Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-113/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Mlačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženice Republike Hrvatske OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu i 2. tuženice Općine Okrug, Bana Jelačića 17, 21220 Okrug Gornji, OIB 78330919596, zastupane po punomoćniku Tomislavu Barišiću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i 2. tuženice Općine Okrug izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Trogiru broj P-1543/2024-29 od 20. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tuženice Općine Okrug kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Trogiru broj P-1543/2024-29 od 20. studenoga 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke.

II. Presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Trogiru broj P-1543/2024-29 od 20. studenoga 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Trogiru broj P-1543/2024-29 od 20. studenoga 2025. preko iznosa od 1.200,00 EUR do iznosa od 1.400,00 EUR, dakle za iznos od 200,00 EUR i rješava:

„Odbija se zahtjev 1. tuženice Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 EUR.“

II. Nalaže se 1. tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR.

III. Odbija se zahtjev 2. tuženice Općine Okrug za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je IŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 2424/1, oznaka zemljišta NEPLODNO PUT, površine 1487 m2, upisane u zk.ul.br. I, Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, i to baš u dijelu koji je u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Blaževića od dana 05.09.2025. godine, označen slovima „A-B-C-D-E-F-G-H-A“, u površini od 108 m², a koji Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Blaževića od dana 05.09.2025. godine se smatra sastavnim dijelom ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni, naprijed navedeni realni dio iste, da navedeni dio formira kao samostalnu česticu zemljišta s novim katastarskim brojem, te provede navedenu parcelaciju u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi.

2. Dužna je OPĆINA OKRUG iz Okruga Gornjeg, Ulica bana Jelačića 17, OIB: 78330919596, trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao zk.č.br. 2424/1, oznaka zemljišta NEPLODNO PUT, površine 1487 m2, upisane u zk.ul.br. I, Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, i to baš u dijelu koji je u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Blaževića od dana 05.09.2025. godine, označen slovima „A-B-C-D-E-F-G-H-A“, u površini od 108 m², na način da se iz navedene nekretnine odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, da se od navedenog dijela formira samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za katastarsku općinu [katastarska općina].

3. Dužna je tužena OPĆINA OKRUG iz Okruga Gornjeg, Ulica bana Jelačića 17, OIB: 78330919596, trpjeti da se temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija nekretnine označene kao zk.č.br. 2424/1, oznaka zemljišta NEPLODNO PUT, površine 1487 m2, upisane u zk.ul.br. I, Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, i to baš u dijelu koji je u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Blaževića od dana 05.09.2025. godine, označen slovima „A-B-C-D-E-F-G-H-A“, u površini od 108 m², u zemljišnim knjigama izvrši upis brisanja JAVNO DOBRO, te upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime IŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo.

4. Dužna je tužena ad 2 Općina Okrug iz Okruga Donjeg, Ulica bana Jelačića 17, OIB 78330919569, naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.629,11 Eura sa zateznom kamatom koja teče od dana dosude istih pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu ad 1 Republiku Hrvatsku.

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj ad 1 Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 1.400,00 Eura.“

2. Navedenu presudu u dijelu pod stavkom I. izreke pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija 2. tuženica Općina Okrug (dalje u tekstu: 2. tuženica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu i naloži tužitelju naknaditi 2. tuženici troškove postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu u dijelu pod stavkom III. izreke pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka na način da se odbije zahtjev 1. tuženice Republike Hrvatske (dalje u tekstu: 1. tuženica) za naknadu troškova pristupa na ročište 8. svibnja 2025. Traži troškove sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba 2. tuženice je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva da je vlasnik točno određenog realnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u nalazu i mišljenju vještaka Daria Blaževića označenog likom A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 108 m2, a čemu su se tuženi protivili ističući da se radi o nekretnini koja ima status javnog dobra u općoj upotrebi te da predmeta nekretnina nije sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

7. Nesporno je da je u postupku koji je vođen kod prvostupanjskog suda poslovni broj R1-574/2023 predlagatelja ŠŽ ovdje tužitelja i protustranke Republike Hrvatske radi osiguranja dokaza, nakon provedenog očevida od 24. travnja 2024. utvrđeno da bi predmet sudskog postupka bio u naravi dio kuće anagrafske oznake [adresa] sa pripadajućim dvorištem zapadno i istočno gore opisane kuće a u geodetskoj skici lica mjesta 2023.g prikazana likom A-B-C-D-E-F-A površine 132 m2 i koji dio predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu 1. tuženika, i za koji točno određeni realni dio je ovdje tužitelj tamo predlagatelj zaključio s ovdje 1. tuženikom tamo predloženikom sudsku nagodbu, da je tužitelj vlasnik tog točno određenog realnog dijela u površini od 132 m2 (list 86-89 spisa). U tom predmetu utvrđeno je da se južno od tog predmeta spora nalazi preostali dio nekretnine koji s predmetom spora čini jedinstvenu cjelinu koji je u posjedu predlagatelja ali nije predmet tog postupka.

8. Taj južni dio predmeta spora koji sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu, identificiran je kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] očevidom na licu mjesta koji je proveden u ovoj pravnoj stvari dana 3.rujna 2025. i gdje je geometar vještak taj južni dio opisao kao južni dio kuće anagrafske oznake [adresa], kao dio stepeništa kojim se pristupa na prvi kat te kuće, betonirana gustirna i uređena okućnica i koji dio je prikazan likom A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 108 m2 koji po katastarskom i zemljišno knjižnom stanju odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da je uvidom u geodetsku skicu lica mjesta iz lipnja 2023. u kazalu omaškom za predmet spora upisana površina od 198 m2 umjesto 108 m2, što je ispravno.

9. S obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1. tuženicu, a nakon uvida u zk.ul. I za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prvostupanjski sud je utvrdio da 1. tuženica nije u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik predmetne nekretnine već je u listu B upisano Javno dobro, te da ista nije pasivno legitimirana u ovom postupku i zbog toga je prvostupanjski sud prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženice i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženicu. S obzirom da predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi ima status javnog dobra – puta - u nadležnosti jedinice lokalne samouprave tj. ovdje 2. tuženice, to je prvostupanjski utvrđivao da li se točno određeni realni dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doista i koristi kao javno dobro u općoj uporabi, a na koju okolnost je sud proveo dokaz očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka i tužitelja.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka TŽ, ĐŽ i AŽ te samog tužitelja kao stranke, a čijim iskazima je prvostupanjski sud poklonio vjeru, utvrđeno je da se radi o nekretnini omeđenoj betonskim zidovima sa svih strana na kojoj je podignuta stara obiteljska kuća 50-ih godina prošlog stoljeća od strane djeda tužitelja I VŽ, s nadimkom "Š", u kojoj kući je živio sa svojom suprugom, bakom tužitelja T i kćerkom, odnosno tetkom tužitelja Đ, koja se nikada nije udavala, a radilo se o potleušici s dvije sobe uz koju su bili pomoćni objekti, štala za kravu te svinje, dimna kuhinja i spremište. 60-ih godina prošlog stoljeća otac tužitelja podigao je kat, uz kuću napravio gustirnu i jednu prostoriju koja je tada služila kao vanjska kuhinja. Nakon smrti djeda tužitelja PŽ, nekretninu su naslijedili otac tužitelja i njegova sestra Đ, a kako je otac tužitelja vodio brigu o svojoj sestri Đ to je isti, nakon njene smrti, naslijedio njenu imovinu odnosno sve ono što je imao PŽ naslijedio je tužitelj u cijelosti, s time da nikada prednike tužitelja, njegovog djeda, kasnije oca i sada tužitelja, nije ometao u posjedu.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja utvrđeno je da predmetna nekretnina nije bila faktički javno dobro u općoj upotrebi već dio ograđenog prvo vrta a kasnije kuće i okućnice prednika tužitelja, a najkasnije od 1950-ih godina prošlog stoljeća kada je bila dio obiteljske kuće i okućnice tužitelja.

12. Da predmetni dio nekretnine nije u javnoj upotrebi utvrđeno je i očevidom i fotografijama predmeta spora iz nalaza i mišljenja vještaka Daria Blaževića u predmetu R1-574/23 i kao i u ovom predmetu, a spisu prileži i dopis 2. tuženice Općine Okrug tužitelju od 29. kolovoza 2022.g. (list 7 spisa) koji kaže "uvidom u priloženu dokumentaciju i stanje na terenu utvrdili smo da predmetna zgrada ne ometa funkciju postojećeg puta koji je u naravi uređen i u režimu je javnog korištenja". Za napomenuti je samo, a što je utvrđeno i očevidom, da je posjed tužitelja anagrafske oznake Svetog Ivana Krstitelja 18 sa istočne i sjeverne strane omeđen putovima, a na koje putove se poziva 2. tuženica u svom dopisu od 29. kolovoza 2022., a potvrđeno i iz pregledane kopije snimke iz zraka iz 1967., 1961., 1960. i 1959., koje je vještak Dario Blažević dostavio u svom nalazu i mišljenju u predmetu osiguranja dokaza R1- 574/2023.

13. U dopisu 2. tužene od 29. kolovoza 2022. (list 7 spisa) je također navedeno da je u tijeku nova katastarska izmjera cijelog područja Općine Okrug u kojem bi se katastarsko stanje uskladilo sa stanjem na terenu, čime će se i na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršiti razgraničenje javnog puta koji postoji u naravi od postojećih zgrada u tom dijelu, dakako bez namjere 2. tuženice da zadire u postojeće zgrade, te se stoga 2. tuženica ne protivi ozakonjenju predmetne zgrade na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.Kako je dakle tužitelj dokazao da predmetni dio nekretnine zk.č.br. 2424/1, upisane u zk.ul.br. I, k. o. [katastarska općina], u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Blaževića od 05. rujna 2025. godine, označen slovima „A-B-C-D-E-F-G-H-A“, u površini od 108 m², nikada nije bio javno dobro u općoj uporabi kako to propisuje odredba članka 35. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), to je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženicu.

15. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

16. U žalbi 2. tuženica ističe da je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio niti obrazložio na koji je to način tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da predmetni dio nekretnine nije javno dobro u općoj uporabi te da je stoga tužitelj vlasnik iste pri čemu je izostalo obrazloženje o tome na temelju čega je sud utvrdio i na koji je način tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Naime, čak i da je točno utvrđenje da predmetna nekretnina nije javno dobro u općoj uporabi, navedeno ne znači da je tužitelj time automatizmom postao njezinim vlasnikom.

17. Osnovano 2. tuženica ukazuje da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, ali ovaj sud nalazi da je o tužbenom zahtjevu moguće odlučiti na temelju članka 373.a ZPP.

18. U odnosu na prigovor 2. tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji treba reći da je predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro - put, a da put predstavlja javnu prometnu površinu i kao takav čini komunalnu infrastrukturu koja je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost (čl. 59. - 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu - "Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., 145/24.). Stoga nisu osnovani žalbeni navodi 2. tuženice o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije.

19. Nadalje, stav je drugostupanjskog suda da ovaj pravni odnos treba promatrati kroz primjenu odredbi čl. 159. ZVDSP, te da je čl. 159. st. 2. ZVDSP normirano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, nekretninu stječe dosjelošću protekom 10 godina neposrednog samostalnog posjedovanja, a da je čl. 159. st. 3. ZVDSP propisano ako je posjed barem pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću po proteku 20 godina neposrednog samostalnog posjedovanja. Zaključno čl. 159. st. 4. ZVDSP propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. tog članka.

20. Pri tome treba voditi računa da odredba čl. 11. st. 1. ZVDSP propisuje da tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik, dok je čl. 11. st. 2. propisano da će se posjed se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Odredba čl. 18. st. 1 ZVDSP normira da je posjed zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), a čl. 18. st. 2. ZVDSP normira da je posjed istinit, ako nije pribavljen silom ni potajno, prijevarom ni zlouporabom povjerenja, dok čl. 18. st. 3. ZVDSP normira da je posjed pošten, ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

21. Po stavu ovog suda tužitelj je dokazao u odnosu 2. tuženicu, da se nalazi kao posjednik u posjedu prijepora, uključujući i njegove pravne prednike najmanje 50 godina, a suprotno žalbenim navodima 2. tuženice tužitelj nije trebao dokazivati samostalnost i poštenje posjeda, jer se oni presumiraju, već je 2. tuženica trebala oboriti zakonsku presumpciju samostalnosti i poštenja posjeda tužitelja, a na koje okolnosti nije predložila nikakve dokaze, te ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva izvanrednom dosjelošću (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

22. Naime, prema shvaćanju ovog suda, za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom je slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed, kako prema pravnim pravilima par. 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/1811., dalje: OGZ) tako i u smislu odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 159. ZVDSP, pa u okolnostima kada taj samostalan i pošten posjed traje preko 40 godina u smislu čl. 159. st. 4. ZVDPS ispunjeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Na žalbene navode 2. tuženice da utuženi dio nekretnine nikada nije bio predmetom ostavinskog postupka u obitelji tužitelja (njegovih pravnih prednika – djeda, oca i tete), čime apostrofira nedostatak isprava o nizu izvanknjižnih stjecanja, treba reći da sud u ovom predmetu utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. U ovom postupku zaključak o neprekidnom samostalnom posjedu tužitelja (i njegovih prednika) koji nekretninu posjeduje kao njen vlasnik utemeljeno je na sadržaju više različitih dokaznih sredstava

- iskazu samog tužitelja, svjedoka, uviđaju na licu mjesta uz geodetsko vještačenje.

24. Nadalje, u odnosu na tvrdnje 2. tuženice da su tužitelj i njegovi prednici znali da im ne pripada pravo na posjed jer da nisu u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici, treba reći da činjenica da posjednik zna ili može znati za drugačije zemljišnoknjižno stanje, sama po sebi ne dokazuje da je zbog toga nesavjestan, odnosno nepošten. Zaključak suda o nepoštenju pravnih prednika tužitelja i samog tužitelja mora se zasnivati na svim dokazima izvedenim u postupku (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 856/2022-2 od 25. listopada 2022.). Dakle, prednici tužitelja i tužitelj su za vrijeme razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja, u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretnini vršili i vlasničkopravna ovlaštenja - a 2. tuženica cijelo vrijeme, pa čak i preko 50 godina - bila potpuno pasivna u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istoj nekretnini, u svojatanju nekog prava na njoj, u iskazivanju i znanja da je vlasnik- pa nije vodila niti računa kako se koristi, to tim više ili pogotovo kada su posjednici i iz ponašanja 2. tuženice imali razumnih razloga vjerovati da im vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojom posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za predmetnu nekretninu, te imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 778/2021-2 od 6. srpnja 2022.).

25. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. a st. 3. ZPP odbiti žalbu 2. tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke.

26. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

27. U odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, osnovano tužitelj ukazuje da je 1. tuženici priznat trošak pristupa na ročište 8. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 138/23., 107/25.), dok iz raspravnog zapisnika (list 91 spisa) proizlazi da zakonski zastupnik 1. tuženice nije pristupio, te da je rasprava održana u odsutnosti uredno pozvane 1. tuženice. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, riješiti kao pod stavkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

28. Tužitelju je valjalo priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR (Tbr. 10. 4. Tarife u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife), te odučiti kao pod stavkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

29. Zaključno, 2. tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer