Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-66/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, u Puli, protiv tuženika ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije [adresa]), kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik u Rijeci, radi naplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-9/2020-36 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-9/2020-36 od 30. studenog 2022. u točkama I i II izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istome sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Ovrv-1435/2005 od 1. lipnja 2005., kojim se nalaže se tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 21.074,58 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2004. do isplate, uvećano za iznos od 590,00 kn/ 78,31 eura na ime troškova ovršnog postupka, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2005. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u visini od 7.165,00 kn/ 950,96 eura, u roku 15 dana, dok je točkom III. izreke tuženik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, preko iznosa utvrđenog u točki II. izreke do traženog iznosa od 12.790,00 kn.

2. Protiv toč. I i II izreke prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužitelj pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a tuženika obveže da tužitelju naknadi i troškove parničnog postupka, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je potraživanje po osnovi negativnog salda kojeg je tuženik ostvario poslovanjem na tekućem [broj bankovnog računa] kod tužitelja, a koje je po podacima tužitelja na dan 18. svibnja 2005. iznosilo 23.003,75 kuna.

6. Postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je po prigovoru tuženika nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Tužitelj je u tijeku postupka u spis, između ostalog, dostavio Pristupnicu za otvaranje tekućeg računa od 12. rujna 1996. i Ugovor o otvaranju tekućeg računa od 12. rujna 1996. (indigo kopija), a koja dokumentacija sadrži JMBG tuženika, dok ne sadrži podatke o osobnoj iskaznici, a navedena adresa tuženika glasi [adresa].

7.1 Također, dostavljena je i Potvrda od 11. rujna 1996. potpisana od strane direktora trgovačkog društva Cromax gradnja d.o.o. Dubrovnik AR kojom se potvrđuje da je tuženik zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme u svojstvu građevinskog tehničara počevši od 1. rujna 1996., te Promet po tekućem računu.

8. Na temelju iskaza tuženika prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da isti osporava da bi potpisi na Pristupnici i Ugovoru sa lista 52 i 53 spisa bili njegovi. Postoji mogućnost da je u to vrijeme bio prijavljen na adresi [adresa], jer se radi o njegovoj rodnoj kući. Nikada nije imao poslovne odnose sa Dubrovačkom bankom te smatra da se radi o krađi identiteta. Nikada nije bio zaposlenik Cromax gradnje d.o.o. Dubrovnik, niti je struke koja se navodi u potvrdi od 11. rujna 1996., a od 1992. nije bio stalno prisutan na dubrovačkom području, iako mu je osoba AR poznata.

9. Na prijedlog tuženika, prvostupanjski je sud odredio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem na okolnost je li potpis na Ugovoru i Pristupnici od 12. rujna 1996. potpis tuženika. Iz dostavljenog očitovanja vještaka - Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, proizlazi da se traženo vještačenje ne može provesti. Naime, Ugovor o otvaranju tekućeg računa, na kojem je sporni potpis, je indigo-kopija jako loše kvalitete što u startu onemogućava davanje sigurnog mišljenja, dok dostavljeni nesporni materijal vještačenja ne zadovoljava potrebe traženog vještačenja jer su dostavljeni samo nesporni potpisi izuzeti po diktatu, a koji nisu vremenski prilagođeni vremenu nastanka spornih potpisa. Za potrebe vještačenja potrebno je dostaviti što veću količinu nespornih potpisa tuženika rukopisnog tipa na izvornicima raznih dokumenata koji potiču iz približnog vremenskog perioda nastanka spornih potpisa te po mogućnosti i njegov nesporni potpis koji datira iz približnog vremenskog perioda kada i sporni potpisi. Tuženik je istaknuo da, s obzirom na protek vremena, nije u posjedu potrebne dokumentacije, a također je ukazao da nije dužan dokazivati negativnu činjenicu.

10. Tijekom postupka provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Aleksandri Vio, mag. oec., na temelju čijeg nalaza i mišljenja je prvostupanjski sud utvrdio da je visina tražbine na dan 30. rujna 2004. iznosila 21.074,58 kn, a navedeni saldo proizašao je iz minusa od 4.463,88 kn negativnog salda na temelju razlike priljeva i gotovinskih odljeva te minusa od 16.610,70 kn negativnog salda na temelju negotovinskog prometa.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje, pozivom na odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 62/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. -dalje ZPP/22) da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Pritom smatra da je upravo tuženik dužan dokazati da se na navedenim ispravama ne nalazi njegov potpis jer je on taj koji osporava postojanje ugovornog odnosa pa je na navedene okolnosti trebao predložiti odgovarajuće dokaze, a što je i učinio. Međutim, tužitelj, koji bi morao biti u posjedu izvornika dokumentacije koja je temelj njegova potraživanja, u spis je dostavio indigo-kopiju ugovora vrlo loše kvalitete pa u situaciji kada bi tuženik po uputi vještaka dostavio izvornike dokumentacije sa svojim potpisom iz razdoblja približno nastanku spornog potpisa kojeg bi bilo moguće ocijeniti nespornim, i nadalje ostaje činjenica da se već u startu onemogućava davanje sigurnog mišljenja, a na koju činjenicu (dostavu izvornika) tuženik nema utjecaja.

13. Nadalje, ukazuje da Pristupnica za otvaranje tekućeg računa od Dubrovačke banke d.d. također predstavlja obrazac banke s podacima koje je potrebno ispuniti, međutim podatak o broju osobne iskaznice ili broju putovnice, premda je predviđen, nije ispunjen, što upućuje na zaključak da osobna iskaznica niti putovnica nisu predočeni.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrđuje da u razdoblju od 12. rujna 1996. do 30. rujna 2004. vlasnik tekućeg računa nije osiguravao stalni mjesečni priliv sredstava na tekući račun potreban za pokriće isplata sa istog, a banka u cijelom tom razdoblju nije poduzela niti jednu radnju u zaštitu svojih interesa. U pogledu ukupnog odlijeva, i to iznosa od 6.845,57 kn gotovinskih isplata, nije razvidno da li se radi o bankomatu ili isplati u poslovnici, dok za iznos od 16.610,97 kn negotovinskog prometa nije vidljiva vrsta prometa, a iznos od 4.493,61 kn nema opis transakcije.

15. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da je tužitelj visoko specijalizirana bankarska ustanova koja plasira novac potrošačima u vidu raznih "novčarskih" proizvoda te raspolaže i mora raspolagati podacima iz kojih bi bilo vidljivo po čijem nalogu i kome su vršene isplate s računa, kao i tko je vršio uplate, a da navedenim podacima ne raspolaže, odnosno na navedene okolnosti ne predlaže dokaze.

16. Slijedom svega navedenog, cijeneći da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom zaključio Ugovor o otvaranju tekućeg računa i da je upravo tuženik prouzročio dugovanje, pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP/22, odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP/22.

17. Zaključno, iako je tuženik uspio u sporu, otklanja istaknuti prigovor zastare kao neosnovan, cijeneći da zastara potraživanja banaka po osnovi negativnog salda zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ''Narodne novine'' br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), da ugovor, prema nalazu vještaka, nije mogao biti otkazan prije 30. rujna 2004., a da je tužitelj podnio prijedlog 27. svibnja 2005.

18. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. ZPP-a, budući da je tužitelju 10. studenog 2021. (potvrda o otpravku na poleđini lista 135 spisa) dostavljeno očitovanje vještaka grafološke struke u kojem je, između ostalog, ukazano da je tužitelj u spis dostavio indigo-kopiju Ugovora o otvaranju tekućeg računa, dok je zamjenica punomoćnika tužitelja na ročištu održanom 2. veljače 2022. navela da je provođenje grafološkog vještačenja dokazni prijedlog tuženika, slijedom čega smatra da tuženik nije dokazao svoje navode. Dakle, opisanim postupanjem, a suprotno žalbenim navodima, tužitelju je pružena mogućnost da se očituje o bitnim činjenicama postupka.

19. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju sadržajno ukazuje žalbom, slijedom čega se pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, a posljedično tomu i pravilnost primjene materijalnoga prava, ne može ispitati.

20. Prvenstveno valja navesti da situaciji kada tuženik u parnici istakne prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza da se na ispravi nalazi potpis tuženika jest na stranci koja se na tu ispravu poziva, dakle na tužitelju. Ovakvo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1436/2021 od 26. travnja 2023., Rev 932/2021-2 - ispravak Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., Rev 2980/2018 od 6. listopada 2020., Rev-x-159/2016 od 2. ožujka 2016., Revt 55/02 od 4. travnja 2002., Rev 2345/13 od 2. prosinca 2014.).

21. U konkretnome slučaju tuženik je predložio dokaz provođenjem grafološkog vještačenja, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud prihvatio. S time u vezi, potrebno je ukazati da iz očitovanja vještaka grafologa proizlazi da je kao sporni materijal dostavljen: Pristupnica za otvaranje tekućeg računa od 19. rujna 1996., na kojoj je sporni potpis rukopisnog tipa ispisan kemijskom olovkom plavog crta, te Ugovor o otvaranju tekućeg računa od 12. rujna 1996., na kojem je sporni potpis indigo-kopija jako loše kvalitete, a što u startu onemogućava davanje sigurnog mišljenja. Pravilno tužitelj u žalbi ukazuje da u obrazloženju prvostupanjske presude izostaju razlozi o tome zašto za potrebe grafološkog vještačenja nije dovoljan potpis na Pristupnici za otvaranje tekućeg računa, tim više jer je u istoj naznačen isti datuma kao i u Ugovoru o otvaranju tekućeg računa.

21.1 Pritom su neosnovani žalbeni navodi da je tuženik u spis dostavio izvornik Ugovora o otvaranju tekućeg računa, budući da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju i ovaj sud utvrdio da je tužitelj dostavio jedan od primjeraka samokopirajućeg papira na kojem se nalazi sporni potpis, i to onaj dio koji je otisnut. Dakle, iako je riječ o dokumentaciji koja datira iz 1996. kada je bilo uobičajeno da se isprave izdaju na navedeni način, to ne podrazumijeva da tužitelj ne bi imao original navedenog dokumenta, tim više što je tužitelj bankarska institucija te je pokrenuo postupak upravo na temelju tog ugovora.

22. Drugi razlog zbog kojeg vještak nije dao svoj nalaz i mišljenje jest potreba za dostavom što veće količine nespornih potpisa tuženika rukopisnog tipa na izvornicima raznih dokumenata koji potiču iz približnog vremenskog perioda nastanka spornih potpisa te po mogućnosti i njegov nesporni potpis koji datira iz približnog vremenskog perioda kada i sporni potpisi. Riječ je o dokazima koji se u smislu čl. 259. st. 2. ZPP-a izvode na zahtjev vještaka, a ne na prijedlog stranke. U tom smislu, prvostupanjski je sud u pribavljanju isprava prema zahtjevu vještaka propustio primijeniti čl. 232. st. 3. ZPP-a jer nije pokušao pribaviti dokaze koji se provode na zahtjev vještaka službenim putem.

23. Slijedom svega navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U nastavku postupka prvostupanjski će sud, vodeći računa u prethodno iznijetom, a sukladno prijedlogu stranaka, pokušati pribaviti potrebne isprave koje sadrže nesporne potpise tužitelja iz relevantnog razdoblja. Zatim će, ukoliko se ustraje kod dokaznog prijedloga za vještačenje, zatražiti očitovanje vještaka o mogućnosti provođenja grafološkog vještačenja s obzirom na pribavljenu dokumentaciju i onu priležeću spisu, a nakon čega će, uzimajući u obzir rezultate tako provedenog dokaznog postupka, donijeti novu, obrazloženu i na zakonu utemeljenu odluku.

24. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti donošenjem nove odluke.

25. Točka III. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec