REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-359/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača nad imovinom potrošača BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po prijedlogu Financijske agencije, (OIB:85821130368) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Sp-54/2025-7 od 29. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba stečajne vjerovnice Republike Hrvatske te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Sp-54/2025-7 od 29. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača BJ (st. I.); zaključen je taj postupak (st. II.) te je BJ oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnovu za plaćanje broj UP/I- 415-02/23-01/414, vjerovnice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Katančićeva ulica 5, Zagreb, Hrvatska, OIB: 18683136487 zaprimljene 11. svibnja 2023., glavnice: 2.495,51 EUR, kamate: 1.133,73 EUR, troška: 26,54 EUR, naknade Financijske agencije za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje: 132,72 EUR, tražbine u iznosu od ukupno 3.788,50 EUR (st. III.).
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je stečajna vjerovnica Republika Hrvatska zbog bitnih povreda odredaba postupka iz Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog odlučnog činjeničnog prava i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da potrošač nije bio u blokadi u neprekidnom trajanju od 3 godine, da tražbina zbog koje je oslobođen prelazi iznos od 2. 654,46 eura (ranijih 20.000,00 kuna), a i ne radi se o vrsti obveza na koju bi se odnosio Zakon o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj: 100/2015., 67/2018., 36/2022., dalje: ZSP) prema odredbi čl. 4. tog zakona, u koju vrstu obveza ne spadaju dugovanja prema Republici Hrvatskoj, osobito potraživanja koja se odnose na potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom jer potrošač s Republikom Hrvatskom nije sklopio „tržišni“ pravni posao u postupku iz kojeg je nastala predmetna osnova. Poziva se na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-609/2021 od 17. studenog 2021., Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1230/2022 od 11. siječnja 2023., Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-106/2023 od 8. ožujka 2023. i Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1343/2023 od 24. kolovoza 2023., koje odluke se dostavljaju u prilogu. Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog rješenja odbijanjem prijedloga, odnosno vraćanjem predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba stečajne vjerovnice nije osnovana.
4. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni stečajni postupak nad imovinom potrošača BJ te je on oslobođen preostalih obveza u odnosu na navedenu osnovu za plaćanje stečajne vjerovnice Republike Hrvatske, sve prema odredbi čl. 79.a i 79.g ZSP-a.
5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Sama žaliteljica određeno ne ukazuje na počinjenje bitnih povreda odredaba postupka pa ovaj sud takve njene žalbene navode nije mogao ispitati.
6. Protivno žalbi, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine, budući da iz samog Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi Fina proizlazi kako je trajalo 1477 dana, dakle dulje od tri godine. Također, iz priložene osnove koja se naplaćuje proizlazi kako visina glavnice ne prelazi iznos od 2.654,46 EUR, budući da se radi o iznosu glavnice od 2.495,51 EUR (a samo se iznos glavnice uzima u obzir). Osim toga, nije ni sporno da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kuna (1.327,23 eura). Time je odlučno činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
8. Zato je, protivno žalbi, prvostupanjski sud na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijane odluke, odredbe čl. 79.a i 79.g ZSP-a.
8.1. Naime, prema odredbi čl. 79.a st.2. ZSP-a jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz čl. 4. st. 2. i 5. tog zakona ako: - u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice i - je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih (aktivnih) osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine. Odredbom čl. 79.g st. 1. ZSP-a propisano je da ako je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kuna, sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača
9. Pravilno je prvostupanjski sud, utvrdivši kako: - je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine (1095 dana); - potrošač ima evidentiranu tražbinu stečajne vjerovnice radi njenog prisilnog ostvarenja navedenu u izreci rješenja pod točkom III., koja s osnove glavnice ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna tada važeće valute, odnosno 2.654,46 EUR (budući da se u obzir uzimaju samo glavnice po neizvršenim/aktivnim osnovama, ovdje u iznosu glavnice od 2.495,51 EUR, tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 36/2023-2 od 19. rujna 2023., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-383/2020-3 od 19. veljače 2020., Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-705/2024 od 6. lipnja 2024.); kako je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 EUR), zaključio kako su ispunjene pretpostavke za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača BJ iz odredbe čl. 79.a st. 2. i 79.g st. 1. ZSP-a.
10. Žaliteljica neosnovano tvrdi i kako predmetna obveza nije obveza na koju bi se odnosila odredba čl. 4. ZSP-a, jer da u njih ne spadaju dugovanja prema Republici Hrvatskoj, osobito potraživanja koja se odnose na potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom jer potrošač s Republikom Hrvatskom nije sklopio „tržišni“ pravni posao u postupku iz kojeg je nastala predmetna osnova. Odredbe čl. 2. st. 1. i 4. st. 2. ZSP-a propisuju kako se ZSP odnosi na stečaj potrošača. Odredbom čl. 4. st. 2. ZSP-a se definira potrošač, kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a st. 5. je definirano kako se potrošačem, u smislu tog zakona, smatra i fizička osoba koja ima obveze iz djelatnosti koju je obavljala kao obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dohodak ili obveznik poreza na dobit prema odredbama zakona kojim se uređuje utvrđivanje i plaćanje poreza na dobit, ako više nije obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti odnosno poreza na dobit. Ujedno, ZSP, u pogledu obveza kojih se potrošač može osloboditi, ne propisuje da se potrošač može osloboditi samo obveza koje su proizašle iz pravnog posla kojeg je sklopio s trgovcem niti razlikuje vrste osnova za plaćanje, radi čega osnovu za plaćanje, protivno žalbi žaliteljice, može predstavljati i predmetna tražbina koja predstavlja odluku donesenu u upravnom postupku, ali i tražbina utvrđena sudskom odlukom.
10.1. Pritom, odredbom čl. 77. ZSP-a su izričito navedene obveze kojih se potrošač ne može osloboditi, a radi se o obvezama koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem, te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede. Time su taksativno navedene obveze kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi. Stoga, valja zaključiti kako potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a (tako i u odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-525/2021-2 od 18. svibnja 2021. u vezi s tumačenjem odredbe čl. 4. st. 2., 3. i 5., te čl. 77. st. 1. ZSP-a, rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-134/2025 od 4. veljače 2025. i Gž-62/2026 od 26. siječnja 2026.). Pritom, žaliteljica i ne tvrdi kako bi njena tražbina predstavljala obvezu izuzetu od oslobođenja prema čl. 77. st. 1. ZSP-a niti to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda.
11. Žaliteljica se neosnovano poziva na spomenutu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, budući da se u tom slučaju radilo o tražbini koja je proizlazila iz obiteljskih odnosa, naknadi za privremeno uzdržavanje koje plaća Republika Hrvatska na temelju Zakona o privremenom uzdržavanju („Narodne novine 92/2014.), dakle činjenično i pravno drugačijoj situaciji na koju se odnosi odredba čl. 77. ZSP-a, a ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjima iznesenima u spomenutim odlukama županijskih sudova.
12. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba stečajne vjerovnice te je pobijano rješenje potvrđeno i odlučeno kao u izreci prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Puli, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić
