Poslovni broj Povrv-394/2025-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KD Vodovod i kanalizacija d.o.o., čiji OIB glasi 80805858278, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice CZĆ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivi Hubertusu Šimiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, 18. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 27. veljače 2024. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-22335/2023, UPP/OS-Ovrv-922/2023, donio javni bilježnik Josip Gović iz Cresa, a na temelju kojega je tuženici CZĆ naloženo da, u roku od 8 dana, tužitelju KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. isplati iznos od 459,78 eura (slovima: četiristo pedeset devet eura i sedamdeset osam centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 25. studenog 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine teku po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 400,68 eura od 25. studenog 2022. godine do isplate

- na iznos od 10,88 eura od 10. siječnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 12,12 eura od 25. siječnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 12,97 eura od 27. veljače 2023. godine do isplate

- na iznos od 5,50 eura od 27. ožujka 2023. godine do isplate

- na iznos od 5,50 eura od 25. travnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 3,63 eura od 25. svibnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 2,67 eura od 26. lipnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 3,63 eura od 25. srpnja 2023. godine do isplate te

- na iznos od 2,20 eura od 25. kolovoza 2023. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženici CZĆ da tužitelju KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. naknadi troškove postupka, u iznosu od 51,54 eura (slovima: pedeset jedan euro i pedeset četiri centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 18. ožujka 2026. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice CZĆ za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 213,27 eura.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da u uvodno opisanoj pravnoj stvari, koja predstavlja postupak u sporu male vrijednosti, sud nije smatrao potrebnim održati ročište, dok niti jedna od stranaka tog postupka nije sudu u tom pravcu podnijela obrazloženi prijedlog.

Obrazloženje

1. U skladu s prijedlogom za ovrhu od 18. listopada 2023. godine javni bilježnik Josip Gović iz Cresa, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, donio je 27. veljače 2024. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod poslovnim brojem Ovrv-22335/2023, UPP/OS-Ovrv-922/2023, protiv kojeg je 21. svibnja 2024. godine ovršenica DZĆ (u daljnjem tekstu: ovršenica i/ili tuženica) podnijela prigovor u kojem je navela da nema dugovanja prema ovrhovoditelju, da u odnosu na utuženu tražbinu nije pasivno legitimirana i da je za tu tražbinu nastupila zastara.

2. Budući da je takav prigovor bio podnesen pravodobno, pozivom na odredbu čl. 282. st. 3., u svezi s čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), doneseno je prvostupanjsko rješenje poslovnog broja Povrv-394/2025-3 od 06. studenog 2025. godine, kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika i u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U rješenju od 06. studenog 2025. tužitelj KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i tuženica upozoreni su u smislu pravila iz odredaba čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), čl. 461.a st. 7. ZPP-a, čl. 461.a st. 9. ZPP-a i čl. 461.a st. 10. i 11. ZPP-a.

4. Rješenje suda od 06. studenog 2025. uredno je dostavljeno strankama; tužitelju 14. studenog 2025. godine, a tuženici 25. studenog 2025.

5. Postupajući u skladu s obvezom iz odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP -a, u podnesku koji je sudu dostavio 01. prosinca 2025. tužitelj je iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Pritom je objasnio da se utuženo potraživanje odnosi na račune za vodne usluge za razdoblje od listopada 2022. godine do srpnja 2023. godine za priključak šifre 68484100 na adresi [adresa] u [adresa] te da je tuženica za taj priključak evidentirana kao jedan od korisnika usluge pa da je, kao takva, pozivom na odredbu čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/2019; u daljnjem tekstu: ZVU), dužna tužitelju podmiriti utuženi iznos. Naglasio je da količinu isporučene vode utvrđuje tužitelj očitanjem na glavnom vodomjeru, dok je cijena vodnih usluga utvrđena Odlukama o cijeni vodnih usluga (Službene novine PGŽ, broj 32/22 i 46/22), a cijena naknade za razvoj Odlukama o naknadi za razvoj (Narodne novine broj 119/19, 147/20, 145/21, 156/22, 157/22 i 75/24). Osporio je prigovor zastare, istaknut po tuženici u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika . Predložio je održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te obvezivanje tuženice da tužitelju podmiri predmetnu tražbinu, sa zakonskim zateznim kamatama i s troškovima postupka.

6. Na podnesak tužitelja od 01. prosinca 2025. godine tuženica se očitovala u podnesku od 05. veljače 2026. godine, smatrajući da je tužitelj djelomično, za iznos od 400,68 eura, povukao tužbu.

7. Postupak u ovom sporu proveden je u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22).

8. Taj je propis, u skladu s njegovom odredbom čl. 111., na snagu stupio 19. srpnja 2022. godine, dakle prije no što je, 23. studenog 2023. godine, podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, započeo predmetni postupak.

9. Uzimajući u obzir da se tužbeni zahtjev u konkretnom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, taj predmet predstavlja postupak u sporu male vrijednosti.

10. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz čl. 81. ZID ZPP- a/22, predviđeno je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a slijedi da će u postupcima u sporovima male vrijednosti sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

11. Budući da je odredbom čl. 461.a st. 8. ZPP-a utanačeno da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredaba st. 2. do 7. toga članka , u sadržaju rješenja koje je donio 06. studenog 2025. godine, pod poslovnim brojem Povrv-394/2025-3 (s listova 73. do 75. sudskog spisa) sud je postupio po takvoj obvezi.

12. Ponavlja se da su citirano rješenje obje stranke uredno primile, ali da nisu sudu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

13. Isto tako, niti sâm sud nije smatrao da treba održati ročište.

14. Zato je postupak u ovom sporu proveden kao pisani postupak, na temelju pravila iz odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a. O tome je donesena i odluka iz izreke rješenja.

15. Sve upravo opisano značilo je da je sud odluku donio na temelju isprava koje su mu podastrle parnične stranke. U te je isprave sud obavio uvid kako bi bio u mogućnosti donijeti odluku o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. Na temelju takvih dokaza materijalno-pravnog karaktera (isprava u spisu) sud je utvrdio sljedeće:

- da je izvorno kao korisnik vodnih usluga za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] kod tužitelja bio evidentiran CZ, ali da je on preminuo pa su nakon njegove smrti kao korisnici evidentirani njegovi nasljednici, među kojima i tuženica

- da su ti nasljednici, uključujući i tuženicu, u zemljišnim knjigama uknjiženi kao suvlasnici nekretnine na koju se odnosi konkretan priključak vode

- da je tužitelj za tu nekretninu usluge pružao i u periodu od listopada 2022. do srpnja 2023. godine

- da su dugovanja dospjela: dugovanje iz listopada 2022. godine u iznosu od 3.018,89 HRK (400,68 eura) 25. studenog 2022. godine, dugovanje iz studenog 2022. godine u iznosu od 81,99 HRK (10,88 eura) 27. prosinca 2022. godine, dugovanje iz prosinca 2022. godine u iznosu od 12,12 eura 25. siječnja 2023. godine, dugovanje iz siječnja 2023. godine u iznosu od 12,97 eura 27. veljače 2023. godine, dugovanje iz veljače 2023. godine u iznosu od 5,50 eura 27. ožujka 2023. godine, dugovanje iz ožujka 2023. godine u iznosu od 5,50 eura 25. travnja 2023. godine, dugovanje iz travnja 2023. godine u iznosu od 3,63 eura 25. svibnja 2023. godine, dugovanje iz svibnja 2023. godine u iznosu od 2,67 eura 26. lipnja 2023. godine, dugovanje iz lipnja 2023. godine u iznosu od 3,63 eura 25. srpnja 2023. godine te dugovanje iz srpnja 2023. godine u iznosu od 2,20 eura 25. kolovoza 2023. godine.

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

18. Među strankama su sporne sve činjenice bitne za presuđivanje, odnosno dvojbena je osnovanost i visina tražbine tužitelja prema tuženici.

19. Prilikom razrješenja spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene uvidom u isprave koje je sudu predočio tužitelj. Pritom je sud zaključio da ti materijalni dokazi (isprave) pružaju valjanu podlogu za presuđivanje. Svi su ti dokazi međusobno podudarni pa djeluju uvjerljivo.

20. Suprotstavljajući se tražbini tužitelja tuženica je istaknula dva bitna prigovora; prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

21. Tuženica je, međutim, oba ova prigovora istaknula potpuno pravno neutemeljeno.

22. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, nužno je uputiti na sadržaj isprava koje je tužitelj podastro sudu uz podnesak od 01. prosinca 2025. godine, a posebno na sadržaj dopisa od 14. listopada 2021. godine te na izvadak iz zemljišnih knjiga.

23. Iz tih isprava, naime, upravo kako je to tužitelj i tvrdio, slijedi da je tuženica nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina naslijedila iza pokojnog CZ te da je u zemljišnim knjigama uknjižena kao suvlasnica te nekretnine, u ¼ dijela, s tim da je, rukovodeći se ovim činjenicama, tužitelj obavio prijepis vodovodnog priključka; s imena pokojnog CZ na sve osobe koje su ga naslijedile.

24. Po odredbi čl. 3. st. 1. t. 6. ZVU-a korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine, dok iz odredbe čl. 42. st. 1. ZVU-a slijedi da je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga korisnik vodnih usluga.

25. Imajući u vidu da je tuženica nedvojbeno vlasnica nekretnine na koju se odnosi konkretna vodna usluga, utemeljeno je spoznati da je ona i korisnica vodnih usluga, a time i obveznica plaćanja tih usluga po odredbama netom citiranog propisa.

26. Pritom je mišljenje suda prvog stupnja da su, u prilici kada postoji veći broj suvlasnika neke nekretnine, u odnosu na obvezu plaćanja vodnih usluga oni solidarni dužnici pa to znači da, po odredbi čl. 43. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), tuženica kao dužnik tužitelju kao vjerovniku odgovara za cijeli dug i tužitelj je, posljedično, mogao ispunjenje tražiti i samo od tuženice sve dok dug ne bude potpuno ispunjen.

27. Tužitelj je učinio upravo to, a tuženica, na kojoj je u tom pravcu bio teret dokaza, u skladu s načelom stranačke istine, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazala da je tužitelju dug podmirila, i to niti ona niti bilo koji drugi od suvlasnika nekretnine na koju se taj dug odnosi. Tek bi se time i ona i svi ostali suvlasnici predmetne nekretnine, koji su, uz tuženicu, također korisnici vodne usluge, a time i obveznici plaćanja cijene vodnih usluga, mogli osloboditi obveze plaćanja utužene novčane obveze u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. ZOO-a.

28. Dakle, sumarno, tuženica je suvlasnica nekretnine na koju se odnosi vodna usluga, kao takva je ujedno i korisnica te usluge pa je, posljedično, obvezna plaćati cijenu vodne usluge.

29. Iz upravo objašnjenih razloga tuženica je pasivno legitimirana u odnosu na tražbinu za koju ju tužitelj tereti u ovoj parnici pa je prigovor promašene pasivne legitimacije, kojim se takvoj tražbini suprotstavljala, ocijenjen pravno neutemeljenim te ga je ovaj sud otklonio.

30. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, za pojasniti je da, pozivom na odredbu čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a, tražbine naknade za vodu kad je usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu.

31. Iz izvatka iz poslovnih knjiga te iz računa koje je tužitelj tijekom ove parnice dostavio sudu (u prilogu podneska od 01. prosinca 2025. godine) proizlazi da je najstariji od utuženih računa, onaj za vodne usluge pružene u listopadu 2022. godine, u iznosu od 400,68 eura (3.018,89 HRK), na naplatu dospio 25. studenog 2022. godine, dok su svi drugi utuženi računi dospjeli na naplatu nakon tog datuma .

32. Kada se u kontekstu te okolnosti cijeni činjenica da je tužitelj prijedlog za ovrhu javnom bilježniku podnio 23. studenog 2023. godine, a da je, u smislu regulacije iz odredbe čl. 241. ZOO-a, takvim postupanjem tužitelja došlo do prekida zastare, tada je potpuno utemeljeno spoznati da između dana kada je dospio prvi od utuženih računa (25. studenog 2022. godine) i dana kada je tužitelj protiv tuženice pred javnim bilježnikom poduzeo radnju radi ostvarenja tražbine – podnošenjem prijedloga za ovrhu (23. studenog 2023. godine) nije protekao 1-godišnji rok zastare iz odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a. Taj rok, osim toga, pogotovo nije protekao u odnosu na preostale utužene račune jer su oni dospjeli na naplatu tek nakon što je prvi od utuženih računa dospio na naplatu.

33. Zbog toga se i prigovor zastare, istaknut po tuženici u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ukazuje neosnovanim.

34. Budući da je sud tuženicu utvrdio pasivno legitimiranom osobom i da je smatrao da u okolnostima konkretnog slučaja zastara nije nastupila, tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim.

35. Visinu tražbine prema tuženici tužitelj je u ovom sporu nepobitno dokazao svim ispravama koje je sudu predočio tijekom spora (izvatkom iz poslovnih knjiga i računima).

36. U odnosu na prvi od utuženih računa, onaj za listopad 2022. godine, nužno je navesti da je u podnesku koji je dostavila sudu 05. veljače 2026. godine (s lista 122. sudskog spisa) tuženica smatrala da je u dijelu u kojem se ticao tog računa tužitelj povukao tužbu, međutim tuženica je ujedno potpuno ispustila iz vida da je u podnesku od 27. siječnja 2026. godine tužitelj decidirano naveo da je u tom dijelu njegov zahtjev iz podneska od 01. prosinca 2025. godine bio zahvaćen omaškom u pisanju, s tim da je u podnesku od 27. siječnja 2026. godine takvu omašku ispravio.

37. Zbog toga sud prvog stupnja drži da tuženica nije u pravu kada se poziva na djelomično povlačenje tužbe.

38. Upravo suprotno, i u odnosu na račun za listopad 2022. godine tužitelj je ustrajao kod istaknutog tužbenog zahtjeva pa je i o tom dijelu zahtjeva sud u ovoj parnici donio meritornu odluku (a ne procesnu, kakvu predstavlja odluka o povlačenju tužbe).

39. Tužitelj je kamate zahtijevao od dana dospijeća utuženih računa, s tim da prvostupanjski sud nalazi da mu takvo pravo pripada, i to pozivom na pravilo iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

40. Stoga je glede tijeka kamata donesena odluka iz t. I. izreke presude.

41. Nužno je, pritom, pojasniti da je za račun za studeni 2022. godine, u iznosu od 10,88 eura (81,99 HRK), tužitelj kamate zahtijevao počevši od 10. siječnja 2023. godine iako je iz tog računa, priloženog podnesku tužitelja od 01. prosinca 2025. godine, razvidno da je tražbina za studeni 2022. godine dospjela 27. prosinca 2022. godine. Budući da je, u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP -a, sud u parničnom postupku dužan odlučivati u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, u odnosu na račun za studeni 2022. godine sud je tužitelju kamate priznao na način na koji je on sam tražio jer je to manje od onoga što mu pripada.

42. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen u t. I. izreke presude, za naglasiti je da je 01. siječnja 2008. godine stupila na snagu odredba čl. 29. ZOO-a.

43. Stoga je sud respektirao ovu okolnost, s tim da je za period nakon 01. siječnja 2008. godine odluku o visini kamatne stope donio prema izmjenama odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

44. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO -a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. srpnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

45. Tuženica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna tužitelju naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka koji su, po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP -a, bili potrebni za vođenje parnice.

46. Troškovi tužitelja sastoje se od nastalih troškova ovršnog postupka, u iznosu od 25,00 eura, te od troška sudske pristojbe za ovu presudu, u iznosu od 26,54 eura.

47. Na dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate koje je zahtijevao počevši od presuđivanja. Na takvu sporednu tražbinu on, naime, ima pravo jer se uporište za to nalazi kako u odredbi čl. 31. st. 3. OZ-a, tako i u odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, koja je novelirana kroz čl. 27. ZID ZPP- a/22.

48. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu, zaključivanjem o suprotnom pravilu iz odrede čl. 154. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario), ne pripada joj niti pravo na naknadu troškova postupka na teret tužitelja, pa tako niti u zatraženoj visini od 213,27 eura, uz napomenu da je troškove postupka tuženica zahtijevala u sadržaju podneska od 05. veljače 2026. godine (s lista 122. sudskog spisa) te da je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka ovaj sud prvog stupnja odbio i odlučio kao u t. III. dispozitiva presude.

U Rijeci 18. ožujka 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.