima petnaest minuta pravo pričekati prije nego što pristupi alkotestiranju, s čime se on nije složio. Svjedok je iskazao da prakticira dva puta osobi ponuditi alkotestiranje i zato je nakon objašnjenja još jednom ponudio akotestiranje, što je isti odbio objašnjavajući o svojim pravima, a kako je bio sam u nadzoru, pozvao je kolege, odnosno ophodnju i došla su još dva djelatnika policije. Gospodinu je rečeno da je uhićen i da će biti priveden i on je tada tek rekao da se želi alkotestirati, što on tada više nije htio izvršiti, jer je sada već bila riječ o odbijanju pristupa alkotestiranju i tada je okrivljenik priveden.

3.1. Okrivljenik nije imao pitanja za djelatnika policije, već je stavio primjedbu na iskaz svjedoka, navodeći da takav bezobrazluk već dugo nije vidio, da je on tražio i vađenje krvi i urina radi utvrđivanja prisutnosti alkohola, ali da mu to nije omogućeno i da je odveden u Heinzelovu i da je tada mislio da će mu biti izvađena krv i urin, što nije učinjeno.

3.2. Na upit suca svjedoku je li isti tražio vađenje krvi i urina, svjedok je naveo da se osobe ne vode na vađenje krvi i urina dok ne pristupe alkotestiranju pomoću alkometra, a kako gospodin nije pristupio alkotestiranju alkometrom, što mu je dva puta ponudio, da nije vođen na vađenje krvi i urina.

3.3. U daljnjem tijeku dokaznog postupka, sudac je proveo dokaz suočenjem između okrivljenika NŽ i svjedoka djelatnika policije DŽ, na okolnost dinamike odvijanja navedenog događaja, gdje je okrivljenik gledajući u svjedoka mašući rukom iskazao: „ne nisam odbio alkotestiranje, vi ste otišli do vozila, ja sam rekao da ću zapaliti cigaretu, jer ste vi neko vrijeme nešto pisali u autu i nisam tražio 15 minuta, nego sam rekao i da sam pio da bi imao prije pristupa alkotestu petnaest minuta, jer sam to doživio i ranije“, nakon čega se okrivljenik okrenuo sutkinji govoreći: "ja ne znam da li sam u pravu, ali sam smatrao da imam pravo na određeni poček do pristupa alkotestiranju iz ranijeg iskustva i to sam samo spomenuo", nakon čega je svjedok gledajući u okrivljenika mirnim tonom iskazao: "ja sam vam dva puta ponudio alkotestiranje, što ste vi odbili, ja nemam razlog da lažem“, na što je okrivljenik govorio: "vi ste rekli ne, odbili ste alkotestiranje, ići ćete u zatvor, sramota, za to imam i svjedoka".

4. Sudac je u svojstvu svjedoka ispitao VŽ, budući da je okrivljenik predložio da se isti sasluša na okolnosti predmetnog događaja. Svjedok je iskazao da se kritične zgode vraćao s vikendice s gospodinom NŽ i nalazio se u osobnom vozilu [registarska oznaka]. U jednom trenutku je vidio s desne strane u kontra smjeru od smjera u kojem su se kretali, u mraku, djelatnika policije koji je u jednom trenutku krenuo za njima u vožnju osobnim vozilom. Njegov prijatelj je vozio malo brže, ali misli da je to nebitno, jer nije bila riječ o nekom divljanju na cesti. Djelatnik policije ih nije zaustavljao, već kada su došli do semafora, to je bilo na lokaciji "Z" Centra, misli da je riječ o Prečkom, isti ih je zaustavio, pokazao im je da odu na ulegnuće sa strane. Ostao je u vozilu, a vozač automobila u kojem se nalazio, gospodin NŽ je izašao iz vozila i razgovarao s djelatnikom policije ispred njihovog auta. Prozor je bio otvoren tako da je čuo razgovor. Djelatnik policije je tražio gospodina NŽ da se alkotestira i čuo je da je PŽ rekao da će se alkotestirati, ali da prođe neko vrijeme do alkotestiranja. Vidio je djelatnika policije da je počeo nešto zapisivati i možda nakon možda cca 5 minuta, PŽ je rekao da će puhati, ali je tada djelatnik policije na jedan grublji način rekao da sada neće puhati, jer se nije htio podvrgnuti alkotestiranju kada mu je on to ponudio. Objašnjavao je NŽ da nema pravo na nikakav poček vremena na alkotestiranje, da se odmah trebao alkotestirati. PŽ je tada rekao da će se stvarno alkotestirati, ali djelatnik policije to više nije htio napraviti, a njemu nije bilo jasno zašto djelatnik nije dao njegovom prijatelju da se tada alkotestira, već mu je rečeno da će biti odvezen na Oranice.

4.1. Na upit suca svjedoku jesu li konzumirali alkohol na vikendici, svjedok je naveo da nisu, da je on prije povratka konzumirao bezalkoholno pivo, a gospodin PŽ kavu.

5. Sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika te je evidentirano da je isti do sada pravomoćno prekršajno kažnjavan, po presudi Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-16744/2022., pravomoćna 10. svibnja 2023., po čl. 51. st. 5. u vezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6. Također je ovaj sudac izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika broj 02488850, a iz predmetnog zapisnika proizlazi da je okrivljenik odbio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu uporabom uređaja Drager, te da je izjavio da nije konzumirao alkohol, a zapisnik je okrivljeniku uručen i on ga je osobno potpisao.

7. Na temelju obrane okrivljenika, iskaza saslušanih svjedoka djelatnika policije DŽ te svjedoka VŽ, kao i uvidom u gore cit. dokumentaciju, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sudac smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, na način i pod uvjetima kako se to navodi u izreci ove presude.

8. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani priznao počinjenje djela prekršaja koje mu se stavlja na teret pod toč. I izreke ove presude, a njegova obrana je u tom dijelu sukladna iskazu svjedoka DŽ, kao i iskazu svjedoka VŽ, koji je izjavio da je njegov prijatelj vozio malo brže, ali da smatra da je to nebitno, jer nije divljao po cesti. Obzirom na obranu okrivljenika i iskaze saslušanih svjedoka vezano za prekoračenje brzine kretanja, sudac nije provodio daljnji dokazni postupak, jer je nedvojbeno utvrđeno da se okrivljenik u naseljenom mjestu kretao brzinom koja je za 30 do 50 km/h veća od dopuštene brzine kretanja, koja je kroz naseljeno mjesto prometnim znakom na navedenoj lokaciji ograničena na 60 km/h. Njegova obrana u dijelu u kojem je iskazao da je kritične zgode ubrzao kretanje vraćajući se iz vikendice, jer ga je nazvala majka, koja je 24 sata ranije pala pa se uplašio i požurio kući, istoga ne ispričava od prekršajne odgovornosti za ovo djelo prekršaja.

9. Nadalje, vezano za djelo prekršaja pod toč. II izreke ove presude, ovaj sudac je smatrao dokazanim da se okrivljenik kritične zgode odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu uređajem marke Drager. Ovakvo činjenično stanje proizlazi prije svega iz iskaza saslušanog svjedoka djelatnika policije DŽ, koji je iskazivao jasno i određeno, sjećajući se okrivljenika, ali i predmetnog događaja, zbog čega je ovaj sudac iskaz ovog svjedoka smatrao vjerodostojnim. Svjedok je iskazao da je osjetio miris alkohola i da je rekao okrivljeniku da će izvršiti alkotestiranje u odnosu na njega, ali da mu je okrivljenik rekao da nije ništa alkoholno konzumirao te se pozivao da ima pravo pričekati petnaest minuta prije nego što pristupi alkotestiranju i da se odbio podvrgnuti alkotestiranju. Nadalje svjedok je objasnio da je isti naknadno rekao da se želi alkotestirati, ali da on istog naknadno nije htio alkotestirati, smatrajući da se isti trebao već ranije podvrgnuti alkotestiranju, budući da mu je dva puta ponudio alkotestiranje. Obrana okrivljenika nije uvjerljiva, budući da je isti na prvom ispitivanju kod ovog suca izjavio da je konzumirao jedan gemišt, na samom mjestu događaja je djelatniku rekao da nije konzumirao alkohol, a isto tako i u daljnjem tijeku dokaznog postupka te je bio usredotočen na činjenicu da ima pravo na poček petnaest minuta do početka alkotestiranja, što je nelogično, jer je u više navrata pa i tijekom suočenja s djelatnikom policije iskazao da nije konzumirao alkohol, ali da iz ranijeg iskustva zna da ima pravo poček na petnaest minuta do pristupa alkotestiranju pa je neživotno da je tražio poček od petnaest minuta prije nego što pristupi alkotestiranju, kada je sam iskazao da alkohol nije konzumirao. Okrivljenik je odbijao alkotestiranje, a njegova obrana u dijelu u kojem je naveo kako je rekao djelatniku da će prvo popušiti cigaretu, jer je još imao par dimova i da bi to potrajalo dvije do tri minute je neuvjerljiva i neprihvatljiva, jer je nedopustivo da isti na taj način komunicira s djelatnikom policije i očekuje da isti na mjestu događaja čeka da on prvo popuši cigaretu, a onda da se krene alkotestirati. Nadalje, svjedok VŽ je također izjavio kako je njegov prijatelj rekao da će se alkotestirati, ali da prođe neko vrijeme do alkotestiranja, iz čega posredno proizlazi da nije htio prihvatiti ponuđeno alkotestiranje. Djelatnik policije je detaljno opisao tijek nadzora i zašto okrivljenika nije vodio na vađenje krvi i urina, navodeći da je okrivljenik prvo morao pristupiti alkotestiranju pa tek nakon toga eventualno ići na vađenje krvi i urina, ukoliko nije suglasan s rezultatom alkotestiranja. Iskaz svjedoka djelatnika policije sudac je smatrao stručnim, a isto tako i vjerodostojnim tim više što je isti službena osoba, dok analizom obrane okrivljenika proizlazi da je on čitavo vrijeme pokušao izbjeći alkotestiranje.

10. Stoga je sudac okrivljenika oglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu za svako od djela prekršaja za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

11. Sudac je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao u izreci ove presude za predmetna djela prekršaja i to u zakonom propisanom minimumu za svako od djela prekršaja, budući da je za djelo prekršaja pod toč. I propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, a za djelo prekršaja pod toč. II novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do šezdeset dana, imajući u vidu djelomično priznanje okrivljenika, dosadašnju nekažnjavanost za istovrsna i teža djela prekršaja, kao i njegove osobne i materijalne prilike, a imao je u vidu i okolnost da okrivljenik nije prouzročio teže štetne posljedice, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost po gore cit. odluci te sudac s obzirom na naprijed navedeno smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom u zakonom propisanom minimumu za svako od djela prekršaja postići svrha kažnjavanja te djelovati na istoga da ne čini nova djela prekršaja.

12. Temeljem članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona ovako utvrđene kazne sud je zbrojio i okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni.

13. U novčanu kaznu ovaj sudac je okrivljeniku sukladno članka 40. stavak 1. u svezi članka 14. Zakona o izmjenama i dopunama prekršajnog zakona, uračunao vrijeme zadržavanja i uhićenja po policiji u trajanju od dva dana, u iznosu od 79,64 eura (sedamdesetdevet eura šezdesetčetiri centa).

14. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.) na način da mu je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

15. Prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, jer je sudac prilikom donošenja odluke o zaštitnoj mjeri uzeo u obzir da je okrivljenik kritične zgode počinio dva djela prekršaja pa obzirom na količinu protupravnog ponašanja, karakter djela prekršaja, a osobito činjenicu da je jedno od djela prekršaja i to djelo pod toč. II izreke ove presude teže djelo prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama ocijenio da kod okrivljenika postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj i da je nužno okrivljeniku i na ovaj način dati do znanja da je ovakvo ponašanje u prometu nedopustivo i utjecati upravo na ovaj način da istog da ne ponovi isto ili slično djelo prekršaja, time da je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera u kraćem trajanju, budući da do sada nije činio teža djela prekršaja u prometu.

16. Okrivljeniku će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola privremeno oduzeta, uračunati u vrijeme trajanja zaštitne mjere oduzimanja vozačke dozvole.

17.Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka, jer bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, obzirom na njegova primanja.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Radojka Balen v.r.

Jadranka Parać Šaka v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.