Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-73/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DEVIĆ d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i vanjsko trgovinski promet iz Zagreba, 2. Rudeški Ogranak 40, Zagreb (MBS: [matični broj subjekta]), OIB: 09010814905, zastupanog po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Kurcinaku, odvjetniku iz Koprivnice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-1006/2021-22 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-1006/2021-22 od 10. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.800,49 eura sa zateznim kamatama od 4. rujna 2020. pa do isplate, kao i naknaditi mu na ime parničnog troška iznos od 1.884,46 eura sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate.
2. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine.
Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pošto pobijana prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR).
7. U postupku je utvrđeno:
- da su stranke sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 18. listopada 2019. do 30. studenog 2020., za radno mjesto trgovac-prodavač s mjestom rada u maloprodajnom objektu tužitelja u Koprivnici, na adresi [adresa],
- da je Općinski sud u Koprivnici dana 5. rujna 2024. donio pravomoćnu presudu broj K-177/2022-25 kojom je optužena OD proglašena krivom jer je u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 1. rujna 2020. u Koprivnici, na [adresa], zaposlena na radnom mjestu prodavača prodavaonice broj 8, trgovačkog društva Dević d.o.o. Zagreb, i kao takva odgovorna za polaganje dnevnog utrška u banku, FINA-u ili trezor, u nakani da se domogne novca u većem iznosu, dnevne utrške ostvarene u prodavaonici, nije polagala u cijelosti, već samo djelomično, dok je dio ostvarenog utrška iz prodavaonice, uzimala za sebe i na taj način zadržala za sebe sveukupan iznos od 66.307,26 kn (8.800,49 eura), vlasništvo trgovačkog društva Dević d.o.o. Zagreb, dakle, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjera, označena u članku 233. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavak 2., pa se temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Temeljem članka 56. KZ/11. optuženoj je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti, ukoliko optužena u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo,
- da protiv navedene presude tuženica nije ulagala žalbu te je ista postala pravomoćna 14. listopada 2024.,
- da je izvršenim nadzorom od strane voditelja računovodstva utvrđena razlika stanja po knjigama i položene gotovine u ukupnom iznosu od 66.307,26 kuna (8.800,49 eura), a uzimajući u obzir rekapitulaciju prodaje po datumu i vrsti plaćanja, te analitičke konto kartice glavne knjige,
- da je ovaj iznos potvrđen i od strane financijskog vještaka,
- da je do 17. kolovoza 2020. tuženica sama radila u ovoj prodavaonici, kada je s radom počela i ZD, ali ista nije polagala dnevni utržak već je to činila tuženica koja je za to i bila odgovorna,
- da dnevne utrške ostvarene u prodavaonici tuženica nije polagala u cijelosti, već samo djelomično, dok je dio ostvarenog utrška iz prodavaonice uzimala za sebe i na taj način zadržala za sebe sveukupan iznos od 8.800,49 eura,
- da je utuženu štetu tužitelju kao poslodavcu prouzročila upravo tuženica kao radnica, te između štetne radnje tuženice i nastale štete postoji uzročna veza,
- da je tuženica prisvajala dio utrška iako je bila svjesna da će takva njezina radnja izazvati štetu poslodavcu,
- da je tuženica bila pozvana da prisustvuje izvanrednom popisu robe, ali se tom pozivu nije odazvala.
8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja koje svoj osnov ima u sadržaju provedenih dokaza u postupku, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, jer je tužitelj dokazao kako su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe članka 107. stavak 1. ZR-a.
9. Naime, da bi radnik odgovarao za štetu uzrokovanu poslodavcu, potrebno je da se ispune pretpostavke propisane člankom 107. stavak 1. ZR-a, a to su: da je šteta prouzročena na radu, odnosno u svezi s radom, da je šteta nastala namjerno ili zbog krajnje nepažnje, kao i da je poslodavcu nastala šteta.
10. S tim u vezi je za reći kako je radnikova temeljna obveza obaviti preuzeti posao u skladu s uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada (članak 7. stavak 1. ZR-a).
11. Ako prilikom izvršenja poslova koji predstavljaju izvršavanje obveza iz radnog (ugovornog) odnosa nastane šteta, ta se šteta smatra štetom na radu.
12. Radnik odgovara za štetu uzrokovanu poslodavcu koju počini na radu odnosno u vezi s radom samo ako ju je počinio namjerno ili s krajnjom nepažnjom. Namjera je takva vrsta krivnje kod koje se traži da je štetnik postupao znajući i hotimice (to znači da se kod namjere traži i volja i znanje). Dakle, da je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu. S krajnjom nepažnjom ili grubom nemarnošću postupa onaj radnik koji u svom radu ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio prosječni čovjek (radnik). Ako je radnik štetu poslodavcu počinio s običnom nepažnjom on za štetu ne odgovara. S tim u vezi posebno je za istaknuti kako se prema općim pravilima krivnja štetnika ne predmnijeva, odnosno da se predmnijeva obična nepažnja, dok namjeru ili nepažnju štetnika mora dokazivati oštećenik, a koji je to u konkretnom slučaju i dokazao.
13. Naime, u postupku koji poslodavac pokrene protiv radnika radi naknade štete koju mu je on prouzrokovao na radu, odnosno u svezi s radom podrazumijeva se kako je radnik štetu počinio uslijed obične nepažnje sve dok poslodavac ne dokaže veći stupanj krivnje; namjeru ili nepažnju radnika. Tek kad poslodavac to dokaže, ako su ispunjeni ostali uvjeti poslodavac ima pravo na naknadu štete. Uz to, svakako mora postojati pravno relevantna uzročna veza između radnje radnika (ili propuštanja) i nastale štete.
14. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao pravno odgovarajuću uzročnu vezu između činjenice radno pravnog položaja tuženice kao radnice kod tužitelja kao poslodavca, njenog postupanja i nastale štete, kao i da je isključivo tuženica uzrokovala štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, to postoji odštetna odgovornost tuženice u smislu odredbe članka 107. stavak 1. ZR-a, pa je sud prvog stupnja pravilno tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.
15. Visina štete je u skladu s dokazima provedenim u postupku na tu okolnost.
16. Inače, osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pritom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.
17. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, međutim, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
18. Isto tako, u obrazloženje pobijane presude sud prvog stupnja je naveo i obrazložio koje je od činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio i koje je odredbe materijalnog prava primijenio, a sve u smislu odredbe iz članka 338. ZPP-a.
19. Odluka o troškovima postupka zasniva se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.
20. Kako u iznesenom nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice, kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
21. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspjela sa svojom žalbom.
22. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovara na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 18. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
