Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-284/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu (ODO) u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-105/2024-21 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-105/2024-21 od 7. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku isplatiti s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s posla, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 eura) počevši od 1. veljače 2018. do 1. rujna 2021. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate. Ujedno je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio tužbu tužiteljice, kojom je tražila da se utvrdi kako kao službenica MUP Policijske uprave (PU) Šibensko-kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.

2. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno pobijanu odluku ukinuti i vratiti predmet na ponovno postupanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. U dosadašnjem tijeku postupka Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovnog broja Gž R-451/2024-3 od 12. rujna 2024. ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-67/2022 od 28. svibnja 2024. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi ostvarenog žalbenog razloga iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla te zahtjev za isplatu s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s posla, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (37,96 eura) za razdoblje od 1. veljače 2018. do 1. rujna 2021. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Iako tužiteljica ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala pa taj razlog ovaj sud ocjenjuje paušalnim.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud je odluku donio temeljem utvrđenja:

- da je odlukom MUP PU Šibensko-kninske od 22. veljače 2018. utvrđeno da tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 1. veljače 2018. pa nadalje jer od mjesta prebivališta tužiteljice u [adresa] do mjesta rada u [adresa], udaljenost pješačkom rutom iznosi manje od 2 km;

- da je o zahtjevu tužiteljice o pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila tuženica kao poslodavac pa da sud u ovome postupku nije nadležan ponovno odlučivati o istome pravu;

- da tužiteljica nije zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava pred poslodavcem protiv odluke kojom je utvrđeno da nema pravo na naknadu troškova prijevoza pa je prekludirana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom;

- da u postupku nije utvrđeno da pješačka ruta prema kartografskoj podlozi Google Maps Hrvatskog autokluba ne bi bila sigurna za tužiteljicu kao pješaka,

- da iz dopisa Ceste Šibenik d.o.o. proizlazi da po kolniku nije zabranjeno kretanje pješaka, da pješačka ruta nema nogostup u duljini od 350 m te da je u cijelosti asfaltirana.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako je sud vezan za pravomoćnu i konačnu odluku tuženice kao poslodavca kojom je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza i sud nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje toga prava.

11. Prvostupanjski sud se pozvao na primjenu odredbi članka 1. stavak 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/13.) te članka 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17., dalje ZDS), koji je bio na snazi tijekom prvostupanjskog postupka, članak 53. stavak 14. u vezi stavka 1., članak 62. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17 i 12/18, dalje: KU) te članak 133. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR).

12. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

13. Iz spisa proizlazi da je o zahtjevu tužiteljice za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza odlučeno pisanom odlukom PU Šibensko-kninske od 22. veljače 2018., uz pouku o pravnom lijeku da se protiv odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka odluke i da se zahtjev podnosi putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave.

14. Sukladno članku 63. stavku 2. ZDS, na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. istoga članka, primjenjuju se opći propisi o radu. Prema članku 133. ZR, radnik je dužan prije sudske zaštite podnijeti poslodavcu zahtjev za zaštitu prava, osim kod zahtjeva za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja.

15. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je o samom pravu na naknadu troškova prijevoza već odlučeno aktom poslodavca. Sud u parničnom postupku nije ovlašten ponovno odlučivati o postojanju toga prava već eventualno o novčanom potraživanju, pod pretpostavkama propisanim zakonom. Kako je riječ o zahtjevu za utvrđenje prava o kojem je već odlučeno u propisanom postupku kod poslodavca, pravilno je prvostupanjski sud taj dio tužbe pod toč. I. rješenjem odbacio pa žalbeni navodi s time u vezi nisu osnovani.

16. Prema odredbi članka 53. stavak 1. KU, državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Stavkom 14. istoga članka propisano je da se udaljenost utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps, i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta.

17. Na žalbene navode tužiteljice valja reći da je u smislu članka 125. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., dalje: ZSPC), propisano da se na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci mogu kretati kolnikom i to što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila. Prema tome, kada uz javnu ili nerazvrstanu cestu ne postoje pješački nogostupi odnosno površine namijenjene isključivo kretanju pješaka, kao što je to ovdje slučaj na jednom dijelu prometnice, pješacima je dopušteno da se na takvim prometnicama kreću i kolnikom, uz poštivanje prometnih pravila o sigurnosti koja su propisana tim zakonom.

18. U postupku je utvrđeno da najkraća pješačka ruta između prebivališta tužiteljice i mjesta rada iznosi manje od 2 km te da je u cijelosti asfaltirana pa činjenica da na dijelu trase ne postoji nogostup ne znači da ruta ne udovoljava kriteriju suvremenog kolničkog zastora, jer takav uvjet KU ne propisuje.

19. Daljnji žalbeni navodi koji se odnose na naknadno priznanje prava tužiteljici na naknadu troškova prijevoza od rujna 2021., ne dokazuju da su uvjeti postojali i u ranijem razdoblju. Svako razdoblje ocjenjuje se prema tada važećim činjenicama i utvrđenjima nadležnog tijela. Pored toga pozivanje tužiteljice na druge odluke prvostupanjskog suda nije od utjecaja, jer sud odlučuje u svakom predmetu prema stanju konkretnog spisa.

20. Prema tome, kako je udaljenost od prebivališta tužiteljice do mjesta rada manja od dva kilometra sukladno članku 53. stavak 1. KU te osnovna pretpostavka (udaljenost najmanje 2 km prema propisanoj metodologiji) nije ispunjena, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove pravilna je i zakonita te je sud pravilno primijenio članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavkom 4. ZPP-a.

22. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska odluka pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2) ZPP- a odlučiti kao u izreci.

U Splitu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić