Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-339/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika Banka Kovanica d.d., OIB: 33039197637, Petra Preradovića 29, Varaždin, zastupanog po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihalić & Pikija d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-769/2021-26 od 22. studenog 2024., dana 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba MJ djelomično se uvažava, a djelomično odbija, te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-769/2021-26 od 22. studenog 2024., preinačuje u točkama II. i IV. izreke, na način da se tuženiku nalaže isplatiti svjedoku MJ pored dosuđenog iznosa od 20,49 EUR, daljnji iznos putnih troškova od 34,13 EUR, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 45,38 EUR) zahtjev svjedoka za naknadu putnih troškova odbija kao neosnovan.

II. Točke I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja nisu bile predmet ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Svjedokinji RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odmjeruje se naknada za putni trošak u iznosu od 20,49 EUR (dvadeset eura i četrdeset devet centi).

II. Svjedoku MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odmjeruje se naknada za putni trošak u iznosu od 20,49 EUR (dvadeset eura i četrdeset devet centi).

III. Nalaže se tuženiku Banka Kovanica d.d., OIB: 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, da iznos iz točke I. plati svjedokinji RJ u roku od 8 dana na broj računa [broj bankovnog računa].

IV. Nalaže se tuženiku Banka Kovanica d.d., OIB: 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, da iznos iz točke II. plati svjedoku MJ u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se svjedok MJ (dalje: žalitelj) ne navodeći određeno žalbene razloge, međutim, predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te uzme u obzir da bi primjerena naknada za trošak dolaska svjedoka iznosila 100,00 EUR.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba žalitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je na ročištu za glavnu raspravu 27. rujna 2022. izveden dokaz saslušanjem svjedoka MJ, koji je nakon saslušanja zatražio naknadu putnog troška dolaska na ročište osobnim automobilom na relaciji [adresa]. Polazeći od odredbe čl. 249. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), te imajući u vidu odredbe čl. 6. i 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik), kao i podatke dostupne na web stranici https://www.putovnica.net/prijevoz/vlak/zp-ivanic-grad-hr/zp-varazdin-hr/vlak-zp- ivanic-vlak-zp-ivanic-grad-hr-zp-varazdin-hr-vozni-red-cijena, prvostupanjski sud je svjedoku priznao naknadu za putovanje vlakom kao najekonomičnijim sredstvom, te najkraćim putem i za oba smjera mu dosudio iznos od 20,49 EUR.

6. U žalbi žalitelj navodi da dosuđeni iznos nije dostatan za podmirenje stvarnih troškova puta, te se temelji na nerealnim i neživotnim pretpostavkama, pri čemu nije uzeto u obzir da ne postoji direktna veza [adresa], te da bi za dolazak na odredište morao presjedati po dva puta u svakom smjeru , što znači da bi se za dolazak na raspravu u Varaždin u 9:00 sati trebao ukrcati na vlak u 04:31 sati, dok bi se nakon rasprave ukrcao na vlak u Varaždinu u 12:23 sati, pa bi u [adresa] stigao u 15:52 sati. Navodi i da je nakon saslušanja kazao koje troškove potražuje, dok ga dokaze o trošku putovanja nitko nije tražio.

7. Prema odredbi čl. 249. st. 1. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade, koju naknadu sukladno stavku 2. istog članka svjedok treba zatražiti odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju, na što je sud dužan upozoriti svjedoka . Prema stavku 3. tog članka u rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana.

8. Naknadu putnih troškova svjedoku uređuju odredbe čl. 6.-9. naprijed navedenog Pravilnika, kojim je u čl. 6. određeno da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, i to izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba da se izvrši saslušanje, kao i za povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta. Sredstva javnog prometa u smislu tog Pravilnika su tramvaj, vlak, autobus, avion i brod.

8.1. Članak 7. Pravilnika propisuje da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Visina naknade utvrđuje se na osnovu putne karte ili na drugi odgovarajući način.

8.2. Međutim, prema čl. 8. tog Pravilnika na relacijama na kojima ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme, ili iz drugih razloga nije moguće koristiti sredstva javnog prometa svjedoku pripada naknada troška u vidu kilometraže. Visina naknade se obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijede za suce suda koji vodi postupak.

8.3. Prema čl. 9. Pravilnika ako je putovanje izvršeno vlastitim prijevoznim sredstvom visina naknade za prijevoz utvrđuje se na način propisan u čl. 8. tog Pravilnika.

9. Dakle, točno je da iz citiranih odredbi proizlazi da se svjedoku naknada za prijevoz prvenstveno određuje prema sredstvima javnog prijevoza, a da će sud svjedoku odrediti naknadu za prijevoz u vidu prijeđene kilometraže tek ako utvrdi da putovanje nije bilo moguće javnim sredstvom, odnosno da ono nije bilo moguće u pogodno vrijeme ili da su postojali neki drugi opravdani razlozi da se ne koristi javni prijevoz.

10. Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, osnovano žalitelj osporava stajalište prvostupanjskog suda o vlaku kao najekonomičnijem prijevoznom sredstvu za njegov dolazak u svojstvu svjedoka na glavnu raspravu 27. rujna 2022. s početkom u 8:30 sati, iz mjesta tadašnjeg prebivališta ([adresa]) do mjesta sjedišta prvostupanjskog suda (Varaždin) i natrag, jer bi to putovanje obzirom na vozni red vlakova trajalo pretjerano dugo (skoro 12 sati), pa se isto ne može okarakterizirati kao putovanje koje se odvija u „pogodno vrijeme“.

10.1. Obzirom na početak ročišta u 8:30 sati, te okolnost da cestovna udaljenost od mjesta tadašnjeg prebivališta svjedoka do sjedišta prvostupanjskog suda prema Interaktivnoj karti HAK-a iznosi 101,15 km i traje 1h 6min, sasvim je logično da postoje opravdani razlozi zbog kojih svjedok nije koristio javni prijevoz, slijedom čega mu primjenom odredaba čl. 8. i 9. navedenog Pravilnika pripada pravo na naknadu za prijevoz u vidu prijeđene kilometraže. Stoga, imajući u vidu broj prijeđenih kilometara u oba smjera (202,30 km) i visinu naknade za korištenje privatnog automobila (tada 0,27 EUR po km sukladno Pravilniku o porezu na dohodak, „Narodne novine“ broj 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22), svjedoku na ime naknade za prijevoz radi dolaska na određenu glavnu raspravu pripada pravo na iznos od 54,62 EUR.

11. Protivno navodima žalbe, troškove cestarine i naknadu za izgubljeno vrijeme, svjedok prema sadržaju zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 27. rujna 2022. nije potraživao, niti ičime dokumentirao, pa mu ne pripada pravo na naknadu tih troškova sukladno čl. 249. st. 2. ZPP-a.

12. Obzirom na navedeno, te imajući u vidu da je pobijanim rješenjem svjedoku dosuđena naknada putnog troška u iznosu od 20,49 EUR, valjalo je primjenjujući odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti njegovu žalbu i na ime putnih troškova dosuditi mu daljnji iznos od 34,13 EUR, na teret tuženika koji je predložio njegovo saslušanje. Za preostali iznos od 45,38 EUR zahtjev svjedoka za naknadu putnih troškova odbijen je kao neosnovan.

13. Točke I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja nisu pobijane žalbom, pa nisu bile predmetom žalbenog postupka.

Varaždin, 18. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Šaško