Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-9/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. FMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi: [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Alanu Pozdercu, odvjetniku u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, te po tužbi tuženika HM, protiv tužitelja mlt. FMU, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1085/2024-25 od 10. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob- 1085/2024-25 od 10. studenog 2025. u točkama I., III. i IV. izreke i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. U nepobijanoj točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi: „1. Mijenja se točka VI. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. tako da ista sada glasi:

Nalaže se HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. FMU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 229,60 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje, s dospijećem do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište prim jenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke i zakonske zastupnice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je obveza HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na plaćanje uzdržavanja određena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 2019. poslovni broj: P Ob-431/2018 prestala s danom donošenja ove presude.“

III. Mijenja se točka VI. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. na način da će roditelji FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na mlt. FMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], podmirivati sve njegove redovne potrebe i troškove (prehrana, higijenske i kućanske potrepštine, režije i sl.) za vrijeme dok se on nalazi kod svakog od roditelja, dok će veće troškove djeteta (oprema i knjige za školu, školski izleti, izvannastavne aktivnosti, odjeća i obuća i sl.) podmirivati svaki u polovici iznosa.

IV. Nalaže se FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku-protutužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu u odnosu na točke I., III. i IV. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno, traži naknadu troškova žalbenog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja i predložio potvrditi pobijanu presudu, uz dosudu mu troška sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenjem uzdržavanja određenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-431/2018-31 od 5. lipnja 2019., s iznosa od 132,72 EUR mjesečno na iznos od 229,60 EUR mjesečno zbog promjene okolnosti, odnosno rasta njegovih potreba, te zahtjev tuženika da se utvrdi da je njegova obveza plaćanja uzdržavanja određena navedenom presudom prestala jer dijete podjednako vremena provodi sa svakim roditeljem.

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-432/2018-31 od 5. lipnja 2019., određeno da će roditelji FM i HM roditeljsku skrb u odnosu na mlt. FMU (rođenog **.**.2014.) izvršavati zajednički, da će mlt. FMU imati prijavljeno prebivalište na adresi majke, da će s ocem ostvarivati osobne odnose na način naveden u točki III. izreke presude, te da će otac doprinositi za njegovo uzdržavanje iznos od 1.000,00 kn (sada 132,72 EUR) mjesečno , ističući i da iz obrazloženja presude proizlazi da su stranke postigle sporazum o svim bitnim elementima roditeljske skrbi, sukladno kojem je presuda donesena.

6.1. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da između stranaka nije sporno da mlt. FMU podjednako vremena provodi kod svakog roditelja, tako da kroz jedan tjedan s ocem provede pet dana, a s majkom dva dana, a drugi tjedan obrnuto i tako naizmjenice, kao i da svaki roditelj obavlja svakodnevnu skrb o djetetu u dane kada je dijete kod njega, uključujući pokrivanje tekućih troškova poput prehrane, higijene , sitnih školskih potrepština, odlazaka u kino i sl., dok je prema aktualnoj presudi majka podmirivala sve veće troškove djeteta, poput knjiga, opreme za školu i školskih izlete, pri čemu je otac u tim troškovima sudjelovao kroz redovito plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja, sukladno njihovom prethodnom dogovoru prihvaćenom u okviru postupka P Ob- 432/2018, time da oba roditelja navode da djetetu kupuju odjeću prema potreb i, te da njihovim kućanstvima FMU ima sve što mu je potrebno.

6.2. Pozivajući se na odredbe čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), a poglavito stavak 3. istog članka, obzirom da mlt. FMU podjednako vremena provodi sa svakim roditeljem i da svaki roditelja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, prvostupanjski sud je neosnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da za njegovo uzdržavanje doprinosi povećani iznos od 229,60 EUR, smatrajući da je opravdano i životno da svaki roditelj nastavi podmirivati redovne potrebe i troškove uzdržavanja kada je dijete kod svakog od njih, a da veće izvanredne troškove (nabavu knjiga i opreme za školu, sezonsku kupovinu odjeće i obuće, plaćanje izvannastavnih aktivnosti i opreme vezano za njih, eventualne zdravstvene troškove) snose svaki po pola. Pri tome napominje da je plaćanje uzdržavanja koje je ocu određeno ranijom presudom rezultat međusobnog dogovora roditelja , a ne obveze roditelja koji ne živi s djetetom da novčano doprinosi njegovom uzdržavanju.

6.3. Također, neosnovanim je prvostupanjski sud ocijenio protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži prestanak obveze uzdržavanja, budući da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta sukladno čl. 288. st. 1. ObZ- a. Međutim, smatra opravdanim da se obveza tuženika izmijeni u odnosu na presudu iz 2019. na način da se izvršava kroz svakodnevnu roditeljsku skrb, a da otac u većim troškovima više ne sudjeluje kroz plaćanje paušalnog mjesečnog iznosa uzdržavanja, već ravnomjernom podjelom tih troškova između oba roditelja, koji su zbog činjenice odrastanja tužitelja i polaska u školu te na izvannastavne aktivnosti (engleski jezik i stolni tenis) nesporno povećani i u plaćanju kojih oba roditelja trebaju podjednako sudjelovati.

7. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom da pobijana presuda ne predstavlja ovršnu ispravu, jer u njoj nije određen bilo kakav iznos, niti je isti jasno odrediv, pa temeljem iste ne postoji mogućnost naplate. Navodi da je time njegova majka dovedena u poziciju da ako tuženik odbije naknaditi tj. podmiriti polovicu svakomjesečnih troškova školske opreme, školskih izleta, izvannastavnih aktivnosti, odjeće i obuće, troškova mobitela, rođendana prijatelja, specijalističkih pregleda i sl. mora pokrenuti novi postupak radi regresne naplate. Osporava navode tuženika da kod njega ima svu potrebnu obuću i odjeću, potreban dupli školski pribor i sl., navodeći da tuženik isto nije potkrijepio nikakvim dokazom, kao niti da bi mu kupovao neke posebne stvari. Navodi da mu je takvim postupanjem suda uskraćeno uzdržavanje, dok je njegova majka dovedena u situaciju da moli za plaćanje ½ svakog računa, budući da je tuženikov navod da je spreman plaćati polovicu svih troškova izrečen očito samo za potrebe ovog postupka, jer u praksi postupa sasvim drugačije. Smatra da ukoliko je prvostupanjski sud imao namjeru donijeti odluku o ravnomjernoj raspodijeli svih ostalih troškova, osim troškova prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština, režija i sl., koje podmiruju roditelji za vrijeme dok se dijete nalazi kod svakog od njih, tada da je trebao razlučiti koliko iznose oni stalni svakomjesečni troškovi, pa svakoj strani naložiti plaćanje pojedinih troškova ili u određenim iznosima, pa kako to nije učinio, pobijana presuda je nezakonita i nepravilna te ne predstavlja podobnu ovršnu ispravu.

8. Ispitujući pobijani dio prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, osnovanim se ukazuje žalbeni navod tužitelja da pobijana presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari ne predstavlja ovršnu ispravu, jer u istoj nije određen bilo kakav iznos, niti je isti jasno odrediv, pa ne postoji mogućnost naplate. Stoga ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kako to sadržajno ističe tužitelj, budući da točka III. izreke kojom je izmijenjena točka VI. izreke ranije presude (o uzdržavanju tužitelja) nije određena, odnosno nije dovoljno precizirano koju tražbinu stranke moraju ispuniti, a što izreku čini nerazumljivom, pa presuda ima nedostatak zbog kojeg ovaj sud ne može ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

9. Osim toga, u odnosu na materijalne potrebe djeteta u dijelu u kojem su iste u izreci pobijane presude označene kao „veći troškovi djeteta“, a u obrazloženju presude „veći izvanredni troškovi“, tužitelj u žalbi osnovano ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je zbog navedenog presudu u tom dijelu, a posljedično i u odnosu na odluku o zahtjevu tužitelja za povišenje uzdržavanja, valjalo ukinuti.

10. Prema odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavkom 3. istog članka propisana je iznimka i određeno da ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

10.1. Prema tome, roditelji koji su se sporazumjeli da će provoditi podjednako vremena s djetetom pa se u vezi s tim oba roditelja podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, mogu novčano uzdržavanje za dijete urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima, odstupajući pritom od standardnih iznosa prema tablici za uzdržavanje. Radi se o iznimnim slučajevima u kojima se roditelji mogu sporazumjeti da uzdržavanje bude određeno u skladu s njihovim obiteljskim prilikama, što je sud dužan u svakom pojedinačnom slučaju ispitati. Naime, ako bi sporazum o uzdržavanju očito bio na štetu djeteta, sud će odbiti prijedloga za odobrenja takvoga sporazuma o uzdržavanju odnosno plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

11. U konkretnom slučaju, iz sadržaja spisa ne proizlazi da su roditelji tužitelja postigli sporazum o uzdržavanju i istim uredili njegovo novčano uzdržavanje, štoviše, ne proizlazi ni da su se usuglasili koji su to „veći troškovi djeteta“, odnosno „veći izvanredni troškovi“, te koliko isti iznose. Osim toga, kako ti troškovi jasno, precizno i u potpunosti, a ni po nekom mjerljivom kriteriju, nisu definirani u izreci pobijane presude, te njihov opis u izreci i obrazloženju pobijane presude nije potpuno istovjetan, proizlazi da je i time ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U kontekstu toga, tužitelj u žalbi osnovano ukazuje na postojanje rizika različitog tumačenja stranaka je li određeni trošak „veći“ i „izvanredni“, a što može dovesti do budućih sporova i otežane provedbe odluke. Također, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je kod donošenja odluke o ravnomjernoj raspodijeli svih ostalih troškova (osim onih redovnih koje svaki roditelj podmiruje u vrijeme kada se dijete nalazi kod njega), prvostupanjski sud osim preciznog utvrđenja o kojim se troškovima radi, trebao utvrditi koliko ti troškovi iznose, te svakom roditelju naložiti ili plaćanje točno određenih troškova ili određenog iznosa troškova, što pobijanom presudom nije učinjeno, pa ista ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

12. Iz navedenih razloga, te napomenu da je i stajalište ovog suda da u situaciji kao što je predmetna, dakle da prema aktualnoj presudi dijete podjednako vremena provodi sa svakim od roditelja pa se radi o ravnopravnoj (podijeljenoj) skrbi, nije opravdano samo jednom od roditelja nametati obvezu zadovoljavanja materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, valjalo je primjenom odredaba čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu u točkama I., III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovnim saslušanjem stranaka i eventualnim izvođenjem drugih dokaza utvrditi sve činjenice o kojima ovisi odluka o uzdržavanju tužitelja i to poglavito činjenice koje se tiču materijalnih potreba tužitelja u odnosu na „veće izvanredne troškove“, odnosno troškove koji ne predstavljaju redovne troškove koje podmiruje svaki roditelj za vrijeme kada se dijete nalazi kod njega, i to - o kojim se troškovima radi i koliko isti iznose. Nakon toga će utvrditi je li između roditelja moguć sporazum sukladno kojem će svaki od roditelja podmirivati određene troškove ili će utvrditi ukupan mjesečni iznos tih troškova, te svakom od roditelja naložiti da na ime uzdržavanja tužitelja plati polovicu utvrđenog novčanog iznosa. U novoj odluci kojom će ponovo odlučiti o uzdržavanju tužitelja, prvostupanjski sud je dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama, te će tom odlukom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a), imajući u vidu žalbene navode tužitelja iznesene protiv odluke o troškovima, te odredbu čl. 366. st. 1. ObZ-a sukladno kojoj u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

14. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije osporavana žalbom, pa ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić