REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: 6 P-959/20-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari I tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Ivan Orešković, odvjetnik iz Zagreba, protiv I tuženika Addiko Bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa Marija Radelja, odvjetnica iz Zagreba i II tuženika DDM INVEST III AG, Švicarska, 6300 [adresa], OIB: 42497989050, kojeg zastupa Nenad Grof, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i II tuženika, te zamjenice punomoćnika I tuženika, dana 18. ožujka 2026. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2004. godine, solemniziran po javnom bilježniku llinki Lisonek dana 31. ožujka 2004. godine, sklopljen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. Koturaška 47, Zagreb, kao kao založnog vjerovnika i OS iz [adresa], kao založnog dužnika, nepostojeći i nema pravni učinak.

II. Utvrđuje se da je uknjižba založnog prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kuća br 3. i dvorište, površine 382 m2, pod poslovnim brojem Z-19531/2017, primljeno dana 09. travnja 2004. godine pod poslovnim brojem Z-14132/04 temeljem Ugovora o kreditu broj: 016-355/2004 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2004. godine solemniziranog po javnom bilježniku llinki Lisanek pod br. OU-711/2004 dana 31. ožujka 2004. godine te specijalne punomoći od 06. travnja 2004. godine (datum ovjere), radi osiguranja tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženiku važeće na dan korištenja kredita uvećane za ugovorenu kamatu, zateznu kamatu te ostalim uvjetima u skladu s Ugovorom za korist Hypo Alpe Adria Bank d.d., Koturaška br. 47, pravno nevaljala.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu brisanje uknjižbe založnog prava pod poslovnim brojem Z-19531/2017 u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kuća br 3. i dvorište, površine 382 m2 u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d., Koturaška br. 47, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

IV. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja 14. rujna 2017. godine, zaključen između Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kao ustupitelja, i DOM INVEST Ili AG, sa sjedištem u [adresa], OIB: 42497989050, kao primatelja ustupanja.

V. Utvrđuje se da je uknjižba ustupanja založnog prava u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kuća br 3. i dvorište, površine 382 m2, pod poslovnim brojem Z-5750/2019, temeljem Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja 14. rujna 2017. godine, punomoći GP-025/2017 od 31. kolovoza 2017. godine, specijalna punomoć od 11. rujna 2017. godine sa Apostillom br. 11394/17 od 13. rujna 2017. godine, ovjerenog prijevoda s engleskog jezika od 19. rujna 2017. godine, ovjereni prijevod s njemačkog jezika, izvatka iz registra tvrtki od 4. listopada 2017. godine, upisanog pod posl.br. Z-14132/04 u iznosu od 100.000,00 EUR sa imena nosioca tog prava Hypo Alpe Adria Bank d.d., Koturaška 47, Zagreb, na DOM INVEST Ili AG, iz Švicarske, 6300 Zug, [adresa], OIB: 42497989050, pravno nevaljala.

VI. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu brisanje uknjižbe ustupanja založnog prava pod poslovnim brojem Z-5750/2019 u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kuća br 3. i dvorište, površine 382 m2 za korist II tuženika DDM INVEST III AG te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenjem:

- da je nepostojeći Ugovor o kreditu br. 016-355/2004 od 25. ožujka 2004. godine, solemniziran po javnom bilježniku llinki Lisonek dana 31. ožujka 2004. godine, sklopljen između Hypo Alpe Adria Bank d.d., kao Banke, SS iz [adresa], kao korisnika kredita i FS iz [adresa], kao sudužnika.

- da su ništetni punomoć GP-025/2017 od 31. kolovoza 2017. godine, specijalna punomoć od 11. rujna 2017. godine sa Apostillom br. 11394/17 od 13. rujna 2017. godine, ovjereni prijevod s engleskog jezika od 19. rujna 2017. godine, ovjereni prijevod s njemačkog jezika, izvadak iz registra tvrtki od 4. listopada 2017. godine.

VIII. Nalaže se I i II tuženicima naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 16.063,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IX. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. VIII. izreke.

Obrazloženje

1.Tužiteljice u tužbi navode da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice ES od 6. prosinca 2004. iza pok. OS (supruga i oca), naslijedile ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], kuća br. 3 i dvorište, površine 106 čhv, 382 m2, dok je ista nekretnina bila vlasništvo I tužiteljice s osnova bračne stečevine u preostalih ½ dijela. Nadalje navode da su međusobno sklopile darovni ugovor 9.11.2020. godine, temeljem kojeg je II tužiteljica darovala svojoj majci, ovdje I tužiteljici svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine tako da je kao vlasnica iste nekretnine, sada upisane u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kuća broj 3 i dvorište površine 382 m2, upisana I tužiteljica.

Nadalje, navode da je dana 28. srpnja 2017., temeljem ugovora o kreditu br. 016-355/2004 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2004., koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek 31.3.2004., te specijalne punomoći ovjerene 6.4.2004. na nekretnini OS prednika tužiteljica, a radi osiguranja tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uknjiženo pravo zaloga za korist I tuženika. Navode da je predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između prednika I tuženika Hypo Alpe Adria banke d.d., te SS kao korisnika kredita, FS kao sudužnika i OS kao založnog dužnika, kojeg je po punomoći zastupao ČS. U zemljišnim knjigama je pod brojem Z-5750/19 proveden upis ustupanja založnog prava temeljem ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. sa imena Hypo Alpe Adria bank na II tuženika. Navode da je sporni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potpisao u ime i za račun založnog dužnika (prednika tužiteljica) ČS temeljem specijalne punomoći na kojoj je potpis OS od strane javne bilježnika ES ovjeren dana 6.4.2004. pod poslovnim brojem Ov-02676/04, te je ista javna bilježnica navela da je OS u njenoj nazočnosti priznao potpis na pismenu kao svoj. S obzirom da je OS umro **.**.2004., a predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom od 25.3.2004. je solemniziran po javnom bilježniku 31.3.2004., dakle nakon smrti OS smatraju da isti u odnosu na pok. OS nije nastao i ne proizvodi pravne učinke. To stoga što je specijalna punomoć kojom je on opunomoćio ČS da potpiše i podnese na solemnizaciju predmetni ugovor o kreditu u trenutku potpisivanja istog je prestala postojati sve da je i bila izdana. Pozivaju se na čl. 94. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) koja odredba propisuje da punomoć prestaje smrću osobe koja ju je dala, osim ako se pravni posao ne može prekinuti bez štete za pravne slijednike ili ako punomoć važi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla. Tužiteljice smatraju da se ne radi niti o jednom od navedenih izuzetaka, te smatraju da je punomoć sve da je i bila izdana od OS (što tijekom postupka predlažu utvrditi grafološkim vještačenjem), prestala postojati u trenutku njegove smrti odnosno 19.3.2004. godine Smatraju stoga da Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.3.2004. nije nikada nastao u odnosu na pok. OS. Isto tako smatraju da uknjižba založnog prava temeljem tako sklopljenog ugovora o kreditu je pravno nevaljala jer je utemeljena na ugovoru koji nije nastao, pa prema tome niti založno pravo nikada nije nastalo. U odnosu na ugovor o prijenosu sredstava osiguranja na II tuženika od 14.9.2017. tvrde da za predmet ima činidbu koja je nedopuštena, te da je isti ništetan i nije mogao biti valjana osnova za uknjižbu.

1.1. Stoga tužiteljice konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11.10.2021. predlažu:

- da se utvrdi da je Ugovor o kreditu br.: 016355/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.3.2004., solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek 31.3.2004. zaključen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao banke, SS kao korisnika kredita, FS kao sudužnika i OS kao založnog dužnika nema pravnog učinka i da se radi o nepostojećem ugovoru;

- da se utvrdi da je uknjižba založnog prava u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opisana kao kuća br. 3 dvorište, površine 382 m2, pod brojem Z-19531/17 temeljem Ugovora o kreditu 016355/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.3.2004., pravno nevaljala;

- da se naloži ZK odjelu ovog suda brisanje uknjižbe pod poslovnim brojem Z- 19531/17 u zk. ul. [broj ZK uloška], na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja;

- da se utvrdi ništetnim ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. sklopljen između I i II tuženika;

- da se utvrdi da je uknjižba ustupanja založnog prava u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. [broj ZK uloška], na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pod brojem Z-5750/19 pravno nevaljala;

- te da se naloži ZK odjelu ovog suda brisanje uknjižbe pod brojem Z-5750/19 kojim je dozvoljena uknjižba ustupanja založnog prava u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za korist II tuženika, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Također tužiteljice potražuju i parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđanja do isplate.

2. I tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava pravni interes II tuženice za podnošenje tužbe, navodeći da ona nije zemljišnoknjižna vlasnica, već je to I tužiteljica, a isto tako da nije niti stranka spornog Ugovora o kreditu, a niti Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. sklopljenog između I i II tuženika. Osporava pasivnu legitimaciju, jer da je tražbina iz ugovora o kreditu sa sredstvima osiguranja prenesena na II tuženika. Nadalje navodi da su predmetni ugovori solemnizirani po javnom bilježniku, te da imaju dokaznu snagu javnih isprava. Isto tako navodi da uknjižba založnog prava upisana sukladno pravilima zemljišnoknjižnog prava uz ispunjenje svih zakonskih pretpostavki za taj upis.

3. II tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužiteljice bile dužne obuhvatiti tužbom sve stranke Ugovora o kreditu, pa da je u tom smislu tužba manjkava. Nadalje navodi da je II tuženik predmetnu tražbinu i založno pravo stekao kao pošteni stjecatelj, vodeći se načelom povjerenja u zemljišne knjige. Ističe nesavjesnost tužiteljica koje su morale primiti nakon smrti rješenje o uknjižbi prava zaloga još 2004. godine, a nisu reagirale. Nadalje ističe pravo prekluzije za brisovnu tužbu, s obzirom da je založno pravo upisano još 2004. godine. Također navodi da je novac s osnova kredita isplaćen korisniku kredita. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Iako su tužiteljice prvotno tražile tužbenim zahtjevom utvrđenje ništavim predmetnog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.3.2024. (toč. I izreke), podneskom od 11.10.2021. svoj zahtjev su preinačile na način da traže da se isti utvrdi nepostojećim i bez pravnog učinka.

4.1. Na ročištu 3. ožujka 2022. sud je dopustio preinaku tužbe, jer smatra da je ista svrsishodna, a sve sukladno čl. 190. st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP).

5. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za Addiko Bank d.d. (list 9-51 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige ovog suda zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] (list 52-56 spisa), rješenje o nasljeđivanju i smrtni list iza pok. OS (list 57-60 spisa), specijalna punomoć (list 61-62 spisa), Ugovor o kreditu br. 016-355/04 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 63-87 spisa), Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja sklopljen između I i II tuženika 14.9.2017. (list 88-106 spisa), rješenje ovog suda Stalne službe u Zaprešiću Ovr-552/15 od 22.9.2017. (list 117 spisa), isplatni nalog od 26.4.2004. i 28.4.2004., te izjavu od 22.4.2004. (list 123-128 spisa), dopis ZG banke d.d. od 27.9.2012. (list 168 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3898/11 od 28.2.2017. (list 169-177 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-4150/08 (list 178 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-3975/11 od 20.11.2012. (list 183-185 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine između OS i SS (list 190-194 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu Z-4497/05 (list 221-223 spisa), te drugu dokumentaciju koja prileži spisu, provedeno je grafološko vještačenje potpisa OS na specijalnoj punomoći (list 317-326 spisa), te je vještakinja Ljerka Zdunić i usmeno obrazložila nalaz i mišljenje na ročištu 14.11.2025. (list 333-334 spisa), te je saslušan i svjedok ČS (list 337-338 spisa).

6. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, a imajući u vidu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev I i II tužiteljice za utvrđenjem da Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.3.2004., zaključen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao banke, SS kao korisnika kredita, FS kao sudužnika i OS kao založnog dužnika nema pravnog učinka jer se radi o nepostojećem ugovoru; da je uknjižba založnog prava temeljem istog pravno nevaljala; da se utvrdi ništetnim ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. sklopljen između I i II tuženika; da se utvrdi da je uknjižba ustupanja založnog prava temeljem naprijed navedenog ugovora o prijenosa sredstava osiguranja od 14.9.2017. pravno nevaljala; uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanje koje je bilo prije provedene uknjižbe založnog prava, odnosno prijenosa sredstva osiguranja (brisovna tužba);.

8. Iz dokumentacije koja prileži spisu je utvrđeno:

- da je dana 31.3.2004. godine kod javne bilježnice Ilinke Lisonek solemniziran Ugovor o kreditu br. 016-355/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], kuća br. 3 i dvorište, površine 106 čhv, 382 m2), od 25.3.2004., sklopljen između prednika I tuženika Hypo Alpe Adria banke d.d., SS kao korisnika kredita, FS kao sudužnika i OS kao založnog dužnika, kojeg je po specijalnoj punomoći (na kojoj je potpis opunomoćitelja ovjeren kod javnog bilježnika 6.4.2004.), zastupao ČS.

- da je na dan 29.1.2004. godine kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama bio upisan OS (bez upisanih tereta);

- da je temeljem naprijed navedenih isprava izvršena uknjižba založnog prava pod brojem Z-14132/04, sa danom 9.4.2004. na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 3 i dvorište površine 106 čhv, 382 m2 (naknadno upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]);

- da je OS preminuo **.**.2004. godine, te da je nakon njegove smrti doneseno dana 6.12.2004. rješenje o nasljeđivanju sukladno kojem je ½ kčbr. [katastarska čestica] bilo predmet ostavine, koji dio su naslijedile ovdje tužiteljica, dok je preostalih ½ iste čestice bilo suvlasništvo TS s osnova bračne stečevine;

- da je naprijed navedeno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. OS provedeno u zemljišnim knjigama pod brojem Z-1915/2005 s danom 21.1.2005. godine;

- da je dana 15.3.2019. pod brojem Z-5750/2019., izvršena uknjižba ustupanja založnog prava temeljem ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017., upisanog pod brojem Z-14132/04 sa Hypo Alpe Adria Bank d.d. za korist DDM Invest

III AG, ovdje II tuženika;

- da je dana 13.11.2020. zaprimljen prijedlog za uknjižbu Ugovora o darovanju od 9.11.2020. suvlasničkog dijela predmetne nekretnine LS za korist OS TS.

9. Sporan je prvenstveno pravni interes II tužiteljice za podnošenje, pasivna legitimacija, zatim valjanost specijalne punomoći temeljem koje je ČS u ime i za račun OS, založnog dužnika potpisao Sporazum o zasnivanju založnog prava, a posljedično tome i valjanost potpisanog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava, te upisi u zemljišnim knjigama koji su provedeni temeljem te isprave, a isto tako i valjanost Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017., sklopljenog između Hypo Alpe Adria Bank d.d. i DDM Invest III AG, ovdje II tuženika, kao i upis u zemljišnim knjigama ustupanja tog založnog prava, a isto tako i pretpostavke za brisovnu tužbu.

10. Prvenstveno valja reći da II tužiteljica ima pravnu interes za podnošenje ove tužbe, iz razloga što je ona zakonska nasljednica, a time i pravna slijednica OS, koji je bio založni dužnik u spornom pravnom odnosu. To bez obzira što ista u trenutku podnošenje tužbe više nije bila upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik.

11. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a i nije sporno među strankama da u vrijeme potpisivanja i solemnizacije predmetnog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava, OS, založni dužnik nije bio živ.

12. Iz provedenog grafološkog vještačenja po vještakinji Ljerki Zdunić je utvrđeno da skriptor spornog potpisa koji se nalazi u rubrici „Opunomoćitelj“ na fotokopiji SPECIJALNE PUNOMOĆI (izvornik stranke nisu mogle pribaviti), bez navedenog datuma sastavljanja, ovjerene po javnom bilježniku Jasminki Ankom dana 6.4.2004. godine, vjerojatno nije sada pok. OS.

12.1. Nalazu i mišljenju je prigovarao I-tuženik, navodeći da je nalaz izrađen temeljem fotokopije, a ne izvornika specijalne punomoći, odnosno na temelju fotokopija dokumenata koju su sadržavali nesporne potpise OS, a osim toga da vještak nije raspolagao sa nespornim potpisima nastalim neposredno prije i tijekom vremena kada je nastao potpis koji je bio predmet vještačenja. Zaključuje da se me može sa sigurnošću utvrditi činjenica da OS nije skriptor sporne specijalne punomoći, jer da vještak nije dao mišljenje s dovoljnom izvjesnošću.

12.2 Vještakinja Ljerka Zdunić se na ročištu 14.11.2025. usmeno očitovala na primjedbe I-tuženika i usmeno je obrazložila nalaz i mišljenje, tako da je ostala u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, pri čemu navodi da je mišljenje dala u srednjem stupnju vjerojatnosti s obzirom na manjkavost kako spornog, tako i nespornog materijala. Navodi da je sporna punomoć dostavljena u vidu fotokopije, te da stoga nije bilo moguće izvršiti detaljnu stereomikroskopsku analizu spornog potpisa, dok su kao nesporni komparativni materijal dostavljena svega tri potpisa. Napominje da se ne može znati kada je sporna punomoć nastala, jer na istoj nije vidljiv datum. Nadalje se očitovala da je potpisivanje u potpunosti automatsko i da u svakom slučaju ovisi o zdravstvenom stanju skriptora, te se tijekom godina potpis može mijenjati kako uslijed starosti, tako i bolesti skriptora, ali napominje da su temeljenje navike pisanja nepromijenjene, jer ukoliko je rukopis propao uslijed starosti ili bolesti osoba se makar trudi potpisivati na način kako se ranije potpisivala. Pri tome navodi da vještaci za rukopise moraju raspoznavati razlike između propadanja rukopisa i sporosti pisanja, ali ne mogu ulaziti u domenu sudsko medicinskog vještačenja. Kada se utvrdi da je rukopis propao zbog starosti ili bolesti to se navede u nalazu.

Pojašnjava da je ona nalaz i mišljenje dala u srednjem stupnju vjerojatnosti, što znači da postoji još mišljenje vrlo vjerojatno, vrlo vjerojatno gotovo sigurno i sigurno decidirano mišljenje.

Na upit suda vještakinja se očitovala da postoji mogućnost da u zbirci isprava u zemljišnoknjižnom odjelu izvrši uvid u izvornik sporne punomoći, ali da ne raspolaže dovoljnim brojem nespornih potpisa u izvorniku pa opet ne bi mogla dati sigurno mišljenje.

12.3. Vještakinja je nalaz i mišljenje izradila temeljem raspoložive dokumentacije u spisu, jasno ga je kako pisano, tako i usmeno obrazložila, odgovorila je na sporna pitanja, tako da isto sud prihvaća. To posebno kada se uzme u obzir iskaz svjedoka ČS (sina pok. OS), koji je sudjelovao u nastanku spornih isprava, a što proizlazi iz njegovog uvjerljivog iskaza.

12.4. Naime, svjedok ČS je u svom iskazu rekao da je njegov tata dugo vrijeme bio nepokretan i dao mu je jednu punomoć po kojoj je on mogao obavljati sve poslove u njegovo ime i za njegov račun. Kod javne bilježnice Jasminke Anton je potpis OS bio deponiran. Također je rekao da je bio dugogodišnji ovisnik o kocki i da mu je trebao novac, pa se dogovorio sa SS da ona kupi tatinu kuću na kredit i tako su to složili da se novac isplati na račun OS, a on je imao punomoć i u banci. Kad su se oni sve to dogovarali, tata (OS), je još bio živ, ali je u vrijeme potpisivanja tih isprava već bio mrtav. Kada je svjedoku predočena specijalna punomoć sa lista 61 spisa, odgovara da je on potpisao tu punomoć umjesto tate, a javna bilježnica Jasminka Anton koja je ovjeravala potpis na toj specijalnoj punomoći nije imala saznanja da je tata umro u tom trenutku, jer bi to značilo da ona ne bi htjela ovjeriti tu punomoć. Naveo je da sve dokumente od kupoprodajnog ugovora sa SS 2004., pa do te specijalne punomoći koja mu je pokazana je on potpisivao. Nadalje je naveo da je novac od predmetnog kredita isplaćen na tatin račun u Zagrebačkoj banci u kojoj je imao punomoć i on je podigao taj novac. On je imao dugove koje je tim novcem vratio, a dio je dao i SS. Sa majkom i sestrom nije u dobrim odnosima već duže vrijeme. One su protiv njega pokrenule neki postupak vezano za prijetnju i on je uvjetno osuđen. Na pitanje suda odgovorio je da niti otac dok je bio živ, a niti majka niti sestra nisu ništa znale o tom dogovoru njega i SS vezano za taj kredit. Niti nakon tatine smrti one nisu ništa znale sve do misli 2009. ili 2010. kada je bio postupak ovrhe, jer on više nije mogao plaćati taj kredit i kada se posvađao sa SS, tada se i sa njima posvađao. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da njegov otac nije imao nikakvih saznanja o tom ugovoru o kreditu. To su SS i on smišljali još 2003. godine kako bi došli do nekog novca koji im je trebao, pa se on sjetio da ima tatin potpis i punomoć za sve radnje i u banci i kod javnog bilježnika. Na pitanje pun. I tuženika je odgovorio da iako je prijavljen na adresi [adresa], koja je adresa i majke i sestre, ne živi na toj adresi nego na adresi u [adresa]. Također je odgovorio da se protiv njega vodio još jedan kazneni postupak koji je pokrenuo USKOK, a vezano za prijevaru u gospodarskom poslovanju i tu se nagodio. Na pitanje odgovara da javna bilježnica ES kod koje je ovjeren potpis na spornoj punomoći protiv njega nije nikad pokrenula nikakav postupak i on je vezano za tu punomoć prvi put iskazivao na ovom ročištu.

Uvjerljivost iskaza ovog svjedoka je potkrijepljena i dokumentacijom u spisu (kupoprodajni ugovor između SS i OS, potvrda banke o isplati kredita na račun OS, sporna specijalna punomoć iz koje proizlazi da je stranka čiji je potpis ovjeravan, priznao potpis kao svoj, što znači da isprava nije potpisivana pred javnim bilježnikom, već je kao potpisana donesena javnom bilježniku na ovjeru potpisa i sl.).

13. Imajući u vidu utvrđenja iz naprijed navedenog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka, kao i iskaz svjedoka ČS, koji je izričito rekao da je njegov potpis na spornoj Specijalnoj punomoći, koju je potpisao u vrijeme dok njegov otac više nije bio živ, sud zaključuje da doista OS nije potpisao spornu specijalnu punomoć, temeljem koje je ČS kao založni dužnik potpisao Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava. Naime, ta specijalna punomoć je nepostojeća.

13.1. Prema tome, kako ČS nije imao valjanu punomoć kako bi u ime i za račun oca OS potpisao isti Sporazum kao založni dužnik, to njegov potpis na toj ispravi nije istinit. Naime, prema stavu ovog suda ta isprava nije niti nastala, odnosno ista je nepostojeća, kao što to tvrde i tužiteljice, pa sukladno tome ne proizvodi nikakve prave učinke.

13.2. Međutim, u konkretnom slučaju prema stavu ovog suda sklopljeni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika, sadrži dva pravna posla, od kojih je jedan Ugovor o kreditu, koji prema stavu ovog suda ima sve elemente valjanog pravnog posla (svrha je bila dobiti novac od banke, što je i realizirano), odnosno sud ne nalazi niti jedan razlog zbog kojih bi isti bio nepostojeći, a isto tako niti ništetan (niti one razloge koje spominju tužiteljice, a niti one na koje sud pazi po službenoj dužnosti).

13.3. Stoga je valjao utvrditi da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u Ugovoru o kreditu br. 016-355/2004., nepostojeći (toč. I. izreke), dok je tužiteljice valjalo odbiti sa zahtjevom u dijelu u kojem traže da se utvrdi da je nepostojeći Ugovor o kreditu br. 046-355/2004. (toč. VII. izreke).

14. Također valja reći da upravo iz naprijed navedenog razloga, a suprotno tvrdnjama tuženika nije bilo nužno da su na tuženoj strani obuhvaćeni i korisnik kredita i sudužnik, jer su stranke sporazuma o založnom pravu na nekretnini, založni dužnik i založni vjerovnik.

15. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužiteljica za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. godine, koji je sklopljen između tuženika, valja reći da s obzirom je utvrđeno da je nepostojeći Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, to osnovano tužiteljice tvrde da je ništetan Ugovor o prijenosu osiguranja koji je sklopljen između I i II tuženika 14.9.2017. godine. To stoga što založno pravo, odnosno tražbina prema založnom dužniku ne postoji, a ista čini bitan sastojak Sporazuma o prijenosu založnog prava.

Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljica i odlučiti kao u izreci pod IV. izreke.

15.1. Međutim, potpuno neosnovano tužiteljice zahtijevaju utvrđenje ništetnim punomoći GP-025/2017 od 31. kolovoza 2017. godine, specijalne punomoći od 11. rujna 2017. godine sa Apostillom br. 11394/17 od 13. rujna 2017. godine, ovjerenog prijevod s engleskog jezika od 19. rujna 2017. godine, ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika, izvadka iz registra tvrtki od 4. listopada 2017. godine, temeljem kojih isprava je sklopljen Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. godine. Naime, tužiteljice ne navode iz kojeg bi razloga te isprave bile ništetne, a niti sud nalazi razloge za ništetnost istih na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljica u tom dijelu kao pod toč. VII izreke.

16. Imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je Sporazum o osiguranju založnog prava na predmetnoj nekretnini nepostojeći, odnosno da je ništetan Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja iz tog sporazuma, to i upisi koji su temeljem istih isprava provedenih nisu pravno valjani, pa je odlučeno kao u izreci pod II i V. izreke.

17. Što se tiče zahtjeva tužiteljica za brisanjem uknjižbi provedenih temeljem spornih isprava, odnosno zahtjeva tužiteljica za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe spornih isprava, taj zahtjev treba ispitivati imajući u vidu zakonske odredbe o brisovnoj tužbi.

17.1. Naime, odredbom čl. 150 Zakona o zemljišnim knjigama je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno (st. 1.).

Stavkom 2. istog članka je propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo, izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnog prava kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi- u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan, te je podnio brisovnu tužbu u roku 60 dana od isteka roka za tu žalbu;

- ako je nositelj knjižnog prava iz st. 1. kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku tri godine od kada je uknjižba bila zatražena.

17.2. Međutim s obzirom da je utvrđeno da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.3.2004. nepostojeći, dok je Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.9.2017. ništetan, to uopće nisu bile ispunjenje materijalnopravne pretpostavke za uknjižbu, pa je na temelju 150. st. 1. ZZK valjalo prihvatiti zahtjev za brisanje, dok pozivanje tuženika na dobru vjeru i protek roka za brisovnu tužbu, nema nikakav učinak u ovom postupku, s obzirom da upisi nisu bili provedeni temeljem valjanih isprava.

17.3. Slijedom navedenog je valjalo odlučiti kao u izreci pod III i VI izreke.

17.4. Sud nije saslušavao svjedokinju ĆS zaposlenicu banke, jer nije jasno na koje bi se točno okolnosti ona trebala saslušati, a osim toga navedeno ne bi bilo svrsishodno za ovaj postupak.

Isto tako nije saslušavana niti svjedokinja ES, javna bilježnica, u čijem je javnobilježničkom uredu bio deponiran potpis pok. OS i koja je vršila ovjeru potpisa na spornoj specijalnoj punomoći, koju je potpisanu na ovjeru donio ČS, jer sve relevantne činjenice proizlaze iz ostalih provedenih dokaza, odnosno same isprave, grafološkog vještačenja, te iskaza svjedoka ČS.

18. O parničnom trošku je odlučeno primjenom čl. 154. st. 5. 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), imajući u vidu VPS od 100.000,00 eura (101.000,00 kn), kao i zahtjev tužiteljica. Tako je tužiteljicama priznat i dosuđen trošak sastava tužbe 753 boda/1.506,00 eura (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištima 21.9.2021., 3.3.2022., 27.2.2023., 14.11.2025. i 10.2.2026. za svako po 753 boda/1.506,00 eura (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 3.3.2025. u iznosu od 376,5 boda/753,00 eura (Tbr. 9/2), za sastav podneska od 18.2.2021., 28.9.2021. (zaprimljen na sudu 11.10.2021.), za svako u visini 753 boda/1.506,00 eura, te za sastav podneska od 14. (18.)3.2025. u iznosu od 25 bodova/50,00 eura, što je ukupno 12.851,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 3.212,75 eura, iznosi ukupno 16.063,75 eura.

18.1. Tužiteljicama nije priznat trošak zatražene sudske pristojbe, jer taj zahtjev nije jasno određen, o kakvoj se sudskoj pristojbi radi.

18.2. Tužiteljicama pripada i zakonska zatezna kamata na parnični trošak od donošenja presude, a imajući u vidu odredbu čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. I i II tuženicima