REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž- 1629/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice JĐ, iz [adresa], zastupana po punomoćniku Davoru Drmiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-4780/24 od 12. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-4780/24 od 12. rujna 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kupoprodaji između RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopljen 12.srpnja 2010. god. pred javnim bilježnikom Daliborom Pavlovićem iz Splita pod ovjerom br: Ov-3794/10 od 12. srpnja.2010. (I), a tuženici je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura, u roku od 15 dana (II).
2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica, istu pobija u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženica navodi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud udovoljio zahtjevu tužitelja, te utvrdio da je predmet ugovora ništetan jer da je isti protivan moralu društva, da tu svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže time da je pravna prednica tužitelja bila pravno neuka stranka, bila lošeg zdravstvenog stanja, slabovidna i da je umrla nepunu godinu nakon nastanka predmetnog ugovora, da su sve te okolnosti potpuno irelevantne za konkretni slučaj i da ni na koji način nisu utjecale i da ne mogu utjecati na valjanost spornog ugovora, da je pravna prednica tužitelja i ranije sklapala pravne poslove i da onda nije bila "pravno neuka", a da je upravo zbog svog zdravstvenog stanja u konkretnom slučaju opunomoćila drugu osobu da određene radnje obavi u njeno ime, da nije sporno da je ta punomoć postojala i da su za nju svi znali, da je to potvrdio i tužitelj u svom iskazu, ali da ništa nije poduzeo po tom pitanju, da je tužitelj tek naknadno, nakon više od 5 godina pokrenuo postupak u kojem je tvrdio da predmetna punomoć nije istinita i pravno valjana, odnosno da nije vlastoručno potpisana od njegove majke, ali da je tužitelj pravomoćno odbijen sa tim tužbenim zahtjevom.
3. Tuženica navodi da tužitelj stalno izmišlja nove razloge kako bi osporio predmetnu kupoprodaju, da je prvotno tvrdio da njegova majka nije potpisala punomoć, pa potom da je majka bila gotovo slijepa i da joj je opunomoćenica podmetnula da potpiše punomoć, da prvostupanjski sud utvrđuje da je punomoćnica KĐ na nesavjestan, nepošten, neprofesionalan i nemoralan način postupila protivno svrsi zbog koje ju je pok. RĐ angažirala, da prvostupanjski sud nezakonito i neosnovano uzima kao utvrđene činjenice koje da nikada nisu utvrđene, da nije utvrđeno da pok. RĐ nije angažirala i ovlastila KĐ na prodaju predmetne nekretnine, da postupanje KĐ u konkretnom pravnom poslu nije bilo predmet ni jednog kaznenog postupka, da je KĐ proglašena krivom za drugačije postupanje spram kupaca i da to onda nije modus operandi KĐ, da ako je KĐ kasnije prevarila prednicu tužitelja na način da joj nije isplatila kupoprodajnu cijenu da to ni na ko ji način ne može utjecati na valjanost pobijanog ugovora, da je onda prvostupanjski sud donio odluku koja da nije utemeljena na dokazima provedenim u ovom postupku i da je pobijana presuda proizvod pogrešnog logičkog zaključivanja, da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih da se ona ne može ispitati i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, da odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene pa tuženica predlaže da se njena žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.
4. Sa žalbom tuženice poskupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba tuženice nije osnovana.
7. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kupoprodaji kojega su dana 12. srpnja 2010. pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlovićem pod poslovnim brojem ovjere Ov-3794/ 10 od 12. srpnja 2010. sklopili RĐ iz [adresa] i ŽĐ iz [adresa], a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je predmetni ugovor protivan moralu društva pa onda poziva na odredbu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08- dalje ZOO) i donosi pobijanu presudu.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st.2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.
9. Prije svega valja navesti da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da ista nije ni nejasna, a ni proturječna i da se ista može ispitati tako da pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju, opisno, ukazuje tuženica, a ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, prvostupanjski sud nakon dovoljne raspravljanosti i savjesnom i brižljivom ocjenom neposredno provedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelovitog postupka utvrđuje slijedeće pravno relevantne činjenice i to:
- da su pravni prednici tužitelja E i RĐ ( majka tužitelja) 2007. LĐ prodali svoje nekretnine u k. o. [katastarska općina] Drvenik za kupoprodajnu cijenu od 45.000,00 eura
- da je pravna prednica tužitelja RĐ preko obrta za usluge "[obrt]" vlasništvo KĐ kupila nekretninu- derutni stan u [adresa] temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. veljače 2009. i od 11. svibnja 2009. ( 5-8), a da je tim ugovorom ugovorena kupoprodajna cijena od 45.000,00 eura, a koja cijena da je isplaćena danom potpisa tog ugovora ( čl. 4.1.- list 5),
- da je bilo određenih problema oko upisa prava vlasništva na kupljenom stanu pa da je pravna prednica tužitelja višekratno odlazila u agenciju "Galeb" da bi riješila taj problem i da se zadržavala u agenciji duže vrijeme ( 5 do 6 sati)
- da je u to vrijeme pravna prednica tužitelja bila stara, rođena 1940., bolesna, neuka i slijepa
- da je u tim uvjetima pravna prednica tužitelja 16. veljače 2010. potpisala punomoć kojom ovlašćuje [obrt]" iz [adresa] da može u njeno ime i za njen račun poduzimati sve pravne radnje pred sudom i tijelima državne uprave radi prodaje njene nekretnine na zgr.č. 1014/3 k. o. [katastarska općina] ( stan u [adresa]) ( list 76- Po-39/2015)
- da temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. srpnja 2010. pravna prednica tužitelja zastupana po [obrt] Kupcu ŽĐ iz [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura prodala stan u [adresa].
- da je kupac 15. srpnja 2011. ( očito 2010.) podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na tom stanu koji da je rješenjem poslovni broj Z-6596/10-NP od 1. ožujka 2011. odbijen ( 15).
- da je pravna prednica tužitelja RĐ preminula početkom 2011., te da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine- stana temeljem rješenja o nasljeđivanju od 12. travnja 2011. ( 17) i da je u posjedu stana
- da je i kupac stana ŽĐ preminuo, a da je tuženica njegova zakonska nasljednica,
- da je nakon kupnje stana tužitelj vršio određene radove na uređenju stana i "privođenju" istog uporabnom stanju
- da kupac ŽĐ, a niti neki drugi kupac nije ulazio u stan kako bi isti razgledao, da kupac ŽĐ nikada nije stupio u posjed tog stana
- da su vlasnica agencije ( Obrta za usluge [obrt]") KĐ i njen suprug ĆĐ pravomoćno osuđeni presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-539/13 od 27. travnja 2021. za počinjenje većeg broja kaznenih djela prijevare sa ciljem pribavljanja imovinske koristi i da su osuđeni na kaznu zatvora, da se protiv KĐ vode i drugi kazneni postupci, a kaznena djela za koja su proglašeni krivim, da su počinjena u razdoblju od 2009. do 2013.( 70-100)
- da nema dokaza da bi pravna prednica tužitelja primila kupoprodajnu cijenu za stan
11. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da kada je predmetni stan kupljen kao derutni stan 2009. za iznos od 45.000,00 eura, da je u stanu nakon toga vršena adaptacija i uređenje, da je KĐ, kao vlasnica obrta za usluge "[obrt]" iskoristila neukost, loše zdravstveno stanje, starost i sljepoću pravne prednice tužitelja RĐ i od nje ishodovala potpis punomoći za raspolaganje njenom nekretninom-stanom, da je KĐ potpuno svjesno, ali na nesavjestan, nepošten , neprofesionalan i nemoralan način postupila suprotno svrsi zbog koje ju je sada pok. RĐ angažirala ( za kupnju i uknjižbu prava vlasništva na tom stanu na ime RĐ) i kada je u svojstvu punomoćnice RĐ potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. srpnja 2010. kojim predmetni stan prodaje pravnom predniku tuženice za iznos od 20.000,00 eura, da je takav ugovor zaključila u cilju pribavljanja nepripadne imovinske koristi za sebe, a ne u interesu pravne prednice tužitelja kao nalogodavca, da ni kupac stana kod kupoprodaje nije izvršio pregled stana koji kupuje stupio u posjed stana, da je onda takav ugovor suprotan moralu društva, da je onda i ništetan pa temeljem odredbe čl. 322. ZOO-a i donosi pobijanu presudu.
12. Doista kako je pravna prednica tužitelja predmetni stan kupila 11. svibnja 2009. za iznos od 45.000,00 eura, kojim je, očito, nakon kupoprodaje od 2007., ( list 21 Po - 39/2015) i raspolagala, kada je u istom stanu nakon kupnje započela i renovacija istog, nelogično je i neživotno da bi pravna prednica tužitelja nakon toga taj isti stan nakon nešto više od godine dana od dana kupnje prodavala ( prodala) za iznos koji ne predstavlja niti polovicu iznosa kupoprodaje.
13. Da kupoprodajna cijena za stan ne iznosi niti polovicu plaćene kupoprodajne cijene iz 2009., proizlazi ne samo iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. srpnja 2010. ( čl. II. Podst. 1. ugovora-11) veći i iz iskaza prednika tuženice (prvotnog tuženika) ŽĐ koji je iskazao da je zetu dao 20.000,00 eura za kupnju tog stana ( list 20 P-3583/2022).
14. Uz utvrđenu činjenicu da je pravna prednica tuženika bila lošeg zdravstvenog stanja, da je bila stara i bolesna, slijepa, uz činjenicu da ni kupac stana ŽĐ, a ni njegov zet nisu bili pregledali stan prije kupnje, a što bi bilo logično i životno, a uz činjenicu da je vlasnica agencije koja je za pravnu prednicu tužitelja obavila kupnju tog stana, a kasnije temeljem punomoći od 16. veljače 2010. prodala isti, a kako su vlasnica te agencije KĐ i njen suprug pravomoćno osuđeni za učin većeg broja kaznenih djela prijevare sa ciljem stjecanja imovinske koristi učinjenih u razdoblju 2009.- 2013-, kada je i sklopljen predmetni ugovor, to je onda po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je KĐ sklapajući predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. srpnja 2010. postupala nesavjesno, nepošteno, neprofesionalno i nemoralno i da je onda predmetni ugovor sklopljen suprotno moralu društva, a time da je i ništetan pa je žalba tuženice neosnovana u tom dijelu.
15. Glede ostalih žalbenih navoda tuženice valja naglasiti da činjenice da tužitelj nije uspio u postupku radi utvrđenja da njegova pravna prednica nije potpisala predmetnu punomoć ne znači da tužitelj ne može valjalo dokazivati da nalogoprimac iz te punomoći nije postupao u skladu sa datim nalogom, tj. tužitelj je i pored te presude ovlašten dokazivati da nalogoprimac nije postupao sukladno nalogu nalogoprimca, da nalogoprimac nije bio ovlašten na prodaju i da nije postupao na način da štiti interese nalogodavca.
16. Dakle, iako je pravomoćno utvrđeno da je pravna prednica tužitelja potpisala punomoć od 16. veljače 2010., dopušteno je bilo dokazivati stvarni sadržaj ( opseg) ovlaštenja koja su bila " prenesena" na nalogoprimca od nalogodavca i način izvršenja tih ovlasti.
17. Isto tako, predmetnom presudom KĐ nije osuđena za još jedno kazneno djelo, sada počinjeno na štetu pravnog prednika tužitelja, već je ocjenom svih dokaza zasebno, i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i utvrđeno pravnorelevantno činjenično stanje na temelju kojeg je i donesena pobijana presuda.
18. U toj ocjeni valjano je ocijenjeno da su KĐ i njen suprug u navedenom vremenskom razdoblju ( 2009. – 2013.) počinili znatan broj kaznenih djela prijevara radi pribavljanja imovinske koristi i za što su pravomoćno osuđeni na kaznu zatvora a uz tu činjenicu su ocijenjene i druge činjenice ( kupnja stana preko njihove agencije 2009., problemi za uknjižbu vlasništva kupljenog stana, zdravstveno stanje i životna dob i ( ne) obrazovanost pravne prednice tužitelja ) i uz ukupnost tih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud izvodi zaključak o načinu sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. srpnja 2010. i o (ne) profesionalnom, (ne) savjesnom, (ne) poštenom, a onda i nemoralnom ponašanju KĐ kod ispunjenja njenih obveza iz "punomoći" od 16. veljače 2010.
19. Prema tome, po ocjeni ovog suda te utvrđene činjenice prvostupanjski sud je utvrdio nakon što je valjano proveo dokazni postupak, utvrđene činjenice se temelje na ocjeni neposredno provedenih dokaza, a ti dokazi su ocijenjeni valjanim primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a i po ocjeni ovog suda, nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice.
20. Stoga je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud ispravno, a na temelju odredbi čl. 322. ZOO-a i utvrdio da je predmetni ugovor protivan moralu društva, a onda i ništetan, pa je žalba tuženice nesnovana i u tom dijelu.
21. Slijedom svega navedenog valjalo je i žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. i 373.a., ZPP-a.
22. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st.1., a u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a.
23. Za dodati je da je, očito, očitom omaškom u pisanju imena prezimena tužitelj u tužbi i pobijanoj presudi označen sa J, a nedvojbeno je da se tužitelj preziva RĐ (106), a što proizlazi iz OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelja pa je ovaj sud u zaglavlju ove presude naveo ispravno prezime tužitelja, a prvostupanjskom sudu stoji obveza da to ispravi u zaglavlju pobijane presude primjenom odredbe čl. 342. ZPP-a.
U Puli, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
