REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Poslovni broj: Pn-99/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u [adresa] na adresi [adresa]) i 2. LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Ivi Pranjiću i Mariani Pilat Rudan, odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33,10000 Zagreb, zastupan po ZOU Tuliji Zele-Janjanin i Adrijani Jovanović, odvjetnicama iz Rijeke, radi pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene 04. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika, te punomoćnika tuženika, dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, isplatiti tužitelju VLADI POROPAT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52452 Funtana, (u Republici Austriji na adresi [adresa]) na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, iznos od 101.460,00 eura, s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, počevši od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici LP POROPAT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1220 Beč, Austrija, na ime pravične novčane naknade zbog osobito teškoga invaliditeta bračnog druga iznos od 43.800,00 €, s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, počevši od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, naknaditi tužiteljima VLADI POROPAT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52452 Funtana, (u Republici Austriji na adresi [adresa]) i ISABELLI POROPAT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1220 Beč, Austrija, parnični trošak u iznosu od 21.273,57 eura, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a počevši od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 14. kolovoza 2023. podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi tvrde da se dana 15. kolovoza 2020., oko 17:00 sati, dogodila prometna nezgoda u mjestu [adresa], na raskrižju Ribarske ulice s ulicom Coki, na način da je osiguranik tuženika UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], upravljao osobnim automobilom marke „Ford Fokus“, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se ulicom Coki i dolaskom do križanja s ulicom Ribarska, koja je prometnim znakom određena kao cesta s prednošću prolaza, ne propustivši sva vozila koja se kreću tom cestom, oduzeo prednost prolaska mopedu marke „Suzuki“, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj i oštećenik VP, što je imalo za posljedicu sudar motornih vozila, kojom prilikom je VP pao s mopeda na kolnik na svoju desnu stranu, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede prijeloma lijevog ivera, prijeloma petne kosti lijevog stopala, prijeloma zapeščajne kosti desne šake, prijelom lijeve palčane kosti, iščašenje glavičaste kosti lijeve šake, otvorene rane potkoljenice i glave, koje su sve povrede teške naravi. UP je proglašen krivim zbog prometne nezgode odnosno što je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je pravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na rok kušnje od 1 godine. Prvo tužitelju je bila pružena liječnička pomoć na licu mjesta putem djelatnika Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije u Poreču, nakon čega je prevezen na daljnju obradu u Opću bolnicu u Puli, da bi potom nastavio liječenje u [adresa] u Austriji, gdje mu živi supruga i obitelj, a potom i u Zagrebu. Zbog prometne nezgode i višestrukih ozljeda tužitelj je imao i ACMS inzult te su prema liječničkoj dokumentaciji iz Austrije i Hrvatske konačno utvrđene dijagnoze: ishemična ACMS apopleksija s naglašenom hemiparezom, desno u udovima i Broca afazija (Hemiparesis spastica lat. Dex, Aphasia). Prvo tužitelj je nakon prometne nezgode bio zbrinut i liječen u Općoj bolnici u Puli od 15.08. do 17.08.2020. godine, u [adresa] u Klinik Ottakring gdje je liječen od 12.10. do 02.11.2020. godine, Klinici Pirawarth Rehabilitacija, a potom je bio na kućnoj njezi oko 2 mjeseca, zatim na stacionarnoj rehabilitaciji od 30.12.2020. do 24.02.2021. godine, zatim na Klinici za neurologiju od 03.03. - 18.03.2021. godine, u privatnom aranžmanu u Slovačkoj i u [adresa]. Iz medicinske dokumentacije je razvidno da je kod tužitelja došlo do visokog stupnja funkcionalnih i neuroloških oštećenja i ograničenja, što je izravna posljedica prometne nezgode. Prvo tužitelj je u invalidskim kolicima, potrebna mu je cjelodnevna briga i njega, pomoć logopeda, polijeganje i posjedanje uz pomoć, opskrbljen je i EM kolicima, verbalni kontakt otežan, odgovara na pitanja kimanjem glave, desna ruka aducirana i flektirana u laktu, šaka zatvorena, palac u šaci, ne izvodi kretnje u laktu i šaci i sl, a u svakodnevnom životu je potpuno ovisan o tuđoj pomoći. Sve to imalo je za posljedicu i visoki stupanj duševne boli tužitelja zbog smanjenja životne aktivnosti, trpio je i još uvijek trpi jake fizičke bolove, pretrpio je i trpi strah za život zbog ishoda liječenja, a potrebna mu je pomoć drugih osoba zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda. Prvo tužitelj se bio obratio tuženiku kao osiguratelju od odgovornosti po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zahtjevom za naknadu štete koju je prouzročio njegov osiguranik odnosno za isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, pa je tuženik na ime neimovinske i imovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje priznao odgovornost te je isplatio putem opunomoćenika tužitelja iznos od 8.540,00 €. Prvo tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika za sklapanje nagodbe isplatom konačnog iznosa ukupne štete u iznosu od 8.540,00 €/64.344,63 HRK, uputivši prigovor tuženiku, ali je tuženik njegov prigovor odbio kao neosnovan. Obrazlažući razloge odbijanja prigovora, tuženik između ostaloga navodi „kako cerebrovaskularni incident nije uzročno posljedično povezan sa predmetnom nesrećom“. Međutim, prvo tužitelj prije rečene politraume dana 15.08. 2020. godine nije imao nikakve tegobe, osobito neurološkog tipa CVI. Iz otpusnog pisma Opće bolnice Pula, Odjela za neurologiju, Jedinice za cerebrovaskulane bolesti, proizlazi da je utvrđena dijagnoza „cerebralni infarkt zbog tromboze cerebralnih arterije… Disfazija i afazija, hemiplegia, prijelomi više dijelove noge, s neurološkim komplikacijama, fraktura lijeve podlaktice, kosti desne šake, contusio capitis…“ Iz protokola hitnoga pregleda br. 2020014493 od 15.08.2020. godine Opće bolnice Pula može se utvrditi da je tužitelj zadobio ozljede glave lijevo - u vidu otvorene rane duljine 3 cm… Tužitelji tvrde da je iz medicinske dokumentacije i stanja prvo tužitelja potpuno razvidno da je kod prvo tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti, koje obuhvaća sva ograničenja u svakodnevnim životnim aktivnostima koje je ostvarivao prije prometne nezgode dana 15.08.2020. godine i koje bi sigurno ostvarivao ubuduće, a to je smanjenje životne aktivnosti i radne sposobnosti najvišega stupnja i trajnoga karaktera. Prije doživljene prometne nezgode prvo tužitelj je bio relativno zdrava osoba, primjereno dobi i općem zdravstvenom stanju za osobu te dobi (rođ. 1955. godine), bez ikakvih suspektnih simptoma bolesti ili zdravstvenoga stanja kakvo je nastalo kao izravna posljedica doživljene nezgode. Uostalom, na sam dan nezgode i prije kritičnoga događaja, prvo tužitelj je mogao normalno hodati, govoriti, jesti, piti, samostalno brinuti o sebi, što sve više ne može od kada je doživio prometnu nezgodu. Sve to je u najmanju ruku medicinski i pravno relevantna činjenica. Budući da je osiguranik tuženika UP pravomoćno osuđen i proglašen krivim za prometnu nezgodu, tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb je po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti odgovorno za svu nastalu štetu. Stoga prvo tužitelj kao oštećenik potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, i to zbog pretrpljenoga straha, jakih i dugotrajnih fizičkih bolova, za cjelodnevnu tuđu pomoć i njegu te duševnoga bola zbog smanjenja životne i radne aktivnosti od 100%, u ukupnom iznosu od 110.000,00 €. Drugotužiteljica LP je supruga prvotužitelja, koja se o njemu cijelo proteklo vrijeme svakodnevno brine, pružajući mu pomoć i njegu, omogućavajući i osiguravajući mu na taj način obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, u za nju osobito teškim psihofizičkim uvjetima. Stoga ona kao član uže obitelji odnosno bračni drug prvotužitelja ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog osobito teškog invaliditeta bračnoga druga, pa s tog naslova potražuje iznos od 44.000,00 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je dana 15. kolovoza 2020. oko 17:05 sati u mjestu [adresa] došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali prvotužitelj u svojstvu vozača mopeda reg. ozn. [registarska oznaka] i osiguranik tuženika UP kao vozač osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka], a koji je kritične zgode na četverokrakom raskrižju ulice Coki i Ribarske ulice oduzeo prednost prolaska mopedu prvotužitelja. Osobno vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] imalo je kod tuženika zaključeno osiguranje od automobilske odgovornosti policom osiguranja br. [broj police osiguranja] važećom za razdoblje od 23.06.2020. do 23.06.2021. godine. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, niti nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je u navedenoj prometnoj nezgodi prvotužitelj zadobio tjelesne ozljede i to ranu iznad lijevog oka, ranu na desnom koljenu, lijevoj potkoljenici i desnoj šaci, prijelom srednjeg dijela lijeve lisne kosti, desnog ivera i treće metakarpalne kosti desne šake, za koje mu je tuženik, u vansudskom postupku, isplatio iznos od 8.540,00 €/64.344,63 kn dana 11. siječnja 2023. godine. Isplaćeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti za neimovinsku štetu za pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženost u ukupnom iznosu od 8.000,00 €/60.276,00 kn, kao i za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 540,00 €/4.068,63 kn. Tuženik osporava da prvotužitelj trpi daljnju neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja/prometne nezgode od 15. kolovoza 2020., zatim osporava da drugotužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe – prvotužitelja. Prvenstveno ističe da uz tužbu nije dostavljen dokaz o postojanju bračne zajednice između prvotužitelja i drugotužiteljice pa se opreza radi ističe prigovor promašene aktivne legitimacije drugotužiteljice. Nadalje, zahtjev drugotužiteljice da je neosnovan jer da kod prvotužitelja nije nastupio naročito teški invaliditet koji bi opravdavao dosuđenje naknade za taj vid štete, jer se prema važećoj sudskoj praksi invaliditet mora kretati u granicama potpunog invaliditeta što kod prvotužitelja nije slučaj, tako i iz razloga što invaliditet prvotužitelja nije posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi, već posljedica bolesti. Tuženik osporava da bi moždani udar koji je dan nakon prometne nezgode doživio prvotužitelj bio u uzročno-posljedičnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi. Prvotužitelj da je imao moždani udar 15 godina prije prometne nezgode koja je imala za posljedicu slabost desne strane tijela. Prvotužitelj boluje od hipertenzije, povišenih masnoća u krvi, pušač je te ima potpunu stenozu/začepljenje lijeve karotidne arterije koja lijevu polutku mozga opskrbljuje krvlju. Sve navedeno predstavljalo je kod njega visoke faktore rizika koji bi kad-tad doveli do novog moždanog udara, odnosno da prvotužitelj nije imao navedene faktore rizika, nikada nakon zadobivenih ozljeda u vidu fraktura (prijeloma desne ruke i noge) ne bi došlo do ishemičnog moždanog udara. U prometnoj nezgodi prvotužitelj nije zadobio traumu glave, npr. prijelom kostiju lubanje ni ozljedu mozga, a koje ozljede najčešće imaju za posljedicu krvarenje u moždanom tkivu ili krvarenje između moždanih ovojnica, što kod njega nije bio slučaj. On je pretrpio ishemični moždani udar koji se ne javlja ni kod teške traume glave, a pogotovo ne, ako teške traume glave nije bilo, kao što je to slučaj kod prvotužitelja. Naime, u ORL nalazu OB Pula od 15.08.2020. navedeno je da je zadobio lacerokontuznu ranu lijevo supraorbitalno vel. cca 6-7 cm, podležeća kost lubanje intaktna. Ozljede desne ruke i noge ranu u vidu prijeloma srednjeg dijela lijeve lisne kosti, desnog ivera i treće metakarpalne kosti desne šake nesporno su kod prvotužitelja ostavile trajne posljedice, ali najviše do 30% smanjenja životne aktivnosti, za koje ozljede i posljedice mu je tuženik isplatio pravičnu novčanu naknadu. Posljedice u vidu desne hemipareze (slabosti desne ruke i noge) isključivo su posljedica moždanog udara kao bolesti, a ne ozljeda u vidu prijeloma, i nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom od 15. kolovoza 2020. Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po specijalisti neurokirurgu, jer ta specijalnost liječi posljedice traume glave (koju prvotužitelj nije imao), niti postavlja dijagnoze moždanog udara. Stoga tuženik predlaže da se medicinsko vještačenje povjeri specijalisti neurologu i specijalisti kirurgu/traumatologu, dok smatra suvišnim provođenje vještačenja po specijalisti psihijatru. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva zbog proteka roka od tri godine od dana nastanka prometne nezgode.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: zapisnik o očevidu sastavljen po Policijskoj postaji Poreč (9-12), Presudu Općinskog suda u Pazinu K-140/2021-2 (13- 16), medicinsku dokumentaciju (17-77), zahtjev za naknadu štete (78-79), dopise tuženika (80-82), policu osiguranja (90), potvrdu o izvršenom nalogu (91), dopis (111- 114, 116), izvod (117), ovjereni prijevod s njemačkog vezano za medicinsku dokumentaciju (127-156, 168-173, 195, 212-242), provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima neurološke i kirurške struke, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (255-260), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru, te je pročitan njegov nalaz i mišljenje (269-271), te su vještaci neurolog i kirurg saslušani osobno, te su usmeno obrazložili pisani nalaz i mišljenje i očitovali se na prigovore tuženika. Saslušani su drugotužiteljica kao parnična stranka, a prilikom pokušaja saslušanja prvotužitelja sudac je utvrdio da se sa prvotužiteljem ne može uspostaviti kontakt u smislu da bi se istog moglo razumjeti.

4. Tužbeni zahtjev prvo i drugotužitelja je djelomično osnovan.

5. Tužitelji smatraju da je osiguranik tuženika odgovoran za štetni događaj koji se dogodio prvotužitelju, te da isplatom iznosa od strane tuženika u visini od 8.540,00 eura prvotužitelju nije dostatan iznos za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i drugih prava koja su pretrpjeli i pripadaju tužiteljima.

6. Tuženik smatra da je isplatom ukupnog iznosa od 8.540,00 eura, koji iznos da je isplaćen prvotužitelju, u cijelosti isplaćena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti za neimovinsku štetu za pretrpjele bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženost (8.000,00 eura), kao i za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 540,00 eura.

7. Između stranaka je nesporno da se dana 15. kolovoza 2020. dogodila prometna nesreća u kojoj su kao sudionici sudjelovali prvotužitelj i osiguranik tuženika UP. Također je nesporno da je prvotužitelj u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede. Nesporna je i pasivna legitimacija tuženika budući da je vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika reg. oznake [registarska oznaka] koji je kritične zgode oduzeo prednost prolaska mopedu prvotužitelja, te da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nesreće bilo osigurano po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011612139191, kod tuženika.

8. Uvidom u izvod iz Matice vjenčanih (117) nesporno je utvrđeno da su prvotužitelj i drugotužiteljica bračni drugovi (brak su sklopili 29.08.1996.). Stoga je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji drugotužiteljice neosnovan.

9. Neosnovan je i prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Prometna nezgoda se dogodila 15. kolovoza 2020., a tužba je podnijeta 14. kolovoza 2023., tj. tužba tužitelja je podnijeta u zakonski propisanom roku.

10. Provedenim dokazima utvrđeno je da se dana 15. kolovoza 2020. oko 15:00 sati dogodila prometna nesreća u mjestu [adresa], na način da je osiguranik tuženika UP upravljao osobnim automobilom marke Ford Focus krećući se ulicom Coki i dolaskom do križanja s ulicom Ribarska, koja je prometnim znakom određena kao cesta s prednošću prolaza, ne propustivši sva vozila koja se kreću tom cestom, oduzeo prednost prolaska mopedu marke Suzuki, kojim je upravljao prvotužitelj, te je došlo do sudara motornih vozila kojom prilikom je tužitelj pao s mopeda na kolnik te zadobio višestruke teške tjelesne ozljede. Tužitelj je odvezen kolima hitne pomoći u OB Pula gdje je zadržan na liječenju dva i pol dana, a potom je zbrinut u Klinici u Beču gdje prvotužitelj inače živi sa suprugom, drugotužiteljicom.

11. Prometnu nesreću izazvao je UP, ne poštujući prednost prolaska, i zbog sudara sa vozilom tužitelja, tužitelj je ozlijeđen.

12. Glede odgovornosti za izazivanje prometne nesreće izvršen je uvid u presudu kaznenog spisa Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-140/2021-2 od 11. lipnja 2021., te je utvrđeno da je osiguranik tuženika proglašen krivim što je dana 15. kolovoza 2020. prouzročio predmetnu prometnu nesreću ne propustivši sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaza te je oduzeo prednost prolaska vozilu kojim je upravljao prvotužitelj što je imalo za posljedicu da je došlo do udarca prednjeg dijela mopeda u prednju desnu bočnu stranu osobnog automobila kojim je upravljao osiguranik tuženika, kojom prilikom je prvotužitelj pao na kolnik te je zadobio prijelom lijevog ivera, prijelom petne kosti lijevog stopala, prijelom zapeščajne kosti desne šake, prijelom lijeve palčane kosti i iščašenje glavičaste kosti lijeve šake, a koje ozljede su teške naravi. Osiguranik tuženika kao okrivljenik osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uvjetno na godinu dana.

13. Uvidom u zapisnik o očevidu (9-12) utvrđeno je da su, upravo vezano za predmetni štetni događaj, na lice mjesta pristupili policijski službenici/istražitelji, državni odvjetnik, osiguranik tuženika kao osumnjičenik i prvotužitelj kao žrtva i oštećenik, da ni prvotužitelj ni osiguranik tuženika nisu imali utvrđenu koncentraciju alkohola, odnosno da im je utvrđena koncentracija 0,00 g/kg.

14. Iz zahtjeva tužitelja po punomoćniku (78-79) utvrđeno je da se prvotužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete po polici obveznog osiguranja broj 011612139191 povodom predmetne prometne nezgode.

15. Iz dopisa – odgovora na zahtjev prvotužitelja, utvrđeno je da je tuženik obavijestio prvotužitelja da prema zaprimljenoj medicinskoj dokumentaciji i mišljenju liječnika – cenzora, prvotužitelju mogu s osnove naknade neimovinske štete isplatiti 8.540,00 eura, te da pozivaju prvotužitelja da potpiše nagodbu kojom bi se prvotužitelju isplatio navedeni iznos i da bi to bio konačan iznos naknade štete iz predmetne prometne nezgode.

16. Iz dopisa – odgovora na prigovor – pritužbu (82) utvrđeno je da tuženik odbija prigovor – pritužbu prvotužitelja. Tuženik da ostaje kod prijedloga za isplatu iznosa od 8.540,00 eura.

17. Iz police osiguranja od automobilske odgovornosti (30) nesporno je utvrđeno da je UP koji je odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode bio osiguran kod tuženika.

18. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je prvotužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede, da je bio zbrinut u OB Pula gdje je dovezen kolima hitne pomoći, da je u OB Pula bio od 15. kolovoza do 17 kolovoza 2020., da je liječen u [adresa] u Klinici Ottakring od 12. listopada do 2. studenog 2020., zatim u Klinici Pirawarth – rehabilitaciji, potom je bio na kućnoj njezi oko 2 mjeseca, zatim je od 30. prosinca 2020. do 24. veljače 2021. bio na stacionarnoj rehabilitaciji, također na Klinici za neurologiju od 3. ožujka do 18. ožujka 2021., u privatnom aranžmanu u Slovačkoj i [adresa]. Iz medicinske dokumentacije utvrđeno je da je kod prvotužitelja došlo do visokog stupnja funkcionalnih i neuroloških oštećenja i ograničenja, da je drugi dan od prometne nesreće dobio moždani udar, a sve to je izravna posljedica predmetne prometne nezgode.

19. Sud je pokušao provesti dokaz saslušanjem prvotužitelja, kao parnične stranke, međutim, sa prvotužiteljem nije bilo moguće uspostaviti kontakt u smislu da bi sudac, ni drugi prisutni na ročištu, razumjeli što prvotužitelj želi reći. Naime, prvotužitelj je u prizemlje suda pristupio uz pomoć supruge u invalidskim kolicima i jedino je mašući glavom dao do znanja da ne može govoriti razumljivo pa tako nije mogao izgovoriti ni datum rođenja već je na upit suca pogledavao prema ženi da ona odgovori. Osim nemogućnosti govora prvotužitelj nije bio u mogućnosti ni fizički se pomaknuti iz invalidskih kolica.

20. Drugotužiteljica je iskazala da je njezin život prije predmetne prometne nesreće bio značajno drugačiji. Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi da je ona cijeli dan zauzeta sa brigom o prvotužitelju od jutarnjeg podizanja iz kreveta, obavljanja higijenskih potreba, spremanja i davanja doručka, pa opet lijeganja prvotužitelja, a nakon što ona skuha ručak ponovno sve to obavlja za prvotužitelja, a noću čak i do 7 puta ju budi radi njegove potrebe odlaska na wc u čemu mu ona mora pomoći. Konačno, iz iskaza drugotužiteljice, u kojem je iznijela da potvrđuje sve što je iskazala i kod psihijatra u postupku vještačenja, ona je izgubila muža na svaki način te posebno sada mora brinuti o njemu kao o odrasloj bebi i zbog toga osjeća potištenost, agresivnost, bijes, tugu, želi mu pomoći, a često ne može jer da on ne surađuje.

20.1. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu drugotužiteljice jer je iskazivala uvjerljivo, logično, i svojim stavom i izričajem prilikom iskazivanja nastojala je uvjeriti sud o težini koju ona proživljava zbog posljedica predmetne prometne nesreće koju je doživio njezin muž.

21. Radi utvrđivanja visine postavljenog tužbenog zahtjeva i osnovanosti istog u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a (koja propisuje da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ukoliko utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju) proveden je dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem, po vještacima neurologu i kirurgu/traumatologu, te psihijatru. Vještaci neurolog i kirurg su dali nalaz i mišljenje u kojem su naveli sve postavljene dijagnoze za prvotužitelja tijekom liječenja nakon predmetne traume moždani udar ishemičnog tipa sa posljedičnom desnostranom kljenuti i nemogućnosti govora, politrauma, natuk glave sa razderotinom lijevo iznad očne šupljine , sanirano šavovima, razderotina lijeve potkoljenice i prijelom kosti-fibule, tretirano i imobilizacijom, razderotina desnog koljena, prijelom ivera , tretiran imobilizacijom, prijelom desne petne kosti, razderotina desne šake i prijelom metatarzalne kosti, tretiran imobilizacijom, prijelom palčane kosti uz luksaciju u ručnom zglobu operativno tretiran 03.09.2020. Tijekom transporta u kolima hitne pomoći kod tužitelja je došlo do razvoja neurološkog deficita, desnostrane kljenuti i nemogućnosti govora. Do nezgode bio je bez sličnih tegoba, 15 godina raniji mali moždani udar pontine lokalizacije koji je oporavljen bez posljedica. Prije nezgode bio sa suprugom i prijateljima koji svi svjedoče da je urednog stanja krenuo mopedom i srušen od automobila. Nakon nezgode je nakratko bio bez neurološkog deficita, a isti se razvija ubrzo tijekom transporta kako je i očekivano u posttraumaskim ishemičnim moždanim udarima. Naime ti moždani udari su uvjetovani disekcijom stijenke vratnih arterija, dakle odvajanjem unutarnjeg sloja stijenke žile od ostalih slojeva, nakon čega se u taj prostor nakuplja krv, stvara se ugrušak i začepljenje žile koje poremeti normalnu cirkulaciju u određene dijelove mozga , a druga mogućnost je embolija, dakle ugrušak izleti iz tog područja u krvne žile proksimalno, odnosno u sam mozak, začepljuje žilu i izazove moždani udar. Kod politrauma, sa prijelomima kostiju, embolija može biti i izlijetanjem ugruška iz same kosti. Drugi su uzroci posttraumatskih moždanih udara rjeđi, dakle najčešći su disekcija žile vrata i embolija. Prema mehanizmu traume i analizi radioloških snimki ,ovdje se vjerojatno radilo o ishemičnom moždanom udaru posljedično disekciji krve žile sa embolijom arterie cerebri medie u mozgu i razvojem masivnog moždanog udara sa posljedičnom teškom parezom suprotne strane tijela i nemogućnosti govora. U prilog razmišljanju i zaključku su i radiološki nalazi: neposredno po traumi uredan nalaz CT mozga jer se moždani udar tek počeo razvijati i nije se demarkirao. Idući dan CT mozga pokazuje jasno demarkiranu ishemičnu leziju irigacionog područja lijeve arterije cerebri medie. (srednje moždane arterije lijeve strane mozga) MS CT obrada glave i vrata 17.08.2020- osim jasnog moždanog udara, registrira, mišićni edem dubokih mišića vrata ( m.scalenus i sternocleidomastoideus) kao izraz traume vrata, te suspektno začepljenje lijeve unutarnje karotidne arterije i edem uslijed traume mekih struktura vrata okolno, a kasnije učinjena MR angiografija začepljenje iste arterije u visokom stupnju. Prema anamnezi, mehanizmu ozljede i tijeku razvoja komplikacija traume i tijeku liječenje, te neurološkom pregledu i uvidu u svu, osobito radiološku dokumentaciju zaključujemo da je moždani udar kod tužitelja uzrokovan prometnom nezgodom. S obzirom na rizik faktore visok tlak, masnoće i preboljeli moždani udar blažeg intenziteta i dobrog oporavka te postojeća ateroskleroza krvnih žila ( lijeve ACI i a. basilaris), može postojati sumnja da je ista pogodovala tromboembolijskoj komplikaciji disekcije. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta ukupno 1 dan, bol srednjeg intenziteta zbirno 3-4 tjedana, bol lakšeg intenziteta 5-6 mjeseci. Povremeni bolovi uključeni su u trajno umanjenje životne aktivnosti. Jačina i trajanje straha kao u procjeni psihijatra. Tuđa pomoć i njega bile su potrebne od početka liječenja do danas, a biti će i ubuduće, s obzirom da je stanje definitivno i ne očekuje se oporavak. Nije došlo do značajnog poboljšanja unatoč svim terapijama, pa je tuđa pomoć i njega potrebna oko 12 sati dnevno kontinuirano od traume do sada, a u istom opsegu će biti potrebna i dalje. Može se izuzeti jedino dio kad je bio hospitaliziran, pa je njegu pružalo medicinsko osoblje, a to su kraći vremenski periodi. Naime i tad je supruga odlazila na rehabilitacije, informacije liječnika i pomagala , možda u nešto manjem opsegu nego inače u kućnoj njezi). Ista se očituje u obavljanju higijenskih navika, spremanju obroka, hranjenju, odlasku na terapije obavljanju higijenskih navika, davanju medikamentozne terapije, transferu kolica-krevet, pomoći kod pokušaja verbalne komunikacije. Nema aktivnosti koje tužitelj može samostalno obavljati, zahtjeva stalnu pomoć i njegu. Izuzet je iz procjene dio kad spava i sl. Kao posljedica traume zaostaje trajno kirurško neurološko umanjenje životne aktivnosti 70 do 80%. Ono se očituje u nemogućnosti hoda, koristi invalidska kolica, nemogućnosti samostalnog hranjenja i obavljanja higijenskih navika ( potpuna oduzetost desne , dominantne strane tijela, nemogućnosti govora). Kontrakture ekstremiteta dovode i do bolova u ekstremitetima, a iste uvjetuje i sam nepovoljan položaj, odnosno nepokretnost, ležanje ili sjedenje u kolicima dužeg vremenskog perioda. Tijekom fizikalne terapije povremeno se bol i pojača. Bolovi i smanjena funkcionalnost, koji su uvjetovani prijelomima kostiju u predmetnoj traumi, su minorni u odnosu na neurološki invaliditet, smanjenu funkcionalnost, tako da se kirurške posljedice preklapaju, odnosno uglavnom ulaze u neurološku procjenu, pa je iz tog razloga učinjena zajednička neurološko kirurška procjena svih vidova štete u zajedničkom neurološko-kirurškom vještačenju. Umanjenje životne aktivnosti od strane psihijatra procijenjeno je na 10%. S obzirom na djelomično preklapanje organske i psihičke simptomatologije, posljedično lezijama mozga, osobito govorne smetnje, trajno umanjenje životne aktivnosti kirurško, neurološko, psihijatrijsko iznosilo bi ukupno 80%. Procjena stupnja invaliditeta (I GLAVA Točka 1 c) ozljede mozga sa hemiplegijom i afazijom po kojoj bi tužitelja ocijenili u slučaju klasične traume mozga sa posljedičnom hemiparezom, vjerojatno je neprikladna s obzirom da se ne radi o klasičnoj „ozljedi mozga“ Možda bi prikladnija bila točka 5c) Hemipareza u jakom stupnju ili hemipareza sa jakim spasticitetom 60%, te 6c) Disfazija u jakom stupnju 50% prema općim odredbama 8). Kod višestrukih ozljeda ili različitih posljedica na pojedinom…organu ili organskom sustavu, ukupni invaliditet ocjenjuje se tako da se za najveću posljedicu oštećenja uzima postotak određen u tablici invaliditeta, od sljedeće najveće posljedice uzima se polovina postotka određenog u tablici invaliditeta, te redom četvrtina. Invaliditet za posljedice oštećenja mozga bio bi 85 % (Točka 121 ) radiološki dokazani lomovi u području ručnog zgloba zaliječeni sa pomakom ili intraartikularni lomovi koji izazivaju umanjenu pokretljivost ručnog zgloba 3 %. Ukupni invaliditet bi bio po tablicama 88 % ( neurološko kirurški, a psihijatrijski u tablicama kao i inače ne postoji).

22. Vještak psihijatar je izradio nalaz i mišljenje na temelju uvida u svu medicinsku dostupnu dokumentaciju kao i na temelju vlastitog ispitivanja prvotužitelja i drugotužiteljice. Za prvotužitelja je naveo da su priloženi medicinski podaci vezani na teške tjelesne posljedice traumatskog događaja. O eventualnim psihičkim posljedicama iz dokumentacije ima malo saznanja i to se odnosi na liječenje u Klinici Ottakring gdje je uz ostale medicinske postupke liječenja bila uključena i antidepresivna terapija bupropionom i trazodonom. Vještak ne raspolaže kliničkom slikom tadašnjeg stanja niti ju može od samog tužitelja rekonstruirati, no činjenica da je tada uzimao dva antidepresiva u kombinaciji ukazuje na simptome iz kruga depresivnog poremećaja, a za koje smatra da su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom traumom i njenim posljedicama. Tužitelj je nakon štetnog događaja ostao teški invalid potrebit sveobuhvatne njege i brige, kao i redovnih rehabilitacijskih liječenja radi očuvanja preostale funkcionalnosti. Danas je veoma teško od tužitelja dobiti adekvatne anamnestičke podatke i sadržajno ih analizirati, no prikupljeni podatci recentnog psihijatrijskog ispitivanja ukazuju na emocionalnu patnju tužitelja po reaktivnom depresivnom tipu zbog teško narušenog zdravstvenog stanja. Tužitelj i danas, pet godina nakon traume, zaplače pred vještakom zbog sve svoje muke i invalidnosti, ovisnosti o pomoći supruge, nemogućnosti da sam brine o sebi i sl. Nažalost on sam o tome ne može gotovo ništa reći, ali je njegova patnja jasno vidljiva, te medicinski i ljudski razumljiva i utemeljena. Ovo je stanje realitet koji je zadesio tužitelja i zdravstveno teško narušio do kraja života. Vještak smatra da danas na to nije moguće utjecati psihijatrijskim liječenjem. Ostaje otvoreno pitanje psihoorganskog oštećenja nakon moždanog udara, koje je u ovim okolnostima nemoguće ispitati. Dojam je da je tužitelj očuvanog razuma i testiranja realiteta, uz eventualno minimalne promjene kao što je npr. vidljivo u vremenskoj orjentaciji. Zaključno smatra da tužitelj nakon nezgode nije trpio primarni strah zbog gubitka svijesti, sekundarni strah umjerenog intenziteta trpio je nakon buđenja iz kome oko tri mjeseca, strahove slabijeg intenziteta oko dvije godine, psihičke simptome reaktivnog spektra trpi i danas u vidu depresivnog raspoloženja i anksioznosti, što posljedično sa psihičke strane uvjetuje umanjenje životne aktivnosti za 10%.

23. Za drugotužiteljicu vještak je izradio nalaz i mišljenje, također na temelju uvida u dokumentaciju iz sudskog spisa, ali i vlastitog psihijatrijskog pregleda drugotužiteljice, koja je iskazala da je živjela sređen život sve dok se nije desila predmetna prometna nesreća njezinog muža i od tada da joj se život okrenuo naglavačke, te da je izgubila muža na svaki način i sada se mora brinuti o njemu kao o jednoj odrasloj bebi. Mišljenje vještaka je da je drugotužiteljica dana 15. kolovoza 2020. godine doživjela intenzivan stres viješću o teškom stradavanju supruga u prometnom udesu, a bolničko liječenje, dugotrajan oporavak, trajne rehabilitacije i potreba kontinuirane kućne njege ostavile su posljedice na njezino psihičko funkcioniranje u vidu produžene reakcije na stres, danas blažeg intenziteta. Drugotužiteljica se svakodnevno brine o suprugu i o njegovim potrebama, nije potrebno imati nikakvo stručno znanje kako bi zamislili koliko je truda i odricanja potrebno u dobi od 70 godina koja o svemu brine za teškog i nepokretnog invalida, obavljajući za njega svu potrebnu njegu i higijenu, pomažući mu u svim životnim potrebama. Sve to kod drugotužiteljice izaziva osjećaje ljutnje, potištenosti, agresivnosti, bijesa i tuge, prisutne su somatizacije u vidu lupanja srca. Osjeća strah od neizvjesne budućnosti, ne zna što nosi naredno vrijeme, u isto vrijeme žaluje za načinom života koji je imala prije nezgode. Prirodno je da u dobi od 70 godina posustaje u snazi i ne zna koliko će još vremena moći pružati potrebnu brigu svom suprugu. Kako je od same nezgode proteklo pet godina i stanje je već dugo vremena definirano, drugotužiteljica se ipak privikla i prilagodila novonastalim uvjetima života i nalazi uz pomoć obitelji nove strategije kako rješavati ovu situaciju danas i u budućnosti. Drugotužiteljica zbog psihičkih tegoba nikada nije bila psihijatrijski liječena. Zaključno smatra da drugotužiteljica zbog novonastalih životnih okolnosti vezanih uz brigu i njegu oko teško invalidiziranog supruga sa psihičke strane trpi smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 5%. Psihičke smetnje su blažeg intenziteta i ne potpadaju nužno pod nikakvu dijagnostičku kategoriju.

24. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka specijaliste neurologa, kirurga – traumatologa i psihijatra te usmeno obrazloženje vještaka neurologa i kriruga traumatologa na ročištu 4. veljače 2026. jer su iskazivali sigurno, uvjerljivo, obrazloženo, stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke.

25. Tužitelji su prihvatili nalaz i mišljenje svih vještaka.

26. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje vještaka neurologa i kirurga/traumatologa navodeći da osporava da je moždani udar koji je nakon prometne nezgode doživio prvotužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama pa ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ishemičnog moždanog udara. Kod tužitelja je postojao veliki rizik od moždanog udara i prije predmetne nezgode. Tužitelj da je 2000. godine imao moždani udar koji je kao posljedicu imao slabost desne strane tijela. Tužitelj je pušač, boluje od hipertenzije, povišenih masnoća u krvi, ima potpunu stenozu/začepljenje lijeve karotidne arterije koja lijevu polutku mozga opskrbljuje krvlju. Sve to je kod tužitelja predstavljalo visoki faktor rizika za novi moždani udar. U predmetnoj nezgodi tužitelj nije imao tešku traumu glave ( prijelom kosti lubanje, ozljedu mozga i sl.), a koje ozljede najčešće imaju za posljedicu krvarenje u moždanom tkivu ili krvarenje između moždanih ovojnica. On je pretrpio ishemični moždani udar koji se ne javlja ni nakon teške traume glave, a pogotovo ne ako teške traume glave nije bilo, kao što je slučaj kod tužitelja. Kod ozljeda koje je tužitelj pretrpio u pravilu ne dolazi do moždanog udara, ali obzirom da je tužitelj imao predispozicije za moždani udar, te već jedan preboljeli moždani udar, ne može se utvrditi postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ishemičnog moždanog udara. Da kod tužitelja nisu postojali tako veliki faktori rizika, nakon ozljeda koje je zadobio u predmetnoj nezgodi, ne bi došlo do ishemičnog moždanog udara. Čak 90% moždanih udara javlja se uslijed faktora rizika koje tužitelj ima, a svi ti faktori povećavaju rizik za pojavu moždanog udara 4 puta više nego kod zdrave osobe. Predmetna prometna nezgoda, odnosno ozljede koje je tužitelj zadobio ne mogu biti i nisu isključivi uzrok pojave moždanog udara kod tužitelja. Stoga da bi se vještaci trebali izjasniti u kojem omjeru su prisutni faktori rizika kod tužitelja mogli utjecati na pojavu moždanog udara, te da li se može isključiti pojava moždanog udara da nije bilo predmetne nezgode. U odnosu na ocjenu smanjenja životne aktivnosti koju su vještaci kod tužitelja utvrdili u ukupnom omjeru od 80%, tuženik smatra da je ista previsoko ocijenjena. Previsoka je i pretjerana ocjena vještaka u odnosu na pretrpljene fizičke bolove slabog intenziteta od 5-6 mjeseci, kao i ocjena tuđe pomoći i njege od 12 sati dnevno. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, bolovi slabog intenziteta mogli bi se prihvatiti u trajanju od 60 dana, dok bi tuđa pomoć i njega bila prihvatljiva u trajanju od 6 sati dnevno.

27. Vještaci neurolog i kirurg/traumatolog su se na ročištu za glavnu raspravu 04. veljače 2026. očitovali na prigovore i primjedbe tuženika te i usmeno obrazložili cijeli nalaz i mišljenje, ustrajavši u cijelosti kod istog. Tako su iskazali da u cijelosti ostaju kod danog pisanog nalaza i mišljenja. Na prigovore tuženika iz njegovog podneska datiranog 20. kolovoza 2025. iskazali su da je tužitelj zadobio moždani udar neposredno nakon predmetne traume a čemu ide u prilog podatak da je neposredno prije toga bio potpuno urednog neurološkog statusa sa susjedima i članovima obitelji, samostalno sjeo na motor i uredno vozio do trenutka kada je oboren sa motocikla. Neposredno nakon traume po dolasku Hitne još uvijek je pri svijesti, u kontaktu i sam daje podatke i nema neuroloških deficita odnosno paralize pola tijela. Nakon imobilizacije i prijevoza kolima Hitne u kolima razvija neurološki deficit dakle, poremećaj svijesti, nemogućnost govora i oduzetost polovice tijela što je kasnijom obradom u bolnici dokazana posljedica novonastalog moždanog udara. Dakle, 1.tužitelj nije dobio moždani udar pa pao sa motocikla, nego je moždani udar nastupio nakon traume kao posljedica traume. Zbog toga izričito potvrđuju da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i moždanog udara. 1.tužitelj je nakon vrlo kratke obrade u Pulskoj bolnici prebačen u bolnicu u mjestu stanovanja gdje je tri dana nakon nezgode učinjena i daljnja obrada tzv. angiografija što je prikaz krvnih žila glave i vrata na kojima je dokazano da postoji začepljenje tzv. lijeve karotidne arterije, žila kucavica na vratu, u kojoj se nalazi i starije arterosklerotske promjene, ali i meki plakovi koji su očito bili uzrok nastanka moždanog udara nakon tzv. disekcije, dakle uzdužnog rascjepa krvne žile. To nije rijedak događaj. Dakle, disekcija žile znači da je puknula njena stijenka, uzdužno, pri čemu se na rascjepu stvori ugrušak koji potom izleti u ovom slučaju u mozak i to je tzv. embolijski moždani udar. S druge strane činjenica je da je 1.tužitelj imao izvjesne rizik faktore za moždani udar, te da je godinama prije prema podacima koje sama obitelj daje imao blagi moždani udar koji se potpuno oporavio i koji čak na radiološkim snimkama tijekom naše obrade nije viđen. Na upit da li bi osoba koja ima rizik za moždani udar dobila moždani udar da ove nezgode nije bilo nitko ne može sa sigurnošću tvrditi jer puno ljudi ima rizik faktore za određene bolesti ali je nikad ne dobiju i obrnuto. Čak i kod bolesnika koji imaju začepljenu karotidnu arteriju od 100% ne operiraju se jer organizam sam stvori novi splet krvnih žila čime se i mogućnost nastanka moždanog udara smanjuje. Da li bi dobio moždani udar kao posljedicu rizik faktora kojeg ima ne mogu sa sigurnošću utvrditi, ali je statistički mala šansa da bi bez traume dobio moždani udar baš u tom trenutku, a sigurno ne bi dobio disekciju, jer za disekciju je potrebna trauma. Disekcija žile (paranje u bilo kojem pravcu) nije vezana za bolest kao takvu, ona je čisto traumatski događaj i može se dogoditi i na zdravoj i na bolesnoj žili, čak se događa na tzv. vertebralnim žilama vrata koje su rijetko bolesne arterosklerotski. U ovom slučaju je teško od navedenog postotka trajnog umanjenja životne aktivnosti oduzeti dio koji se odnosi na bolest, a ne na traumu jer prije nezgode 1.tužitelj nije imao nikakvog deficita i invaliditeta, a pitanje je da li bi ga bez predmetne traume uopće imao. Vještaci ostaju pri tome da on rizik faktora za moždani udar ima ali posljedice istih teško je predvidjeti. On je prije konkretne traume vozio motor, a svi znaju da se motor ne može voziti ako bi imao neurološki deficit tipa paralize pola tijela i slično…" …"Što se tiče pretrpjelih fizičkih bolova slabog intenziteta od 5-6 mjeseci iskazali su da je teško raščlaniti u kojem pravcu ide nego je sumarno napisano obzirom na posljedice koje je 1.tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju a tiču se i loma lokomotornog sustava. To su dakle prijelom lijeve potkoljenice, prijelom desnog ivera ili patele, prijelom desne petne kosti i prijelom kostiju desne šake i prijelom palčane kosti koji je i kasnije operativno zbrinjen 22 dana nakon štetnog događaja i što se tiče primjedbe punomoćnice tuženika što se kirurške strane tiče, upravo taj prijelom ručnog zgloba i kostiju šake dva i pol tjedna nakon štetnog događaja operiran je u matičnoj zemlji i to od ovih navedenih prijeloma operirana je palčana kost i kosti šake. Kosti treba oko 6 tjedana da zaraste. Kod operiranog ekstremiteta nema imobilizacije najčešće, ali bolovi su prisutni radi same operacije i implementiranih umjetnih materijala u ekstremitet. Dok prijelomi koji zarastu tzv. konzervativno, bez operacije, imobilizacijom u ovoj dobi oko 6 tjedana, bol nakon takvog vida liječenja je sigurno manja nego kod operiranog. Na upit punomoćnice tuženika zbog čega su procijenjeni bolovi lakšeg intenziteta u trajanju od čak 6 mjeseci, iskazali su da su oni uključeni u trajno smanjenje životne aktivnosti zajedno s vještakom neurologom, no s traumatološke strane oni su dati u tom vremenskom trajanju jer su zbir bolova koji nastaju konzervativnim načinom liječenja i operativnim načinom liječenja. nema dana kad oni prestanu srednji i postaju slabi, to je proces koji traje. Ne može se točno definirati, no s obzirom na mehanizam odnosno dijagnoze koje u ovom slučaju 1.tužitelj ima te medicinsko iskustvo koje posjeduju, mogu tako zaključiti. Bolovi kod 1.tužitelja bili su prisutni i nakon šestog tjedna kada cca završava konzervativno (neoperativno) liječenje pacijenta, dok kost koja je operativno zbrinuta i dalje boli. Nemaju saznanja da je 1.tužitelj koristio analgetike za bolove, ali za očekivati je da ih je koristio. Oba vještaka su se složila da blagi bolovi odnosno bolovi slabog intenziteta budu kumulativno pet mjeseci. Nakon što se vrši uvid u dokumentaciju utvrđeno je da je 1.tužitelj uzimao analgetike za bolove i to Novalgin, Lyrika, Lioresal.1.tužitelj je u bolnici u Puli bio dva i pol dana, za vrijeme dok je bio u bolnici nije mu bila potrebna tuđa pomoć i njega njegove obitelji ili trećih osoba koje bi osigurala njegova obitelj. Nakon što je otpušten iz bolnice u Puli otpremljen je u [adresa] i tamo je bio do 01. studenog 2020. Dakle od 15. kolovoza 2020. do 01. studenog 2020. bio je non stop u bolnici. Na rehabilitaciji je bio od 30. prosinca 2020. do 24. veljače 2021., a također i četiri dana je bio u bolnici zbog bolova. Sve izvan navedenog perioda bio je potreban tuđe pomoći i njege, te ustraju na danom nalazu i mišljenju u odnosu na tu okolnost, 12 sati. Kada su se izjasnili da je 1.tužitelj bio potreban tuđe pomoći i njege, životno je i logično je da se to ne može od početka pa do 12 sati kontinuirati smatrati tuđom pomoći i njege, ali definitivno 1.tužitelj je bio potreban kumulativno 12 sati dnevno tuđe pomoći i njege. I kumulativno i u prosjeku.

1.tužitelj ništa ne može sam i potreban je tuđe pomoći i njege.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđena je jačina i intenzitet fizičkih i duševnih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, postotak invaliditeta te dnevna potreba tuđe pomoći i njege za prvotužitelja. Tako je nesporno utvrđen invaliditet prvotužitelja (88%), smanjenje životne aktivnosti, fizička bol i strah u svim vidovima sukladno vještačkim nalazima i mišljenjima, te tuđa pomoć i njega za prvotužitelja.

28.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze vještaka i njihove pisane nalaze, mišljenja i zaključke, te je na njima i temeljio visinu priznatog tužbenog zahtjeva.

29. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, a i izmjene okvirnih mjerila Vrhovnog suda RH i nakon stupanja na snagu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH donijetih na drugoj sjednici Građanskog odjela, a vezano za pravno shvaćanje i mijenjanje dosadašnje prakse orijentacijskih kriterija, kojima se povećavaju iznosi za 50% (na ime naknade neimovinske štete), sud je dosudio naknadu štete prvotužitelju u iznosu kao u točci I izreke ove presude, uzimajući u obzir da je tuženik prvotužitelju već isplatio iznos od 8.540,00 eura. Dakle, sud smatra da prvotužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, glede predmetne prometne nesreće odnosno posljedica iz iste, pripada ukupni iznos od 110.000,00 eura, ali s obzriom da je prvotužitelju već isplaćen iznos od 8.540,00 eura, ovom presudom prvotužitelju je dosuđen iznos od 101.460,00 eura, dok je za preostali iznos tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

30. Sud je s osnove neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove jakog, srednjeg, te blagog intenziteta prvotužitelju priznao iznos od 4.000,00 eura, na ime pretrpljenog straha 4.000,00 eura, smanjenja životnih aktivnosti 90.000,00 eura i na ime tuđe pomoći i njege 12.000,00 eura, a što ukupno čini 110.000,00 eura, a taj iznos umanjen za već uplaćeni iznos od 8.540,00 eura, prvotužitelju je ovom presudom dosuđen iznos od 101.460,00 eura.

31. Drugotužiteljici je na ime pravične novčane naknade zbog osobito teškog invaliditeta bračnog druga tj. prvotužitelja dosuđen iznos od 43.800,00 eura, budući da je i njezin život zbog posljedica predmetne prometne nesreće "okrenut naglavačke", 24 sata (12 sati) mora biti prisutna uz supruga, unatoč svojoj životnoj dobi od 70 godina, mora uložiti svu psihičku i fizičku snagu za pružanje elementarne osobne, higijenske i prehrambene potrebe svom suprugu te praktički nema svog "vlastitog života", iako prema nalazu i mišljenju vještaka je prvotužitelju potrebna tuđa pomoć i njega 12 sati dnevno, a tu pomoć mu pruža upravo drugotužiteljica što znači da ista nema vremena ni za svoje druge eventualne potrebe, a pri svemu tome ju tišti tuga, bijes, potištenost i više nije neovisna, te konačno, sama trpi „bol i tjeskobu“ zbog invaliditeta svog supruga kojeg je „praktički“ izgubila.

32. Tužitelji su dokazali osnovanost osnove za naknadu štete po svim osnovama, zato je presuđeno kao u izreci ove presude.

33. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, na privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

35. Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta, sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

36. Prema odredbi čl. 1045. st.1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Osiguranik tuženika je prvotužitelju prouzročio štetu, za pretrpljenu štetu nije suodgovoran tužitelj.

37. Sud smatra da tužiteljima pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova, tuđe pomoći i njege, duševnog bola zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, a za drugotužiteljicu zbog osobito teškog invaliditeta bračnog druga. Iz provedenih dokaza proizlazi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva po tim osnovama, a stajalište je suda, s obzirom na nesporne činjenice i činjenice utvrđene iz provedenih dokaza, da prvotužitelju treba dosuditi pravičnu novčanu naknadu te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju i to upravo (još) u iznosu kako je to u točki I izreke ove Presude, a drugotužiteljici u iznosu kako je to navedeno u točki II izreke presude.

38. Pri ovakvom stavu sud je posebno imao na umu cilj kojemu služe te naknade, te trajanje i jačinu fizičkih bolova i pretrpljenog straha, duševnih bolova, tuđe pomoći i njege koje je pretrpio i trpi prvotužitelj (kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem), kao i za drugotužiteljicu prema već naprijed opisanom.

39. Stav je suda da dosuđena naknada neimovinske štete je pravična i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

40. Na dosuđeni iznos na ime neimovinske štete tužiteljima pripadaju i zatezne kamate kako je to u izreci opisano od podnošenja tužbe 14. kolovoza 2023. prema čl. 1103. ZOO-a, a u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

41. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu iznad dosuđenog nije osnovan, jer navedeni iznos premašuje okvirna mjerila odnosno orijentacijske kriterije i okolnosti slučaja nisu takve da bi tužiteljima bila dosuđena naknada štete u iznosu kojeg potražuju.

42. Sud je odluku o parničnom trošku donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljima su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 04.11.2024., 01.12.2024., 21.03.2025., 25.08.2025., za zastupanja na ročištima 02.10.2024. i 04.02.2026., za svaku radnju po 2.318,00 eura plus 10% što iznosi 1.622,60 eura na ime zastupanja punomoćnika dva tužitelja, sudska pristojba na tužbu i presudu, za svaku po 663,61 euro te troškovi prijevoda medicinske dokumentacije i dopisa odnosno odluka suda (51,76 eura, 232,92 eura, 25,88 eura), zatim trošak za dr. med. ŠP (50,00 eura), trošak NZHM Istarske županije (20,00 eura) te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.677,37 eura i trošak tumača 39,82 eura, a što sveukupno iznosi 21.273,57 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1., 8.1.,9.1., 40., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa) te Tbr. 1. i 2. Tarife o sudskim pristojbama (NN 53/2019, 92/2021, 37/2023).

43. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 17. ožujka 2026.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja,

2. Punomoćniku tuženika.