REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-6/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆB iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Glavaš, odvjetnica u Puli, protiv tuženika UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Zdjelar Lalović, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-154/2023-41 od 17. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-154/2023-41 od 17. studenog 2025., tako da sada glasi:

" I. Nalaže se tuženiku UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ĆB iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.300,00 eura i to:

- 300,00 € za mjesec srpanj 2018.,

- 300,00 € za mjesec kolovoz 2018.,

- 300,00 € za mjesec rujan 2018.,

- 300,00 € za mjesec listopad 2018,

- 300,00 € za mjesec studeni 2018.,

- 300,00 € za mjesec prosinac 2018.,

- 300,00 € za mjesec siječanj 2019.,

- 300,00 € za mjesec veljaču 2019,

- 300,00 € za mjesec ožujak 2019.,

- 300,00 € za mjesec travanj 2019.,

- 300,00 € za mjesec svibanj 2019.,

- 300,00 € za mjesec lipanj 2019.,

- 300,00 € za mjesec srpanj 2019.,

- 300,00 € za mjesec kolovoz 2019.,

- 300,00 € za mjesec rujan 2019.,

- 300,00 € za mjesec listopad 2019

- 300,00 € za mjesec studeni 2019.,

- 300,00 € za mjesec prosinac 2019.,

- 300,00 € za mjesec siječanj 2020.,

- 300,00 € za mjesec veljaču 2020.,

- 300,00 € za mjesec ožujak 2020.,

- 300,00 € za mjesec travanj 2020.,

- 300,00 € za mjesec svibanj 2020.,

- 300,00 € za mjesec lipanj 2020.,

- 300,00 € za mjesec srpanj 2020.,

- 300,00 € za mjesec kolovoz 2020,

- 300,00 € za mjesec rujan 2020.,

- 300,00 € za mjesec listopad 2020.,

- 300,00 € za mjesec studeni 2020.,

- 300,00 € za mjesec prosinac 2020.,

- 300,00 € za mjesec siječanj 2021.,

- 300,00 € za mjesec veljaču 2021.,

- 300,00 € za mjesec ožujak 2021.,

- 300,00 € za mjesec travanj 2021.,

- 300,00 € za mjesec svibanj 2021.,

- 300,00 € za mjesec lipanj 2021.,

- 300,00 € za mjesec srpanj 2021.,

- 300,00 € za mjesec kolovoz 2021.,

- 300,00 € za mjesec rujan 2021.,

- 300,00 € za mjesec listopad 2021.,

- 300,00 € za mjesec studeni 2021.,

- 300,00 € za mjesec prosinac 2021.,

- 300,00 € za mjesec siječanj 2022.,

- 300,00 € za mjesec veljaču 2022.,

- 300,00 € za mjesec ožujak 2022.,

- 300,00 € za mjesec travanj 2022.,

- 300,00 € za mjesec svibanj 2022.,

- 300,00 € za mjesec lipanj 2022.,

- 300,00 € za mjesec srpanj 2022.,

- 300,00 € za mjesec kolovoz 2022.,

- 300,00 € za mjesec rujan 2022.,

- 300,00 € za mjesec listopad 2022.,

- 300,00 € za mjesec studeni 2022.,

- 300,00 € za mjesec prosinac 2022.,

- 300,00 € za mjesec siječanj 2023.,

- 300,00 € za mjesec veljaču 2023.,

- 300,00 € za mjesec ožujak 2023.,

- 300,00 € za mjesec travanj 2023.,

- 300,00 € za mjesec svibanj 2023.,

- 300,00 € za mjesec lipanj 2023.,

- 300,00 € za mjesec srpanj 2023.,

sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji dospijeva krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati (zadnjeg dana u mjesecu) po stopi koja se od 31. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom dijelu glavnice, u iznosu od 5.700,00 eura (100,00 eura manje za svaki mjesec, od srpnja 2018. do srpnja 2023.), te zatezne kamate za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 15. u mjesecu pa do kraja svakog mjeseca.

II. Nalaže se tuženiku UB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ĆB iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija njen zahtjev za naknadu troškova postupka .“

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 24.000,00 eura i to iznos od 400,00 eura mjesečno u razdoblju od srpnja 2018. do srpnja 2023., sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, koji dospijeva krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, po propisanoj stopi, dok je odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu kamata za svaki pojedini mjesečni obrok za razdoblje od 15. u mjesecu pa do kraja svakog mjeseca (toč. I.). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2025. do isplate po propisanoj stopi, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. i čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), ali i povrijedio tuženikova prava zajamčena Ustavom i to čl. 14. st.2. prema kojem su svi pred zakonom jednaki, čl. 29. da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, čl. 34. prema kojem je dom nepovrediv, čl. 35. kojim se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, kao i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to čl.6. Konvencije pravo na pošteno suđenje. Dosuđeni iznos od 400,00 eura za razdoblje od 2018. do 2022. koji iznos je do uvođenja EUR-a 1. siječnja 2023. iznosio 3.013,80 HRK je enormno visok i nelogičan, previsoko određen i neopravdan dokazima u spisu. Tuženik ga ne bi mogao plaćati s obzirom na svoju plaću u relevantnom razdoblju (u 2018. mjesečni dohodak predstavljao mu je iznos od 3.528,33 kuna, 2019. 3.935,54 kuna, 2020. 5.486,67 kuna, 2021. 5.026,67 kuna, a 2022. 5.541,67 kuna, što proizlazi iz podataka Porezne uprave), ali i s obzirom na drugo dijete koje ima od 2016., a tim iznosom nije mogla stvarno raspolagati ni tužiteljica s obzirom na njezina primanja (proizlazi da je 800,00 eura mjesečno plaćala isključivo za zajedničku kćerku uz ostale troškove života). Tuženik na ročištu nije iskazao da je tada, u relevantnom razdoblju imao plaću 1.200,00 eura jer je to nemoguće, a tu plaću može imati eventualno danas, iako prije iznos od oko 1.000,00 eura. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu trebalo je cijeniti materijalne dokaze pa je sud trebao vidjeti i da je tuženik postao vlasnik nekretnine 2023., nakon očeve smrti, a da prije toga nije imao nikakve nekretnine u vlasništvu. Ovdje se radi o punoljetnom djetetu s invaliditetom za koje nije predviđen iznos Odlukama o minimalnim novčanim iznosima niti u Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, ali se, vodeći recentnom sudskom praksom, može reći da se u takvom slučaju polazi od iznosa predviđenog za dijete od 13-18 godina, iako su, nažalost, s obzirom na njen invaliditet i činjenicu da ne izlazi iz kuće, osim u Udrugu (što je i navela tužiteljica), njezine potrebe i troškovi i manji. Prema Tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, gledajući iznos za dijete od 18 godina , za osobu koja je dužna uzdržavati i spada u platni razred s plaćom od 3.501,00 kuna do 4.500,00 kuna u 2018. mjesečni iznos za uzdržavanje je 1.317,00 kuna, što iznosi 174,80 eura, za viši platni razred s plaćom od 4.501,00 do 5.500,00 kuna iznos od 1.385,00 kuna (183,82 eura), u 2019. iznos od 1.385,00 kuna (183,82 eura), a za viši platni razred 1.373,00 kuna (182,23 eura), 2020. i 2021. godinu to je 1.517,00 kuna (201,34 eura) i 1.565,00 kuna (207,71 eura), a za 2022. to je bilo 1.569,00 kuna (208,24 eura) i 1.565 kuna (207,71 eura). Presuda je zato protivna ispravama koje prileže spisu, a o odlučnim činjenicama izostali su razlozi. Postoji i proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost. Ujedno je i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Nije jasno na temelju čega sud zaključuje kako obveza tuženika ima iznositi 400,00 eura u utuženom razdoblju. Jedini dokaz o potrebama i troškovima koje je tužiteljica navodno imala za kćer je iskaz tužiteljice koji ničim nije potkrijepljen. Mora se utvrditi da su troškovi stvarno učinjeni i da su bili opravdani. Visine troškova mora se cijeniti s obzirom na vrijeme kad su učinjeni i tako ih priznavati. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja trebalo je uzeti u obzir i plaću same tužiteljice, njezina primanja i njezine dodatke na plaću i ocijeniti je li , s obzirom na takva primanja, uopće mogla plaćati 800,00 eura mjesečno troškove kćeri. Sud u postupku nije utvrdio koje je troškove u zadnjih pet godina imala tužiteljica iz materijalnih dokaza, tako ni visinu najamnine, režijskih troškova (da ih je uopće imala i koliki su bili) pa je i time počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga, ni visina troškova nije utvrđena. Tužiteljica bi trošak najma i režijskih troškova imala i da kćerka nije živjela s njom. U razmatranom razdoblju je tuženik imao aktivne ovrhe, a sud je pogrešno uzeo u obzir da je tuženik vlasnik nekretnina jer je vlasnik postao tek 2023. Pogrešno nije uzeo u obzir da ima i drugo dijete koje uzdržava ni visinu troškova koje je tužiteljica imala ni plaće stranaka. Tuženiku je u ovom postupku, s obzirom na imovno stanje, primanja i obveze, oslobođen od plaćanja troškova postupka i sudskih pristojbi. Predlaže ukidanje presude i njeno vraćanje na ponovni postupak, podredno njeno preinačenje uz nalog tuženiku plaćanja u minimalnom iznosu prema Tablicama o prosječnim potrebama djeteta te naknadu troška postupka i žalbe.

4. Tužiteljica u danom odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje presude prvostupanjskog suda te traži naknadu troška odgovora na žalbu

5. Žalba tuženika je u manjem dijelu osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice koja je (kao majka punoljetne VB, kao osobe sa 100% oštećenja organizma, teškog invaliditeta i trajnom potpunom nesposobnošću za rad) snosila ukupne troškove njenog uzdržavanja, kojim od tuženika, oca VB, traži naknadu tih troškova jer ju je i on bio dužan uzdržavati, a učinjeni troškovi bili su opravdani, sve prema odredbi čl. 287. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje: ObZ). U razdoblju od srpnja 2018. do srpnja 2023. snosila je samo za uzdržavanje 800,00 eura mjesečno pa traži od tuženika polovinu tog iznosa mjesečno, odnosno ukupno 24.000,00 eura sa zateznom kamatom po propisanoj stopi na svakomjesečni iznos od 15. u mjesecu do isplate.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužiteljice, osim u dijelu zatezne kamate. Zaključuje kako između stranaka više nije sporno da je tuženik dužan tužiteljici za razmatrano razdoblje nadoknaditi opravdane troškove koje je snosila za zajedničku kćerku VB, kao punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad dok ta nesposobnost traje, u ½ dijela, a njihovu visinu određuje cijeneći narav troškova, financijsku mogućnost roditelja i potrebe uzdržavane osobe, s time da zaključuje kako tužiteljica nema pravo na kamatu na svaki pojedini mjesečni obrok za razdoblje od 15. u mjesecu pa do kraja svakog mjeseca, nego od konca svakog mjeseca (zadnjeg dana u mjesecu) do isplate pa u pogledu preostalih kamata odbija tužbeni zahtjev. To sve prema odredbama čl. 287. st. 1. i 3., 289. st. 2., 290. st. 4., 316. st. 2. ObZ-a i čl. 223. st. 1. i 2. st. 1. ZPP-a koje pravilno i citira (zbog čega ih ovaj sud neće posebno navoditi).

8. Takva odluka prvostupanjskog suda u pretežitom je dijelu pravilna i zakonita.

9. Protivno žalbi, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženik. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Neosnovano tuženik osporava da je iskazao kako je njegova plaća u razmatranom razdoblju iznosila oko 1.200,00 eura jer je upravo takva njegove tvrdnja iznesena u njegovom iskazu, na ročištu 16. listopada 2025., kada je , bez primjedbe na sadržaj zapisnika, potpisao takav zapisnik. Valja reći kako ovaj sud prihvaća upravo naznačenu visinu prihoda tuženika koju utvrđuje i prvostupanjski sud, budući da se, očito, radi o dodatnom prihodu tuženika, pored osnovne plaće, a koji on, cijeneći njegovu srednju životnu dob i zanimanje može dodatno ostvariti.

9.1. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 8. ZPP -a na koju ukazuje tuženik jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio te o tome iznio jasne i ovome sudu uvjerljive razloge, koje zato prihvaća i ovaj sud. Pravilno je pritom o visini odlučio primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, a uvjerljivost utvrđenih činjenica i iznesenih razloga tuženik nije uspio dovesti u pitanje.

9.3. Protivno žalbi tužitelja, prvostupanjski sud nije povrijedio ustavna ni konvencijska prava tuženika koja on nabraja u žalbi.

10. Prvostupanjski sud je, cijeneći nesporne i dokazivanjem utvrđene činjenice, utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je VB punoljetna kćerka stranaka koja je potpuno nesposobna za rad i da kod nje ne postoji sposobnost za osposobljavanje za samostalan rad, nego potreba za individualni rad u provođenju psihosocijalne rehabilitacije te da trajna potreba u punom opsegu za pomoć i njegu, budući da je osoba sa 100 % oštećenja organizma i to zbog postojanja poremećaja iz autističnog spektra, teškog invaliditeta (IV stupanj) i trajne potpune nesposobnosti za rad;

- da nije sporno da je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici polovinu opravdanih troškova uzdržavanja koje je imala za zajedničku kćer VB u utuženom razdoblju, ali je sporna njihova visina, s time da je tuženik voljan platiti minimalne iznose prema Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u razmatranom razdoblju, u skladu sa svojim mogućnostima;

- da su imovinsko stanje i mogućnosti tuženika takve da je u 2018. godini iznos njegovog dohotka i primitka iznosio prema podacima Porezne uprave 42.340,00 kuna, mjesečno 468,00 eura, u 2019. ukupno 47.226,00 kuna, mjesečno 522,00 eura, u 2020. 52.840,00 kuna, mjesečno 584,00 eura, u 2021. 60.319,00 kuna, mjesečno 667,00 eura, u 2022. 66.500,00 kuna, mjesečno iznosilo 735 ,00 eura, a od siječnja 2023. do listopada 2023. ukupno 7.490 eura, 749,00 eura, a sam u svom iskazu navodi da je ostvarivao prihode u razmatranom razdoblju od 1.200,00 eura; da su protiv njega vođeni ovršni postupci koji su većinom obustavljeni zbog nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje; da je vlasnik kuće s dvorištem u Štokovcima, k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], ali i suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnik osobnog vozila;

- da tužiteljica, čija je plaća u tom razdoblju bila od 1.200,00 do 1.900,00 eura, živi i u razmatranom razdoblju je živjela u podstanarskom stanu s kćerkom VB za koji je najamnina iznosila 400,00 eura, a troškovi režija oko 230,00 eura, da su u razmatranom razdoblju (po njenom iskazu) troškovi za VB iznosili za hranu oko 250,00 eura, za odjeću i obuću oko 50,00 eura, za higijenu oko 50,00 eura, da trošak knjiga za VB iznosi oko 20,00 eura mjesečno, Petrinog pohađanja Udruge 27,00 eura, troška prijevoza do Udruge 15,00 eura, pretplate za mobitel [broj telefona],00 eura, lijekova 10,00 eura, rođendanske proslave 12,50 eura (150,00 eura jednom godišnje), sve na mjesečnom nivou, kakve su bile i mjesečne potrebe VB u utuženom razdoblju;

- da je sve troškove u cijelosti financirala tužiteljica, a tuženik u njima nesporno nije sudjelovao.

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da je dijelom nesporno, a dijelom proizlazi iz izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP -a, o kojima je sud iznio jasne razloge.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su navedene vrste troškova bile opravdane za uzdržavanje VB u smislu odredbe čl. 287. st. 1. i 316. st. 2. ObZ-a jer se, i po ocjeni ovog suda, odnose na zadovoljenje njenih osnovnih egzistencijalnih životnih potreba, brigu o njenom zdravlju, ali i o zadovoljenju osnovnih emocionalnih i socijalnih potreba.

12.1. Prvostupanjski sud je, međutim, dijelom zanemario stvarne financijske mogućnosti tuženika jer su one bile umanjene nužnim uzdržavanjem maloljetnog djeteta, nesporno rođenog u novom braku, 2016. Osim toga, ocjena je ovog suda kako je dijelom i zaključak suda o svakomjesečnim potrebama VB (primjerice u dijelu mjesečnih troškova knjiga, rođendanske proslave, dijelom i trošku obuće i odjeće) previsoko ocijenjen slobodnom ocjenom, zbog čega ovaj sud zaključuje kako su opravdani, stvarni troškovi tužiteljice u razmatranom razdoblju bili manji od utvrđenih, iznosili oko 600,00 eura mjesečno. Zbog navedenih razloga je djelomično preinačena odluka prvostupanjskog suda, sve prema odredbi čl. 370. toč. 3. ZPP -a. Ovaj sud pritom prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako se u ovom slučaju ne mogu primijeniti Odredbe o minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje koje propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, a koje predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, jer je određivanje visine uzdržavanja u odnosu na punoljetno dijete propisano odredbom čl. 316. ObZ-a, osim eventualno kao orijentir pri donošenju odluke.

12.2. Pravilno je prvostupanjski sud visinu troškova nastalih za uzdržavanje VB utvrdio slobodnom ocjenom, prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, budući da je utvrđeno kako tužiteljici pripada pravo na novčanu svotu, ali bi se visina svote (cijeneći narav troškova) mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama. Ovaj sud dijeli takvu ocjenu, a nema razloga zbog kojih ovaj sud ne bi prihvatio obrazloženu ocjenu iskaza tužiteljice, a koja je u skladu i s priloženim materijalnim dokazima o vrsti potreba VB i troškova koje je tužiteljica zato imala, a čiji je iskaz prvostupanjski sud ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Tužiteljica jedina svakodnevno skrbi o svemu u vezi s VB i svakako je jedina osoba koja u cijelosti ima saznanja o stanju, potrebama i troškovima koji su nastali u vezi s uzdržavanjem VB pa i iz tog razloga nije bilo razloga ne prihvatiti njen iskaz.

13. Okolnost zaduženosti tužitelja, i po ocjeni ovog suda, ne može utjecati na donesenu odluku.

14. Slijedom svega navedenog, odluka suda prvog stupnja je u točki I. izreke preinačena na način da je udovoljeno verzijskom zahtjevu tužiteljice , ali do ukupnog iznosa od 18.300,00 eura (300,00 eura mjesečno), dok je njen tužbeni zahtjev odbijen za daljnjih 5.700,00 eura (daljnjih 100 eura mjesečno) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

15. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova u vezi s pravnim lijekom su odbijeni . Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer je, cijeneći osnovu i visinu tražbine uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom radi kojeg nisu nastali posebni troškovi, prema odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP -a. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu također je odbijen jer nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

U Puli 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić