REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-287/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Kačer Saša, odvjetnik iz Čakovca, protiv tuženika ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Šebijan i Carović Rukavina iz Varaždina, radi isplate, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave, dana 03. veljače 2026.god., održane u nazočnosti tužiteljice GŽ, punomoćnika tužiteljice Kačer Saše, odvjetnika i punomoćnika tuženika Šebijan Franje, odvjetnika u ZOU, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. ožujka 2026.god.,

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 eura ( desettisuća eura ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu s odredbama članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana 20. lipnja 2025.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.407,19 EUR (tisućučetiristoisedam eura i devetnaest centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbama članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Tužiteljica je dana 16. rujna 2025.god. podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate, u kojoj navodi da tužiteljica dana 30. srpnja 2024.g. pozajmila tuženiku iznos od 10.000,00 eura. Tuženik je tog istog dana primio navedeni iznos te se obvezao tužiteljici vratiti ga najkasnije do kraja 2024.g. Tuženik je planirao kupiti posebni dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišno- knjižni odjel Čakovec, na građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stambenu jedinicu broj 1, sveukupne neto stambene površine od 72,75 m², s pripadcima na parceli: 2 natkrivena parkinga od 16,80 m² i spremišta od 9,35 m². Navedena nekretnina, označena kao „urbana vila [adresa] – stan 1“, izvodi se po sistemu „ključ u ruke“, u zgradi energetskog razreda „A“, s podnim etažnim plinskim grijanjem u cijelom stanu (bojler), vanjskom PVC stolarijom i to prozorima, stijenama sa trostrukim izo-staklima, protuprovalnim vratima te uređenim dvorištem i parkirnim mjestima. Radi kupnje navedene nekretnine, tuženik je, kao kupac, dana 6. listopada 2024. sa prodavateljem trgovačkim društvom HANSOLO d.o.o. sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnine (urbana vila [adresa]-stan 1), dok je dana 5. listopada 2024.g. tuženik na ime kapare isplatio iznos od 17.000,00 eura ZŽ, prokuristu trgovačkog društva HANSOLO d.o.o. Tužiteljica nadalje tvrdi da su dana 25. listopada 2024.g., tuženik i društvo HANSOLO d.o.o. sklopili sporazumni raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine od 6.10.2024.godine (urbana vila [adresa]- stan 1) kojim su zajednički raskinuli navedeni predugovor u odnosu na predmetnu nekretninu. Parnične stranke bile su u ljubavnoj vezi u razdoblju od prosinca 2023.g. do svibnja 2025.g. Tuženik je u više navrata predlagao tužiteljici da se razvede od supruga sa kojim je u braku, da s njim zasnuje bračnu zajednicu te da se preseli k njemu u stan koji će on kupiti radi zajedničkog suživota, uvjeravajući je da će joj s njim biti bolje i ljepše. U tim okolnostima, tuženik je, radi plaćanja kapare prodavatelju predmetne nekretnine, zatražio od tužiteljice zajam u iznosu od 10.000,00 eura.

2. Tužiteljica navodi da je, polazeći od njihovog međusobnog odnosa i uvjerena da će se njihov zajednički život realizirati u stanu koji je tuženik kupovao, pristala tuženiku pozajmiti iznos koji je tražio od nje, u uvjerenju da će joj tuženik zajam vratiti. U tu svrhu, ujutro dana 30. srpnja 2024.g., tužiteljica je od svoje majke BŽ pozajmila iznos od 9.900,00 eura, koji je kao njezina opunomoćenica podigla s njezinog računa, dok je preostalih 100,00 eura osigurala iz vlastitih sredstava. Tužiteljica je u više navrata, usmeno, telefonom te putem odvjetničke opomene od 29. svibnja 2025.g., a koju je tuženik zaprimio dana 4. lipnja 2025.g., tražila od tuženika da joj isplati pozajmljeni iznos. Odvjetničkom opomenom od 29. svibnja 2025.g. tužiteljica je tuženiku ostavila dodatni rok od 15 dana za povrat pozajmljenog iznosa. Tuženik je imao mogućnost dobrovoljno vratiti tužiteljici pozajmljeni iznos do dana 19. lipnja 2025. g., što nije učinio. Naprotiv, tuženik osporava da je pozajmio novac od tužiteljice, sve kako bi izbjegavao vraćanje pozajmljenih sredstava tužiteljici. Tako je u odgovoru na odvjetničku opomenu od 18. lipnja 2025.g. naveo da su parnične stranke bile u intimnoj vezi te da su planirale zajedničku kupnju nekretnine u [adresa], zbog čega da je iznos od 10.000,00 eura predan na ime kapare. Prema navodima tuženika, budući da je njihova veza prekinuta, propala je kupnja nekretnine, pa samim time i kapara. Tužiteljica ni na koji način nije sudjelovala u kupnji nekretnine navedene pod točkom II tužbe, već je kupac isključivo bio tuženik, kojem je novac bio potreban za plaćanje kapare. Tužiteljica nije ni znala da je tuženik sporazumno raskinuo predugovor o kupoprodaji nekretnine (urbana vila [adresa]-stan 1) od 6. listopada 2024.g., niti ju je tuženik o tome obavijestio ili obrazložio razloge raskida, već joj je dokumentaciju o planiranoj kupnji, isplati kapare te sporazumnom raskidu predugovora dostavio putem punomoćnika tek po zaprimanju poziva za dostavu dokumentacije od 11. srpnja 2025.g. Neovisno o tome je li tuženiku vraćena kapara, on je dužan tužiteljici vratiti pozajmljeni iznos od 10.000,00 eura. Dana 20. lipnja 2025.g. dospio je na naplatu predmetni dug tuženika prema tužiteljici te od tog dana teče zakonska zatezna kamata sve do potpune isplate duga. Do danas tuženik nije tužiteljici vratio pozajmljeni iznos. Stoga predlaže da sud donose presudu kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 10.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik kategorički osporava da bi mu tužiteljica pozajmila ma i 1 (jedan) Euro, a kamoli utuženih 10.000,00 Eura. Osporava da bi bio dogovoren povrat takve pozajmice do kraja 2024.g. Što se tiče saslušanja svjedokinje UŽ, tuženik drži kako ista nema relevantnih saznanja o zajedničkim imovinskim planovima stranaka. Nije točno da bi tuženik planirao kupiti stan u [adresa] (urbana vila [adresa]), već su isti planirale kupiti stranke zajedno u cilju zajedničkog života pa i zasnivanja bračne zajednice. Samom tuženiku taj stan ničemu nije trebao, on ima gdje živjeti. Dakle, odluka o kupnji stana je bila zajednička u odnosu na točno određenu nekretninu, a i nekretnina bi u konačnici bila u suvlasništvu da se ljubavna veza (koju ni tužiteljica ne spori) nije raspala. Sama tvrdnja tužiteljice da je novac pozajmila od svoje majke (9.900,00 Eura) uvjerljivo ukazuje da se ovdje radilo o zajedničkom poduhvatu stranaka. Budući da je tužiteljica ljubavnu vezu prekinula, posljedično je i odustala od kupnje nekretnine. Tuženiku bez tužiteljice taj stan nije potreban, a nije više imao ni snage ni volje da održi ugovor na snazi. U tom kontekstu nije ni točno da bi tuženik predlagao, odnosno nagovarao tužiteljicu da se razvede, već je je to bila izričito iskazana njezina namjera. Naravno, da je tuženika, koji je krajnje ozbiljno pristupio odnosu sa tužiteljicom, pogodio njezin „zaokret“. Nije jasan, još manje konzistentan tužbeni navod po kojem je tužiteljica odvjetničkom opomenom tuženiku ostavila naknadni rok od 20. lipnja 2025.g., ukoliko je bio dogovoren povrata pozajmice do konca 2024.g. Ovo samo potvrđuje konstrukciju tužiteljice o navodnoj „pozajmici“ koja to nije bila. Iz prednje iznijetih razloga tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu pa predlaže da sud isti odbije u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade mu prouzročenih parničnih troškova.

4. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

5. Tužiteljica ističe da je tuženik sam namjeravao kupiti stan za što mu je ona pozajmila 10.000,00 EUR.

6. Tuženik pak tvrdi da je strankama bila namjera zajednički kupiti stan u svrhu zajedničkog života, a tuženik je odustao od kupnje zbog kolebanja tužiteljice da se razvede od supruga, dok tužiteljica do prekida ljubavne veze nije pitala za povrat novaca.

7. Nakon provedenog postupka dokazivanja i nakon saslušanja svjedokinja i tužitelj- ce, sud je na ročištu održanom dana 03. veljače 2026.god. izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te je nakon toga odmah zaključio glavnu raspravu.

8. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u predugovor o kupoprodaji nekretnine (list 5-8 spisa), izjavu (list 9 spisa), sporazumni raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine (list 10 spisa), detalje prometa računa Privredne banke Zagreb d.d. (PBZ d.d. ) Zagreb (list 11 spisa), nalog klijenta PBZ d.d. Zagreb (list 12 spisa), odvjetničku opomenu (list 13 spisa), preslik povratnice (list 14 spisa), dopis – odgovor na opomenu (list 15 spisa), dopis – odgovor na dopis (list 16 spisa), vjenčani list (list 28 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - HZMO (list 34 i 35 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo međimurske županije (list 36 spisa), saslušao je svjedoke UŽ i BŽ, te je saslušao tužiteljicu GŽ kao stranku u svrhu dokazivanja.

9. Sud nije saslušavao tuženika ŠŽ za kojeg se punomoćnik na ročištu održanom 03. veljače 2026.god. odrekao prava na saslušanje tuženika.

10. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

11. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. U ovom postupku je sporno da li je tužiteljica dala pozajmicu tuženiku, iz kojih razloga, kada i u kojem iznosu.

14. Ugovorom o zajmu se sukladno čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023) zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena. Rok vraćanja zajma je određen u čl. 504. Zakona o obveznim odnosima.

15. Radi utvrđenja da li je tužiteljica pozajmila i koji iznos tuženiku, sud je saslušao svjedoke, tužiteljicu kao stranku i izvršio uvid u dokumentaciju.

16. Svjedokinja UŽ je u iskazu u bitnome navela da joj je tužiteljica majka, a od nje i bake BŽ je čula da je majka pozajmila novce tuženiku s kojim je jedno vrijeme bila u ljubavnoj vezi, a radilo se o 10.000,00 EUR, koji joj je morao vratiti u ljeto 2024.god. Majka joj je rekla da joj tuženik nije vratio te novce. Majka je inače psihički bolesna i većinom nigdje ne radi, s čime je tuženik bio upoznat.

17. Navedena svjedokinja je u davanju iskaza djelovala sigurno i iskreno, većinu saznanja o odnosu tužiteljice i tuženika ima iz pričanja tužiteljice, te svoje bake, nema neposrednih saznanja, pogotovo ne o spornoj pozajmici.

18. Svjedokinja BŽ je u svom iskazu izjavila da je tužiteljica njezina kćer i zajedno žive u kući u [adresa]. Poznajem i tuženika ŠŽ, zna da su on i kćer bili ljubavnici. Za to vrijeme je tužiteljica bila u braku s NŽ. Za ljubavnu vezu ŠŽ i GŽ je doznala 2024. kada je bila u bolnici, a GŽ i ŠŽ su je došli posjetiti. Nakon toga je ŠŽ dolazio k njima u kuću. Nju je kćer GŽ tražila te novce pošto si ona čuva novce za starost. Rekla je da im ti novci trebaju za stan, da su se tako dogovorili i ona joj je pristala dati te novce, 10.000,00 EUR i GŽ je sama išla u banku po te novce, jer je imala punomoć na njezinoj knjižici i s te njezine knjižice je podigla 9.900,00 EUR i onda joj je ona doma dala još 100,00 EUR. Ima tu svoju štednu knjižicu sa sobom gdje se vidi da je podigla te novce. GŽ je dala te novce ŠŽ i to na način da je te novce dala njegovim roditeljima jer je on cijeli dan radio, a onda su oni to dali njemu. I od tuženika ŠŽ kad je dolazio je čula da je primio te novce. Koliko zna nije izdana nikakva potvrda za te novce. ŠŽ je GŽ rekao da će novce vratiti. To je čula. Kćer GŽ ima psihičke probleme, liječi se, pije tablete, ponekad ide u bolnicu na liječenje. Ona je kćeri branila vezu s tuženikom. Stan su namjeravali skupa kupiti. Tuženik je došao k njima i rekao da je kupio stan u [adresa]. Kćer nikada nije bila u radnom odnosu, jednu sezonu je prodavala mandarine. Kćer nije imala financijske mogućnosti da ide u kupnju toga stana. Nakon što je kćeri dala tih 10.000,00 EUR se predomislila i rekla da joj ne bi dala više novaca jer ja ima dvije unuke o kojima se treba brinuti. Kćer GŽ se htjela rastati od muža, ali onda kada je vidjela da s ŠŽ ne bude mogla živjeti, onda se nije razvela.

19. Sud je navedenoj svjedokinji povjerovao jer je u iskazu bila iskrena, a njezin iskaz je u skladu s drugim dokazima u spisu, što će dalje biti analizirano temeljem drugih dokaza. Međutim, sud uzima u obzir i činjenicu da je navedena svjedokinja i osobno zainteresirana za ishod postupka budući da joj je tužiteljica kćer, a novci koji su predmet ovog postupka su podignuti upravo s njezine štedne knjižice, što će dalje biti obrazloženo.

20. Tužiteljica GŽ je u iskazu izjavila da ostaje kod onoga što je navedeno u tužbi. Tuženika ŠŽ je kada je prodavala mandarine u [adresa] i onda se iz hira upustila u ljubavnu vezu. Nikada se ne bi razvela niti ostavila djecu, imam jednu kćer s intelektualnim poteškoćama. U vezi s tuženikom je bila od Badnjaka 2023. do kraja svibnja 2025. Tuženik je inače vozač kamiona u inozemstvu, pa je ovdje dolazio svaki drugi tjedan i viđali su se samo vikendom. Tuženik je nju tražio novce da bi si kupio stan u [adresa]. Rekao je da trenutno nema novaca, a ona je te novce posudila od mame BŽ i to je podigla s njezinog računa po punomoći 30. srpnja 2024. ujutro, 9.900,00 EUR, a mama joj je dala još 100,00 EUR, a onda je tih 10.000,00 EUR dala tuženikovoj mami u njegovoj kući u novčanicama od 100,00 EUR. Tuženiku je dala te novce jer ju je on to tražio i rekao je da će ih vratiti, a ona mu je rekla da mu vjeruje. Te novce je trebao vratiti do kraja 2024. Nema nikakvu potvrdu za te novce, niti dokaze za to. Tuženikova mama je prebrojila te novce kada ih je donijela, a kuda je ona te novce stavila ne zna. Tuženika je često tražila da joj te novce vrati i rekao je da će joj vratiti kada dobije kredit. Pisala mu je i poruke da joj vrati, ali ništa od toga. Ona nema nikakvih prihoda, nema nikakve novce, nigdje ne radi, a psihički je bolesna. Tuženik je htio te novce, vjerovala je da će joj vratiti te novce i to bilo kako, vjerojatno na ruke. Kada joj nije te novce vraćao pozivala ga je i putem odvjetnika, ali joj do danas ništa nije vratio. Ne zna kamo je tuženik te novce dao, ona stan nije vidjela. Prvo je rekao da će kupiti stan tu u [adresa], a poslije je rekao da se predomislio i da će kupiti stan u [adresa]. Tuženik je živio s mamom i tatom u njihovoj kući i zna da s njima nije u dobrim odnosima, i da je s bratom u sukobu, ne razgovaraju i da su stalno kod njega doma neke svađe. Ona nije sudjelovala u nikakvim pregovorima u vezi kupnje tog stana, ne poznaje tog prodavatelja. Nije sudjelovala prilikom primopredaje kapare za stan. Nije sudjelovala u sklapanju predugovora o kupnji nekretnine. Nije razgovarala o raskidu predugovora. Nije dobila nikakvu dokumentaciju u vezi tog stana prije nego je angažirala odvjetnika. Ona s tuženikom nije ništa razgovarala u vezi toga stana. Tuženik je bio upoznat da ona ima psihičku bolest, s time je bio upoznat i u vrijeme kada je tražio tu pozajmicu. Tuženik je bio upoznat s njezinim financijskim prilikama. Kada je podizala tih 9.900,00 EUR u banci je rekla da joj to treba da pozajmim njemu za stan. Ne zna što je napisano na nalogu za isplatu. Tuženik je od početka zvao da je to novac njezine majke jer je znao da ona nema nikakve prihode. Ona se nije htjela razvesti. Tuženik je vršio pritisak na nju za razvod braka, ona to više nije mogla više trpjeti i zato je s njim prekinula i odvjetniku se obratila nakon što su prekinuli vezu, a prije nego su prekinuli je od tuženika tražila da joj vrati novce. Tuženik joj je rekao " GŽ draga, zakaj bi ti vratio?". Nikada nije bilo govora između nje i tuženika da skupa kupe stan i da se ona upiše kao suvlasnik.

21. Tužiteljica je u svojem iskazu ostala kod navoda iznesenih tijekom postupka.

22. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik bili u ljubavnoj vezi negdje od Badnjaka 2023.god. do kraja svibnja 2025.god., dakle u vrijeme kada je tužiteljica još bila u braku s ĐŽ, što je vidljivo i iz Vjenčanog lista Matičnog ureda Čakovec.

23. Nesporno je da je tužiteljica u vrijeme veze s tuženikom živjela sa svojim suprugom i dvoje djece, te sa svojom majkom u [adresa], te je nesporno da tužiteljica nije bila u nikakvom radnom odnosu godinama što ej vidljivo iz Potvrde HZMO u spisu, te je pod kraj 2023.god. radila samo honorarni posao- prodaju mandarina na štandu.

24. Iz toga sud zaključuje da je tužiteljica bila financijski ovisna kako u suprugu tako i o majci jer nije imala nikakvih svojih prihoda, niti kakvu svoju imovinu. Isto tako je utvrđeno da je tužiteljica već više godina psihički bolesna, te se liječi, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja Zavoda za javno zdravstveno Međimurske županije predanog u spis. To sve su potvrdile saslušane svjedokinja i sama tužiteljica.

25. Takvo stanje i financijsko i zdravstveno tužiteljice je bilo i cijelo vrijeme kako je ona bila u vezi s tuženikom. Međutim, kako je tužiteljica po svojim tvrdnjama davatelj pozajmice, a ne primatelj, tako se ne mogu primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti same pozajmice, međutim može se zaključiti samo stanje tužiteljice u vrijeme davanja pozajmice tuženike i njezino shvaćanje posljedica iste.

26. Tužiteljica tvrdi da je tuženiku pozajmila iznos od 10.000,00 EUR koji iznos joj je on morao vratiti.

27. Radi utvrđenja da li je tužiteljica pozajmila tuženiku sporni iznos i kada, te u koju svrhu, sud je analizirao i pisane dokaze u spisu.

28. Nesporno je da tužiteljica nema nikakvu pisanu potvrdu o toj pozajmici tuženiku.

29. Sud je uvidom u detalje prometa računa kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb BŽ ( majke tužiteljice i saslušane svjedokinje ) od dana 30. srpnja 2024.god. utvrdio da je toga dana izvršena isplata s njezinog računa u iznosu od 9.900,00 EUR, koji iznos je podigla ovdje tužiteljica kao njezina opunomoćenica podigla s njezinog računa a iz naloga za klijenta PBZ d.d. Zagreb utvrđeno je da je ovdje tužiteljici toga istoga dana 30. srpnja 2024.god. isplaćen iznos od 9.900,00 EUR.

30. Sud smatra da upisana svrha podizanja novaca sa njezina računa koja je bila navedena kao "akontacija za stan", a ne pozajmica, nije bitna za odlučivanje jer je očito da je između stranaka bilo govora o zajedničkom životu u stanu, a ako je tužiteljica u banci spominjala stan, onda je službenica banke očito to tako upisala u nalog za isplatu.

31. O davanju toga novca od strane BŽ kćeri, ovdje tužiteljici iskaze su dale i saslušane svjedokinje i tužiteljica.

32. Sud vjeruje saslušanim svjedokinjama i tužiteljici da je osim tog iznosa, majka tužiteljice BŽ tužiteljici dala još i dodatnih 100,00 EUR, tako da je tužiteljica ukupno raspolagala s iznosom u gotovini od 10.000,00 EUR krajem srpnja 2024.god.

33. Sud vjeruje tužiteljici, a s obzirom i na vode tuženika tijekom postupka u pisanim podnescima, s obzirom na njihov međusobni odnos (ljubavnu vezu ) koja je trajala do tada već više mjeseci ( oko osam mjeseci ) da je tužiteljica pristala tuženiku pozajmiti taj iznos u uvjerenju da će joj tuženik zajam vratiti.

34. Sud vjeruje tužiteljici da je usmeno pozivala tuženika da joj te novce vrati, a to je utvrđeno i temeljem iskaza saslušanih svjedokinja. Tuženik te navode nije ničim osporio.

35. Uvidom u Odvjetničku opomenu od dana 29. svibnja 2025.god. i povratnicu dostave Hrvatske pošte tuženiku od dana 04. lipnja 2025.god., sud je utvrdio da je tužiteljica putem opunomoćenog odvjetnika pozvala tuženika da joj vrati taj iznos od 10.000,00 EUR koji mu je dan kao pozajmica i to u roku od 15 dana.

36. Odvjetničkom opomenom od 29. svibnja 2025.g. tužiteljica je tuženiku ostavila dodatni rok za povrat pozajmljenog iznosa i tuženik je imao mogućnost dobrovoljno vratiti tužiteljici pozajmljeni iznos do dana 19. lipnja 2025. god., što očito nije učinio.

37. Na tu Odvjetnički opomenu ovdje tuženik je putem opunomoćenog odvjetnika dao odgovor na odvjetničku opomenu dana 18. lipnja 2025.god. gdje navodi da se ne radi o pozajmici, nego o danoj kapari budući su stranke namjeravale kupiti stan. Navodi da su parnične stranke bile u intimnoj vezi te da su planirale zajedničku kupnju nekretnine u [adresa], zbog čega da je iznos od 10.000,00 eura predan na ime kapare. Prema navodima tuženika, budući da je njihova veza prekinuta, propala je kupnja nekretnine, pa samim time i kapara.

38. Zatim je tužiteljica putem odvjetnika uputila tuženiku Poziv za dostavu dokumentacije dana 11. srpnja 2025.god., u kojem navodi da je tužiteljica pozajmila tuženiku 10.000,00 EUR i da ona nije dala kaparu za nekretninu u [adresa], te tužiteljica poziva tuženika da joj dostavi svu dokumentaciju u svezi toga stana.

39. Zatim je sud uvidom u Predugovor o kupoprodaji nekretnine (urbana vila [adresa]-stan 1) od dana 6. listopada 2024.god. utvrdio da je tuženik planirao kupiti posebni dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, na građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stambenu jedinicu broj 1, sveukupne neto stambene površine od 72,75 m², s pripadcima na parceli: 2 natkrivena parkinga od 16,80 m² i spremišta od 9,35 m² i samo tuženik je radi kupnje navedene nekretnine, kao kupac, dana 06. listopada 2024.god. sa prodavateljem tog stana trgovačkim društvom HANSOLO d.o.o. sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnine (urbana vila [adresa]-stan 1).

40. Uvidom u Izjavu ZŽ od dana 05. listopada 2024.god. utvrđeno je da je samo ovdje tuženik dana 05. listopada 2024.god. na ime kapare isplatio iznos od ukupno 17.000,00 EUR ZŽ, prokuristu trgovačkog društva HANSOLO d.o.o.

41. Time je upravo između tuženika ŠŽ i prodavatelja tog stana HANSOLO d.o.o. ugovoren taj iznos kao kapara. Dakle, predmetnu kaparu prodavatelju stana uopće nije dala tužiteljica, već samo tuženik kao kupac i tuženik je jedini naveden u svim tim dokumentima. Na temelju te predmetne kupoprodaje tužiteljica ne bi uopće postala suvlasnicom te nekretnine – stana.

42. Zatim je potpisan dokument i to Sporazumni raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 06. listopada 2024.god. (urbana vila [adresa]- stan 1) dana 25. listopada 2024.god. gdje je opet naveden samo ovdje tuženik ŠŽ i društvo HANSOLO d.o.o. kojim su zajednički raskinuli navedeni predugovor u odnosu na predmetnu nekretninu – stan.

43. Sud utvrđuje da predmetna kupoprodaja nema nikakve veze sa tužiteljicom te ona u njoj nije sudjelovala, već je kupac isključivo bio tuženik i upravo je tuženiku taj sporni novac bio potreban za plaćanje kapare za tu nekretninu-stan.

44. Tužiteljica je još u tužbi navela da je ljubavna veza parničnih stranaka trajala do svibnja 2025.g., a što ne osporava tuženik, dok se stan kupovao nekoliko mjeseci ranije tj. u listopadu 2024.god., pa sud smatra da raskid tog ugovora i sama kapara nisu imali nikakve veze s prekidom veze između stranaka, kao to tuženik tvrdi.

45. Naime, tuženik navodi da je odustao od kupnje predmetne nekretnine - stana, nakon što je tužiteljica prekinula ljubavnu vezu, pa da je posljedično tome i odustala od kupnje nekretnine, međutim to očito ne proizlazi iz tih pisanih dokaza i vremenskih razdoblja tj. kada je sklopljen predugovor za stan i kada je isti raskinut svega 14 dana nakon sklapanja, kako je obrazloženo.

46. Tijekom ovog postupka tuženik je u podnesku od 08. prosinca 2025.god. naveo "nesporna je i činjenica da tužiteljica sve do prekida ljubavne veze, za povrat nije pitala ".

47. Tuženik nije pristupio na ročište određeno radi njegovog saslušanja, a s obzirom na ovakvu izjavu u tom podnesku sud zaključuje da on ne osporava da mu je tužiteljica dala novac za kupnju stana u [adresa], njemu je sporno tko je taj stan kupovao tj. da li on sam ili i on i tužiteljica zajednički radi svojeg zajedničkog života.

48. Tuženik tijekom postupka naglašava kako su on i tužiteljica odluku o kupnji konkretnog stana donijele zajedno, u cilju zajedničkog života i zasnivanja bračne zajednice, a nakon razvoda tužiteljice od NŽ.

49. Dakle, tuženik tužbeni zahtjev osporava isključivo iz razloga jer su on i tužiteljica taj stan trebali zajedno kupiti, međutim kako je raskinut predugovor o kupnji stana, a koji predugovor tužiteljica uopće nije potpisala, onda ona nije niti morala dati nikakve novce za taj stan, dakle niti ima kakve veze s time što je tuženik ugovarao u svezi dane kapare za stan, pa posljedično tome, tuženik njoj te novce svakako mora vratiti.

50. Sud tako utvrđuje da je tužiteljica dana 30. srpnja 2024.g. pozajmila tuženiku iznos od 10.000,00 eura i da je tuženik primio navedeni iznos, što on u kasnijim podnescima u spisu niti ne osporava.

51. Sud vjeruje tužiteljici da je dogovor bio da tuženik vrati tužiteljici taj iznos najkasnije do kraja 2024.godine.

52. Prema Zakonu o obveznim odnosima ako ugovorom nije određen rok vraćanja, a on ne proizlazi iz okolnosti, zajmoprimac je dužan vratiti zajam u primjerenom roku (nakon što ga zajmodavac pozove da to učini). Kod produženja roka važno je od kada se obračunavaju zakonske zatezne kamate.

53. Tužiteljica je odvjetničkom opomenom od dana 29. svibnja 2025.god., koja je priložena u spis, dala tuženiku dodatan rok za povrat pozajmice, očito u pokušaju mirnog rješenja ovog spora, te se stoga radi o ostavljanju dodatnog roka dužniku (ovdje tuženiku ) za ispunjenje što je sukladno Zakonu o obveznim odnosima vjerovniku (ovdje tužiteljici ) dopušteno.

54. Tko je trebao kupiti stan i zašto nije razlog da tuženik očito pozajmljeni iznos ne bi vratio tužiteljici. Već je obrazloženo da je u svoj dokumentaciji u svezi toga stana kao kupac stana naveden samo ovdje tuženik i ovdje tužiteljica se nigdje niti ne navodi.

55. Sud je tako utvrdio da do sada tuženik nije tužiteljici vratio taj pozajmljeni iznos u iznosu od upravo 10.000,00 EUR.

56. Sud stoga smatra da je dana 20. lipnja 2025.g. dospio na naplatu predmetni dug tuženika prema tužiteljici, te od tog dana teče zakonska zatezna kamata sve do podmirenja duga.

57. Tužiteljica u ovom postupku dokazala da je dala pozajmicu tuženiku, kako je naprijed obrazloženo.

58. Sud je na osnovu predočenih pisanih dokaza, primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, te je odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

59. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer tužiteljica u cijelosti uspjela u ovome sporu budući da je sud tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojio.

60. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, sukladno čl. 164. ZPP-a kako je zatraženo, a trošak se odnosi na sastav odvjetničke opomene od 29.05.2025. (tbr. 37 ) u iznosu od 50,00 EUR, sastav tužbe od 16.09. 2026. (Tbr. 7/1 ) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podnesak ( Tbr.8/1 ) od 12.11. 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 16.12.2025. ( Tbr. 9/1 ) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 03.02.2026. ( Tbr. 9/1 ) u iznosu od 200,00 EUR, te zastupanje na ročištu za objavu presude ( Tbr. 9/3 ) u iznosu od 100,00 EUR, odnosno ukupno 950,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 237,50 EUR, a odmjeren je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23 i 107/25) i to Tbr. 7/2, te Tbr. 42. kao i u skladu s i Tbr. 48. Tarife tj. 2,00 EUR/bod.

61. Tužiteljici je priznat im je i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 73,23 EUR (plaćeno odmah po predaji tužbe, 50 % iznosa ) i presudu u iznosu od 146,46 EUR koji iznos je odmjeren i plaćen temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23 ).

62. Tako ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.407,19 EUR, a na platež je obvezan tuženik koji je u cijelosti izgubio spor, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

U Čakovcu, 17. ožujka 2026. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, Županijskom sudu sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), a putem ovoga suda pismeno u četiri primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9 ZPP-a).

O tom obavijest:

1. punomoćnici tužitelja Kačer Saša, odvjetnik iz Čakovca

2. punomoćnik tuženika ZOU Šebijan i Carović Rukavina iz Varaždina