1 P-1642/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217, po sucu Anđelki Bagić, u pravnoj stvari tužitelja, ĆM zastupana po punomoćniku Ivi Baica Skert odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Baica iz Šibenika, protiv tuženika Zagrebačka banka d. d. OIB: 92963223473 , Trg Josipa Jelačića 10 Zagreb, zastupana po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII,p. p. 92, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 18. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ive Baica Skert odvjetnice iz Šibenika i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Fuštin, odvjetnika iz Zagreba, na ročištu objave i dostave presude dana 18. ožujka 2026 godine
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da u roku od 15 dana isplati tužitelju ĆM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.199,85 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos 8,18 € od dana
15.09.2006.
na iznos 8,19 € od dana
15.10.2006.
na iznos 2,28 € od dana
15.11.2006.
na iznos 3,84 € od dana
15.12.2006.
na iznos 0,55 € od dana
15.01.2007.
na iznos 1,52 € od dana
15.03.2007.
na iznos 21,16 € od dana
15.11.2007.
na iznos 13,61 € od dana
15.12.2007.
na iznos 26,68 € od dana
15.01.2008.
na iznos 24,59 € od dana
15.02.2008.
na iznos 36,63 € od dana
15.03.2008.
na iznos 66,36 € od dana
15.04.2008.
na iznos 51,03 € od dana
15.05.2008.
na iznos 57,01 € od dana
15.06.2008.
na iznos 52,32 € od dana
15.07.2008.
na iznos 51,33 € od dana
15.08.2008.
na iznos 51,16 € od dana
15.09.2008.
na iznos 69,16 € od dana
15.10.2008.
na iznos 80,12 € od dana
15.11.2008.
na iznos 64,55 € od dana
15.12.2008.
na iznos 106,56€ od dana
15.01.2009.
na iznos 106,99€ od dana
15.02.2009.
na iznos 92,88 € od dana
15.03.2009.
na iznos 96,12 € od dana
15.04.2009.
na iznos 96,76 € od dana
15.05.2009.
na iznos 20,82 € od dana
15.06.2009.
na iznos 92,17 € od dana
15.07.2009.
na iznos 119,09€ od dana
15.08.2009.
na iznos 92,02 € od dana
15.09.2009.
na iznos 151,31€ od dana
15.10.2009.
na iznos 122,90€ od dana
15.11.2009.
na iznos 122,18€ od dana
15.12.2009.
na iznos 134,34€ od dana
15.01.2010.
na iznos 142,15€ od dana
15.02.2010.
na iznos 140,46€ od dana
15.03.2010.
na iznos 148,22€ od dana
15.04.2010.
na iznos 162,44€ od dana
15.05.2010.
na iznos 165,49€ od dana
15.06.2010.
na iznos 182,20€ od dana
15.07.2010.
na iznos 181,64€ od dana
15.08.2010.
na iznos 216,29€ od dana
15.09.2010.
na iznos 196,10€ od dana
15.10.2010.
na iznos 200,77€ od dana
15.11.2010.
na iznos 174,40€ od dana
15.12.2010.
na iznos 176,21€ od dana
15.01.2011.
na iznos 168,99€ od dana
15.02.2011.
na iznos 173,36 od dana
15.03.2011.
na iznos 173,59€ od dana
15.04.2011.
na iznos 186,91€ od dana
15.05.2011.
na iznos 215,22€ od dana
15.06.2011.
na iznos 247,44€ od dana
15.07.2011.
na iznos 261,89€ od dana
02.09.2011.
na iznos 210,61€ od dana
15.09.2011.
na iznos 211,06€ od dana
15.10.2012.
na iznos 216,78€ od dana
15.11.2012.
na iznos 212,98€ od dana
15.12.2012.
na iznos 208,42€ od dana
15.01.2013.
na iznos 206,86€ od dana
15.02.2013.
na iznos 205,23€ od dana
15.03.2013.
na iznos 216,57€ od dana
15.04.2013.
na iznos 199,89€ od dana
15.05.2013.
na iznos 197,17€ od dana
15.06.2013.
na iznos 398,32€ od dana
14.08.2013.
na iznos 203,18€ od dana
15.09.2013.
na iznos 207,13€ od dana
15.10.2013.
na iznos 209,06€ od dana
15.11.2013.
na iznos 215,93€ od dana
15.12.2013.
na iznos 209,00€ od dana
15.01.2014.
na iznos 149,26€ od dana
15.02.2014.
na iznos 152,81€ od dana
15.03.2014.
na iznos 149,72€ od dana
15.04.2014.
na iznos 145,29€ od dana
15.05.2014.
na iznos 146,24€ od dana
15.06.2014.
na iznos 149,41€ od dana
15.07.2014.
na iznos 151,93€ od dana
15.08.2014.
na iznos 152,58€ od dana
15.09.2014.
na iznos 155,28€ od dana
15.10.2014.
na iznos 159,17€ od dana
17.11.2014.
na iznos 159,90€ od dana
15.12.2014.
na iznos 160,47€ od dana
15.01.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.02.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.03.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.04.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.05.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.06.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.07.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.08.2015.
na iznos 160,18€ od dana
15.09.2015.
pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.824,71 € sa zateznom kamatom od dana presuđenja 18. ožujka 2026 godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1.Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom sklopio dana 28. srpnja 2006. godine Ugovor o namjenskom kreditu br. 040/06 , kreditna partija 7103225012, soleminiziran po javnom bilježniku Igoru Lučev iz [adresa] broj OU-545/06, kojim ugovorom se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 139,400,00 , prema srednjem tečaju HBNB na dan korištenja kredita na razdoblje od 30 godina u mjesečnim anuitetima , u kunskoj protuvrijednosti 690,97 CHF uz kamatnu stopu od 4,30 godišnje .
2. Tužitelj i tuženik da su sklopili i Dodatak ugovoru o kreditu dana 17. veljače 2016. godine br. 001/2016, broj računa 7103225012, temeljem kojeg je provedena konverzija kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom u EUR, ali Dodatkom ugovoru da nije postignuta ravnoteža odnosa niti pravno niti imovinski, a ista da je narušena ništetnim odredbama glavnog ugovora.
3.Tuženik da je u naprijed u formuliranom standardiziranom ugovoru u članku 1. Ugovorio valutnu klauzulu u valutu švicarski franak otplatu kredita je vezao uz valutu , u članku 2 i čl. 7. ugovora naveo visinu kamatne stope u iznosu od 4,50% iskazavši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi o jednostranoj odluci banke ("promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.") bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.
4. Postupajući na ovakav način i to da je u ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao, niti utvrdio egzaktne parametre, i metodu izračuna parametara koji utječu na kamatnu stopu i valutu tečaja tuženik je suprotno Zakonu o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelo obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađeno u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.
5.Zbog ovakvog protupravnog postupanja protiv kojeg je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tuženika, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12.
5.1.U navedenom postupku Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske da je dana 13. lipnja 2014. godine odlučujući o žalbi tuženika presudom Pž-7129/13-4 u t. II potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1041/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine, do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese, a time i prava potrošača, korisnika kredita, i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, kojim je ulogorena redovna kamatna stopa, koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna i protivna Zakonu o zaštiti potrošača( „ Narodne novine“ broj: 93/13, i to čl. 82., i 90. , a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine da je protivno i tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača ( „ Narodne novine“ broj: 79/07,125/07,75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. , te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Obe presude, odnosno ništetnost odredaba o ovako određenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da su potvrđene i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-t- 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, te presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine, kojim su odbijene revizija i ustavna tužba tuženika.
6.Na temelju dokumentacije iz kredita tužiteljica je izradila izračun u smislu utvrđenja razlike, u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kamata po navedenoj ništetnoj odredbi, pa iznos koji je utuženih neosnovano stekao na ovaj način, od 15. rujna 2006. godine do 15.rujna 2015. godine kako je to tužitelj uredio tužbeni zahtjev po podnesku od dana 17. veljače 2026. godine i zahtijevao u ovom postupku da mu tuženik isplati samo iznos od 12.199,85 € uslijed promijene kamata i tečaja po valutnoj klauzuli, kako je to i navedeno u točki jedan pravorijeka ove presude.
7.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom predmetu. Tuženik je istakao prigovor zastare . osim toga da sklopljeni pravni posao tužiteljeva prihvata konverzije , koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja , riješile svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija da se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu u oba bitna sastojka i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Radi navedenog da tužitelj nam pravo da po provedenoj konverziji istodobno zahtjeva i povrat stečenog bez osnova , pozivajući se na uvijete ugovora o kreditu u €.
8.Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također da nisu osnovane, jer da je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15, jer prihvaćanjem konverzije CHF valutna klauzula nadomještena je € valutnom klauzulom, a sklapanjem Dodatka , tužitelj i tuženik da su u skladu sa odredbama ZIDZPK/15 trajno i konačno uredili svoj pravni odnos sukladno odredbi članka 19.c.ZID ZPK/15 iz koje proizlazi opisan način na koji je zakonodavac uredio , a tužitelj prihvatio.
9.Tuženik je naveo da presuda iz sporova za zaštitu kolektivnih interesa potrošača načelne prirode i odnose se na apstraktnog prosječnog potrošača, a tužitelj da nije prosječni potrošač, jer se radi o visoko obrazovanoj osobi , magistru znanosti . Osim toga tuženik je osporio svojstvo potrošačkog ugovora u CHF kreditu koji je predmet spora, te da je na tužitelju teret dokaza , u smislu odredbe članka 3. ZZP.
10. Slijedom navedenog , tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.
11.U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom ugovora o kreditu, ugovor koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Igora Lučev, Ou- 545/06 dana 28.07.2006. godine, pregledom dodatka ugovora o kreditu od 17.02.2016., koji je ovjeren od javnog bilježnika Vlade Škaričić-Sinčić iz Zagreb Ov- 759/2015, 22.12.2015.godine, potvrde privatne isprave br. Obv-1134/16 od strane Alise Kale, javnog bilježnika, dana 17.02.2016., otplatnog plana otplata rata koje prileže u predmetu od (lista 34.-48) spisa, te pregledom promjena kamatnih stopa po kreditu, (list 49() spisa te obavijesti Zagrebačke banke prema tužitelju od dana 12.11.2015. godine, izračun konverzije od od lista 68.-73., prijedlog izmjene ugovora o kreditu, list 75. i 76., sudske prakse koja prileži u predmetnom spisu, te nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas od dana 1. prosinca 2020.godine sa prilozima kao i saslušanjem tužitelja ĆM.
12.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
13.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
14.Temeljem svih izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti ovaj sud je sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92 i 112/99, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 125/13), 70/19, dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan po isplati utuženog iznosa po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenljivoj valuti tečaja, a što je i sporno u ovom postupku obzirom da je tužiteljica zaključila Dodatak ugovora o kreditu , jer je tužitelj tako i uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući samo utuženi iznos po osnovi ništetnosti valute tečaja.
15.Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj, 7103456215 isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika ugovorne rok otplate na 30 godine s početnom kamatnom stopom od 4,50 % dekurzivno godišnje koja je promjenljiva i tužiteljica je plaćala ugovorenu kreditnu obvezu u jednakom mjesečnim anuitetima, a tuženik da je tijekom utuženog vremenskog razdoblja mijenjao jednostrano ugovorenu kamatnu stopu kao i valutu tečaja koju je tužiteljica plaćala u kunskoj protuvrijednosti u jednakim mjesečnim ratama sa ugovorenom promjenljivom kamatom i valutom u razdoblju od 15. rujna 2006. godine do 15. rujna 2015. godine, dakle radi se o periodu prije sklapanja Dodatka ugovora o kreditu dana 17. veljače 2016. godine temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( N: N: 102/2015) konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u €.
16.Sporno je u ovom postupku, obzirom da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev i zahtjeva samo isplatu više iplaćenih iznosa na ime promjene valute tečaja da li je tužiteljica u potpunosti obeštećena sa više plaćenim iznosima mjesečnih anuiteta sklapanjem Dodatka ugovara o kreditu i to više plaćenih iznos zbog povećanja i rasta valute tečaja švicarskog franka u naprijed navedenom razdoblju i bez obzira što je tužitelj dao suglasnost na sklapanje Dodatka ugora o kreditu, a to je da li je tuženik prilikom izračuna preplaćenog iznosa od strane tužiteljice uzeo u obzir sve preplaćene iznose koji su se odnosili i na preplaćeni iznos i u valuti tečaj , a koji iznosi su se mijenjali jednostranom odlukom tuženika u ovom postupku bez suglasnosti i odobrenja tužiteljice i ako je obzirom na narav pravnog posla dvostrano obvezni posao pa je bilo potrebno da i tužitelj sudjeluje u svim promjenama koje su se događala po sklopljenom ugovoru o kreditu obzirom da o tim promjenama ovsi mogućnost plaćanja anuiteta od strane tužitelja, jer ako je tužitelj trebala ispunjavati određene uvijete da bi joj tuženik odobrio kredit , onda tim više je banka trebala ispitati procijeniti pod kojim uvjetima tužitelj može ispunjavati svoje obveze plaćanja anuiteta kredita kada je donosila odluke o povećanju kamate i valute tečaja ,jer su te promjene direktno utjecale na mogućnost ispunjavanja obveze prema tuženiku, a kako to tuženik nije uzeo u obzir onda je isti u obvezi snositi i posljedice takvog nepoštenog ponašanja prema tužitelju u ovom postupku isplatom iznosa predmetne tražbine koji iznos je stekla na nepošten način u cijelosti .
17.Međutim, u tijeku ovog postupka tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 221a.ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja činjenica da je s tužiteljem kao korisniku kredita pregovarao kao ugovornoj stranci o promijeni kamatnih stopa niti da je s tužiteljem pregovarao o odredbi ugovora kojom je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a niti je tužitelja upozorio na ekonomske posljedice odredbe o promjenljivosti kamatne stope, već je o svemu banka u momentu sklapanja ugovora o kreditu prešutjela, jer je tužitelju i plasirala u prvi plan pogodnosti kredita u CHF u odnosu na kredite u drugoj valuti, jer da tužitelj ne bi mogla plaćati ratu kredita u eurima, te na taj način se nepošteno ponašala i dovela tužitelja u nepovoljniji položaj u ugovornom odnosu što je protivno odredbi članka 8. ZOO-a koja propisuje da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojima se može drugom prouzročiti šteta, a posebno članku 10. st.4 ZOO- a kojim je propisano da sudionik u obveznim odnosima se je dužan u ostvarenju svog prava suzdržavati od postupka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.
18.Pregledom ugovora o namjenskom stambenom kreditu br. 7103225012 od dana 27. srpnja 2006. godine, koji je ugovor sklopljen između Zagrebačke banke d. d. Zagreb i tužitelja ĆM, kao korisnicom kredita proizlazi da je člankom jedan i dva ugovoren iznos kredita od 139.400,00CHF na rok otplate od 30. godine sa kamatnom stopom u iznosu od 4,30 % godišnje koja kamatna stopa je promjenljiva sukladno tržišnim uvjetima i Odluci banke , a da je banka i mijenjala kamatu proizlazi iz Dodatka ugovara o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditu ( NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR koji je sklopljen dana 17. veljače 2016. godine , gdje je u uvjetima otplate kredita članka 8. navedeno da na dan 30. rujna 2015. godine nedospjela glavnica kredita u EUR umanjen prinudnim umanjenjem glavnice kredita iz članka 4. ovog Dodatka ugovoru , koja je zakonski učinak konverzije , a kojeg na temelju zakona prinudno snosi vjerovnik iznosi 80.190,31 € koju je Korisnik kredita dužan platiti kreditoru zajedno sa redovnom kamatom u skladu s odredbama ovog članka Dodatak ugovoru, a redovna fiksna kamatna stopa na dan 30. rujna 2015. godine je 3,48 % koja se ne mijenja do končane otplate kredita, dok se varijabilni dio može mijenjati tijekom otplate kredita po Općim uvjetima promjene kamatne stope Zagrebačke banke.
19.Tužitelj BM, sin Ć, u svom iskazu navodi da je podigao kredit u Zagrebačkoj banci 2006. godine, a kredit mu je bio potreban da bi sagradio obiteljsku kuću u [adresa], a na adresi gdje imam i prebivališta, jer je tada napravio projekt za izgradnju obiteljske kuće, ali nije imao financijskih sredstava, pa se je obratio u Zagrebačku banku za savjet o kreditu obzirom na su njegova primanja i primanja supruge u Zagrebačkoj banci. Referent u Zagrebačkoj banci mu je prvenstveno dao upute da je najpovoljniji kredit u CHF, jer da ima malu kamatu i da će kredit koji podignem moći otplaćivati obzirom na svoja primanja. Kreditna sredstva da je uložio u obiteljsku kuću, i kako su mu tijekom gradnje falila sredstva da je ponovnim zahtjevom zahtijevao od banke da mu odobri kredit u manjem iznosu, banka mu je odobrila i taj kredit drugi i u tome momentu da je mogao plaćati oba kredita i nije imao problema sa ratom. Nakon 3,4 godine da je došlo do naglog povećanja kamate i rate kredita. Ratu kredita obzirom na svoja primanja i primanja supruge nije mogao pratiti jer je rata s 4.000 kn išla na 7,200 kn, a kako su plaće bile tad isto tu negdje, da je cijelu svoju plaću morao dati na kredit, a od ostatka plaće koju je supruga imala obzirom da je i ona imala kredit na auto, pa su se morali hraniti se sa njegovim ocem jer za hranu nisu imali dovoljno novaca pa su nam pomogli roditelji. Ta situacija je bila jako teška, čak se u to vrijeme i razveo od supruge jer su bili veliki problemi, i zdravstveno da je obolio, dobio je tlak od nerviranja i stresa. Sve je to trajalo do konverzije kredita, čak s se obraćao banci da mu odgodi plaćanje rate kredita kako bi mogao nešto skupiti novaca, da mu se na plaći vrati minus jer je znao iz dozvoljenog minusa plaćati ratu pa nije bio u mogućnosti ni to koristiti, dobio je odgovdu plaćanja i u tom momentu ga to spasilo jer sam došao na nulu ali je opet morao banci platiti kamatu za taj poček, i sve je to bilo i u interesu banke. Kad je dobili ugovor o konverziji, nije mogao sve to razumjeti, nisu mu bili jasni određeni obračuni a nije imao sredstava da se obratim nekom stručnjaku financijskom, je on nije stručnjak. Misli da je banka ipak trebala za sve svoje potrošače pozvati, objasniti nam stavke u ugovoru o konverziji, da nam bude jasno jesu li nam dane mogućnosti, da detaljno obrazloži kao ugovornoj stranci. U momentu kad je ugovor donesen, ugovor je potpisao jer je bio u situaciji da mu je to bio jedini spas u tom momentu jer nije mogao plaćati, nije ni razmišljao o tome je li potpuno obeštećen tim ugovorom o konverziji. Nakon izvršene konverzije još uvijek otplaćujem kredite koje podigao u CHF, a sad u EUR. Sad imam ratu kredita koja je otprilike stalna rata, negdje oko 600 eura i tu ratu kredita ću otplaćivati do 60. godine, obzirom da je kredit dignut kao dugoročni kredit. Što se tiče njegova razgovora i pregovora o odredbi ugovora o kreditu, naveo je da nije mogao razgovarati sa referentom o promjeni bilo kakvoj u ugovoru, već ga je morao prihvatiti takvog kakav jeste, jer je sa svojom plaćom i supruge plaćom, uvjetima kredita odnosno iznosu koji je tražio i uvjetima u tom momentu kad su mi odobrili kredi mogao plaćati rate. Kasnije kada je banka odlukom samostalno donosila o povećanju kredita, njega kao potrošača nisu nikada nazvali i pitali je li u mogućnosti pratiti to povećanje već su mu samo odluku kojom je povećana rata, dostavili na kućnu adresu. Inače imao namjeru dignuti kredit u drugoj banci. Obratio se je HPB banci ali je trebao dignuti kredit 40,50 000 eura veći u odnosu na onaj koji je podigao, a to nije mogao nikako učiniti. U međuvremenu je već otplatio ovaj kredit postojeći 5 godina. Inače što se tiče ugovora o kreditu, da je to pokušao čitati da bih razumio, ali mu je ugovor bio nejasan, da nije ekonomista da bih mogao sve to razumjeti. Da li je od referenta u banci tražio da mu objasni sadržaj ugovora, to se ne može sjetiti, zna da je referent kazao da je to ugovor i odobren kredit po ugovoru, a drugih detalja se ne može sjetiti. Inače da nije imao ni mogućnost nikakvu da bih prigovarao bilo kakvoj odredbi u ugovoru, bilo je uzmi ili ostavi, kredit je bio takav kakav je bio. Imao je tada ambiciju sagraditi obiteljsku kuću, i to ga je gonilo, i dan danas mu je upisana hipoteka na kuću dok se kredit ne otplati. Što znači valutna klauzula, da ne zna jer nije ekonomista.
20. Vještak Goran Miljas, dipl. oecc. je dana 27. svibnja 2021. godine dao svoj nalaz i mišljenje za razdoblje otplate utuženog kredita br., te naveo da je tužitelj uplatio u kunama ukupno 394.412,58 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebala je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 303.152,27 kn. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju, iznosi 91.919,79 kn/12.199,85€ od čega su 36.601,71 kn/4.857.88 odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjena kamatne stope , a 55.318,908 kn/7342,08 na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja .
20.1.Na ovakav nalaz i mišljenje tuženik je prigovorio te naveo da tužitelj nema pravo na isplatu obzirom da je konvertirala kredit. Osim toga prigovorio je i uređenom tužbenom zahtjevu navodeći da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, te da su potraživanja u zastari.
21. Kod ovakvog ponašanja tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu sporno je da li su odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile razumljive tužitelju kao i valuta tečaja koja se mijenjala u tijeku otplate kredita.
22.Ovaj sud je u postupku nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije razumima odredbe ugovora koje su se odnosila na kamatu i valutu tečaja u slučaju promijene istih po odluci banke, a sve obzirom da su one razumljive osobama koje se bave ekonomskim poslovima i imaju ekonomsku naobrazbu, te koje se bave bankarskim poslovanjem, a za prosječnog potrošača ovakva terminologija da je nerazumljiva što je Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo i u obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine predmet koji se je vodio u slučaju " B" , a u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa kao i tuženika u ovom postupku)
Sama ugovorena kamata je u ugovoru o kreditu naknada koju korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno.
23.Odredbom članka 269 st. 2 i 272 Zakona o obveznim odnosima / " Narodne novine broj 35/05, 41/08,112/11, 78/15, dalje : ZOO) ugovorena kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Sukladno odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene odredbe ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba je identična i u odredbi članka 99.Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.
24.Nadalje prigovor zastare tuženika također nije osnovan obzirom da se rok zastare prekida od pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva sukladno odredbi članka 323 st. 1 ZOO po kojoj odredbi u slučaju ništetnosti ugovora svaka stranka dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće , ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijem donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a st. 2 istog članka je propisao da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovara odgovaran je svome sugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovara ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti što je ovdje također slučaj, a što je u svom pravom shvaćanju zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. godine. Dakle, rok zastare je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, a po kojoj je donesena pravomoćna presuda od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014.godine poslovni broj Pž-7129713, a po izvanrednoj reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine povodom postavljenog pravnog pitanja predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu čl. 241. ZOO kao radnju vjerovnika kojom se prekida zastara Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle 13. lipnja 2014. godine, pa kako je tužbe u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. godine, nakon ponovnog početka tijeka zastavnog roka od 13. lipnja 2014. godine to nije istekao zastarnii rok od pet godina iz čl. 225 ZOO-a zbog čega prigovor zastare nije osnovan.
25. Budući da je i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2221/18 zauzeto stajalište da je povređeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, to je ovaj sud ocijenio neosnovane navode tuženika u dijelu u kojem osporava tužbeni zahtjev za povrat iznosa uplaćenih s osnova više uplaćenih iznosa obzirom na promjene valute tečaja. Kako je ovaj sud vezan uz stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske , a tuženik nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica-švicarski frank već je djelatnik banke prezentirao kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit , a ne upozoravajući na moguće promijene kamatnih stopa to tužbeni zahtjev tužitelja je tim više osnovan u odnosu na jednostranu odluku o promjeni valutne klauzule tuženika. Dakle, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelju kao drugoj ugovornoj strani odredba ugovora o promjeni valutne klauzule bila jasna i razumljiva pa su se na taj način povrijedile odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
26. S druge strane pak prosječni potrošač , kao što je tužitelj i bez obzira na njegovu naobrazbu, u vrijeme sklapanja kredita je bio načelo upoznat sa kamatom i s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom valuta u eurima, a tužitelj nije znala razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, pa stoga nije mogla razumjeti ni gospodarske posljedice predmetnog ugovara, niti mu je tuženik objasnio da može doći do promijene valute tečaja , jer sama činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih strana i nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor, odnosno parnične stranke.
27.Osim toga prigovor da tužitelj nije potrošač nije osnovan obzirom da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba da bi riješila stambeni problem kako je to tužitelj naveo u svom iskazu s ciljem zadovoljavanja vlastitih privatnih potreba stanovanja svoje obitelji , a ne u svrhu nikakve poslovne djelatnosti.
28. Prema odredbi članka 324. st. 1 ZOO ništenost neke odredbe ugovara ne povlači ništetnost ugovora , ako on može opstati bez ništetne odredbe ako ona nije bila uvijte ugovara ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjen u ovom slučaju, jer ugovorena valuta tečaja kao promjenljiva nije bila uvrijet ugovora, a niti je po tužiteljičinom iskazu bila odlučna pobuda već je odlučna tužiteljičina pobuda za sklapanje ovog ugora bila kupnja stana kojeg će moći otplaćivati.
29. Naveden ugovorne odredbe utvrđene su ništetnim u dijelu koji se odnosi na promjenu kamate i promjenljivu valutu tečaja u skladu s primjenom odredbe članka 87. st. 1 ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1 ZOO, pa je stoga na temelju odredbe čl. 323 st. 1 ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora.
30. Tužitelj u ovom postupku potražuje razliku između razliku u kamati i valuti tečaja između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na dan stavljanja kredita na raspolaganje i iznosa koji je plaćala zbog rasta kamata i tečaja te valute,što je osnovano i utemeljeno, jer je to tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja tijekom otplate kredita tužitelja , obzirom da je cjelokupni rizik promjena u odnosu na kamate tako i u odnosu na valutu tečaja na tržištu snosio tužitelj ,a ne i tuženik, iako se radi o dvostrano obveznim odnosima u kojima bi stranke u slučaju nekih bitnih promjena na tržištu novca trebale snositi jednako posljedice tih promjena.
31.Dakle, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas dipl oecc utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog porasta kamata i valute tečaja u iznosu od 91.919,79/12.199,85€ po mjesečnim iznosima kako je to i navedeno u točki jedan pravorijeka ove presude.
32. Budući da je i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2221/18 zauzeto stajalište da je povređeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, to je ovaj sud ocijenio neosnovane navode tuženika u dijelu u kojem osporava tužbeni zahtjev za povrat iznosa uplaćenih s osnova više uplaćenih iznosa valute tečaja obzirom na promjene istih . Kako je ovaj sud vezan uz stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske , a tuženik nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica-švicarski frank već je djelatnik banke prezentirao kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit , a ne upozoravajući na moguće promijene kamatnih stopa i valute tečaja to tužbeni zahtjev tužiteljice je tim više osnovan u odnosu na jednostranu odluku o promjeni bilo kamatne stope bilo tečaja tuženika. Dakle, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani odredba ugovora o promjeni valuti tečaja bila jasna i razumljiva pa su se na taj način povrijedile odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
33.Dakle, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas dipl oecc utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog porasta kamatne stope i valute tečaja u iznosu od12.199,85 € a tužitelj obzirom da nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Miljas je podneskom od dana 17. veljače 2026. godine uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući u ovom postupku na ime preplate valute tečaja što ovaj sud ocjenjuje kao osnovano potraživanje od strane tužiteljice i bez obzira na dodatak ugovara obzirom da je vještak u svom nalazu kako je naprijed i navedeno, jer tužitelj nije u cijelosti obeštećen u po konverziji kredita, već do ravnoteže odnosa dolazi samo isplatom tuženika tužitelju iznosa od € 12.199,85€ obzirom da je ovaj iznos tužitelj uplatio tuženiku na ime promjena kako u kamatnoj tako i u valuti tečaja koje su se dogodila odlukom tuženika od momenta sklapanja ugovara o kreditu do konverzije kredita da sa isplatom preplaćenog iznos po izračunu tuženika po utvrđenju ovog suda tužitelj nije u potpunosti obeštećena s osnova ponašanja tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu a koji iznos je 12.199,85€ koji iznos treba uzeti u obzir, jer u protivnom bi se povrijedilo osnovno načelo jednakosti potrošača pred Zakonom.
34.Svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Gorana Miljas nisu osnovani , jer je sud vještvo ocijenio kao stručno i u svemu dano po uputama suda kako bi se u ovom postupku moglo doći do točnih iznosa koji su važni da bi se uspostavila ravnoteža između stranka ovog postupka koja je bila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bez promjena koje su se odnosile na sve negativnosti koje je tuženik mijenjao od tečaja, kamata koju je tužitelj također platio prilikom isplate kredita u cijelosti tuženiku, a što je sve dovelo do neravnopravnog položaja tužitelja u odnosu na tuženika, sve protivno i osnovnim načelima ugovornih odnosa po odredbama ZOO-a.
35.Što se tiče prigovora da tužiteljica nema pravo na uređenje tužbenog zahtjeva po provedenom financijskom vještačenju Goranu Miljas dipl. oecc sud je utvrdio da tužiteljica nije izvršila nikakvu preinaku, već je samo sukladno odredbi članka 190. st 2. ZPP uredila tužbeni zahtjev koje uređenje je dopušteno, jer je tužiteljica preinačila tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu iz iste činjenične osove, kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti obzirom da je po ovom članku preinaka tužbe dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj iz opravdanih razloga nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka što je u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije mogla obzirom da je u ovom postupku bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem kako bi utvrdila visina tužbenog zahtjeva kod čega nije došlo do promjene činjeničnog osnova.
36.Međutim, ovdje je sud u svrhu svrsishodnost konačnog rješenja odnosa između stranka ovog postupka dopustio da tužitelj uredi tužbeni zahtjev , a sve obzirom da isti nije mogla točno i precizno urediti podnošenjem tužbe, iako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev precizirala po obavljenom financijskom izračunu , ali sud je mogao priznati samo vještačenje financijskog vještaka kojeg je sud angažirao i ovom postupku, pa je i iz razloga što je po obavljenom dokazu u ovom postupku financijskim vještačenje to tužitelj jedino i mogla učiniti što je i u skladu sa stavovima koji su zauzeti od Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7061/2010 od 23. studenog 2010. godine gdje se navodi:" Smisao dopuštene objektivne preinake tužbe je upravo u tome da se riješe sporni odnosi među strankama, dakle da se odluči o zahtjevu tužitelja za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja koju tužitelj traži od suda obzirom na tuženog za kojeg tvrdi da se prema njemu nalazi u određenoj građansko pravnoj obvezi koju neće dobrovoljno ispuniti."
37.Što se tiče prigovora tuženika da se utvrđenja presude iz spora kolektivne pravne zaštite ne mogu primijeniti na konkretni slučaj, jer da je tužitelj prihvaćanjem dodatka ugovor o konverziji dana 1. veljače 2016.godine odnosno pojedinačne slučajeve potrošača protiv banka ovaj sud je utvrdio da je i ovaj prigovor neosnovan iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine jasno naveo da drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev-314272018-2 od 19. ožujka 2019. godine također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenljivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne , obzirom da postoji temelj već navedenog člankom 502c ZPP-a, koji propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502 a. st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika , povređeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a isto tako i članak 118 Zakona o zaštiti potrošača ( " Narodne novine" broj: 41/04 i a11015- dalje ZZP/14) ukazuje na vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor., a ovo sve i u ovom konkretnom slučaju jer je prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača neosnovan , obzirom da je namjena kredita točno navedena u članku 6. da jr kredit odobren za gradnju obiteljske kuće u [adresa] što je tužitelj u svom iskazu detaljno i naveo , a tuženik nije u ovom postupku osim isticanja ovog prigovara ponudio nikakve druge dokaze da tužitelj nije potrošač, iako je na njemu teret dokaza.
38.Ovdje valja istaknuti da je izravni učinak presuda iz spora kolektivne zaštite u kojem sporu je tuženik u ovom postupku bio prvotuženik potvrđen i od strane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske boj U-III-23372019 od 10 lipnja 2020. godine po tužbi Raiffeisenbank Austria d. d. i u kojoj odluci je Ustani sud potvrdio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izravnom učinku presude iz spora kolektivne pravne zaštite te stajalište kako u pojedinačnim parnicama nema potrebe za izvođenjem bilo kakvih dokaza osim dokaza financijskog knjigovodstvenim vještačenjem.
39.Dakle, unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovor o kreditu, na način kako su je banke unosile, suprotno je načelima obveznog prava koje ugovorne strane sukladno zakonu su dužne poštivati kako je to i naprijed navedeno, jer u protivnom su time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnika kredita kao potrošača dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, obzirom da je jednino banka imala saznanja o tome koji parametri od utjecaja u buduće po kojima će doći do promjene kamata i valute tečaja, pa po tome buduća kamata i valuta tečaja ugovorena kao promjenljiva koju će odrediti jednostrano odlukom banka, nije bila određena niti odrediva. Samo navođenje tuženika da je tužitelj mogla provjeriti izračun više preplaćenih iznosa navedenog u dodatku ugovora ,ne oslobađa tuženika obveze da tužitelju isplati i iznose koje tužitelj zahtijeva u ovom postupku naime više preplaćenih anuiteta uslijed povećanja kamata i tečaja valute jednostranom odlukom banke , a sve kao bi tužiteljica postigla potpuno obeštećenje u ovom dvostrano pravnom odnosu kako je to ovaj sud u ovom postupku utvrdio po obavljenom financijskom vještačenju sudskog vještaka Goran Miljas, jer jedino na ovaj način je tužitelj u putenosti obeštećen što je njegovo pravo već utvrđeno i u naprijed navedenim sporovima kolektivne zaštite.
40.Dakle, kako je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik postupio protivno osnovnim načelima ZOO, Uredbama Evropske unije, a posebno i Direktive 93/13 što obvezuje ugovorne stranke, to je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu sukladno članku 323 st. 1 ZOO-a po kojem u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće , ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnova po odredbi članka 1111. ZOO-a, jer tužitelj nije u potpunosti obeštećena sklapanjem Dodatka ugovara od -850,79 kn o radi čega je obzirom na utvrđenje ovog suda da tužitelja nije sklapanjem Dodatka ugovoru u potpunosti obeštećena s osnova nepoštenog ponašanja tuženika u tijeku isplate kreditnih anuiteta i više uplaćenih iznos s osnova povećanih kamata i valute tečaja od ugovorenih iznosa koji iznosi su se povećavali odlukom tuženika ne uzimajući u obzir mogućnost tužitelja da isplaćuje tako povećane mjesečne anuitete, pa da bi sud ovom svojom odlukom između stranka predmetnog ugovornog odnosa uspostavio ravnotežu odnosa obzirom da je tužitelj po uređenom tužbenom zahtjevu uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući samo isplatu preplate do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu to je trebalo tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i presuditi kao u pravorijeku ove presude.
41. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1 , 155 i 164 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br:
69/93,87/93,16/94, 11/96,91/04,37/05,59/07,148/09, 142/12,103/14,118/14 , 107/15, 126/21 i 138723 dalje : OT), pa je tužitelju opravdano priznat trošak za sastav tužbe od 12. lipnja 2019. godine, sastav obrazloženog podneska od 24. ožujka 2021. godine, sastav podneska od 17. veljače 2026. godine te zastupanje na održanim ročištima 28. siječnja 2020. godine, 28. travnja 2020. godine, 7. srpnja 2020. godine, 24. ožujka 2021. godine, 10. srpnja 2025. godine, 12. studenog 2025. godine i 18. veljače 2026. godine, svaka radnja po 100 bodova po vrijednosti boda od 2€ je ukupno 2.000,00 € , a sa PDV-om od 25% je 2.500,00 €, te kad se ovim troškovima doda sudska pristojba na tužbu 26,54 € , dok je tužitelj oslobođena od plaćanja sudske pristojbe presude temeljem Zakona o sudskim pristojbama čl. 11. t. 20 ( N. N. 118/18 i 51/23) po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ( N.N. 37/2023), i trošak vještačenja 298,17€ € onda se dobije ukupan trošak od 2.824,71 € koji trošak je u obvezi naknaditi tuženik tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 18. ožujka 2025. godine do konačne isplate i sukladno odredbi članka 29. ZOO-a i članku 30. st. 2. Ovršnog zakona( „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 94/14).
U Šibeniku, dana 18. ožujka 2026. godine
SUDAC
Anđelka Bagić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
DN-a: kao na zapisniku objave i dostave presude od dana 18. ožujka 2026 godine
