REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2597/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Emini Rizdak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hraste & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika Croatia Airlines d.d., Bani 75B, Buzin (Grad Zagreb), OIB: 24640993045, te 2. tuženika ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., Cesta dr. Franje Tuđmana 1270, Kaštel Štafilić (Grad Kaštela), OIB: 83462362655, radi zaštite autorskih prava (v.p.s.14.000,00 eur), odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2956/2023-15 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se djelomično kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2956/2023-15 od 7. travnja 2025. u točkama I., II. i III. izreke i u točki IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno plate iznos od 1.827,23 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. listopada 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u točki V . izreke kao i u točki VI. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 2.486,51 EUR sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2956/2023-15 od 7. travnja 2025. u dijelu točke IV. i VI. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da su mu tuženici dužni isplatiti iznos od 12.172,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. listopada 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u dijelu u kojem je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 1.325,99 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-2956/2023-15 od 7. travnja 2025. presudio:

„I/ Utvrđuje se da su I-tuženik CROATIA AIRLINES d.d. i II-tuženik ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o. počinili povredu autorskih imovinskih i moralnih prava tužitelja LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da su dvije fotografije tužitelja, i to prvu fotografiju koja prikazuje trokutasti prikaz krova pročelja Zračne luke Split te drugu fotografiju horizontalnog prikaza pročelja terminala Zračne luke Split, neovlašteno koristili u marketinškoj kampanji II-tuženika ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., i to na naljepnicama u zrakoplovima, catering kolicima, u newsletter- ima te inflight magazinima, u razdoblju od 2019. -2023., sve bez ovlaštenja tužitelja kao autora i bez navođenja tužitelja kao autora.

II /Nalaže se I-tuženiku CROATIA AIRLINES d.d. i II-tuženiku ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., s catering kolica i naljepnica zrakoplova ukloniti sadržaj autorskog djela

- fotografiju terminala s naglaskom na trokutasti prikaz krova pročelja terminala Zračne luke Split te fotografiju horizontalnog prikaza pročelja terminala Zračne luke Split.

III/ Zabranjuje se I-tuženiku CROATIA AIRLINES d.d. i II-tuženiku ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., svako korištenje te svaka daljnja i buduća objava fotografija, i to prve fotografije koja prikazuje trokutasti prikaz krova pročelja Zračne luke Split te druge fotografije horizontalnog prikaza pročelja terminala Zračne luke Split, bez ovlaštenja tužitelja.

IV/ Nalaže se I-tuženiku CROATIA AIRLINES d.d. i II-tuženiku ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., po osnovi naknade zbog povrede imovinskih i moralnih prava autora, jer su njegovo pravo povrijedili namjerno, odnosno krajnjom nepažnjom, solidarno isplatiti tužitelju LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jednokratnu naknadu za sve oblike počinjenih povreda u iznosu od 14.000,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. listopada 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Izreka ove presude će se po pravomoćnosti objaviti na elektroničkoj publikaciji www.index.hr na trošak I-tuženika CROATIA AIRLINES d.d. i II-tuženika

ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se I-tuženiku CROATIA AIRLINES d.d. i II-tuženiku ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., solidarno naknaditi tužitelju LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. travnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici.

2.1. Prvotuženik navedenu presudu pobija zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Prvotuženik pobija predmetnu presudu i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj i prvotuženik nisu dogovorili korištenje predmetnih fotografija od strane drugotuženika. Osporava i dosuđenu visinu naknade jer je previsoka. Ističe kako se ne smije zanemariti Sporazum o isplati razlike po autorskom ugovoru iz 2021. godine sklopljen upravo između tužitelja i prvotuženika gdje se radilo o fotografijama s motivima zrakoplova, dakle, više fotografija, koje je prvotuženik koristio u širem opsegu od onoga kako je autorskim ugovorom predviđeno i to u razdoblju od 5 godina te je osnovano neograničeno pravo korištenja na način da smiju ostati objavljene na svim medijima i materijalima na kojima su u predmetnom periodu bile objavljene. Za navedenu povredu i buduće pravo iskorištavanja ugovorena je naknada od 5.000,00 kn (neto).

2.2. Drugotuženik žalbom pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe navode koje je i prvotuženik iznio u svojoj žalbi.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu prvotuženika navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu bez navođenja određenog iznosa.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Predmet spora je zaštita prava tužitelja kao autora dviju fotografija Zračne luke Split, i to fotografije koja prikazuje trokutasti prikaz pročelja Zračne luke Split (fotografija 1) i fotografije horizontalnog prikaza pročelja terminala Zračne luke Split (fotografija 2), jer tužitelj tvrdi da su tuženici njegova autorska prava povrijedili na način da su predmetne fotografije bez navođenja imena autora, bez njegovog odobrenja i bez plaćanja naknade, neovlašteno koristili u marketinškoj kampanji drugotuženika koja se provodila u oglasnom prostoru prvotuženika, i to putnom časopisu (inflight magazinu),na naljepnicama u zrakoplovima, kompanijskom glasilu (newsletteru) i kolicima za posluživanje (catering kolicima) prvotuženika. Tužitelj tvrdi da su na opisani način tuženici povrijedili njegova imovinska i moralna autorska prava pa istaknutim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje učinjene povrede i prestanak daljnje povrede, solidarnu isplatu naknade za neovlašteno korištenje u iznosu od 3.000,00 eur po fotografiji, odnosno u dvostrukom iznosu jer tvrdi da su tuženi povredu počinili namjerno odnosno barem iz krajnje nepažnje, odnosno naknadu štete zbog povrede moralnih prava u iznosu od 1.000,00 eur po fotografiji, uz objavu izreke presude.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj autor predmetnih dviju fotografija koje su nastale u kolovozu 2019. kada je prvotuženik uputio tužitelja u Split radi fotografiranja novog terminala zračne luke. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik prvotuženika, no na radnom mjestu u vezi obavljanja poslova kojeg nije i izrada fotografija, a tužitelj da je s prvotuženikom odnose vezane uz izradu fotografija uredio Autorskim ugovorom od 17. svibnja 2016., kojim se za potrebe prvotuženika kao naručitelja obvezao trajno sudjelovati u izradi časopisa za putnike (Inflight magazina) i kompanijskog glasila E-novosti (newslettera) i to izradom fotografija te pisanjem tekstova. Predmetnim autorskim ugovorom stranke su se suglasile da prvotuženik autorska djela koja su predmet ovog ugovora može koristiti radi objave u časopisu za putnike i E-novostima te u drugim medijima i materijalima u vlasništvu prvotuženika, a za druge potrebe prvotuženika uz suglasnost tužitelja. Ove su stranke nadalje zaključile dva dodatka predmetnom ugovoru, od 1. prosinca 2016. vezanog uz izradu fotografija prema nalogu prvotuženika te stvaranje prepoznatljivog fotografskog snimanja (image) za sve promotivne materijale prvotuženika, odnosno od 19. kolovoza 2021. vezanog uz izradu fotografija za nefinancijsko izvješće prema nalogu prvotuženika. Predmetni autorski ugovori sadrže cjenike na temelju kojih se obračunava tužiteljev autorski honorar. Nije sporno da je prilikom fotografiranja na koje je upućen kod drugotuženika, tužitelj izradio veći broj fotografija, od kojih je prvotuženik odabrao njih pet, različitih od fotografija koje su predmet spora, korištenje kojih je među tužiteljem i prvotuženikom uređeno navedenim autorskim ugovorom i za korištenje kojih je prvotuženik tužitelju nalogom broj 657 isplatio autorski honorar predviđen predmetnim ugovorom, u iznosu od 300,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 1.500,00 kn. Nije sporno da predmetnim pisanim autorskim ugovorima tužitelj tuženicima nije odobrio korištenje njegovih fotografija koje je predmet spora. Nadalje, nije sporno da je tužitelj s prvotuženikom 2021. zaključio Sporazum o isplati razlike po autorskom ugovoru, kojim je utvrđeno da je tužitelj na temelju prethodno navedenog autorskog ugovora za ovog tuženika izradio fotografije s motivima zrakoplova Croatia airlines, koje je fotografije prvotuženik koristio u razdoblju od 2016. do 2021. u opsegu širem od onog predviđenog citiranim autorskim ugovorom, kojim je postupanjem povrijedio tužiteljeva autorska prava, uz ugovoreno plaćanje autorske naknade u iznosu od 5.000,00 kn (neto) te uz prijenos neograničenog prava iskorištavanja predmetnih fotografija. Nadalje, utvrđeno je da predmetnim Sporazumom prvotuženik ne stječe bilo kakva druga prava na djelima autora, osim onih izrijekom navedenih i da strane nemaju daljnjih otvorenih pitanja. Nije sporno da su tuženici koristili prethodno opisane tužiteljeve fotografije 1 i 2, u marketinškoj kampanji drugotuženika, koja se provodila zakupljivanjem oglasnog prostora kod prvotuženika i to na način da su predmetne fotografije korištene bez navođenja prilikom korištenja tužitelja kao autora u putnom časopisu (inflight magazinu), na naljepnicama u zrakoplovima, kompanijskom glasilu (newsletteru) i kolicima za posluživanje (catering kolicima) prvotuženika. Nije sporno da je opisano korištenje započelo najkasnije u siječnju 2020., a da su do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tuženici s korištenjem prestali djelomično i to na način da predmetne fotografije u promidžbi drugotuženika više ne objavljuju u putnom časopisu i kompanijskom glasilu. Konačno, nije sporno da se tužitelj prethodno podnošenju tužbe obratio tuženicima opomenom, povodom koje su oba tuženika osporila njegov zahtjev pisanim očitovanjem, a održan je i sastanak s predstavnicima prvotuženika no bez postignutog dogovora.

9. U žalbenoj fazi postupka sporno jest je li predmetno korištenje bilo uz tužiteljevu suglasnost, s obzirom na tvrdnju prvotuženika da je s tužiteljem usmeno dogovoreno korištenje predmetnih fotografija na način koji je predmet spora, za što da je tužitelj dao odobrenje, odnosno s obzirom na tvrdnju drugotuženika da je predmetno korištenje fotografija dogovorio s prvotuženikom. Dakle, sporno jesu li su tuženici počinili povredu autorskih prava tužitelja kako to tužitelj tvrdi, a ako jesu, jesu li pri tome postupali s namjerom ili iz krajnje nepažnje. Sporna je visina naknade koju tužitelj potražuje jer tuženici smatraju da je suviše visoko određena. Konačno, sporno je jesu li prilikom korištenja tuženici, s obzirom na način objave na pojedinim medijima u konkretnom slučaju, bili dužni naznačiti tužitelja kao autora, dakle jesu li mu propustom naznačiti njegovo ime povrijedili moralna prava, kao i visina naknade koju za navodno učinjene povrede moralnih prava tužitelj potražuje.

10. Sukladno odredbi čl. 44. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18; dalje: ZAPSP), autor može raspolagati svojim autorskim pravom osnivanjem za drugoga pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepuštanjem ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom. Autor za drugoga može osnovati pravo na temelju kojeg će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određeni način (pravo iskorištavanja autorskog djela) (st. 2.).

11. Sukladno odredbi čl. 51. i čl. 52. st. 1. ZAPSP-a, ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava mora biti sklopljen u pisanom obliku i mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela. Na sva pitanja u svezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ZAPSP-om primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi (čl. 55. ZAPSP-a).

12. Sukladno odredbi čl. 292. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i155/23; dalje: ZOO) zahtjev pisanog oblika je ispunjen ako strane razmjene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje sa sigurnošću utvrditi sadržaji identitet davatelja izjave.

13. U odnosu na utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava i zahtjev za plaćanje uobičajene naknade i penala tužitelju, valja reći da kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, autor ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva između ostalog, i plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i penala (odnosno naknade u dvostrukom iznosu) u skladu s odredbama čl. 172., čl. 179. i čl. 183. ZAPSP-a. Naknada za neovlašteno korištenje jedno je od imovinskih prava autora.

14. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da iz izvedenih dokaza ne proizlazi istinitost navoda prvotuženika da je s tužiteljem usmeno dogovoreno korištenje predmetnih njegovih fotografija na način opisan u tužbi, da je tužitelj na takvo korištenje pristao, uz dogovor s prvotuženikom da mu se za takovo korištenje isplati naknada u iznosu od 1.500,00 kn. Stoga prvotuženik takvo pravo korištenja nije mogao prenijeti na drugotuženika, niti je takav dogovor tužitelja postojao s drugotuženikom. S obzirom na apsolutno djelovanje autorskih prava (erga omnes) povredu tužiteljevih autorskih prava korištenjem njegovih fotografija bez njegove suglasnosti počinila su oba tuženika.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su tuženici predmetna tužiteljeva autorska djela neovlašteno koristili u marketinškoj kampanji drugotuženika koja se provodila u oglasnom prostoru prvotuženik, i to putnom časopisu (inflight magazinu), na naljepnicama u zrakoplovima, kompanijskom glasilu (newsletteru) i kolicima čime su povrijedili tužiteljeva autorska prava pa tužitelj ima pravo na zaštitu sukladno odredbi čl. 172. st. 1. i 2. ZAPSP-a.

16. Nadalje, sukladno čl. 179. ZAPSP-a, nositelj prava, odnosno autor u slučaju povrede prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja odnosno naknadu koju bi autor uobičajeno ostvario u određenom mjestu i u određeno vrijeme za određeno autorsko djelo te da je u normalnom tijeku stvari, a na temelju ponude i potražnje s tuženicima sklopio ugovor o korištenju autorskog djela. Treba reći da je teret dokaza visine primjerene naknade na tužitelju i upravo je tužitelj u obvezi nju dokazati adekvatnim dokazima.

17. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je iznos naknade koju je sud presudio previsok i to prvenstveno iz razloga što podaci koje tužitelj koristi pri obrazlaganju visine tražene naknade u konkretnom slučaju ne mogu se uzeti kao usporedni, odnosno mjerodavni. Iznos naknade u visini od 25.000,00 kn (3.318,10 eura) koju je tužitelj primio od društva ADRIA NEWS d.o.o. u ovoj pravnoj stvari ne može se uzeti kao mjerodavan iz razloga što je objava toga društva nemjerljivo dostupnija i trajnija, a njezin doseg je bitno veći od dosega objave prvotuženika te iz razloga što je društvo ADRIA NEWS d.o.o. isplatom te naknade steklo pravo trajnog korištenja određene fotografije u čak 18 članaka, dok tužitelj tužbom traži zabranu daljnjeg korištenja fotografija za ovdje tužene.

18. Ovaj sud, odlučujući o žalbi u odnosu na visinu naknade zbog neovlaštenog korištenja, smatra da su podaci o visini naknada iz ugovora kojeg je tužitelj sklopio s prvotuženikom kao i Sporazum o isplati razlike po autorskom ugovoru iz 2021. godine, mjerodavniji za utvrđenje uobičajene naknade.

18.1. Visina naknade zbog neovlaštenog korištenja, odmjerena je po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a, a kao elemente za tu ocjenu ovaj sud je uzeo u obzir sadržaj objavljenih fotografija, način korištenja, Sporazum o isplati razlike po autorskom ugovoru te je odlučeno da je primjerena naknada za predmetno korištenje tužiteljevih fotografija iznos naveden u Sporazumu i to 663,61 EUR (5.000,00 kn).

19. Nadalje, osnovano tužitelj potražuje naknadu u dvostrukom iznosu (penal) jer je nedvojbeno da su tuženici njegovo pravo u konkretnom slučaju povrijedili na način predviđen odredbom čl. 286. ZAP/21, jer su predmetne fotografije koristili u svom poslovanju te da su trebali postupiti s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a) što su propustili učiniti pa su u predmetnoj pravnoj situaciji postupili s krajnjom nepažnjom što sukladno odredbi čl. 183. ZAPSP-a predstavlja pretpostavku za dosudu penala. Dakle tužitelju je dosuđena naknada za neovlašteno korištenje u iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn).

20. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava mjerodavna je odredba čl. 1100. ZOO-a, u vezi s čl. 178. ZAPSP-a, koja određuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.). Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 3.).

21. Time što tužitelj prilikom korištenja fotografija nije označen kao autor fotografija, povrijeđeno je moralno pravo tužitelja da bude priznat i označen kao autor djela u smislu odredbe čl. 15. ZAPSP-a (pravo paterniteta). Naime, zbog bliske veze autora i njegovog djela, čije je bitno obilježje da je ono produkt duhovnog stvaralaštva autora, povreda autorskog moralnog prava predstavlja sama po sebi nematerijalnu štetu. Zbog povrede autorskog moralnog prava dosuđuje se novčana naknada koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, a ne i ekvivalentnu novčanu naknadu.

22. Ovaj sud ocjenjuje da učinjena povreda opravdava dosudu pravične novčane naknade koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu izraženu u novcu, ali da ocjena prvostupanjskog suda o primjerenoj pravičnoj novčanoj naknadi za povredu autorskog moralnog prava autoru (paterniteta) u iznosu od 2.000,00 EUR nema utemeljenje u činjeničnoj podlozi u spisu te je previsoka.

22.1. Stoga je ovaj sud, primjenom čl. 223. ZPP-a, ocijenio da će tužitelj iznosom od 500,00 EUR za obje fotografije biti primjereno naknađen za izvršenu povredu moralnog prava (paterniteta) jer je navedeni iznos u korelaciji s vremenom u kojem su fotografije bile objavljene, s gospodarskom situacijom u društvu te činjenicom da su tuženici trgovačka društva osnovana radi ostvarivanja profita u koju svrhu su fotografije objavljene.

23. Kako je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje povrede autorskog prava valjalo je prihvatiti i tužbeni zahtjev za objavu izreke predmetne presude o trošku tuženika, kao i zabranu budućih povreda.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Naime, sud je prilikom odmjeravanja troškova postupka vodio računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a ne samo u pogledu visine.

25. Predmetna parnica vodi se radi ostvarenja pet tužbena zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a). Od tih pet tužbena zahtjeva, četiri se ne odnose na novčanu svotu, a jedan se odnosi na isplatu iznosa od 14.000,00 EUR. Vrijednost zahtjeva za isplatu nekog iznosa određena je visinom tog iznosa, dakle, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 14.000,00 EUR jest upravo 14.000,00 EUR.

25.1. Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP-a). Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 14.000,00 EUR, međutim, time je pokrio samo vrijednost tužbenog zahtjeva za isplatu, dok je vrijednost predmeta po četiri nenovčana tužbena zahtjeva ostala neodređena. Ako je tužitelj propustio naznačiti vrijednost predmeta spora za nenovčani tužbeni zahtjev, a niti sud nije odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 13.270,00 EUR (čl. 40. st. 5. u vezi s čl. 495.a ZPP-a).

25.2. Stoga je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede autorskog prava 13.270,00 EUR, vrijednost zahtjeva za uklanjanje fotografija 13.270,00 EUR, za zabranu činjenja takve ili slične povrede ubuduće 13.270,00 EUR, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 14.000,00 EUR upravo taj iznos i vrijednost zahtjeva za objavu izreke predmetne presude 13.270,00 EUR pa je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici zbroj tih vrijednosti odnosno iznos od 67.080,00 EUR.

25.3. Tužitelj je sa zahtjevom za utvrđenje povrede uspio u omjeru od 100%, sa zahtjevom za uklanjanje fotografija u omjeru od 100%, sa zahtjevom za zabranu daljnje povrede u omjeru od 100%, sa zahtjevom za isplatu u omjeru od 13,05% (1.827,23/14.000,00 = 13,05) i sa zahtjevom za objavu izreke predmetne presude u omjeru od 100% pa je njegov prosječan uspjeh u predmetnoj parnici 82,61% (100+100+100+13,05+100):5=82,61), dok je prosječan uspjeh tuženika 17,39%.

25.4. Nakon što se, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP -a, od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, proizlazi da tužitelju trebaju tuženici nadoknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 65,22%, dok tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

25.5. Visinu troška u iznosu od 3.812,50 EUR, koji pripada tužitelju prvostupanjski je sud pravilno obračunao a tuženici nisu određeno osporili pojedine stavke. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 65,22%, pripada mu naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 2.486,51 EUR.

26. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio